Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

STOLJE─ćE SLOVENSKIH TERITORIJALNIH POSEZANJA      (13.04.2019.)

Razgovor s M. Majstorovi─çem: Od 1918. paktiranjem sa Srbima slovenski politi─Źari nanose veliku ┼ítetu hrvatskim interesima

Ovih dana svjedo─Źimo novome pogor┼íanju odnosa sa Slovenijom uzrok ─Źega su slovenske optu┼żbe da je SOA ┼ípijunirala u Sloveniji. No, odnosi Hrvatske i Slovenije daleko su od idili─Źnih svih godina hrvatske i slovenske samostalnosti. Gdje su korijeni tih prijepora u pro┼íle godine objavljenoj knjizi Stolje─çe slovenskih teritorijalnih posezanja pi┼íe novinar, publicist, nakladnik i glavni urednik ÔÇ×Hrvatskog fokusaÔÇť Marijan Majstorovi─ç. Povodom izlaska njegove knjige, a u kontekstu aktualnih hrvatsko-slovenskih odnosa, razgovarali smo s gospodinom Majstorovi─çem.

- Pro┼íle godine objavljena je Va┼ía knjiga Stolje─çe slovenskih teritorijalnih posezanja. Gdje mo┼żemo utvrditi prve slovenske pretenzije na hrvatski etni─Źki prostor?

Kroz cijelu povijest odnosa izme─Ĺu Hrvata i Slovenaca nije bilo prijepora, ni na politi─Źkom, ni na vjerskom planu. Naprotiv, sve do nastanka prve Jugoslavije, Kraljevine SHS, bilje┼żimo stolje─ça suradnje, uva┼żavanja i pomaganja. A da je to tako vidi se iz povijesnih podataka, dio kojih sam i iznio u ovoj svojoj knjizi. Primjerice, France Pre┼íeren, slovenski pjesnik, pravnik i odvjetnik, ─Źija pjesma Zdravljica iz 1844. dana┼ínja je slovenska himna, osje─çao se je Hrvatom. Isto kao i Ivan Tav─Źar, slovenski knji┼żevnik i politi─Źar, koji je u svibnju 1882. u Zagrebu na proslavi Pjeva─Źkoga dru┼ítva Kolo u sve─Źanom govoru doslovno rekao: "U glazbenim sferama ve─ç vlada me─Ĺu nama takvo jedinstvo da se ne smije vi┼íe govoriti o dvama narodima, nego samo o jednom narodu. Mi Slovenci ne bi imali ni┼íta protiv ako se u kulturnom i knji┼żevnom smislu ne bi vi┼íe govorilo o dvama narodima, tj. o narodu hrvatskomu i slovenskom, nego samo o jednom narodu, tj. o narodu hrvatskom" (Zajc, Marko, Gdje slovensko prestaje, a hrvatsko po─Źinje - Slovensko-hrvatska granica u XIX. i po─Źetkom XX. stolje─ça, Srednja Europa, Zagreb, 2008., str. 241.). Slovenski pravnik, geograf, kartograf, politi─Źar i gospodarstvenik Peter Kosler 1848. zagovarao je savez s Hrvatskom. Puno je bilo takvih primjera.

- U knjizi se bavite prostorom Me─Ĺimurja, op─çinom ┼átrigova i ┼żupom Raskri┼żje koja je danas u sastavu Slovenije i Mariborske nadbiskupije. Za┼íto su ta mjesta va┼żna u kontekstu hrvatsko-slovenskih odnosa?

Kao ┼íto sam u podnaslovu knjige i napisao, to je po─Źetak komadanja Hrvatske. Slovenci su prvi puta u svojoj povijesti u Jugoslaviji i Beogradu dobili za┼ítitnika, Srbijance, kojima su jedini protivnik bili i ostali Hrvati. U toj stalnoj i do danas neprekinutoj borbi za prevlast Beograda nad Zagrebom, Slovenci su osjetili kako se mogu ┼íiriti samo na istoku, na ra─Źun Hrvata. Talijani, Austrijanci i Ma─Ĺari prevelik su zalogaj za njih. I u tomu su, na ┼żalost, dobrano uspjeli. Ulaskom u Kraljevinu SHS dobili su Prekomurje koje nikada prije nije bilo slovensko, nego je stolje─çima bilo pod jurisdikcijom Zagreba─Źke biskupije. Budu─çi da nikada nije bilo neke posebne jezi─Źne i vjerske razlike izme─Ĺu stanovnika Me─Ĺimurja i Prekomurja, u Ljubljani su poslije 1918. ubrzo porasli apetiti tadanjih slovenskih politi─Źara i dijela sve─çenstva i za hrvatskim Me─Ĺimurjem. 

Tada dolaze one kobne srbijanske smicalice u obliku stvaranja granica neprirodnih banovina - u cilju razbijanja povijesnih hrvatskih zemalja ÔÇô gdje su jedino Slovenci ostali kompaktni. U to vrijeme dodatna nepovoljnost po Hrvate dolazi zbog visokopozicioniranoga slovenskog sve─çenika-politi─Źara Antona Koro┼íca, ─Źiji su korijeni blizu Prekomurja. I u takvoj situaciji dolazi 1931. do osnivanja zlokobne Dravske banovine (dana┼ínja Slovenija + op─çina ┼átrigova i neka hrvatska naselja uz Sutlu i Kupu. Iako u ┼átrigovi i Raskri┼żju (sedam hrvatskih sela ─Źine dana┼ínju ┼żupu Sv. Ivana Nepomuka) nije bilo nijednoga Hrvata, taj dio zapadnoga Me─Ĺimurja do 1941. ostao je u sastavu slovenske Dravske banovine. Kada sam naprijed rekao da su Slovenci od 1918. u zaposjedanju hrvatskih prostora i uspjeli, onda tu mislim na Mokrice, ─îate┼ż, Belu krajinu i sela i naselja u sjevernoj Istri.

- U Me─Ĺimurju su, me─Ĺutim, bila i sna┼żna ma─Ĺarska posezanja koja su kulminirala u vremenu Drugoga svjetskog rata kad je Ma─Ĺarska okupirala tu hrvatsku pokrajinu?

Da, Ma─Ĺari su u proteklim stolje─çima u velikim vremenskim razdobljima vladali Me─Ĺimurjem i Prekomurjem. Me─Ĺimurje je hrvatski ban Josip Jela─Źi─ç oslobodio 11. IX. 1848., a ubrzo nakon njegove smrti, 1861., Be─Ź je hrvatsko Me─Ĺimurje predao Ma─Ĺarima. Me─Ĺimurje je na Badnjak 1918. oslobo─Ĺeno od Ma─Ĺara. Oslobodio ga je hrvatski general Slavko Kvaternik i hrvatski potpukovnik Dragutin Perko, kojega su partizani i jugokomunisti ubili poslije rata 1945. Niti general Kvaternik nije sotoniziran samo zbog toga ┼íto je 10. IV. 1941. proglasio Nezavisnu Dr┼żavu Hrvatsku, nego mu je u grijeh uzeto i osloba─Ĺanje Me─Ĺimurja. U travnju 1941. njema─Źka vojska ulazi u Me─Ĺimurje i ubrzo ga prepu┼íta saveznicima Ma─Ĺarima, koji nastavljaju tamo gdje su stali 1918. s nesmiljenom ma─Ĺarizacijom na politi─Źkom, obrazovnom ali na vjerskom planu.

Me─Ĺimurje ÔÇô uloga Mladena Lorkovi─ça i bl. Alojzija Stepinca

- Tko je najzaslu┼żniji za o─Źiti neuspjeh ma─Ĺarizacije?

U suprotstavljanju ma─Ĺarizaciji najgorljiviji zagovornici i za┼ítitnici me─Ĺimurskih Hrvata na politi─Źkom i vjerskom planu bili su ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorkovi─ç i zagreba─Źki nadbiskup Alojzije Stepinac. Kada je 16.XII.1941. ma─Ĺarski sabor, Orsz├íggy┼▒l├ęs, izglasao zakon o pripajanju "ju┼żnih krajeva", u koje je potpadalo i Me─Ĺimurje, Lorkovi─ç je uru─Źio diplomatski prosvjed ma─Ĺarskom poslaniku Ferencu Marossyju, u kojem je naglasio kako hrvatska vlast Me─Ĺimurje smatra neotu─Ĺivim dijelom hrvatskoga teritorija. Smatra se da je ministar Lorkovi─ç upravo zbog svoje diplomatske netakti─Źnosti glede ma─Ĺarske okupacije Me─Ĺimurja kasnije bio u nemilosti poglavnika Ante Paveli─ça. Po dolasku u Me─Ĺimurje ma─Ĺarske okupatorske vlasti odmah su protjerale hrvatske ─Źinovnike i u─Źitelje, pa su kao jedini ─Źuvari hrvatske nacionalne svijesti ostali sve─çenici Zagreba─Źke nadbiskupije na ─Źelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, koji je po─Źetkom kolovoza 1941. osnovao "Generalni vikarijat za Me─Ĺimurje". Za generalnog vikara imenovao je ┼żupnika u Selnici Ignacija Rodi─ça i dodijelio mu je i ─Źast po─Źasnog kanonika Prvostolnog kaptola zagreba─Źkog. Ovim ─Źinom nadbiskup Stepinac je samo obnovio Generalni vikarijat za Me─Ĺimurje koji je postojao i za prija┼ínje okupacije ovoga hrvatskog kraja izme─Ĺu Drave i Mure od 1861. do 1918. na ─Źijem je ─Źelu kao generalni vikar bio naslovni biskup i kapitularni vikar Pavao Gugler.

Generalni vikar Rodi─ç je dobio nalog od nadbiskupa Stepinca da sav svoj posao na ostvarivanju ┼íto redovitijeg ┼żivota i djelovanja Crkve u Me─Ĺimurju upi┼íe u poseban Protokol, ┼íto je Rodi─ç i ─Źinio vode─çi i sve zapisuju─çi u "Protokol "Generalnog vikarijata za Me─Ĺimurje"" od 13. VIII. 1941. do 14. VI. 1945. Nadbiskup Stepinac mu je iz Zagreba slao mladomisnike ro─Ĺene u Me─Ĺimurju, a on ih je slao na ┼żupe koje su bile prazne ili su trebale ┼żupnike i duhovne pomo─çnike. Nadbiskup Stepinac je generalnom vikaru Rodi─çu slao vi┼íe mladomisnika od potrebnoga broja i time je nadmudrio ma─Ĺarske okupacijske vlasti.

- Malo je poznato da su Slovenci svojatali Karlovac i Vara┼żdin?

Kako sam ve─ç rekao, u Sloveniji od 1918. nema razlike izme─Ĺu politi─Źara, sve─çenika ili povjesni─Źara kada je u pitanju posezanje za hrvatskim teritorijima. Posezanja, primjerice, za Vara┼żdinom i Karlovcem, u XIX. stolje─çu nisu vrijedna spomena. Puno su opasnija posezanja po nastanku prve Jugoslavije. Prilikom razgrani─Źenja izme─Ĺu Hrvatske i Slovenije 1920. hrvatski pregovara─Ź Filip Lukas bio je jako iznena─Ĺen kada je slovenski pregovara─Ź Jo┼że Rus predlo┼żio da grad i kotar Vara┼żdin s Me─Ĺimurjem odvoje od Hrvatske i pripoje Mariboru uz ÔÇťobrazlo┼żenjeÔÇŁ da se ondje kajkavski govori. Novovjeki slovenski politi─Źari, poput Zmage Jelin─Źi─ça, nadahnjuju se na ovakvim povijesnim posezanjima, ali i na novovjekim povjesni─Źarima, poput Darje Miheli─Ź, k─çerke poznatoga povjesni─Źara Boge Grafenauera, koja u svojim povijesnim pamfletima svojata cijelu Slavoniju, ┼íto u hrvatskoj javnosti prolazi nezapa┼żeno. I nije povjesni─Źarka Miheli─Ź bezazlena, budu─çi je znanstvena savjetnica SAZU-a.

Bela Krajina

- Što je s Belom Krajinom, koja je danas u sastavu Slovenije?

Zemljopisno gledaju─çi, Bela krajina je najzapadniji dio Panonije. Kroz povijest uvijek su ju nastavali Hrvati. Etnografski i jezi─Źno stanovni┼ítvo Bele Krajine i danas je u svakom pogledu povezanije s Hrvatima u tom dijelu Pokuplja nego sa Slovencima, od kojih su odijeljeni prirodnom granicom ÔÇô Ko─Źevskim rogom. U srednjem vijeku Bela krajina je do XII. st. pripadala hrvatskoj dr┼żavi i potpadala pod crkvenu vlast Zagreba─Źke biskupije. Useljavanjem uskoka u to podru─Źje zapadno od Kupe u XVI. stolje─çu dodatno je poja─Źan hrvatski karakter toga podru─Źja. Bela krajina se ne nalazi pod hrvatskom vla┼í─çu zbog toga ┼íto su kroz povijest tu i u nedalekom Ko─Źevju doseljeni Nijemci, koje su pak za┼íti─çivali onodobni njema─Źki plemi─çi i habsbur┼íki dvor. Prema spomenutom Peteru Kosleru "Ko─Źevari i Belokranjci" su bili Hrvati, ─Źime je Kosler nedvosmisleno tvrdio da su tamo┼ínji stanovnici etni─Źki Hrvati.

Slovenci pre┼íu─çuju ─Źinjenicu da je ─Źuveni slovenski povjesni─Źar Janez Vajkard Valvasor koncem XVII. stolje─ça, putuju─çi tim krajem, zapisao da tu ┼żive Hrvati, da se odijevaju kao Hrvati i da je njihov jezik hrvatski. Slovenskoga knji┼żevnika Janeza Trdinu, prema kojemu su u Ljubljani Svetu Geru slovenizirali u "Trdinov vrh", 1889. je smetalo za┼íto Dolenjci Belokranjce nazivaju Hrvatima. U novije vrijeme Bela Krajina je bila pod hrvatskom jurisdikcijom od 1931. u sastavu Savske banovine od 1931. do 1939., te od 26. VIII. 1939. do 1941. godine. Pod hrvatskom upravom tada su bili ─îrnomelj, Metlika, te Draga, Osilnica i Trava na lijevoj obali Kupe. Za vrijeme postojanja NDH, od 1941. do 1945. godine, izvr┼íene su korekcije na granici kod Mokrica na Savi. Mjesto Marindol na lijevoj obali Kupe tek je 1952. oduzeto od Hrvatske i pripojeno Sloveniji.

Svetu Geru Sloveniji predao bivši KOS-ovac

- ┼áto nam mo┼żete re─çi o okupaciji Svete Gere?

Sveta Gera je najvi┼íi vrh ┼Żumbera─Źke gore od 1181 metra nadmorske visine. Slovensko svojatanje zapo─Źelo je po─Źetkom dvadesetih godina pro┼íloga stolje─ça, najprije jezi─Źno, a onda i teritorijalno. Danas je najva┼żnije to ┼íto je 1991. slovenska vojska okupirala Svetu Geru i jo┼í uvijek se nije povukla s nje. Zasad je najo─Źitije obja┼ínjenje tko je okupirao Svetu Geru, i(li) tko ju je predao Sloveniji, dao Andrej Lov┼íin, biv┼íi KOS-ovac u JNA i kasniji slovenski vojni obavje┼ítajac. Lov┼íin je 2001. u feljtonu ljubljanskoga Dela, slu┼żbenoga dnevnog lista svake slovenske vlade, napisao: ┬╗Na─Źelnik sigurnosnih tijela u dolenskoj pokrajini u 2. pokrajinskom sto┼żeru TO-a Novo Mesto ┼Żarko Henigman je imao cijelo vrijeme vezu s vojnom posadom JA na Trdinovom vrhu odnosno Svetoj Geri.

U podno┼żju Svete Gere na hrvatskoj strani utaborila se ve─ça skupina pripadnika HOS-a. Tu formaciju su pripadnici JNA smatrali usta┼íkom, jer je dolazila iz vojnog krila Hrvatske stranke prava. Prema prikupljenim podatcima ta se skupina pripremala za zauzimanje voji┼ínice na Trdinovu vrhu, koja je tada prema na┼íim informacijama bila na neodre─Ĺenoj grani─Źnoj crti izme─Ĺu republika Slovenije i Hrvatske. Zato sam pozvao hrvatskoga kolegu Josipa Perkovi─ça i s njim se dogovorio, da je najbolje da objekt preuzmu moji operativci. U zamjenu ─çemo ga opskrbljivati s obavje┼ítajnim informacijama, koje ─çemo dobiti elektronskim prislu┼íkivanjem. S mojim se je prijedlogom slo┼żio i zatim su se u zapovjedni┼ítvu 2. pokrajinskoga sto┼żera TO-a odlu─Źili za akciju. Voji┼ínicu su zauzeli bez borbe, jer je posada jedva ─Źekala da se preda, i pod nadzorom na┼íih obavje┼ítajnih tijela zapo─Źeto je elektronsko prislu┼íkivanje JA na slovenskom i hrvatskom teritoriju.┬ź Toliko Andrej Lov┼íin. Kako znamo tko je on bio, ne treba sumnjati u ove njegove rije─Źi.

Koliko o toj spoznaji znaju hrvatska dr┼żavna tijela koja su za to bila zadu┼żena i mjerodavna 23.V.2001., kao i danas, drugo je pitanje. Ovdje je najmanje va┼żan spomenuti hrvatski obavje┼ítajac, koji se trenuta─Źno nalazi na izdr┼żavanju do┼żivotne kazne u Njema─Źkoj, ovdje su puno va┼żniji oni koji su u dr┼żavnoj politici mjerodavni a neodgovorni. O vra─çanju Svete Gere pod hrvatski suverenitet slu┼íamo ve─ç skoro tri desetlje─ça, ali nitko od vladaju─çih u Hrvatskoj nije tom va┼żnom pitanju dosad pristupio onako kako se brane hrvatski interesi i ─Źuva hrvatski teritorij.

Protuhrvatska Platforma

- Koliko je devedesetih godina XX. stolje─ça bilo sna┼żno ÔÇ×┼íurovanjeÔÇť Slovenije i Srbije?

ÔÇ×┼áurovanjaÔÇť, kako ka┼żete, izme─Ĺu Slovenije i Srbije, na ┼ítetu Hrvatske, bilo je jako i jo┼í uvijek traju. Najizdajni─Źkiji slovenski ─Źin zbio se 14. kolovoza 1991., kada se u Beogradu sastala slovenska i srbijanska politi─Źka elita i dogovorila kako ─çe Beograd pustiti Sloveniju da napusti SFRJ, a zauzvrat Ljubljana ─çe podr┼żati Srbiju u ostvarenju velikosrpskoga plana ┬╗Svi Srbi u jednoj dr┼żavi!┬ź Toga dana sredinom kolovoza ratne 1991. godine u Beograd su iz Ljubljane zrakoplovom stigli predsjednik slovenske Skup┼ítine France Bu─Źar i ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel i oti┼íli u ku─çu Dobrice ─ćosi─ça, tada uz Slobodana Milo┼íevi─ça najutjecajnijeg Srbina. Slovenski dvojac predstavio je najpoznatijem velikosrbinu svoju ┬╗Platformu┬ź u ┼íest to─Źaka, koju su sva trojica potpisala. Tekst te protuhrvatske ┬╗Platforme┬ź, koju su potpisali D. ─ćosi─ç, F. Bu─Źar i D. Rupel, glasio je:

"1. Slovenija se ne mije┼ía u unutarnje odnose drugih naroda i pitanja unutarnjih granica, niti ─çe se postavljati na stranu bilo kojeg jugoslavenskog naroda u rje┼íavanju jugoslavenske agonije. Slovenija ne ─çe dozvoliti da se instrumentalizira u jugoslavenskim me─Ĺunacionalnim sporovima.

2. Slovenija se na osnovi nacionalnih interesa, bez predrasuda i emocije, dogovara sa Srbijom o me─Ĺusobnim odnosima. Pri tome, ona po┼ítuje odlu─Źuju─çu ulogu Srbije u rje┼íavanju jugoslavenske situacije i kompatibilnosti slovenskih i srpskih interesa.

3. Slovenija smatra da je mogu─çe rje┼íenje srpsko-hrvatskih odnosa samo na temelju samoopredjeljenja naroda iz kojeg treba da proizi─Ĺu razli─Źiti oblici autonomija.

4. Slovenija smatra realnim i razumnim da do─Ĺe do federativnog povezivanja Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Slovenija priznaje pravo Hrvatskoj da se opredijeli prema toj federaciji.

5. Slovenija ─çe se samostalno i suvereno opredjeljivati prema tim dr┼żavnim subjektima. Slovenija je spremna da aktivno sura─Ĺuje u procesima konstituiranja tih subjekata, ako oni tu suradnju ┼żele.

6. U smislu prethodnih na─Źela, Slovenija i Srbija ┼żele razrje┼íavati me─Ĺusobne jugoslavenske odnose bez posredovanja stranih faktora, a pogotovu federacije."

Taj beogradski sastanak samo je posljedica prija┼ínjega slovensko-srpskog dogovora postignutog prije 24. sije─Źnja 1991. na najvi┼íoj razini izme─Ĺu Slobodana Milo┼íevi─ça i Milana Ku─Źana. On je zametak svih kasnijih protuhrvatskih sporazuma izme─Ĺu Ljubljane i Beograda. Taj se susret izme─Ĺu Ku─Źana i Milo┼íevi─ça dogodio na dan kada je Predsjedni┼ítvo SFRJ poku┼íalo legalizirati vojnu intervenciju JNA u Hrvatskoj i u vrijeme kada je KOS emitirao film o Martinu ┼ápegelju i tobo┼żnjem ilegalnom naoru┼żavanju tada ve─ç razoru┼żane Hrvatske.

Tajni izdajni─Źki sastanak Ku─Źan-Milo┼íevi─ç dogodio se samo ─Źetiri dana kasnije nakon ┼íto su Hrvatska i Slovenija potpisale sporazum o zajedni─Źkoj obrani u slu─Źaju da JNA napadne neku od potpisnica. Na beogradskom sastanku 24. sije─Źnja 1991. obje su delegacije bile u ┬╗punom broju┬ź. Uz predsjednika Slobodana Milo┼íevi─ça, srpsku delegaciju jo┼í su ─Źinili: predsjednik Narodne skup┼ítine Slobodan Unkovi─ç, mandatar nove vlade Dragutin Zelenovi─ç i premijer Stanko Radmilovi─ç, dok su s druge strane uz predsjednika Ku─Źana slovensku delegaciju jo┼í sa─Źinjavali predsjednik Skup┼ítine Bu─Źar, ─Źlan Predsjedni┼ítva Du┼ían Plut i potpredsjednik Vlade Jo┼że Mencinger.

Vrhunac izdaje, cinizma i protuhrvatskoga djelovanja Slovenaca iza le─Ĺa Hrvata dogodio se 26. VIII. 1991., kada je petero─Źlano slovensko Predsjedni┼ítvo - predsjednik Milan Ku─Źan i ─Źlanovi Matja┼ż Kmecl, Ciril Zlobec, Ivan Oman i Du┼ían Plut - donijelo odluku da ─çe Slovenija "pomo─çi Republici Hrvatskoj na podru─Źju obrane, ali u opsegu koji ne bi ugrozio obrambene sposobnosti Slovenije" u cilju zamagljivanja stvari i navo─Ĺenja hrvatskoga politi─Źkog ─Źelni┼ítva na krive zaklju─Źke. Iz te protuhrvatske odluke posebno je va┼żan ovaj dio koji glasi:

"Suglasno smo ustanovili da se u razrje┼íavanju jugoslavenske krize mora polaziti od prava narod├ó na samoodlu─Źivanje koje ne mora biti ograni─Źeno ni─Źime osim jednakim i istim pravom drugih narod├ó. Obostrano je ocijenjeno da ostvarivanje tog prava zahtijeva po┼ítivanje specifi─Źnosti i razli─Źitosti interesa i ne mo┼że biti na ┼ítetu drugih naroda. Srbija po┼ítuje interes Slovenije da na temelju prava naroda na samoodre─Ĺenje i kroz proces postizanja sporazuma o budu─çim odnosima republika ostvari neometano ostvarenje prava slovenskog naroda i Republike Slovenije na vlastiti put i opredjeljenje u pogledu budu─çeg povezivanja s drugim jugoslavenskim narodima odnosno republikama.

Slovenija po┼ítuje interes srpskog naroda da ┼żivi u jednoj dr┼żavi i da budu─çi jugoslavenski dogovor taj interes mora po┼ítovati. U dogovorima je ustanovljeno da nije mogu─çe na isti na─Źin definirati me─Ĺusobne odnose svih naroda i republika u Jugoslaviji. Novi jugoslavenski dogovor mora zato po┼ítovati razlike i interese svih jugoslavenskih narod├ó i republik├ó u nastojanju da se jugoslavenska kriza razrije┼íi na miran na─Źin i u demokratskom procesu dogovaranja o budu─çnosti Jugoslavije."

Ovdje Slovenci nedvosmisleno pristaju i odobravaju velikosrpski naum Srbije da kod razlaza biv┼íih jugoslavenskih republika samo Srbi imaju pravo ┼żivjeti u jednoj dr┼żavi, Velikoj Srbiji, ┼íto je i zapisano u Odluci kako "Slovenija po┼ítuje interes srpskog naroda da ┼żivi u jednoj dr┼żavi i da budu─çi jugoslavenski dogovor taj interes mora po┼ítovati." Time su Ku─Źan i dru┼ítvo iz Slovenije dali Milo┼íevi─çu, Srbiji i JNA zeleno svijetlo za agresiju na Hrvatsku. To je posebice bilo opasno, jer su dijelovi te odluke iz Beograda bile poznate svim me─Ĺunarodnim ─Źimbenicima koji su ionako uglavnom bili naklonjeni Srbiji i o─Źuvanju Jugoslavije.

Ovo Ku─Źanovo djelovanje na ┼ítetu Hrvata potvrdila je i norve┼íka politologinja Sabrina P. Ramet. Pi┼íu─çi o tomu kako se jo┼í 24.I.1991. Ku─Źan sastao s Milo┼íevi─çem i prakti─Źki mu dao zeleno svjetlo za osvajanje Hrvatske i BiH, Sabrina P. Ramet je zaklju─Źila: "Kao ┼íto mi je Ku─Źan 1999. rekao, u zamjenu za Milo┼íevi─çeve garancije da Beograd nema teritorijalnih zahtjeva spram Slovenije, on je osigurao Milo┼íevi─çu svoje ÔÇśrazumijevanjeÔÇÖ za Milo┼íevi─çeve interese pri zdru┼żivanju svih Srba u Velikoj Srbiji."

Ovakvo pona┼íanje Slovenije ranih devedesetih godina prema Hrvatskoj u vrijeme srbijanske politi─Źke i kasnije vojne agresije na Hrvatsku samo je nastavak slovenskoga ÔÇ×┼íurovanjaÔÇť s beogradskom ─Źar┼íijom od 1918. do raspada druge Jugoslavije o ─Źemu se u knjizi nalazi puno dokumentiranih primjera.

Rasisti─Źka odluka

- Devedesetih smo svjedo─Źili izgonu Hrvata iz Slovenije?

Odlukom slovenskoga ustavnog suda, i na temelju uputa slovenskoga ministarstva unutarnjih poslova, slovenske administrativne slu┼żbe 26. velja─Źe 1992. godine izbrisale su 25.671 stanovnika iz registra stalnog prebivali┼íta, koji su u svijetu poznati kao tzv. izbrisani. Nedvojbeno radi se o rasisti─Źkoj odluci prema ne┼żeljenim svojim stanovnicima, koja zbog agresije Srbije na susjednu Hrvatsku, nije pravovaljano shva─çena u me─Ĺunarodnoj politici. Tom odlukom najvi┼íe su bili pogo─Ĺeni Hrvati u Sloveniji, kojih je prema popisu stanovni┼ítva 1991. bilo 54.212 i bili su najbrojnija manjina. Koncem svibnja 1995. Slovenija je donijela prijedlog za po─Źetak postupka za promjenu ustava i prijedlog zakona o vlasni┼ítvu i drugim stvarnim pravima, prije svega o pravu stranaca na nekretnine. U ─Źlanku 68. Ustava, strancima je zabranjeno vlasni┼ítvo nad zemlji┼ítem. Nastavak ove ksenofobne i, mo┼że se re─çi, rasisti─Źke politike prema Neslovencima, zbio se 27. lipnja 1996. dono┼íenjem rezolucije o autohtonim manjinama u Dr┼żavnom zboru. Sve ove mjere protiv Neslovenaca u Sloveniji, i to onih slovenskih gra─Ĺana koji su u Sloveniji ro─Ĺeni, doveo je do drasti─Źnoga pada broja Hrvata u Sloveniji. U Sloveniji priznate su samo dvije manjine, malobrojni Talijani i Ma─Ĺari. Dakako iz politi─Źkih razloga. Dok su brojne manjine, poput Hrvata, i dalje obespravljene.

- Kako ─çe, po Va┼íim procjenama, zavr┼íiti trenuta─Źni spor Hrvatske i Slovenije?

Ako mislite na grani─Źni spor, onda je sve mogu─çe. Mogu─ç je i dogovor, u ┼íto sumnjam, a mogu─çe je da ─çe neki novi Ivica Ra─Źan iz 2001. ili Jadranka Kosor iz 2009., ponovno poku┼íati pristati na slovenske ucjene. Kao ┼íto je svojedobno rekao veliki Antun Gustav Mato┼í, Hrvatska nikada nije niti ─çe oskudijevati s judama. Sve je gotovo isto kao i u me─Ĺudr┼żavnim odnosima sa Srbijom. Jedina razlika je zasad samo u tomu ┼íto ÔÇô jo┼í uvijek ÔÇô slu┼żbena Ljubljana javno ne negira postojanje Hrvata. Od godine 2000. imali smo na vlasti one koji su tajno i javno u pregovaranjima sa Slovenijom radili protiv hrvatskih interesa (I. Ra─Źan i J. Kosor), one koji su se otvoreno protivili izdaji hrvatskih interesa (I. Sanader, Z. Milanovi─ç, T. Karamarko) i onoga kojemu nikako ne smijemo vjerovati (A. Plenkovi─ç).

U takvoj situaciji nitko ne zna ┼íto nas ─Źeka. Ministarstvo vanjskih poslova nam je ve─ç podulje vrijeme najslabije hrvatsko ministarstvo. U njemu ima ljudi koji su proteklih godina otvoreno paktirali s ratobornim susjedima Slovencima i Srbijancima, koji su u tim dr┼żavama ro─Ĺeni ili su za njih radili. Za one koji ne znaju, hrvatsku komisiju u pregovorima o granici sa Slovenijom od godine 2000. predvodila je osoba koja je ro─Ĺena i ┼íkolovala se u Sloveniji. Jo┼í uvijek na tim pitanjima u MVP-u rade osobe koje su obiteljski i rodno povezane sa susjednom Slovenijom.

- Mo┼żete li izdvojiti jo┼í neke zanimljivosti iz knjige?

Moja knjiga obiluje podatcima i dokumentima koji su "promakli" onima ─Źiji je posao pra─çenje i nadgledanje. Na ka┼że se slu─Źajno da se samim ─Źitanjem novina i ostalih medija mo┼że do─çi do podataka o izgradnji atomske bombe. Tako je i u svakodnevnom pra─çenju doga─Ĺanja na medijskoj i politi─Źkoj sceni. Imamo ljude u obavje┼ítajnoj zajednici koji to ne rade, a imamo i ljude po brojnim institutima koji, poput politi─Źara, ni┼íta suvremeno ne prate i ne ─Źitaju. Dobro je da povjesni─Źari istra┼żuju povijesne podatke iz Srednjega vijeka, ali upravo zato nam nesposobni goldsteini, klasi─çi, pupovci ili markovine izmi┼íljaju ne tako davnu povijest.

U knjizi, izme─Ĺu ostalog, iznosim podatke o poku┼íajima slovenskih sve─çenika pri Svetoj Stolici da preuzmu Hrvatski Zavod sv. Jeronima. Uz svenazo─Źnoga vl─Ź. Antona Koro┼íca, koji je izme─Ĺu dva svjetska rata odigrao najnegativniju ulogu protiv Hrvata kroz otvoreno paktiranje s beogradskom ─Źar┼íijom, treba spomenuti i sve─çenika Janka Kralja, koji je od mons. Bo┼że Milanovi─ça jo┼í 1944., nakon pada fa┼íizma, zatra┼żio izjavu ┬╗kako je Istra etni─Źki hrvatska, ali da treba pripasti Sloveniji iz ekonomskih i zemljopisnih razloga┬ź te je Milanovi─çu ponudio pola milijuna lira, ┼íto je hrvatski sve─çenik odlu─Źno odbio. Ovo je sli─Źno slovenskim zahtjevima devedesetih godina da, kad ve─ç imamo toliko mora, neka i njima damo cijelu Savudrijsku valu.

Slovenski jugokomunisti─Źki politi─Źari kobne 1971. godine potpuno su se svrstali protiv nositelja Hrvatskoga prolje─ça i pripomogli da se sru┼íe tadanji vode─çi politi─Źari. Prednja─Źili su Edvard Kardelj, Marko Bulc, Mirja Ribi─Źi─Ź, France Popit, Sergej Kraigher, Andrej Marinc i Stane Dolanc. Puno je dokumentiranih podataka o slovenskim politi─Źarima koji su kroz proteklih stotinu godina paktiranjem sa Srbima nanosili veliku ┼ítetu hrvatskim interesima.

- Radite na novim knjigama o Boki Kotorskoj i isto─Źnome Srijemu?

Radim na knjigama koje se bave "rubnim" temama i otrgnutim hrvatskim povijesnim prostorima uglavnom u proteklom stolje─çu. Kao ┼íto su zapadno Me─Ĺimurje (Raskri┼żje i okolna sela), Mokrice, sela u Beloj Krajini (Marindol, Drage...), Osilnica, sjeverna Istra hrvatski povijesni teritoriji nasilno oteti od matice Hrvatske na zapadu, tako su isto─Źni Srijem na istoku i Boka Kotorska s primorskim zale─Ĺem na krajnjem jugu tako─Ĺer oteti nakon Drugoga svjetskog rata. Ljudi zaboravljaju kako nema nijednoga valjanog dokumenta da su Boka Kotorska ili isto─Źni Srijem izme─Ĺu Dunava na sjeveru i Save na jugu danas crnogorski odnosno srbijanski. Hrvatska je 1945. i 1946. izgubila ta dva velika povijesna hrvatska podru─Źja, a da nitko dosad od hrvatskih politi─Źara od 1945. nije javno progovorio o toj nepravdi. Posebno ┼żalosti ┼íto se ni od 1990. profesionalni povjesni─Źari nisu bavili isto─Źnim Srijemom i Bokom Kotorskom. Jo┼í uvijek je strah ve─çi od istine.

Jo┼í uvijek u Hrvatskoj povjesni─Źari ne mogu i ne smiju nezavisno istra┼żivati. Pogotovo oni koji rade u institutima i primaju pla─çu od dr┼żave. A od hrvatskih politi─Źara na vlasti ne mo┼żete o─Źekivati da ─çe raditi u hrvatskome interesu ako bi to za njih bilo imalo opasno. To se najbolje vidi u ─Źinjenici kako aktualni predsjednik Vlade trpi la┼żi tzv. antifa┼íisti─Źke ljevice i glavnoga koalicijskoga partnera Milorada Pupovca o la┼żnom popisu broju jasenova─Źkih ┼żrtava, izmi┼íljanju ┼żrtava u Jadovnu i umanjivanju hrvatskih ┼żrtava od 5. prosinca 1918., preko bleibur┼íkih ┼żrtava i ┼żrtva na Kri┼żnome putu, pa sve do srpskocrnogorske agresije na Hrvatsku i BiH 1991. i 1992. godine.

Davor Dijanovi─ç, hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

170 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU