Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

UZ STOTU OBLJETNICU RO─ÉENJA PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA       (17.05.2022.)

Miroslav Me─Ĺimorec: Bio sam jedan od Predsjednikovih ljudi

U no─çi pred pogreb predsjednika Franje Tu─Ĺmana, stajao sam kraj njegova odra u sve─Źanoj stra┼żi, tronut i pitao se u nevjerici: - Je l' stvarno oti┼íao ─Źovjek kojeg sam slijedio i uva┼żavao posljednjih deset godina, koji je ostvario san o slobodi i dr┼żavi mnogih generacija Hrvata, stavio nas uz bok razvijenog svijeta, otvorio put u obe─çavaju─çu budu─çnost?

U tih nekoliko minuta duboke i sve─Źane ti┼íine, koju je remetilo samo ┼íu┼íkanje nogu tisu─ça hrvatskih gra─Ĺana koji su u prolazu odavali po─Źast, sje─çao sam se trenutaka koje sam do┼żivio s njim.

Spletom sretnih okolnosti u vrijeme Domovinskog rata do┼íao sam u blizinu dr. Franje Tu─Ĺmana i bio svjedokom mnogih njegovih dr┼żavni─Źkih odluka, koje su Hrvatsku dovele do vojni─Źke pobjede i zavr┼íetka puta k slobodi i nezavisnosti. J. Novak Miro MedjimorecUpoznao sam njegovu dr┼żavni─Źku mudrost i diplomatsku vje┼ítinu, otkrio njegovo strate┼íko promi┼íljanje i vidio poteze s dalekose┼żnim posljedicama, ali me se kao ─Źovjeka umjetnosti najvi┼íe dojmila njegova osobnost, njegova priroda i ljudski postupci. O Predsjednikovoj ─çu osobnosti ukratko.

Prvi put sam susreo dr. Franju Tu─Ĺmana, Vrhovnog zapovjednika, dok sam u sve─Źanom postroju s prvim ─Źasnicima nove Hrvatske vojske primio promaknu─çe u ─Źasni─Źki ─Źin. Na Pantov─Źak sam do┼íao s pokojnim generalom Slobodanom Praljkom ravno s prve crte boji┼íta u Sunji, u bojnoj odori, u ─Źizmama, s pi┼ítoljem o pasu. Tada sam prvi put vidio Predsjednika u┼żivo i rukovao se s njim. Osjetio sam da stojim pred ─Źovjekom sna┼żne osobnosti i volje, karizmati─Źnim vo─Ĺom. Odmah se javila moja redateljska znati┼żelja, po┼żelio sam doznati ┼íto stoji iza tog prvog dojma, upoznati cjelovitu osobu, njegov karakter. Kao nekim ─Źudom, to mi se i ostvarilo. Za dva mjeseca ponovno sam pozvan na Pantov─Źak, u kra─çem razgovoru Predsjednik se zanimao za moju obitelj, roditelje, kazali┼íni posao, razloge dobrovoljnog odlaska u rat, vojno obrazovanje: - Jesi li ─Źitao Clausewitza? Sun Tzua ÔÇ×Umije─çe ratovanjaÔÇť? - O─Źito zadovoljan mojim odgovorima razgovor je zaklju─Źio: - Vodit ─çe┼í Vojni kabinet. U ponedjeljak u devet, ovdje, u civilnom odijelu. Autobus ide s Ili─Źkog trga.

Postao sam spona izme─Ĺu Vrhovnog zapovjednika i Ministarstva obrane i do odlaska na novu du┼żnost krajem 1992. godine imao sam ─Źast i povlasticu biti u svakodnevnom dodiru s njim. Bilo je mnogo posla oko ustroja mlade i u ratu osnovane Hrvatske vojske. U predahu nakon Sarajevskog primirja pred Predsjednikom, ministrom obrane Gojkom ┼áu┼íkom i Glavnim sto┼żerom stajao je velik posao stvaranja, oblikovanja i ja─Źanja Hrvatske vojske. U prvom dijelu 1992. ustrojavale su se profesionalne brigade, dodjeljivali ─Źinovi i vojne du┼żnosti, obu─Źavala se vojska, nabavljalo naoru┼żanje, planirale operacije osloba─Ĺanja okupiranih dijelova RH.

Predsjednik je uz to vodio opse┼żnu vanjsku i unutarnju politiku, putovao je svijetom. Vrhunac tog razdoblja bio je prijem u UN, predsjednikov govor u Generalnoj skup┼ítini UN-a i sve─Źani do─Źek u Zagrebu. Radio je neumorno, dugo u no─ç. Uz stvaranje sna┼żne HV, uz planiranje i pripremu te izvo─Ĺenje vojnih operacija za oslobo─Ĺenje juga Hrvatske na vrh liste nerije┼íenih pitanja stavio je brigu za obitelji poginulih branitelja i zarobljenika, posebice Vukovaraca, u srpskim logorima. Primao je i razgovarao s obiteljima zarobljenika koje su strepile nad njihovom sudbinom, uvjeravao ih da Hrvatska ─Źini sve ┼íto je mogu─çe za njihovo oslobo─Ĺenje i povratak ku─çi. Od svih svojih suradnika tra┼żio je da se ┼íto prije i ┼íto vi┼íe u─Źini za njih. Nakon velikog politi─Źkog i diplomatskog pritiska to se i ostvarilo, osloba─Ĺanje, u prolje─çe 1992. s prvom skupinom zato─Źenih branitelja. Taj povratak vratio je nadu obiteljima, pa i mojoj, i moj se mla─Ĺi brat nalazio me─Ĺu zarobljenim vukovarskim braniteljima, da ─çe se svi vratiti ┼żivi. Razmjenom posljednjih zarobljenika 14. kolovoza 1992. trud oko osloba─Ĺanja, do kojega je Predsjedniku bilo jako stalo, bio je uspje┼íno zavr┼íen.

Jednako se brinuo i za pronalazak poginulih i nestalih. Iako pod pritiskom mnogih va┼żnih politi─Źkih i vojnih doga─Ĺaja nikako nije zaboravljao na to, za njega, preva┼żno pitanje. Primao je obitelji poginulih branitelja, razgovarao s njima, obe─çavao im potporu i osobno dijelio posmrtna priznanja. Kao njegov izaslanik obi┼íao sam desetak hrvatskih gradova i nastavio predavati ta priznanja do zadnje obitelji i najbli┼żih. Predsjedniku je bilo jako stalo do po┼ítovanja svake pojedina─Źne hrvatske ┼żrtve.

Kad je po─Źeo rat u BiH, zaredali su dugi i va┼żni sastanci. ─îesto sam, kasno no─çu, nakon zavr┼íetka razgovora s vojnim zapovjednicima, donesene odluke, postavljenja ili zapovijedi pisao dokumente, koje bi Predsjednik odmah potpisao. Kad je pokojnog generala Janka Bobetka imenovao zapovjednikom Ju┼żnog boji┼íta, pro┼íla je pono─ç, oko jedan u no─çi potpisao je odluku i general je ve─ç ujutro otputovao put juga i pobjedonosnog osloba─Ĺanja Dubrovnika, Konavala sve do Prevlake.

Te 1992. godine nazo─Źio sam razgovorima s mnogim uva┼żenim gostima. Zaredali su dolasci diplomata iz svijeta, na crtu razdvajanja do┼íle su snage UN-a, zapo─Źeo je ┼żestoki rat u BIH. Predsjednik je sa svjetskim politi─Źarima vodio te┼íke, ali i zanimljive razgovore, strancima je obja┼ínjavao povijesni polo┼żaj Hrvatske i razloge sukoba s ostatkom Jugoslavije, dok je s bosanskohercegova─Źkim Hrvatima raspravljao kako se oduprijeti srpskoj agresiji i rije┼íiti sukob triju naroda u tad ve─ç razbuktalom ratu u Bosni i Hercegovini.

Bio je ugodan doma─çin, odli─Źan sugovornik, sjajan povjesni─Źar, pregovara─Ź i dr┼żavnik superioran politi─Źarima koji su odasvud dolazili.

Posebice mi je imponirala njegova odlu─Źnost i dosljednost, gotovo bih je nazvao tvrdoglavo┼í─çu, u branjenju prava Hrvatske na cjelovitost i nedjeljivost, demokraciju i slobodu. Pred strancima je razbijao mitove i predrasude o hrvatskom nacionalizmu i nesno┼íljivosti sa Srbima, jam─Źio svim manjinama njihova ┼íiroka prava. - Kona─Źno imamo jednog pravog hrvatskog dr┼żavnika, pomi┼íljao sam nakon neke od njegovih sjajnih povijesnih ra┼í─Źlambi ili politi─Źkog zaklju─Źka pred neupu─çenim ili jednostrano upu─çenim svjetskim politi─Źarima. Za veliku ve─çinu njih bio je doktor politi─Źkih znanosti. Kao profesionalni promatra─Ź i prosuditelj sve bolje sam upoznavao Predsjednikovu osobnost, otkrivao njegovu promi┼íljenost i odlu─Źnost, ali i jednostavnost i prirodnost, veliko znanje i bogato ┼żivotno i politi─Źko iskustvo, pronicljivost, povijesnu ┼íirinu. Razveselio sam se kad sam otkrio da voli umjetnosti, ponajprije knji┼żevnost i slikarstvo. Dojmilo me se njegovo zanimanje za osobnost ljudi koje je birao i koji su ga okru┼żivali. Govorio je: - Ima ljudi, ali nema ─Źovjeka. I imao je nepogre┼íiv osje─çaj za trenutak kad je donosio va┼żne odluke, u pravi tren bi zapo─Źeo akciju, sjajno je osje─çao pravi trenutak u povijesnom vremenu.

Nakon odlaska na nove du┼żnosti u Ministarstvo obrane, pa onda u Ministarstvo vanjskih poslova, manje sam se susretao s njim, ali sam po potrebi dolazio na sastanke, sam ili s njegovim sinom Miroslavom, na Pantov─Źak ili Brijune. Pripremio sam njegov prvi susret s prvim ameri─Źkim veleposlanikom u RH Peterom Galbraithom, bio u njegovoj pratnji pri posjetu Australiji i Novom Zelandu, sudjelovao u ÔÇ×BljeskuÔÇť i ÔÇ×OlujiÔÇť, putovao ÔÇ×Vlakom slobodeÔÇť u Vukovar, izvr┼íavao posebne misije, s dr. Langom u prolje─çe 1999. vodio operaciju spa┼íavanja Hrvata s Kosova (bila je to jedna od posljednjih Predsjednikovih odluka da se sa─Źuvaju ljudski ┼żivoti) ÔÇô drugim rije─Źima, bio sam jedan od Predsjednikovih ljudi. Time se i danas ponosim.

Kao ┼íto rekoh, primje─çivao sam i posebno cijenio one Predsjednikove postupke, tople geste, ljudske crte kojih se nije stidio: suze u oku za razgovora s obiteljima poginulih, brige za ┼íto manje ljudskih gubitaka u vojnim operacijama, sre─çu nakon ÔÇ×OlujeÔÇť (za povijest je ostao upam─çen njegov poljubac hrvatskoj zastavi na kninskoj tvr─Ĺi), briga za ranjenike nakon vojnih akcija (u bolnici je posjetio i moje sunjske suborce). Kao najdragocjenija sje─çanja ostale su mi njegove povijesne ili strate┼íke ra┼í─Źlambe za stolom na Pantov─Źaku ili pak razgovori o likovnim umjetnostima, kazali┼ítu ili novom duhu i moralu s umjetnicima jednog ljeta na Brijunima.

Posebice pamtim Predsjednikov brz i potvrdan odgovor na zamolbu izraelskog predsjednika koji je od njega tra┼żio intervenciju u stvari spa┼íavanja ┼żivota jednog izraelskog zrakoplovca, sru┼íenog i zarobljenog u Libanonu. Nave─Źer, u svom domu, bilo je toliko ┼żurno i smrtno va┼żno, primio je predstavnika Izraela, i nakon obja┼ínjenja zamolbe odmah je pristao posredovati. Diplomatskim kanalom poruka je ┼żurno poslana Iranu odakle je proslije─Ĺena u Libanon, no, na ┼żalost, vrlo brzo je stigao odgovor da je zrakoplovac preminuo. U o─Źima izraelske strane takav tragi─Źan ishod nije nimalo umanjio predsjednikov ugled, a on nije nimalo dvojio da pomogne o─Źuvati ljudski ┼żivot, ─Źiji god bio. Kao ┼íto se brinuo za obitelji poginulih branitelja, sudbinu zarobljenih u srpskim logorima ili za stanje ranjenika nakon ÔÇ×BljeskaÔÇť i ÔÇ×OlujeÔÇť, i ovdje je bila vidljiva njegova posebna osjetljivost za ┼żivot svakog ugro┼żenog ─Źovjeka.

Krajem 1998. iznenada me je pozvao na razgovor u tijeku kojeg mi je ponudio va┼żan polo┼żaj. Ponuda me je iznenadila, jer sam ve─ç ranije dobio njegovu privolu za mjesto veleposlanika i nakon kra─çeg razmi┼íljanja sam je odbio. Pred odlazak na veleposlani─Źku du┼żnost, u ime skupine veleposlanika, posljednji put sam mu zahvalio. Rukovali smo se, fotografirali, i vi┼íe ga nisam vidio. I danas se pitam jesam li pravo postupio kad sam ga odbio. Ponekad mi se ─Źini kao da sam ga iznevjerio, i njega i sebe, jer sam se prerano povukao u diplomaciju. Meni je posao veleposlanika zna─Źio predstavljanje Hrvatske kakvu je on ┼żelio, demokratske i ulju─Ĺene europske dr┼żave koja je tada ┼żeljela postati ─Źlanica Europske unije i NATO-a, biti pobornica najvi┼íih standarda pri o─Źuvanju ljudskog dostojanstva i ┼żivota. Dolazak na vlast Ra─Źana, Mesi─ça i neokomunista ionako je prekinuo sve Predsjednikove namisli, pa tako i moj mogu─çi nastavak rada u stvaranju dr┼żave, u diplomaciji ili na ÔÇ×va┼żnom mjestuÔÇť. ÔÇ×Predsjednikove ljudeÔÇť ionako su brzo maknuli sa svih polo┼żaja u dr┼żavi i vi┼íe nisu mogli sudjelovati u njezinu stvaranju.

Predsjednikova smrt zatekla me je u pripremi velikog orgulja┼íkog koncerta u bernskoj prvostolnici, jednog od mnogih kulturnih doga─Ĺanja koje smo pokrenuli kako bismo ┼ávicarcima predstavili Hrvatsku kroz kulturu. Vijest o Predsjednikovu odlasku duboko me je potresla, zaokupljen misijom u Bernu i mnogim aktivnostima koje sam tamo pokrenuo jednostavno nisam obra─çao dovoljno pozornosti na razvoj njegove bolesti. Iskreno, vjerovao sam da ─çe je pobijediti. U nekoliko minuta u po─Źasnoj stra┼żi uz odar sve se zgusnulo: slavne godine stvaranja slobodne i nezavisne Hrvatske koje sam pro┼żivio s njim, ─Źast da ga upoznam, povijesni doga─Ĺaji koje sam do┼żivio, iskustvo koje me obogatilo. Imao sam sre─çu biti uz ─Źovjeka koji je uz svu svoju dr┼żavni─Źku snagu, mudrost povjesni─Źara i umije─çe sjajnog politi─Źara imao u sebi obilje ljudske topline i meko─çu, koju se nije sramio pokazati. Tugovao je za gubitkom svakog ─Źovjeka, posjedovao je osje─çaj da je ─Źovjek, pojedinac, njegov ┼żivot, njegova sigurnost i sre─ça, osnova svake dr┼żave, ponajvi┼íe njegove jedine Hrvatske. S Predsjednikom su oti┼íle u povijest i moje godine u slu┼żbi Hrvatske.

Danas, u vrijeme kad su se nad nama nadvile mnogostruke opasnosti, mo┼żda je i opstojnost ─Źovje─Źanstva u pitanju, kad su ugro┼żeni ┼żivoti milijuna ljudi i ljudska sloboda, te osobine dr. Franje Tu─Ĺmana vrijedne su isticanja i pam─çenja. Ja ih pamtim i sada dijelim s vama.

Miroslav Me─Ĺimorec, hkv.hr

Priredila D.G.

www.hkz-kkv.ch

186 -2022

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: