Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

ŠVICARSKA, BADEN, 11.11.2021.      (15.11.2021.)

Razgovori na mjestu


Švicarci 28.11.2021. glasuju o Covid zakonu kojeg Savezno vijeće želi progurati kako bi imali sve ovlasti donositi propise i zabrane i to čak slijedećih 10 godina. Širom zemlje svaki se dan održavaju prosvjedi. Aktivni su i stari i mladi. 11. o.m. jedan takav skup održao se u Badenu.

Vrlo zanimljiva izlaganja raznih ljudi. Dva su me se posebno dojmila, prvi govor jedne gimnazijalke stavljam u cjelosti da vidite kako razmišlja švicarska mladost i što poduzima u otporu covid teroru.

Budućnost Švicarske


Pozdrav svima


Jako sam sretna što mogu govoriti ovdje. Velika mi je čast što su mi se obratili. Nikada prije nisam radila ništa slično i razumljivo sam nervozna, ali biti ovdje danas i moći govoriti u ime mladih i u ime Mass-Voll je nevjerojatan osjećaj.


Imam 18 godina i aktivna sam u otporu od kolovoza 2020. Moj prvi demo bio je u Zürichu 29. kolovoza 2020. na Helvetiaplatzu s gotovo 250 sudionika, a posljednji u Bernu 23. listopada 2021. ispred Savezne palače s 50.000 demonstranata. Jako sam sretna što vidim da ovaj pokret raste i da mogu dati svoj doprinos, član sam Mass-Voll-a od njegovog osnivanja i borim se tamo za interese mladih ljudi.


I sama sam još uvijek srednjoškolka. Imam još 1,5 godina do kraja, ali nakon toga...? Cijeli život su me pitali što bih želila postati, koji je moj posao iz snova. Kad sam odlučila polagati maturu, znala sam da bih jednog dana htjela studirati psihologiju. Sama gimnazija me nikad nije privlačila, ali sam se veselila mogućnosti da kasnije odem na sveučilište u Zürich ili možda čak da pohađam višu školu u inozemstvu.


Ali... stvari su se drugačije razvile. Imam još nešto manje od 2 godine i onda ću imati diplomu bez izgleda. Jer znam da pod ovim okolnostima nikada neću kročiti na sveučilište. Nikada se neću pokoriti tim uvjetima i svakodnevno se cijepiti ili testiram za studij, a to znači da mi također nije dopušteno studirati. Nemojte me krivo shvatiti. Nisam protiv cijepljenja. Ja sam protiv prisile, protiv ovog nemoralnog pritiska!


Odustati od odlaska u kino, moguće je. Tko je zapravo redovito išao u kino 2019.? Nikada nisam marila za teretanu. Da, ni klub mi ne treba nužno i mogu bez bara, restorana, odmora na moru i posjeta muzeju. Također mogu biti bez posjete razrednom kampu ili prisutnosti moje majke ujutro u posjetu roditelja školi, za što je potreban certifikat ... ali od moje budućnosti? Od nje ne mogu i neću odustati! I također neću prevariti vlastite principe i vrijednosti kako bih dobila ono na što svi imaju osnovna prava!


Od početka ove "pandemije" uvijek se govorilo da se nazire kraj. Neće biti tako loše kao u našim susjednim zemljama, ne, nema obvezne maske, nema cenzure, svatko ima pravo na obrazovanje i nitko vas neće prisiljavati na cijepljenje. Ali evo nas sada. Gotovo dvije godine kasnije, ostvarilo se mnogo od onoga što smo predviđali.

 

 


Vidim u svom okruženju i u krugu prijatelja da se mnogo toga mijenja čim država više zloupotrebljava svoju moć. Neki, kojima isprva sve bilo svejedno, danas me pitaju mogu li im donijeti promidžbeni materijal za glasanje. Ali ne samo u tom smjeru moji su se prijatelji promijenili. Oni koji dijele moje strahove rjeđe se smiju i češće očajavaju.


Čak su i oni s certifikatom jako nezadovoljni. Na koncu, ne mogu povesti svoje prijatelje sa sobom ako si oni ne mogu priuštiti testove. Nikada se nisam toliko često suočavala s depresijom kao prošle godine. Planove napustiti školu i svoj život provesti u hipi-autobusu negdje na rubu svijeta, svaki pozna, zvuče tako bezbrićno, ali pozadina je tragična.


Nitko od mojih necertificiranih prijatelja ne vidi svoju budućnost u Švicarskoj. Što to znači za razvoj naše zemlje? Nitko više ne priča o studiju kojem smo se svi veselili kad smo krenuli u srednju školu.
Boli vidjeti kako cijepljeni tulumare u klubovima ili upoznaju nove ljude u barovima. Živimo u svakodnevnoj svijesti da pripadamo skupini ljudi koji su diskriminirani i marginalizirani. Neizvjesnost kako će se stvari nastaviti, hoće li se pogoršati ili kako će se situacija razvijati, posebno plaši mlade.


Možemo li sutra još ići u školu, smiju li naši roditelji nastaviti raditi ili hoće li uskoro vrijediti 3G pravilo za kupovinu u trgovačkim centrima? Monsieur Berset nije mogao pronaći članak 1.a), a vjerojatno su ga i autori glasačkih dokumenata previdjeli. Ali mi prepoznajemo opasnost koju predstavlja ovaj ključni dio zakona o Covid-19. Ovaj članak je mjerodavan za sve nesigurnosti. On osnažuje one, koji ga naizgled ne poznaju, i izlaže nas svim hirovima naše vlasti.


ČLANAK 1.A) SAVEZNO VIJEĆE UTVRĐUJE KRITERIJE I MJERILA ZA OGRANIČENJA I UBLAŽAVANJE GOSPODARSKOG I DRUŠTVENOG ŽIVOTA.


Time pokapamo princip podjele moći, a time i našu demokraciju.


Ali, leži u moći svakog pojedinca da jednostavno ne sudjeluje! Da kažete NE, da se obrani od ovog sustava koji vas diskriminira, ili koji vašoj djeci oduzima pravo na obrazovanje! Ne samo da je vaše pravo, čak je i vaša dužnost oduprijeti se kada vam vlada uništi mladost. Da ti uzme bezbrižan život koji je toliko važan u tvojim tinejdžerskim godinama i zabranjuje da na svoj 18. rođendan popiješ svoj navodno prvi koktel u baru!


Svi moraju ustati i reći - ja ne sudjelujem! Budući da ni osobe s potvrdom nemaju svoju slobodu, imaju samo QR kod s kojim mogu posuditi svoja osnovna prava dok učinak cijepljenja ne prestane. I oni se moraju obraniti od raskola i konačno ustati kako ne bi morali ostaviti prijatelje na ulazu u sveučilište.


Moja najdraža životna mudrost je da čovjek mora pretrpjeti loša vremena, jer ona prolaze i da trebaš uživati ​​u dobrim trenucima jer će i oni proći. Posljednjih nekoliko mjeseci morala sam si uvijek iznova govoriti, "proći će".


Svima mogu preporučiti da se pridruže nekoj organizaciji. Bilo Mass-Voll za mlade, "Obrazovanje bez certifikata" za studente ili "Prijatelji Ustava" za zagovornike demokracije. Ovaj osjećaj zajedništva daje nam dobra vremena u lošim vremenima. To vam daje malo slobode u društvu u kojem je to gotovo zločin.

Jedno mi je jasno. Neću odustati. Ne dam se marginalizirati, odcijepiti, oklevetati, demoralizirati, kontrolirati, ograničiti, zatvoriti, slomiti ili prikloniti fašizmu cijepljenja! Ono što se događa s mojim tijelom je isključivo moja odluka i zbog toga nitko ne smije biti diskriminiran, država mi ne mora govoriti koje tobožnje čudotvorne lijekove moram ubrizgati, a gospodin Berset nije u poziciji reći da sam manje vrijedna na osnovu moje odluke to neću napraviti. Ne želim živjeti u takvom društvu i zato jasno glasam


NE 28. studenog zakonu o COVID-19 i diskriminatornim mjerama koje su povezane s njim!


Ja sam samo studentica koja želi natrag svoj slobodan život!


Lea Moll, MASS-VOLL

Priredila Dunja Gaupp

www.hkz-kkv.ch

185 -2021

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: