Tito zasigurno to nije bio niti može biti. Bio je Hrvat
samo onda kad je trebalo ubijati i uništavati Hrvate.
Bio je jugoslavenski komunist onda kad je trebalo
uspostaviti komunističku Jugoslaviju, veliko zlo za sve
narode koji su bili u njenom sastavu. Bio je antifašist,
ali ujedno i komunistički diktator - što je samo naličje
te iste fašističke ideologije, samo drugog predznaka -
koja je istim, a ponekad i još okrutnijim metodama
uništavala svoje političke i ideološke protivnike.
Demokratski antifašizam je nešto sasvim drugo od
komunističkog antifašizma kojim su se dičili i Staljin
i Tito. Oni su na taj fašizam uspješno nakalemili
komunističke diktature.
Zbog toga istinski europski antifašist DeGaule, vođa
francuskog otpora, nikada nije primio Tita.
Nema zla koje je procesuirao u Nurnbergu za zločine
u Drugom svjetskom ratu ili onih zala koji se navode u
Deklaraciju UN-a o ljudskim pravima, ili zločina o
kojima se dana raspravlja na sudu u Haagu, a da ih
Tito nije počinio; genocidno, zločinački okrutno i
zapovjedno. Njegovi komunistički zločini nisu
demokratski antifašizam. Činjenica je da su
jugoslavenski komunisti ubijali i zatvarali hrvatske
antifašiste.
Sotonski su uništavali ne samo svoje političke i
ideološke protivnike nego i sve one za koje su
posumnjali da bi mogli to postati.
Uništavali su ih duhovno i fizički; koje ne bi
duševno slomili uslijedila bi im fizička likvidacija.
Metode mučenja su bile izrežirane i provođene po
najmonstruoznijim metodama koje poznaje povijest
ljudskog sadizma i zloće, a specijalnost im je bila u
tome da su ih zatvorenici sami provodili jedni nad
drugima uz naputke i kontrole isljednike i ubačenih
doušnika u stilu zatvorskog samoupravljanja. Pri tome
su nastali i posebni nazivi koji su imali svoje
specifične crne sadržaje kao špalir, bojkot,
revidiranje stava, (... zatvorenik Pavo Strunja s
Golog otoka savjetuje novodošlom zatvoreniku Grabovcu
iz zatvora Stare Gradiške "... revidiraj svoj stav i
vrati se doma živ, to je sve što mogu savjetovati.")
Ne bi više o Titovim zločinima jer su oni danas
svakome u Hrvatskoj poprilično znani. O njima je od
devedesetih godina pa do danas napisano tisuće knjiga
i podignute stotina spomenika njegovim (i njegovih
suradnika) žrtvama.
Pitanje je danas od kuda tolika upornost pojedinih
grupacija u Hrvatskoj protiv promjena imena trgu i
koja je to politička platforma koju oni kroz Titovo
ime zastupaju i nameću hrvatskom društvu!?!
Stvaranjem samostalne Hrvatske države na platformi
općehrvatske pomirbe podrazumijevala se je demokratska
i pluralistička Hrvatska u kojoj poštivanje ljudskih
prava svakoga pojedinca i civilizacijskih normi 21.
stoljeća treba biti kao najveće dobro sviju, a ne
parcijalno, stvarno ili imaginarno dobro pojedinih
grupacija u društvu. Do tog stupnja očito nismo stigli
jer da jesmo ovaj trg bi nosio drugo ime.
Tko i kako to može promijeniti!?! Mi koji uporno
prosvjedujemo ovdje i koji se nećemo umoriti sve dotle
dok ime trga ne bude promijenjeno i oni koji će početi
koristiti svoje demokratsko pravo da sami odlučuju o
svojoj sudbini i sudbini budućih pokoljenja, a oni
uporno ne izlaze na izbore i to svoje neotuđivo pravo
odlučivanja o svojoj sudbini prepuštaju drugima. Svaki
pojedinačni neizlazak na izbore je poklanjanje 2 glasa
svojim političkim protivnicima.
Drugi naš veliki adut sU asocijacije kojima Hrvatska
pripada i koje imaju određene vrijednosti koje trebaju
biti poštivane i čuvane od svi i kod svih njihovih
država članica: UN, NATO, Europska unija. Tražit će i
oni, a i mi kod njih, da se te norme, deklaracije i
rezolucije počnu poštivati i provoditi u praksi, a ne
samo deklarativno prihvaćati i potpisivati.
Na kraju ipak hrvatski gradovi su oni koji trebaju
rediti svoju državu po svojoj mjeri. Ovo je naša
Hrvatska država - trebamo zasukati rukave, kao što
rade ljudi u drugim naprednim zemljama i urediti ju po
svojoj mjeri i za svoje dobro.
Jadan je onaj čiju kuću uređuju susjedi.
Neka Tito ode konačno s trga u povijest i neka o
njemu raspravljaju povjesničari, a neka se trgu dade
ime koje će nas objedinjavati, a ne dijeliti i
razdvajati!
Ante Beljo
7. prosvjedni
skup "Krug za trg"
|
