Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

MAJSKE ZORE I SUTONI     (20.05.2013.)

Kako se u mjesecu đurđica obilježava Praznik rada, slavi Majčin dan i pjeva Marijo, svibnja kraljice

S maloga televizora dopirali su mitingaški glasovi sindikalnih vođa, koji su u pravednom gnjevu, a sve, naravno, u ime članstva, podjarivali radni narod (na prinudnom "odmoru", bez posla, na "čekanju" drugoga posla koji nakon otpuštanja neće dobiti, okupljen oko kazana besplatnoga graha) protiv sadašnje vlade.

Ovaj maj (i prvi dan i idući dani) počeo mi je kao ni jedan drugi: u bolnici. Kako li ondje papirnato i šuplje zvuče sve te parole o izdaji, o boljem životu, o pravdi i pravednosti, o socijalnoj državi, o brizi i skrbi ... dok u sobi leže nagurane četiri nesretnice, pa i na pomoćnjaku, dok nemaju kamo staviti ni osnovne higijenske potrepštine (o odjeći da i ne govorim, ormara nema ni jednoga), a klozet-papir si moraju donijeti same?!

Visoka temperatura, koja danima nije popuštala, sklapala mi je oči, ionako nisam imala nikakve volje gledati ta zapjenjena sindikalistička usta i jeftine demagoške geste (govor njihovih tijela), pa sam se u krevetu prevrnula na drugu stranu. I u vrlo oskudnim uvjetima čovjek može naći toliko zanimljivosti, već i stoga što ih u "zdravlju" ne primjećuje. Prozor preko cijele stijene otkrivao je lijep prizor: gledala sam u zelenilo, u dva jaka drveta među koje se uplela i jedna akacija, krošnje su izvodile najnepredvidljivije koreografije pokreta i tempa, sunce se probijalo maljajući mi pred očima neki novi impresionizam, boje su se mijenjale ovisno o vremenu i o satu u danu; s olakšanjem sam dočekala prvi pjev ptica, jer se počinju javljati već poslije tri ujutro, pa po njima znaš da ti je do prvoga toplomjera ostalo još tri sata, slušaš te razne zvuke i žališ što o pticama, kao i o biljkama, ne znaš više, ne razaznajem pticu po njezinu pjevu, ne mogu odrediti čujem li to u rano jutro zvono s novoveškoga Svetog Ivana ili s katedrale, zračna je linija zanemarivo mala, čini mi se da ksaversku crkvu mogu isključiti, premda je i ona vrlo blizu (Zvijezde), no zvuk dolazi s druge strane, ali i on može zavarati. Lijepo osluškivanje.

Ležeći tako na krevetu, mislila sam o tankoćutnoj Rosi Luxemburg (danas od bešćutnika svrstanoj među "komunjare") - i zbog Praznika rada i zbog njezina zatočenja u tamnici - i koliko sam sretna što moj prozor nije gore pri vrhu ćelije poput njezina, pa je kroza nj mogla vidjeti samo komad neba i pokojega vrapčića, kojega bi navabila na prozorsku dasku mrvicama od svojeg obroka. Ja sam do svojega mogla doći, pogledati kroz njega, vidjeti i omirisati pokošenu travu u krugu bolnice ... sve blagodati koje "u zdravlju" premalo cijenimo.


Neobičan početak najopjevanijega proljetnog mjeseca (Mozart, Brahms, Schubert i mnogi drugi). Maj. Znam za one koji se žeste na svaki spomen maja: oni bi rado takvim govornicima skočili na grlo, jer se, po njihovu mišljenju, hrvatski za taj mjesec (peti u godini) kaže samo svibanj. Ima li smisla takvima išta tumačiti, kad od shema u svojim glavama ne mogu i/ili ne žele nimalo odstupiti?


I drugi jezici imaju narodne nazive za mjesece, npr. češki, i ti su nazivi skopčani s poljskim i/ili šumskim radovima, što pokazuje starinu njihova postanka (dok su ljudi još živjeli u skladu s prirodom o kojoj su ovisili). Nazivi pokazuju i pomake izazvane klimom, pa tako Slovenci u svojem narodnom nazivlju peti mjesec u godini zovu veliki traven, a nama je travanj četvrti mjesec u godini (jer trava raste ranije). Česi taj mjesec zovu kveten (mjesec cvata), no usprkos tomu najpoznatije književno djelo češkoga romantizma zove se Maj (1836), autor mu je Karel Hynek Macha (1810-1836) i postalo je uzor cijelom naraštaju čeških romantičara. Dakle, Macha nije u svojoj domovini bio optužen za jezičnu "veleizdaju" zato što se poema ne zove Kveten nego Maj. Bila sam vrlo sretna (to je onaj krasan i nenaplativ osjećaj otkrića) kad sam otkrila kako i naš Petar Zoranić ima sličan naziv za taj mjesec, cvitanj. Svemirski paralelizam.


Naravno, neki se mjesec može u narodu zvati i po istaknutom svecu kojega slavimo u tom mjesecu, pa se tako svibanj zove još i filipčak, filipovčak (po apostolima Filipu i Jakovu, 3. 5.), rožnjak, sviben, maj. Isprepletenost svibnja i maja, zapjenjenima usprkos, može se lijepo slijediti i u narodnim običajima. Odmah da kažem: svibanj je dobio ime po biljci svibi ili svibu (Cornus sanguinea), koja je pak tako nazvana po crvenoj boji drveta (jer se svijetli, sjaji, ie. *su eid-, sjati, sjajiti se). Ona u tom mjesecu cvate. Najstariju potvrdu nalazimo u jednoj glagoljskoj ispravi iz 1442. godine - pisan miseca maja na dan 12. svibnja. Kako vidimo, miroljubiva koegzistencija maja i svibnja te davne godine još nije bila narušena onima koji danas maj proglašavaju, valjda, srpskim, a samo svibanj hrvatskim. Kajkavsko prezime Sviben značilo je čovjeka rođenog u svibnju. Ni oblik sib nije nepoznat, pa su upravo od oblica toga drveta pastiri izrađivali sibare kolibe od siba.


Sada, kad konačno i maj može opet zauzeti svoje mjesto u hrvatskom jeziku, nešto o podrijetlu toga imena. Maj je ime dobio po božici Maji, velikoj materi Zemlji, kojoj su se ljudi preporučivali za dobar rast poljskih usjeva. Ime je jednako sa stind. mahi, Zemlja - doslovno i prvotno velika. Lat. mensis Maius značio je mjesec posvećen majci Zemlji, a kako je to u rimskom kalendaru bio treći mjesec, kada se priroda budi, razvija i cvjeta, prvotno mu je značenje i bilo: ono što je posvećeno razvoju (grč. maios, lat. maius). Od lat. maius, pa i madij za isti mjesec, od madius, grč. maios, nije daleko ni do tal. maggio, što je u Dubrovniku u 16. stoljeću dalo madž i maž, u Boki (Lastva) mađ, a na Rabu i Cresu maj.

Maj, kao grecizam, poznaju i Bugari, Srbi, Albanci, ali i mnogi drugi jezici (njemački, engleski itd.). Osim što je ime mjeseca, maj je (na Cresu) i drvo što ga mladić uoči 1. 5. donese pod prozor djevojci, u Vodicama maj je dugačka grana kao znak da je ondje paša zabranjena, a majak (gen. majka) može biti: 1. vrsta graha, 2. vrsta ribe (Maloe proscarabacus). Dražesna je i tvorba pomajić (Istra) za mensis iunius (jer dolazi po maju).

Majiti pak znači odstranjivati mladu koru grana s debla, što je najlakše dok su grane još savitljive. U tom mjesecu počeli su se održavati mnogi narodni običaji uoči glavnih poljskih radova. Tako je do danas ostalo poznato kićenje majuša (njem. Maibaum). Uoči 1. svibnja kitili su se zdenci. Mlado bukovo svježe posječeno drvo zabodeno uza zdenac kitile su obično djevojke dugim trakama raznobojnoga papira. Novac za te trake davali su svi koji su nosili vodu iz toga zdenca, osim onoga tko je posjekao drvo. Majuš je stajao kraj zdenca cijeli mjesec. Pjevalo se i Marijo, svibnja kraljice; te su svibanjske pobožnosti počele oko 1720. godine u Njemačkoj (Trier, Worms, Speyer, Würzburg, Bamberg) i bile su povezane s molitvama za što bolji urod (žetvu). Marijanska komponenta dodana je kasnije iz Italije (Ferrara), odakle se proširila na Francusku, Belgiju, Luksemburg, Austriju i dalje.

Svake godine kažem, a već godinama ne ostvarujem: otići ću na majendah (još jedan iskrivljeni germanizam: Maiandacht), svibanjsku pobožnost, i to baš u Svetu Mariju na Dolcu, našu nekadašnju župnu crkvu, crkvu tada siromašnih žitelja Tkalčićeve i okolnih ulica, sjećajući se u tom mjesecu više nego u drugima svoje omame, koja - premda Dalmatinka - nije imala sluha ni koliko je crno pod noktom. Ali u tom posebnom mjesecu pjevala je u Svetoj Mariji iz svega glasa Marijo, svibnja kraljice. Poticaj valjda dolazi iz onoga nevidljivog vrela u čovjeku u kojem pjesma i inače spava, pa iz njega u "svojem" trenutku i izađe. Čini se da će i ovogodišnji moji majendahi proći bez mene. Koliko god me prijašnjih godina zaustavljao čisti nemar, ove će me vjerojatno zaustaviti bolest. U suton mislim na đurđice jedinstvena mirisa, koje su me ove godine nekako zaobišle. No i taj dragi matoševski drobni cvjetić ubavi ima u svojem imenu maj, njem. Maiglöckchen (Convallaria maialis), majski zvončić. Zato i može zvoniti bijele psalme snježnim zvončićima. Nepatvorena pobožnost.

Autor: Nives Opačić

Vijenac, broj 501


 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: