Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

BLAGDANSKA REVOLUCIJA   ┬á ┬á (08.10.2018.)

Tko je Hrvatskoj ukrao ro─Ĺendan ili velika osveta podrumskih junaka

Republika Hrvatska ima dva ro─Ĺendana! Slu┼żbeni ro─Ĺendan Republike Hrvatske, Dan dr┼żavnosti, do 2002. bio je slavljen kao glavni nacionalni blagdan 30. svibnja. Na taj je dan 1990. odr┼żana sve─Źana, konstitutivna sjednica Hrvatskoga sabora. Kako su se u to vrijeme i vlast i narod nadali mirnu raspadu Jugoslavije, taj je dan izabran kao slu┼żbeni ro─Ĺendan hrvatske dr┼żave. Na┼żalost, na┼íemu narodu nije bilo su─Ĺeno da njegova dvostruko potvr─Ĺena politi─Źka volja (na slobodnim i po┼ítenim izborima 22. travnja i 6. svibnja 1990. i na referendumu o neovisnosti 19. svibnja 1991, na kojem je 94 posto gra─Ĺana glasovalo za neovisnost) bude dostatan uvjet za stvaranje i me─Ĺunarodno priznanje dr┼żave. Velikosrpska agresija, ─Źetverogodi┼ínja okupacija tre─çine hrvatske dr┼żave (1991.ÔÇô1995.) i njezino postupno oslobo─Ĺenje (ratnim pobjedama, ali i diplomatskim umije─çem i neumije─çem), prisilili su nas da dr┼żavu ra─Ĺamo i gradimo na rate, u dugom razdoblju od 1990. do 1998. godine. Baranja i isto─Źni podunavski dio postali su dijelom hrvatske dr┼żave tek 1998!

U podrumu INA-ine zgrade u ┼áubi─çevoj ulici odr┼żana je sjednica Sabora koju su ÔÇ×podruma┼íiÔÇŁ proglasili povijesnom

Nakon smjene vlasti 2000., na inicijativu saborskog zastupnika HSLS-a Ive ┼ákrabala, zaljubljenika u holivudske filmove i romantiziranu ameri─Źku povijest, ┼íto nije neva┼żno za ovu pri─Źu, zakonski je promijenjen ÔÇô 2002. godine: Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, slu┼żbeni ro─Ĺendan Republike. Tim je zakonom hrvatska dr┼żava, umjesto jednoga, dobila dva ÔÇ×ro─ĹendanaÔÇť:

Prvi: Dan dr┼żavnosti premje┼íten je od 30. svibnja na 25. lipnja, a opravdanje za tu ─Źuda─Źku odluku prona─Ĺeno je u okolnosti ┼íto je Sabor 25. lipnja 1991. usvojio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, koja je, da apsurd bude potpun, istog dana zamrznuta na tri mjeseca.

Drugi: Dan neovisnosti ozakonjen je kao poseban blagdan i neradni dan. Slavi se 8. listopada kao spomen na ÔÇ×tajnoÔÇť saborsko zasjedanje koje je 8. listopada 1991. odr┼żano u podrumskoj dvorani INA-e, nakon ┼íto su zrakoplovi JNA dan ranije raketirali Banske (u to doba predsjednikove) dvore. Tragikomi─Źno je to ┼íto su s Tu─Ĺmanom u Dvorima u ─Źasu raketiranja bila dva ─Źelna ─Źovjeka dr┼żave u ime koje ga je JNA ┼żeljela likvidirati: Stipe Mesi─ç kao predsjednik Predsjedni┼ítva SFRJ i formalni vrhovni zapovjednik JNA i Ante Markovi─ç predsjednik Vlade SFRJ. Na ÔÇ×tajnomÔÇť zasjedanju u INA-inu podrumu Sabor je usvojio Odluku o raskidu svih dr┼żavno-pravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, koju je napisao Vladimir ┼áeks.

Datum zavr┼íetka ratne operacije Oluja (5. kolovoza 1995), kojom je oslobo─Ĺen velik dio okupirane zemlje, ozakonjen je 2002. kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, iako je bilo logi─Źnije da se taj dan smatra Danom pobjede, a da se Dan domovinske zahvalnosti pove┼że s danom ÔÇ×padaÔÇť Vukovara 18. studenog 1991. Naknadno je 5. kolovoza progla┼íen i Danom hrvatskih branitelja.

Blagdanska revolucija

Bilo je logi─Źno o─Źekivati, jer je zbog toga i dobila bira─Źku podr┼íku, da se koalicijska vlast nakon 3. sije─Źnja 2000. ozbiljno pozabavila ispravljanjem bitnih slabosti Prve republike: tim pojmom ozna─Źavam vladavinu Franje Tu─Ĺmana u posljednjem desetlje─çu 20. stolje─ça. S pravom se o─Źekivalo da ─çe nova vlast graditi Drugu republiku! U tada┼ínjim okolnostima to je zna─Źilo parcijalnu, ali su┼ítinsku ÔÇ×detu─ĹmanizacijuÔÇť dr┼żave. Narod je o─Źekivao, prije svega, da ─çe nova vlast promijeniti nakaradni i gospodarsko destruktivni model ÔÇ×pretvorbeÔÇť i da ─çe pohapsiti i pravedno osuditi organizirane kriminalce i ratne profitere. O─Źekivao je da ─çe oduzeti svu protuzakonito ste─Źenu imovinu. O─Źekivao je da ─çe nova vlast modernizirati, profesionalizirati i pojeftiniti dr┼żavu. O─Źekivao je da ─çe dr┼żavu-gospodara postupno pretvarati u dr┼żavu-slugu hrvatskih gra─Ĺana i naroda. O─Źekivao je, dakako, i da ta nova vlast ne─çe provoditi nove revolucije i da ne─çe odbaciti ÔÇ×korisnu pro┼ílostÔÇť Prve republike. Ta o─Źekivanja bira─Źa i naroda nisu, na┼żalost, ispunjena, jer su se politi─Źari ÔÇ×novog smjeraÔÇť po─Źeli baviti obrednom ÔÇ×detu─ĹmanizacijomÔÇť: neukim povijesnim revizionizmom, prepu┼ítanjem svakog tko je po┼żelio u─çi u arhiv Ureda predsjednika Republike i odande ÔÇ×posuditiÔÇť transkripte Tu─Ĺmanovih razgovora, ishitrenim promjenama dr┼żavnih blagdana i ve─ç usvojenih obreda. Izgradnja Druge republike stavljena je sasvim u drugi plan, a egzorcisti─Źko ru┼íenje Prve republike u prvi.

Ivo ┼ákrabalo, ljubitelj erotskih filmova, izmislio je hrvatski Dan dr┼żavnosti i Dan neovisnosti

Vlast je svoju intelektualnu sterilnost, vodstvenu nesposobnost i birokratsku dosadu pune dvije godine lije─Źila tako ┼íto se zabavljala razli─Źitim ÔÇô egzorcisti─Źkim ukidanjima: ovlasti predsjednika Republike, predsjedni─Źke garde, Oltara domovine, starog naziva Sabora (naziv Hrvatski dr┼żavni sabor promijenjen je u Hrvatski sabor) itd. Nakon dvije godine ─Źinilo se kao da je dugi boravak u oporbi u uvjetima potpune saborske poni┼żenosti ÔÇô jer je tamo vladao zakon terora ve─çine ÔÇô novu vlast osakatio i onesposobio za pozitivno mi┼íljenje i djelovanje. Tek nakon dvije godine pozitivno su po─Źeli misliti i djelovati neki ministri, primjerice Antun Vuji─ç i Radimir ─îa─Źi─ç.

Da stvar bude jo┼í i gora, intelektualno osmi┼íljavanje ÔÇ×obredne revolucijeÔÇť prepu┼íteno je neuspje┼ínom filmskom redatelju, scenaristu i filmskom kriti─Źaru Ivi ┼ákrabalu, koji je, usput govore─çi, snimio film kojega naslov sve govori: Slamarke divojke. Da se razumijemo, Ivo je privatno drag i simpati─Źan ─Źovjek, ali je dobio poslanje za koje naprosto nije imao dostatna znanja i iskustva. Ipak se tu radilo o prevrednovanju hrvatske povijesti, a on je, na pravnom fakultetu, magistrirao na temi ÔÇô Banglade┼ía.

Vladimir ┼áeks, autor hrvatske ÔÇ×deklaracijeÔÇŁ o neovisnosti

Uvelike zbunjen novom situacijom, prevelikim ovlastima i malim znanjima, on je ÔÇ×scenarijÔÇť za blagdansku revoluciju napisao na temelju povla─Źenja vulgarnih povijesnih i pojmovnih paralela izme─Ĺu dvjestogodi┼ínje ameri─Źke i desetogodi┼ínje hrvatske povijesti. Tako su, eto, ro─Ĺeni blagdani, spomendani i neradni dani ÔÇ×novog smjeraÔÇť.

Da se razumijemo, nije mi ni na kraj pameti javno prizivati ili zagovarati jo┼í jednu blagdansku revoluciju. Previ┼íe je u nas stvarnih, ┼żivotnih problema, da rijetkim pametnim i odgovornim ljudima u dr┼żavnoj upravi i na vlasti predla┼żem jo┼í jedno prekrajanje povijesti, obreda i kalendara. Ipak, kao jedan od brojnih jo┼í ┼żivih sudionika i svjedoka nekih od tih ÔÇ×blagdanskihÔÇť doga─Ĺaja, moram, obzirno i pristojno, ukazati na paradoksalnost nekih od postoje─çih blagdana i spomendana: njihovih naziva i datuma.

Naime, u plagijatorskom i imitatorskom diletantizmu blagdanske revolucije iz 2002. ne krije se samo neznanje i infantilna apokalipti─Źna deluzija politi─Źara ÔÇ×novoga dobaÔÇť kako jo┼í jednom ÔÇ×povijest po─Źinje ba┼í s namaÔÇť. Ako se samo malo zagrebe po povr┼íini sitnih ÔÇ×koalicijskihÔÇť zlo─ça, povr┼ínosti, intelektualne lijenosti i neznanja, lako se otkriva znatno ozbiljniji neposredni razlog blagdanske revolucije: nedostatak razuma. Intelektualni deficit politike ÔÇ×novog dobaÔÇť posljedica je okolnosti ┼íto vode─çi mudroslovni bardovi vlade Ivice Ra─Źana nisu bili ni Vlado Gotovac, ni Dra┼żen Budi┼ía, ni Ivo Banac, ─Źak ni Antun Vuji─ç i Zlatko Kramari─ç, ve─ç istinski intelektualni ÔÇ×gorostasiÔÇť: Goran Grani─ç, Goranko Fi┼żuli─ç, Radimir ─îa─Źi─ç i Vesna Pusi─ç. Tu i tamo, Ra─Źanova je vlada znala u fu┼íu anga┼żirati ili priupitati za mi┼íljenje i ponekog na─Źitanog mu┼ża ili gospo─Ĺu, primjerice Antu ─îi─Źin ┼áaina, Mirjanu Kasapovi─ç, Jasnu Omejec ili Gorana Radmana, ali to su bili rijetki petci, ─Źe┼í─çe subote ili neradne nedjelje.

Ipak, neznanje nije glavni razlog ─Źuda─Źke blagdanske revolucije. Njezini su glavni uzroci dvije lako shvatljive ljudske slabosti: povrije─Ĺene ljudske ta┼ítine i ÔÇô kolektivni zastupni─Źki strah.

Veliki zastupni─Źki strah

─îini mi se da je upravo kolektivni veliki strah (kako ga u Travni─Źkoj kronici naziva Ivo Andri─ç) natjerao zastupnike na saborsko zasjedanje (8. listopada 1991) u jednom, danas tu─Ĺinskom, ma─Ĺarskom, korporativnom podrumu. U zgradi INA-e u ┼áubi─çevoj ulici, na broju 29. Taj ih je strah odvratio od ideje da se saboruje na jedinom legitimnom mjestu: u Hrvatskom saboru na Trgu Svetoga Marka. Danas se nadnevak i mjesto njihova uto─Źi┼íta zakonski slave kao simboli hrvatske neovisnosti i slobode. Dakako, kad su jedanaest godina poslije donosili Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, zastupnici, me─Ĺu kojima je bilo mno┼ítvo podruma┼ía, prona┼íli su dovoljno osobnih razloga da taj skup proglase juna─Źkim, dr┼żavotvornim i, dakako, povijesnim.

Mnogi od njih i danas vjeruju kako je njihov tada┼ínji odlazak u podrum bilo juna┼ítvo, za hrvatsku povijest znatno va┼żnije od svih podrumskih dana koje su stotine tisu─ça ratnika i civila proveli u podrumima i boji┼ínicama Vukovara, Zadra, ┼áibenika, Dubrovnika, Pakraca, Sunje, Lipika, Lovasa, Vinkovaca ili Gospi─ça.

Njihovo je vjerovanje ljudski mogu─çe razumjeti i objasniti, ali je nezgoda u tome ┼íto je njihovo privi─Ĺenje pretvoreno u zakon iza kojeg danas stoji dr┼żavna sila. Navika ─çe se ve─ç nekako udoma─çiti: ljudi stanuju cijeli ┼żivot u ulici koja nosi ime neke od povijesnih li─Źnosti o kojoj ni┼íta ne znaju. Tako ─çe se s vremenom naviknuti slaviti Dan dr┼żavnosti i Dan neovisnosti po novom, novosmjernom kalendaru, ne pitaju─çi se odve─ç ┼íto i koga slave. Za djecu i preumorne radnike ionako je najva┼żnije da se tih dana ne radi.

Podrumari o─Źito vjeruju da njihov strah zaslu┼żuje blagdansku slavu i besmrtnost, ali njih ne zaslu┼żuju tri milijuna Hrvata koji su 19. svibnja 1991. izi┼íli na referendum kako bi glasovali za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Da je u njima mal─Źice intelektualnog i politi─Źkog po┼ítenja, lako bi zaklju─Źili kako bi znatno logi─Źnije bilo da se 19. svibnja slavi kao Dan neovisnosti. Zbog broja du┼ía koje su neovisnost poduprle, ali i zbog ─Źinjenice ┼íto su rezultati tog referenduma bili uvjet me─Ĺunarodnoga priznanja hrvatske dr┼żave.

Zakašnjeli osvetnici

Uz deluziju o ÔÇ×stvoritelju povijestiÔÇť, va┼żnu ulogu u pokretanju "blagdanske revolucije" 2002. treba tra┼żiti u mentalnom sklopu i pona┼íanju ljudi posebne sudbine i kova koje Vaclav Havel naziva "zaka┼ínjelim osvetnicima". On ih ovako opisuje:

"U na┼íoj suvremenoj povijesti ─Źesto se pojavljuju zaka┼ínjeli osvetnici koji odra─Ĺuju vlastita poni┼żenja i kolaboracije. U vrijeme rata ponizno su povijali vratove, silno se boje─çi da slu─Źajno ne bi do┼íli u kontakt s nekim ─Źlanom pokreta otpora, koga bi kasnije morali otkucati. Nakon rata, ba┼í su oni, a ne antifa┼íisti─Źki ratnici, vje┼íali Nijemce po stupovima. Ne┼íto sli─Źno mo┼że se primijetiti i danas kada se u publicistici pojavila skupina osvetnika koja stalno zahtijeva lustraciju (dekomunizaciju)."

Postoji i danas velik broj aktivnih politi─Źara ÔÇ×novoga smjeraÔÇť, koji su 2000. do┼íli na vlast, koji su u doba ÔÇ×tu─ĹmanizmaÔÇť do┼żivjeli razli─Źita poni┼żenja: oporbenih, ali i HDZ-ovih. Promjene koje mo┼żemo nazvati banalnom detu─Ĺmanizacijom velikim su dijelom pokrenuli upravo ti ÔÇô zaka┼ínjeli osvetnici.

Zakonskim mijenjanjem povijesti, oni su tra┼żili kakvu-takvu okrepu i simboli─Źko obe┼íte─çenje za poni┼żenja na koja su ┼íutke pristajali ili su na njih bili primorani u vrijeme dok je Tu─Ĺman bio ┼żiv i dok je Hrvatskom bjesnio rat. Ne samo ┼íto je Tu─Ĺman oporbene politi─Źare i strana─Źke otpadnike (ali i neovisne intelektualce i novinare) poni┼żavao pogrdnim nazivima, javno ih vrije─Ĺaju─çi kao jude, farizeje, zabludjelu ov─Źad, gusane, stoku sitna i krupna zuba, ve─ç im naprosto nije ┼żelio, ni pod koju cijenu, prepustiti vlast. Vlast im nije dao ni onda kad su je, ruku na srce, po┼íteno, demokratski, na slobodnim izborima, zaradili. U Zagrebu je, primjerice, u doba takozvane zagreba─Źke krize od 1995. do 1997. demonstrativno odbio potvrditi ─Źak ─Źetvoricu oporbenih kandidata za gradona─Źelnika koji su imali potporu vije─çni─Źke ve─çine u gradskoj skup┼ítini: Gorana Grani─ça, Jozu Rado┼ía, Dra┼żena Budi┼íu i ÔÇô Ivu ┼ákrabala. Svi, osim Dra┼żena Budi┼íe, odmetnuli su se u zaka┼ínjele osvetnike.

Zakonsko cijepanje ÔÇ×Tu─ĹmanovaÔÇť Dana dr-┼żav-no-sti na Dan dr┼żavnosti i Dan neovisnosti na bitnoj i metafori─Źkoj razini zna─Źi, na┼żalost, veliku uvredu hrvatskoga duha i dr┼żavotvorne tradicije. I zbog mjesta na kojem je odr┼żano i zbog sadr┼żaja i stila Odluke koja je tamo izglasana. Da su kojim sretnim slu─Źajem danas ┼żivi Miroslav Krle┼ża, A. G. Mato┼í, Antun ┼áoljan ili Veselko Ten┼żera, o tom bi bizarnom doga─Ĺaju mogli pisati jedino tragikomi─Źne eseje rugalice.

O blagdanskoj revoluciji iz 2002. odavno sam kanio ne┼íto javno napisati, kao sudionik ranoga razdoblja stvaranja hrvatske dr┼żave, ali i kao svjedok i kriti─Źar ÔÇ×Prve republikeÔÇť. Koristim stoga kao povod Dan dr┼żavnosti po Tu─Ĺmanovu kalendaru (30. svibnja 1990) da napokon ne┼íto ka┼żem o ÔÇ×revolucijiÔÇť za koju se, krle┼żijanski, mo┼że re─çi da je zapravo bila ÔÇô politi─Źka la┼ż.

A da je doista rije─Ź o politi─Źkoj la┼żi, pokazat ─çu odgovaraju─çi na pitanje: Kakvu su to ÔÇ×neovisnostÔÇť hrvatski narod i dr┼żava izvojevali 8. listopada 1991. u jednom zagreba─Źkom mra─Źnom podrumu? Odgovor na to pitanje posve je jednostavan: tog dana u INA-i nije izvojevana, ni ostvarena, nikakva neovisnost! Svaka bi ozbiljna povijesna analiza pokazala da su se saborski zastupnici, dan nakon raketiranja Predsjedni─Źkih dvora, naprosto prepla┼íili za vlastite ┼żivote. To je ljudski i razumljivo, ali nije razlog za naknadno pravljenje va┼żnim i busanje u juna─Źka prsa autora i prvoborca za hrvatsku neovisnost. Umjesto da saborsko zasjedanje, ba┼í zbog raketiranja Zagreba 7. listopada 1991, istog tog dana ili sutradan ÔÇô stalo┼żeno, prkosno i uznosito ÔÇô odr┼że u zgradi Hrvatskoga sabora, prihva─çaju─çi minimalni rizik eventualnoga novog raketiranja i da tom gestom iska┼żu minimalnu solidarnost s tisu─çama hrvatskih ratnika koji su tih dana i mjeseci ginuli za slobodu hrvatskog naroda i neovisnost Republike, narodni su zastupnici naprosto pobjegli ÔÇô u podrum!

Od tih davnih dana do danas neki od vi─Ĺenih i mo─çnih podruma┼ía od javnosti skrivaju ─Źinjenicu da tog dana, kad je u ma─Ĺaronskom podrumu ─Źitana i izglasana Odluka o raskidu dr┼żavnopravnih sveza, tamo nije bio jedan prili─Źno va┼żan hrvatski politi─Źar: dr. Franjo Tu─Ĺman. Kad sam ga jedne davne nedjelje 1997. u Predsjedni─Źkim dvorima na Pantov─Źaku pitao za┼íto tamo nije bio i ┼íto misli o ÔÇ×┼áeksovoj deklaracijiÔÇť, rezignirano je odmahnuo rukom i rekao: "Zvali su me, ali se nisam ┼żelio skrivati u podrumu dok su ljudi diljem Hrvatske ginuli! ┼Żelio sam pokazati JNA da ih se ne bojimo!" (Ina─Źe, va┼żno je znati i to da se predsjednik Tu─Ĺman nakon raketiranja Banskih dvora privremeno preselio u ratno skloni┼íte u Tkal─Źi─çevoj ulici u Zagrebu.) Zanimljivo je da neki i dan-danas potiho ┼íire glasinu kako Tu─Ĺman nije do┼íao (u podrum!) jer je bio pod stresom zbog raketiranja Banskih dvora koje je slu─Źajno pre┼żivio.

┼áto se mjesta izglasavanja Odluke ti─Źe, kazat ─çu samo ovo: bilo bi sramotno za hrvatski narod, posebice za hrvatske dr┼żavotvorne sanjare i mu─Źenike, da su za neovisnost Republike najzaslu┼żniji zastupnici koji su, kako ka┼że Ivo Andri─ç u Travni─Źkoj kronici, ┬╗za─Źarani magijom straha┬ź zavr┼íili u mra─Źnom podrumu.

Jezik slobode

Ako ─Źak zanemarimo kukavno mjesto zastupni─Źkog saborovanja 8. listopada 1991. (kladim se da je to bilo prvo i posljednje podrumsko saborovanje Hrvata) i pozornost usmjerimo povijesnim okolnostima, svrsi, retorici i op─çem ozra─Źju dvaju politi─Źkih doga─Ĺaja, svaki razuman ─Źovjek mora zaklju─Źiti da je konstitutivno zasjedanje Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. bio povijesni doga─Ĺaj, dok je podrumsko saborovanje 8. listopada 1991. bila tek jedna od mnogih va┼żnih saborskih politi─Źkih (ne)zgoda.

Usmjerimo prvi analiti─Źki pogled na Odluku o raskidu dr┼żavnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, usvojenu u podrumu INA-e. Ve─ç sam naziv te kratke, dosadne i te┼íko ─Źitljive saborske odluke, koja se obredno u Saboru ─Źita svakog 8. listopada, pokazuje da u tom papirku ne stanuju ni sloboda, ni neovisnost. Kratica bi Odluke izgledala ovako: OORDSSORIPSFRJ. Ona sve kazuje. ─îak da taj mrtvi, ─Źinjeni─Źno nepotkovan i stilski u┼íkopljen papir ─Źitaju Goran Vi┼ínji─ç, Zrinka Cvite┼íi─ç, Barbara Kolar, Du┼íko ─ćurli─ç ili Ivo Gregurevi─ç, nitko od njih ne bi bio kadar iz njega iscijediti da┼íak slobode, trunku ponosa ili zrnce ljepote.

Dokument ima 348 rije─Źi. Pisan je kao fi┼íkalski podnesak neke nesretne, zlostavljane ┼żene, upu─çen provincijalnom sudu od kojega se, opravdano, ultimativno tra┼żi razvod braka od poludjela, nasilna, besprizorna mu┼ża. Dokument vrvi faktografskim pogre┼íkama. Primjerice, u njemu pi┼íe da je u "bombardiranju" (radilo se o raketiranju) o┼íte─çena "rezidencija predsjednika Republike" (o┼íte─çen je, dakako, bio Ured predsjednika Republike). U tekstu Odluke ne postoji rije─Ź neovisnost, a dan kada je usvojena uzima se kao sveti gral ÔÇ×Dana neovisnostiÔÇť. U njoj nema ni rije─Źi sloboda, pravda, istina, demokracija. Ne spominju se hrvatski ratnici. Prava se ─Źovjeka spominju samo u odnosu na ┬╗nacionalne manjine┬ź. U Odluci postoji i bjanko-odluka o apriornom priznanju svih republika biv┼íe SFRJ ┬╗temeljena na na─Źelu uzajamnosti┬ź. U Odluci nije bilo mjesta za bo┼żanske Gunduli─çeve stihove "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vi┼ínji nam Bog je dÔÇÖo", koje je planetarno popularni pjeva─Ź i vo─Ĺa irske rock-grupe U2 Bono (Paul David Bono Hewson) uspio ugurati u veli─Źanstvenu baladu o patnji Sarajeva Miss Sarajeva. Ukratko. Odluka je napisana jezikom i stilom koji sramote hrvatski knji┼żevni jezik, znanstvenu tradiciju i zdrav razum.

Nasuprot tom povijesno neva┼żnu, sadr┼żajno sakatu i stilski zapu┼ítenu pravnom dokumentu (─Źija je literarna estetika na tragu one Jakova Bla┼żevi─ça), nasuprot ÔÇ×povijesnomÔÇť dokumentu za koji nitko nije mario u doba kad je pisan i izglasan, stoji istina povijesna pri─Źa o starom Danu dr┼żavnosti, koji se zbio 30. svibnja 1990. Masovno psiholo┼íko ozra─Źje koje je me─Ĺu hrvatskim narodom vladalo tog dana mo┼żda je najbolje izraziti rije─Źima njema─Źkog (┼żidovskog) filozofa, pisca i knji┼żevnog kriti─Źara Waltera Benjamina (1892ÔÇô1940), koji je za takve sretne, povijesno iznimno rijetke i neponovljive doga─Ĺaje znao kazati da su ovjen─Źani "slavom trenutka, njegovom aurom".

Tog je dana doista, bitno i simboli─Źno, ponovno ro─Ĺena hrvatska dr┼żava i u toj je dr┼żavi po─Źeo proces obnove europske parlamentarne demokracije, koja je nestala u vrtlogu Prvoga svjetskog rata. Dan je bio sun─Źan, ┼íto nije bilo neva┼żno za doga─Ĺanja na Trgu bana Josipa Jela─Źi─ça kojih je glavni re┼żiser bio Antun Vrdoljak. Svi sa─Źuvani dokumenti svjedo─Źe da je to bio povijesni dan. Video- i audiozapisi saborskog govora Franje Tu─Ĺmana. Zapisi i fotografije o dolasku sudionika Sabora na Trga bana Josipa Jela─Źi─ça. Dokumentarni filmovi i fotoreporta┼że o veli─Źanstvenom, a, ruku na srce, i pomalo ki─Źastom, okupljanju naroda i politi─Źara na tom istom trgu. Dio videodokumenta mo┼że se prona─çi na Youtubeu i na drugim virtualnim internetskim postajama i riznicama. Ipak, znatno va┼żnije od svih tih dokumenta kolektivno je sje─çanje dvjesto tisu─ça neposrednih sudionika tih doga─Ĺaja i milijuna televizijskih gledatelja koji su tog dana ┼żivjeli ┬╗slavu trenutka┬ź Waltera Benjamina.

Za razliku od isprazne i neva┼żne podrumske ─Źitulje Vladimira ┼áeksa, saborski govor Franje Tu─Ĺmana 30. svibnja 1990. (dijelovi su govora dostupni na Youtubeu) bio je dr┼żavni─Źki i dr┼żavotvorni govor. Istodobno, bio je to govor slobode, nadahnut idejama i diskursom Francuske i Ameri─Źke revolucije. Kona─Źno, bio je to govor odlu─Źna, sno┼íljiva, ali i zabrinuta (zbog prijete─çe agresije s Istoka) dr┼żavnika koji je svjestan mandata koji je dobio od hrvatskoga naroda: da stvori hrvatsku dr┼żavu, ali ne bilo kakvu, ve─ç demokratsku, pravnu, prosperitetnu, socijalno osjetljivu, europsku dr┼żavu. Tu─Ĺman i ja na tom smo govoru zajedni─Źki radili punih sedam dana, a njegov original, s Tu─Ĺmanovim rukopisnim intervencijama, danas se nalazi u mojoj ku─çnoj dokumentaciji.

Podrumari

Izmi┼íljanje Dana neovisnosti i njegovo premje┼ítanje iz Sabora u podrum ma─Ĺarske naftne kompanije na simboli─Źkoj razini zna─Źi barem dvije stvari.

Prvo: podruma┼íi su tim ─Źinom naglo, nepravedno i bez pravih razloga pove─çali vlastite zasluge za postignu─çe neovisnosti hrvatskog naroda i dr┼żave. Dakako, kako tamo nije bilo Tu─Ĺmana, njegove su zasluge (intelektualne, jer nije pisao Odluku, i politi─Źki, jer tamo nije bio) ionako bile ravne ni┼ítici. Jo┼í i va┼żnije, kako su je vlastodr┼íci ÔÇ×novog smjeraÔÇť vrijednost politi─Źkih dionica ÔÇ×birtija┼íaÔÇť (s Plje┼íivice) i ÔÇ×baraka┼íaÔÇť (iz Savske) sveli na tr┼żi┼ínu i moralnu ni┼íticu, PODRUM je postao slamka politi─Źkog spasa za mnoge doju─Źera┼ínje HDZ-ove strana─Źke otpadnike. Jedan od pisaca Bo┼żi─çnog ustava, Vladimir ┼áeks, postao je autorom Deklaracije o neovisnosti. ─îovjek sa smislom za crni humor mogao bi kazati: metafori─Źki hrvatski Thomas Jefferson. Me─Ĺu dvojicom pisaca traktata o nacionalnoj neovisnosti ima pokoja sitna razlika, ali ima i sli─Źnosti. Jefferson je ameri─Źku Deklaraciju o neovisnosti napisao u 33. godini, a ┼áeks saborsku Odluku o ÔÇ×razdru┼żivanjuÔÇť u svojoj 48. Prvi je projektirao velebnu vilu u Monticellu, na imanju od 5.000.000 ─Źetvornih metara, a drugi je jedva skucao novac za skromnu vikendicu, s ro┼ítiljem i bazenom. Jefferson je bio vlasnik 800 robinja i robova, a ┼áeks si jedva mo┼że priu┼ítiti ku─çnu pomo─çnicu. Prvi je u vili imao poseban lift kojim su mu robovi iz podruma slali rujna francuska vina, a drugi takva vina ni u snu ne mo┼że sebi priu┼ítiti. O vinskom liftu i ne razmi┼ílja jer u vikendici nema vinskoga podruma, a nema ni robova i ropkinja.

Drugo: simboli─Źni gruntovni vlasnik i klju─Źar hrvatske dr┼żavne neovisnosti od sada do daljega ma─Ĺarska je naftna kompanija INA. Povijest se hrvatske dr┼żavnosti na toj simboli─Źnoj i metafori─Źnoj razini vratila na davni, ma─Ĺaronski iskon. Pretvorena je u farsu.

Umjesto zaklju─Źka

┼áto kazati na kraju? Danas, kad se zapravo ne zna kada je ÔÇ×ro─ĹenaÔÇť Republika Hrvatska, kad je stekla neovisnost, a kad dr┼żavnost (┼ítovi┼íe, znatno bi lak┼íe bilo dokazati kako ona do danas nije ostvarila punu neovisnost i dr┼żavnost), ne mo┼że se kazati koliko je danas stara, odnosno mlada. Ako kao mjerilo dr┼żavnosti i suvereniteta uzmemo me─Ĺunarodno priznanje, ipak mo┼żemo kazati da ─çe Republike Hrvatska 15. sije─Źnja 2010. navr┼íiti osamnaest godina. Postat ─çe punoljetna. Valja se nadati da ─çe do tada u svom glavnom gradu dobiti trg i znamen. Tek ┼íto Republika zakora─Źi u punoljetnost (2010.) njezini ─çe vladari vjerojatno zavr┼íavati pregovore o njezinoj ÔÇ×udajiÔÇť za Europsku Uniju. Kako su i Europa i Hrvatska imenice ┼żenskoga roda, mogao bi to biti ─Źudan i zanimljiv brak.

Da zaklju─Źim. Danas je Republika Hrvatska, teorijski govore─çi, i dalje ÔÇ×dr┼żava u izgradnjiÔÇť. Posu─Ĺuju─çi popularnu gra─Ĺevinsku metaforu, mogli bismo kazati da je ona Rohbau-dr┼żava. Ta dr┼żava ima problema s ÔÇ×temeljimaÔÇť i ÔÇ×statikomÔÇť, da i ne spominjemo stupove na kojima po─Źiva. Krov joj proki┼ínjava. Tro┼íi previ┼íe energije. Gradi se na rate i na kredit, u doba kada kamate na kredite rastu. Nije rije┼íila ni grani─Źna pitanja sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom. Ima, ve─ç po tradiciji, problema s pridjevima.

Dr┼żave, naime, mogu biti svakojake: dobre (demokratske, pravne, dr┼żave blagostanja) ili zle i (na)opake (totalitarne, policijske, kriminalne, mafija┼íke, pa i banana-dr┼żave). Mogu slu┼żiti vlastitom narodu, ┼ítititi ga i paziti ili ga mogu plja─Źkati, terorizirati, mu─Źiti i ubijati. Gra─Ĺani se prema dr┼żavi, s pravom i bez opravdanja, mogu odnositi kao da im je majka ili ma─çeha, ┼żena ili ljubavnica.

Hrvati su nakon tisu─çu godina previ┼íe o─Źekivali i premalo su spremni ┼żrtvovati za taj predmet ┼żudnje. Danas je vrijeme da se javno o dr┼żavi po─Źnu postavljati obi─Źna, zdravo-razumska pitanja: Kakva nam je dr┼żava? Kako se odnosi prema vlastitom narodu, ali i kako se narod odnosi prema njoj? Kako na nju gledaju strani dr┼żavnici i intelektualci? Kako je vide dana┼ínji sanjari ÔÇô pjesnici i umjetnici? Kako je vide njezini gospodari: politi─Źari, vlastodr┼íci, euroni i tajkuni? Kako je do┼żivljavaju podanici: sirotinja, radnici, porezne plati┼íe, branitelji, umirovljenici? Koliko ko┼íta i je li skupa hrvatska dr┼żava?

Tra┼żenje odgovora na ta pitanja ─Źini mi se va┼żnijim od rasprave o datumima njezina ro─Ĺenja, osamostaljenja, pa i oslobo─Ĺenja. To ne zna─Źi kako pametni ljudi ne bi trebali promi┼íljati i o paradoksima kojima sam posvetio ovo razmi┼íljanje.

Slaven Letica, Vijenac 4. lipanj 2009.

www.hkz-kkv.ch

163- 2018

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU