Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

UZ STOTU OBLJETNICU RO─ÉENJA PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA       (15.05.2022.)

Drago Krpina: Tu─Ĺman ÔÇô paradigma dr┼żavnika


Razmi┼íljaju─çi o Tu─Ĺmanu povodom 100. obljetnice njegova ro─Ĺenja kao misao vodilja name─çe mi se sintagma ÔÇ×Tu─Ĺman ÔÇô paradigma dr┼żavnikaÔÇť.

Pojam ÔÇ×paradigmaÔÇť rabim, naravno, kao istozna─Źnicu pojmu ÔÇ×uzorÔÇť.

Umjesto definiranja pojma poslu┼żit ─çu se jednim zanimljivim tuma─Źenjem koje sam, u neposrednom razgovoru s njim, ─Źuo od nesu─Ĺenog na┼íeg cara Otta von Habsburga dok sam ga nakon ÔÇ×OlujeÔÇť pratio po oslobo─Ĺenim hrvatskim podru─Źjima...

Govore─çi o neadekvatnom odgovoru europskih ─Źelnika na velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, starina Habsburg mi je kazao:

ÔÇ×Znate, Europa danas obiluje politi─Źarima, ali tragi─Źno oskudijeva dr┼żavnicima.ÔÇť

Zamoliv┼íi ga da mi definira temeljnu razliku izme─Ĺu politi─Źara i dr┼żavnika, kazao je, bez mnogo razmi┼íljanja:

ÔÇ×Razlika je golema. Politi─Źar donosi odluke vode─çi ra─Źuna o tom kako ─çe se one odraziti na njegove izborne rezultate na prvim sljede─çim izborima. Dr┼żavnik, pak, donosi odluke vode─çi ra─Źuna o tom kakav ─çe one utjecaj imati na sudbinu naroda i dr┼żave u sljede─çim desetlje─çima, pa i stolje─çima.ÔÇť

Uzimaju─çi u obzir ovu Habsburgovu vrlo uvjerljivu definiciju, nema dvojbe da je Tu─Ĺman bio dr┼żavnik, i to ne bilo kakav, nego paradigma ili uzor dr┼żavnika. Naime, odluke koje je on donosio imale su i imaju dalekose┼żno zna─Źenje ba┼í u onom smislu koji mi je spomenuo Otto von Habsburg. Naime, Tu─Ĺmanove odluke, poduprte narodnom voljom, rezultirale su uspostavom slobodne, samostalne dr┼żave Hrvatske. Upravo ostvarenje toga cilja u sredi┼ítu je svih hrvatskih politi─Źkih nastojanja, ┼żrtava i stradanja gotovo kroz cijelo jedno tisu─çlje─çe.

Jedno od trajnih pitanja kojim se bavi filozofija povijesti jest pitanje o ulozi istaknutih pojedinaca u usmjeravanju povijesnih zbivanja i njihovim kona─Źnim ishodima. Umjesto gotovog odgovora na ovo vje─Źno pitanje dopustite da odgovor ponudim u obliku hipoteti─Źkog pitanja: bi li povijest Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava bila ista takva kakvu je poznajemo i bez Georga Washingtona, bi li moderna njema─Źka i francuska, pa i europska povijest bila ista i bez Adenauera i De Gaullea?

Bi li hrvatska povijest bila ista i bez pojave i djelovanja Branimira, Tomislava, Zvonimira, Kre┼íimira, Zrinskih i Frankopana, Jela─Źi─ça, Kvaternika, Star─Źevi─ça, Radi─ça... Njihova djela postala su temeljima hrvatskog kolektivnog nacionalnog sje─çanja i neiscrpan izvor i poticaj neprekinutog dr┼żavotvornog djelovanja. I naposljetku, bi li najnovija hrvatska povijest, odnosno pothvat uspostave samostalne, demokratske me─Ĺunarodno priznate dr┼żave Hrvatske bila ostvarena na istovjetan na─Źin i bez pojave i djelovanja dr. Franje Tu─Ĺmana?

Poznato je da u Hrvatskoj ne nedostaje salonskih mudrija┼ía koji, opravdavaju─çi svoju politi─Źku i intelektualnu komociju, zlovolju, zavist pa i destrukciju, dr┼że da je u ispostavi slobodne Hrvatske uloga dr. Franje Tu─Ĺmana neva┼żna i da se sve to dogodilo po slijepoj povijesnoj nu┼żdi. Neki ─çe i─çi i dalje pa ─çe Tu─Ĺmanovu pojavu pripisati djelovanju Udbe.

U svojoj knjizi ÔÇ×Politika i sudbineÔÇť akademik Dubravko Jel─Źi─ç napisao je o ulozi pojedinca u povijesnim zbivanjima sljede─çe: ÔÇ×Uvijek mi se ─Źinilo da je primarna pokreta─Źka snaga povijesti u idejama koje donose veliki ljudi da bi onda prema njima, tim svojim idejama, usmjeravali zbivanja i tako stvarali i oblikovali objektivne okolnosti.ÔÇť

I letimi─Źnim uvidom u bilo koje od prekretni─Źkih zbivanja u hrvatskoj povijesti lako bismo prona┼íli mno┼ítvo potvrda i ilustracija za stajali┼íte akademika Jel─Źi─ça. Ono ┼íto Tu─Ĺmanovu ulogu i povijesnu misiju ─Źini razli─Źitom od hrvatskih nacionalnih velikana iz pro┼ílosti jest to ┼íto je hrvatski narod pod njegovim vodstvom uspio u ostvarenju svojih gotovo tisu─çljetnih nastojanja oko ostvarenja svoje dr┼żavne samobitnosti. Kao izvrstan poznavatelj hrvatske povijesti, osobito one 20. stolje─ça, Tu─Ĺmanu je bilo kristalno jasno da bez prekida tragi─Źne spirale hrvatsko-hrvatskih obra─Źuna poku┼íaj stvaranja hrvatske dr┼żave jednostavno nije mogu─ç.

Kao jedan od njegovih bliskih suradnika mogu posvjedo─Źiti da je Tu─Ĺman ve─çom opasno┼í─çu za ostvarenje svoje dr┼żavotvorne ideje, i od same velikosrpske agresije, smatrao mogu─çe izazivanje unutarnjeg sukoba me─Ĺu Hrvatima. Danas, trideset i tri godine nakon zamaha demokratskih promjena u Hrvatskoj, mo┼że se postaviti pitanje kako je to hrvatski narod ba┼í u Tu─Ĺmanu prepoznao jamca ostvarenja svojih najdubljih i najdugotrajnih nacionalnih te┼żnji, povjeriv┼íi na demokratskim izborima svoju sudbinu u njegove ruke.

Na hrvatskoj politi─Źkoj sceni pred prve vi┼íestrana─Źke izbore postojale su, pojednostavnjeno re─Źeno, ─Źetiri politi─Źke opcije koje su o─Źitovale posve razli─Źite pristupe o pitanju hrvatskog dr┼żavnog osamostaljenja, a upravo to pitanje bilo je u sredi┼ítu interesa hrvatskog naroda.

1. SKH ÔÇô SDP ─Źije je temeljno stajali┼íte artikulirao Ivica Ra─Źan u izjavi ÔÇ×Partija ─çe ako treba i armijom braniti socijalizam i JugoslavijuÔÇť.

2. Stanoviti broj avanturista, me─Ĺu njima mo┼żda i pokoji provokator, koji su zastupali utopisti─Źku ideju o stvaranju Hrvatske do Drine, ukra┼íavaju─çi svoje ÔÇ×Glavne stanoveÔÇť portretima koji su se izvrsno uklapali u velikosrpsku propagandu.

3. Takozvana Koalicija narodnog sporazuma, poduprta Savkom i Tripalom, ─Źija se politika na predizbornim skupovima oki─çenim i jugoslavenskim zastavama o─Źitovala u stajali┼ítu: ÔÇ×Mi nismo, bezuvjetno, ni za ni protiv JugoslavijeÔÇť.

4. Tu─Ĺmanova politika koja je isticala bezuvjetan zahtjev za hrvatskim dr┼żavnim osamostaljenjem u onda┼ínjim republi─Źkim granicama, ne zanemaruju─çi hrvatske nacionalne interese u BiH koji su artikulirani u Tu─Ĺmanovu stajali┼ítu: ÔÇ×Nasuprot velikosrpskim posezanjima za cijelom BiH, na┼íe je pravo postaviti pitanje hrvatskih povijesnih i nacionalnih interesa u BiHÔÇť.

Od navedene ─Źetiri opcije, kao ┼íto je poznato, Hrvati su, gotovo plebiscitarno dali podr┼íku Tu─Ĺmanovoj politici.

Danas, kad svjedo─Źimo neopisivoj tragediji ukrajinskog naroda, kakvu smo i sami iskusili, osje─çamo iskrenu solidarnost. Ali isto tako, svjedo─Źe─çi golemoj politi─Źkoj, ali i vojnoj potpori koju Zapad ┼íalje Ukrajini, gotovo da nas kopka crv zavisti. Tragedija i ┼żrtve koje smo podnijeli usporedive su s ukrajinskima. U ovom drugom pogledu me─Ĺunarodne politi─Źke, a napose vojne potpore, na┼ía su iskustva posve suprotna. Na po─Źetku svoje povijesne dr┼żavotvorne misije Tu─Ĺman je bio suo─Źen s naizgled nesavladivim unutarnjim i me─Ĺunarodnim zaprekama. U takvim prilikama Tu─Ĺmanu je bilo jasno da je do cilja mogu─çe do─çi samo uva┼żavaju─çi realnost kakva je bila i filigrantskim manevriranjem kako bi se ta realnost promijenila.

Od po─Źetka se usmjerio na nekoliko bitnih razina:

1. iscrpljuju─çe pregovore s Beogradom
2. stvaranje hrvatskih oru┼żanih snaga
3. maksimalno izbjegavanje nepotrebnih ljudskih ┼żrtava
4. me─Ĺunarodne diplomatske napore
5. osnivanje Vlade demokratskog jedinstva
6. o─Źuvanje jedinstva hrvatskog naroda.

Korak po korak Tu─Ĺmanova strategija brzo je po─Źela davati rezultate. Doga─Ĺaji su se odvijali takovom brzinom da je odluke bilo nu┼żno donositi iz sata u sat, a opet voditi ra─Źuna da se ne donese ni jedna kriva odluka koja nas je mogla strmoglaviti u ponor jo┼í jednog povijesnog neuspjeha i nacionalne tragedije. Da bi se mogle donositi brze, u─Źinkovite i svrhovite odluke, bio je potreban prikladan ustavni model koji je bio sadr┼żan u Bo┼żi─çnom Ustavu iz prosinca 1990.

Dopustite mi na ovom mjestu malu digresiju:

Hrvatski Ustav je prije dvadesetak godina posve destruiran, a njegov sada┼ínji model dr┼żi Hrvatsku u iznimno opasnoj ustavnoj krizi koju kao da se malo tko usudi konstatirati i priznati. Ozbiljnost aktualne hrvatske ustavne krize koja se prije svega ogleda u posve nesvrhovitom i neu─Źinkovitom, pa moglo bi se re─çi i nemogu─çem, upravljanju Hrvatskom vojskom, sigurnosnim slu┼żbama i vanjskom politikom, svojim krajnje neodgovornim pona┼íanjem do katastrofi─Źnosti zao┼ítravaju aktualni obna┼íatelji najvi┼íih dr┼żavnih du┼żnosti.

Mogu─çe je zamisliti s koliko podsmijeha, pa i prijezira, mo┼żda i naslade, ali i s kakvim sigurnosnim procjenama, na aktualnu hrvatsku politi─Źku tragikomediju gledaju stranci. Uzimaju─çi u obzir sve ve─çe neizvjesnosti u koje svijet srlja, a Hrvatska je dio tog svijeta, nemogu─çe je ne postaviti pitanje kako bi se u Hrvatskoj, po sada┼ínjem ustavnom modelu i s ovakvim ustavnim ─Źimbenicima, donosile odluke u slu─Źaju ugroza kroz kakve je Hrvatska prolazila prije tridesetak godina.

No vratimo se Tu─Ĺmanu dr┼żavniku.

Spomenuo bih nekoliko kriti─Źnih trenutaka koji su mogli Hrvatsku gurnuti u ponor, a u kojima je na poseban na─Źin dolazila do izra┼żaja Tu─Ĺmanova dr┼żavni─Źka vje┼ítina.

1. Po─Źetak srpnja 1991. i odbijanje, suludih, ili mo┼żda provokativnih, zahtjeva da, tada jo┼í nenaoru┼żana i me─Ĺunarodno nepriznata, Hrvatska krene u op─çi juri┼í na JNA.

2. 25. sije─Źnja 1991. ÔÇô op─ça velikosrpska invazija na Hrvatsku bila je gotova stvar. Tu─Ĺman je, uz protivljenje ve─çine nas u Hrvatskom saboru, otputovao u Beograd na pregovore. Tako je izbjegnut ve─ç pripremljeni sveop─çi vojni udar na tad jo┼í uvijek gotovo potpuno nenaoru┼żanu Hrvatsku.

3. 7. listopada 1991. ÔÇô bombardiranje Banskih dvora i Bo┼żjim ─Źudom izbjegnuto Tu─Ĺmanovo ubojstvo.

4. 18. studenoga 1991. ÔÇô pad Vukovara i otklonjena pripremana pobuna. Pamtimo borbeni pokli─Ź ÔÇ×Padne li Vukovar, idemo na Banske dvoreÔÇť. Naravno, s ciljem nasilnog svrgavanja Tu─Ĺmana.

5. Travanj 1994. Mesi─çev i Manoli─çev poku┼íaj pu─Źa u okolnostima dok je jo┼í tre─çina Hrvatske okupirana, koji je Tu─Ĺman dr┼żavni─Źkim potezima uspje┼íno neutralizirao.

Tu─Ĺmanovo naslje─Ĺe jest dr┼żava Hrvatska. Po tomu se njegova povijesna uloga ne mo┼że mjeriti s bilo kim od njegovih znamenitih politi─Źkih prethodnika. Oni su poku┼íavali. Tu─Ĺman je, vjeruju─çi u snagu hrvatskog naroda, uspio i tako se upisao u neizbrisivo hrvatsko kolektivno pam─çenje.

Tu─Ĺman je bio uzoran dr┼żavnik koji nam je svojim primjerom pokazao golemu ulogu pojedinca koji se zatekne na ─Źelnom polo┼żaju u prijelomnim povijesnim zbivanjima. Pokazuju nam to, na┼żalost u negativnom smislu, ne dr┼żavnici, nego politi─Źari koji nakon Tu─Ĺmana upravljaju Hrvatskom. Hrvatska u posljednjih dvadesetak godina obiluje politi─Źarima i pogubno oskudijeva dr┼żavnicima.

Za svog drugog posjeta Hrvatskoj papa Ivan Pavao II., obra─çaju─çi se hrvatskoj mlade┼żi u Solinu, citirao je oca hrvatske knji┼żevnosti Marka Maruli─ça: ÔÇ×Sretan je onaj tko uvijek smi┼ílja kako ─çe dobro upotrijebiti ┼żivot!ÔÇť Ako je tomu tako, a vjerujem da jest, predsjednik Tu─Ĺman bio je neobi─Źno sretan ─Źovjek.

Drago Krpina, hkv.hr

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

186 -2022

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: