Hrvati su Maticu ilirsku utemeljili 10. veljače 1842. u okrilju zagrebačke Ilirske čitaonice, osnovane 1838, u zgradi koja i danas stoji u Radićevoj 32 u Zagrebu.
U Narodnom domu u Opatičkoj ulici, sjedištu Matice ilirske od 1847. do 1877, 5. srpnja 1874. održana je Skupština na kojoj je usvojeno ime Matica hrvatska. MH tu je održala i svoju prvu Glavnu skupštinu 29. studenoga 1874.
Naime, da bi se u tadašnjoj Hrvatskoj utemeljilo neko društvo, bilo je potrebno kraljevo dopuštenje, a za utemeljenje glavnice bilo je dovoljno dopuštenje gradskoga magistrata koje je bilo lakše ishoditi. Prema pravilima, član utemeljitelj Matice mogao je biti svatko tko je priložio 50 forinti, čime je stekao pravo besplatno dobivati sve knjige koje Matica objavi. Već 1842. našlo se 150 utemeljitelja i još 400 drugih darovatelja pa je sakupljen znatan iznos za rad Matice i njezinu nakladničku djelatnost.
Samostalno djelovanje Matice ilirske počinje 1850. kada s radom prestaje Ilirska čitaonica. Vjekoslav Babukić i Ivan Kukuljević izradili su nova Pravila potvrđena 1851.
Za predsjednika Matice 1858. izabran je Ivan Mažuranić koji je na čelu ostao sve do 1873, no bio je zauzet visokim političkim dužnostima (od 1861. do 1865. bio je hrvatski kancelar sa sjedištem u Beču). Iste te 1858. pojavio se prijedlog o promjeni imena Matice ilirske u Matica hrvatsko-slavonska, ali nije usvojen, jer nije ni došao na skupštinu. Nakon što je 1866. s radom počela Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, konzervativnija struja u Matici založila se za njezino ujedinjenje s Akademijom, smatrajući da nije sposobna za samostalan rad. Matica se sa svojim književnim odjelom doista priključila Akademiji, no i dalje je zadržavala pravo raspolaganja svojom imovinom, koja je još i povećana oporučno ostavljenim iznosom od 15.000 forinti od grofa Ivana Nepomuka Draškovića.
Matica ilirska u to vrijeme, 1869, pokreće list Vienac koji će tijekom sljedećih 35 godina izrasti u središnji časopis hrvatske kulture, te gradi mrežu pretplatnika, no od tada pa sve do 1875. neće objaviti nijednu knjigu.
Skupština je održana 5. srpnja 1874. i na njoj su proglašena nova pravila, a time je usvojeno i ime Matica hrvatska. Ujedno je odlučeno „neka sadašnji upravljajući odbor do konačnoga ustanovljaja novoga družtva upravlja poslovi matičinimi.

U novim Pravilima Matice hrvatske uz ostalo stoji:
„Dosadanje družtvo ‘Matica ilirska’ zvat će se ‘Matica hrvatska’, na koju prelaze sva imovinska prava i obveze ‘Matice ilirske’, te kojoj je poglaviti smjer:
a) širiti koristne nauke, na koliko ne spadaju na strogo znanstvenu i pučku knjigu;
b) unapredjivati hrvatsku liepu knjigu (beletristiku); a uza to prema dosegu sredstva:
c) unapredjivati glasbenu i likovnu umjetnost (slikarstvo i kiparstvo);
d) podpomagati domaće zaslužne pisce i umjetnike, a ponajprije članove ovoga družtva na književnom radu i na nevolji;
e) namicati pomoć njihovim udovicam i sirotam.“
U Viencu od 18. srpnja 1874. tada mladi povjesničar Tadija Smičiklas u članku pod naslovom Matica hrvatska, čiji je drugi dio izašao 25. srpnja, najbolje je objasnio razloge osnutka „matice hrvatske, koja preuzima baštinu stare ‘ilirske’“ te se ovaj uistinu programatski članak i danas često citira:
„Niti imena ne ostavismo matici, pokopasmo i zadnji još ostatak imena ilirskoga. Zašto to učinismo? Priznajemo imenu ilirskomu, da je pred trideset godina bilo kao i narodno, još i više, jer je potrgana uda naroda sklapalo u jedno živo tielo; priznajemo, da je s imenom ilirskim poraslo najljepše i najoduševljenije doba hrvatske poviesti; priznajemo, da će se i budući naraštaji iza toliko vjekova krvave hrvatske prošlosti najvoljeti odmarati na ono nekoliko godina zanosite ilirske dobe: al sav je narod to ime pokopao, pa mu ni mi ne mogasmo sada istom novi hram graditi.
Ime je hrvatsko jače, ono zove Hrvata pod narodnu zastavu, ono promiče svu sviest naroda, ono se glasno javlja svakim dahom narodnim.
Suvišno bi malne bilo duljiti govor o njegovu pravu na staru ‘maticu ilirsku.“
Matica hrvatska svoju prvu glavnu skupštinu održala je 29. studenog 1874. i tada je izabrano novo vodstvo na čelu s Ivanom Kukuljevićem kao predsjednikom, dok je Ivan Trnski postao potpredsjednik. Nekoliko dana kasnije, kako doznajemo iz Vienca od 5. prosinca 1874, odbor je za tajnika Matice hrvatske izabrao Smičiklasa.
Piše Marijan Lipovac, Vijenac broj 799, 2024.
(Članak je znatno skraćen)
|