VJESNIK - Petak, 6. lipnja 2003.

Piše: PAVLE PRIMORAC

Martinović poziva na javni linč i na progon Crkve, jer nije postupila onako kako on misli da bi bilo najbolje

Covjekov unutarnji svijet, drugim rijecima intrapersonalna dimenzija, na najjasniji nacin ocituje svoje plodove vanjskim izricajem kao što su rijeci, ponašanje, pismeno ocitovanje, a Isus bi rekao "da to izvire iz covjekova srca". Prema plodovima i tonu djelovanja može se primijetiti je li je to srce tvrdokorno. Tvrdokorno je srce zahvaćeno duhovnom ili intelektualnom ohološću pa u svojoj egzistencijalnoj dijaboličnoj strastvenosti počinje docirati, jer mu je drskost pokretačka snaga, bez obzira na neupućenost u predmet svojih polemika.

Izvanredno očitovanje jednoga takvog stanja, članak je Stjepe Martinovića ("Grijeh struktura i suodgovornost Crkve za socijalni raskol: Pomognimo Papi da nas oslobodi, bez posrednika", Vjesnik, Stajališta, 4. lipnja).

Iz čitavog teksta radikalnog ultraliberala Martinovića dobiva se osjećaj da iz njega zrači snažna crkvena apologija, ali ne one Crkve koja je u svojoj supstanciji kristološka, nego iz uronjenosti u neko ispodpovršinsko, "eteričko", nama "balkanoidnim" primitivnim neukim klericima i "sudrama" nepoznato područje Papinih dokumenata, govora i javnih nastupa.

Moram priznati da sam dobio dojam da Martinović svojim nastupom samu Crkvu brani od biskupa i svečenika. Budući da je svaki imperijalizam sofisticiran u svojoj propagandnoj inverziji (velikosrbi su naše gradove oslobađali od nas), tako se čini da ultraglobalni totalitarizam Stjepe Martinovića želi Crkvu obraniti od mnogih biskupa i svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj, kako bi neka "Crkva" znana samo Martinoviću i njegovim istomišljenicima buknula u javnost.

Najzanimljivija propagandna inverzija jest poistovjećivanje "martinovićevske" europejske opcije s Papinom vizijom kršćanske Europe, a one su udaljene kao nebo i zemlja iz jednoga temeljnog razloga: Papino je "europejstvo" kristocentrične naravi u kojem treba buknuti Kristov Duh i zaživjeti evanđeosko shvaćanje ljudskih prava i dubokog poštovanja ljudske osobe.

Ultraliberalna je Europa podcjenjivačke naravi. Ona neistomišljenike smatra primitivnim ognjištarima i desničarima, promiče duh abortusa i eutanazije, istospolnih brakova, kvazislobodu pojedinca uzdiže do groteske i vulgarno naviješta i radikalizira antievanđeosku koncepciju svijeta i čovjeka, a ignoriranje Boga u europskom ustavu samo je početak dekristijanizacije Europe i revitalizacije "kulture smrti".

Papa je iz Kristove perspektive bezbroj puta osudio borbeni ateizam, agnosticizam, govorio o jedinčatosti i univerzalnosti Kristove objave i Crkve, pozivao Europu na obraćenje. Ta Papina osuda nije "osuda iz mržnje" nego "osuda iz ljubavi". Papa je čovjek koji poziva na obraćenje, ali ne revolucionarno i s mržnjom, nego strpljivo i blago. U njegovu srcu i djelovanju ima ljubavi i za kršćanina, muslimana, budista, židova, ateista, agnostika, ali i grešnika, tajkuna, lopova, čovjeka opterećenog ideologijama, bludnika, mešetara itd.

Martinović bi revolucionarno, predlažući i docirajući Crkvi u Hrvatskoj koncepciju "latinoameričke teologije oslobođenja" čije je revolucionarno-marksističke i nekršćanske postavke Papa osudio, jer mržnja i ubijanje ne mogu biti sredstvo za postizanje nekog cilja ma koliko bio plemenit, vjerojatno prema načelu prijekog suda, smaknuo sve one za koje misli da su odgovorni ili "suodgovorni", odnosno "umiješali ruke" u krađu i doprinos socijalnom raskolu.

Time Martinović eksplicitno poziva na javni linč, ali i na progon Crkve, jer nije postupila onako kako on misli da bi bilo najbolje.

Žalosno je što se gotovo nitko od katolickih intelektualaca inteligentno i analiticki nije dao u pobijanje anticrkveno-liberalisticke mitomanije da Crkva nije ništa poduzela na socijalnom podrucju u razdoblju "deset najmracnijih godina".

Naši su biskupi u mnogim javnim istupima, propovijedima, poslanicama pozivali na socijalnu osjetljivost, u to vrijeme počeo je djelovati Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, a nedavno je njen pročelnik dr. Stjepan Baloban dobio veliko priznanje za požrtvovno djelovanje na tom području.

Kardinal Kuharić bio je duboko mudar, prožet evanđeljem, te je znao kako treba govoriti o socijalnim problemima, jer je kao čovjek duboke intuicije osjetio da bi svaku njegovu kritiku mogli izmanipulirati nositelji antikatoličkih i antihrvatskih recidiva, što se izvanredno pokazalo nakon sintagme "grijeha struktura". Znajući da će biti prozvan zbog tzv. šutnje, mudri kardinal preuzeo je na sebe, hrabro i odlučno jednu vrstu "mučeništva razboritosti".

Mnogi glasnogovornici globalnog totalitarizma, poput Martinovića, pokušavaju sofisticirano povući veliku razliku izmedju Papinih smjernica i djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj koja je prema njemu "ognjištarsko-patrijarhalna" i time je svojom ultraliberalističkom drskošću napao i samo geslo njegova posjeta Hrvatskoj - "Obitelj - put Crkve i naroda", jer je njegovu i svjetonazorskom i političkom konceptu obitelj vjerojatno nešto anakrono i zaostalo, ognjištarsko i patrijarhalno,što podržava "balkanski kler" (od kojih većina neistomišljenike nikada ne bi nazvala kukavicama i kurvinim sinovima).

A Papini govori Hrvatima najviše demantiraju one koji žele "posvađati" njega i Katoličku crkvu u Hrvatskoj koja ga toplom i dubokom odanošću čeka.

Papa kaže u Zagrebu 1998.: "Hrvatska sa svoje strane mora pokazati veliku strpljivost, mudrost, spremnost na žrtvu i velikodušnu solidarnost kako bi mogla napokon svladati sadašnje poratno stanje i dosegnuti plemenite ciljeve kojima teži. Mnogo je već učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabriti ostale teškoće".

Nastavlja: "Boravak mi je među vama omogućio rukom dotaknuti napredak postignut posljednjih godina. Vidio sam društvo koje želi graditi svoju sadašnjost i budućnost na čvrstim temeljima demokracije, u posvemašnjoj vjernosti svojoj povijesti prožetoj kršćanstvom te s potpunim pravom uključiti u zbor ostalih nacija".

Eto, g. Martinoviću. To je Papina ocjena stanja u Hrvatskoj za vrijeme "ustašoidne, desničarske, ognjištarske Tuđmanove diktature". Kada niste mogli javno prezreti Papu zbog njegove ljubavi prema Hrvatima, počeli ste ga koristiti kao oružje protiv Hrvata.

Moje je demokratsko pravo da budem hrvatski domoljub, da osjećam sentimente prema domovini, da smatram dr. Tuđmana velikim čovjekom i državotvorcem. Vi imate pravo misliti drukčije. Samo nemojte svoju ultraliberalističku revolucionarnost i globalni totalitarizam nametati drugima i koristiti Papu za svoje manipulacije. Mnogi bi Vam bili zahvalni.

--------------------------------------------

Autor je katolički publicist, svečenik, kapelan u Novskoj.