Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PISMO IVANA ME┼áTROVI─ćA IZ 1955. GODINE

Premda je Drugi svjetski rat zavr┼íio u svibnju 1945., rat protiv hrvatskog naroda nastavio se i u pora─çu. Nastavilo se s borbom na ostvarenju velikosrpskog plana, koji je bio i ostao dobro poznat svim Hravtima, osim nekim biv┼íim i sada┼ínji politi─Źarima i balkanskim "vizionarima" u Hrvatskoj. Re┼żimi, ljudi i taktike su se mijenjale, ali velikosrpski cilj je ostao isti. ─îini se da Hrvati (ili barem jedan ove─çi broj) pate od sindroma tu─Źene ┼żene te se nikako ne daju otkinuti iz "zagrljaja" partnera koji im se ve─ç odavno "uvukao pod ko┼żu" i terorizira ih.

O prilikama u Hrvatskoj u pora─çu svjedo─Źi i izvje┼í─çe nepoznatog autora iz Hrvatske, koje je u Americi primio slavni hrvatski umjetnik Ivan Me┼ítrovi─ç. Stari Me┼ítar, koji je i sam neko─ç bio pobornik hrvatsko-srpskog jedinstva, popratio je dopis iz domovine pismom uredni┼ítvu Zajedni─Źara, glasila Hrvatske bratske zajednice u Americi, uz zamolbu da ga objave i upozore svoje ─Źlanove i ─Źitatelje o prilikama u Hrvatskoj.


 

Zamijetiti je da Me┼ítar u svom pismu govori o "srpsko-hrvatskim nesuglasicama", premda je zasigurno svjestan da to nisu nikave "nesuglasnice" ve─ç brutalan velikosrpski imperijalizam. Valjda ─Źuva nadu da se ipak mo┼że na─çi kakva-takva suglasnost izme─Ĺu Hrvata i Srba. Mogu─çnost takve "suglasnosti" najbolje je do┼íla do izra┼żaja tokom Domovinskog rata. To svjedo─Źe Vukovar, ┼ákabrnja, Dubrovnik, Gospi─ç....

Oba pisma, ono iz Hrvatske i Me┼ítrovi─çevo, zaslu┼żuju ponovnu objavu najmanje iz dva va┼żna razloga. Prvo, to su povijesni dokumenti. Drugo, da bi hrvatski politi─Źki i ini soj podsjetili da je velikosrpstvo ne samo ┼żivo, nego da zadnjih godina ponovo ja─Źa, naravno u druga─Źijem ruho od onog prije 50 ili 20 godina. Ta ideolo┼íko-vjerska nastranost je, izgleda, neizlje─Źiva.


Zahvaliti je starom Me┼ítru da se pobrinuo da izvje┼í─çe iz domovine bude objavljeno u slobodnom svijetu i da mu je napisao uvodni komentar. Ono je otvorilo o─Źi mnogima tad, a i danas ga je korisno pro─Źitati i, nadajmo se, iz njega ne┼íto nau─Źiti.

Ante ─îuvalo

 

''PISMO IZ HRVATSKE G. ME┼áTROVI─ćU O ┼ŻALOSNOM STANJU HRV. NARODA''

Zajedni─Źar (Pittsburgh). God. 50, br. 26 (29. lipnja 1955.), str. 4. (prvi dio) i Zajedni─Źar. God. 50., br. 27. (6. srpnja 1955.), str. 3. (svr┼íetak). Tekst je tako─Ĺer objavljen u Izboru (Buenos Aires). God. 2, br. 20-21, srpanj-kolovoza 1955., st. 3-8.

Pismo Ivana Meštrovića

Pored brojnih pisama koja dobivam od znanih i neznanih iz domovine o stanju i prilikama u kojima danas ┼żivu Hrvati u Jugoslaviji, dobio sam i ovo, koje Vam prila┼żem, da ga u Va┼íem listu objavite, kako bi ─Źlanovi Hrv. Bratske Zajednice i drugi Hrvati ┼íirom svijeta saznali u kojim prilikama ┼żive njihov rod u staroj domovini.

Svi mi ovdje dobivamo vijesti iz kojih razabiremo nevolje na┼íega naroda u staroj domovini, ali se u tim vijestima navode tek op─çenito te┼íko─çe, ili opisuju pojedine slu─Źajeve, koji kao oni o progonima Crkve i sve─çenstva, prave dojam da se to imade pripisati tek fanatizmu komunisti─Źke ideologije. Medjutim su u ovom pismu nabrojeni i ilustrirani konkretni dogadjaji, koji ukazuju i na drugi uzrok koji karakterizira duh dana┼ínjeg re┼żima prema Hrvatima obiju vjera, ukazuje kolika je sloboda i ravnopravnost u toj "slobodnoj, socijalisti─Źkoj i federativnoj republici".

Suvi┼íno je naglasiti, da me pri slanju ovog pisma na objelodanjenje ne vodi namjera da se pove─ça srpsko-hrvatske nesuglasice, nego jedino da se zna za┼íto one ne jenjavaju. Isto tako je vrijedno, da ─Źlanovi Hrvatske Bratske Zajednice ─Źuju kako oni kod ku─çe misle i ─Źemu se nadaju od svoje bra─çe iz Iseljene Hrvatske.

Bez pretenzije da dajem uputstva Zajednici, mislim da joj je du┼żnost, kao najja─Źoj hrvatskoj organizaciji u ovoj zemlji, da javno digne svoj glas protiv prikrivenog nasilja i progona Hrvata u domovini. To je du┼żnost Zajednice i njezinih ─Źlanova ne samo kao sinova zapostavljenog i progonjenog naroda, nego i kao slobodnih ljudi i gradjana ove velike demokratske zemlje. Du┼żnost im je da upozore vlast svoje nove domovine na ova nemila fakta i da javno zatra┼że od dana┼ínjih vlastodr┼żaca u Jugoslaviji: da objasne dogadjaje iznesene u prilo┼żenom pismu, te kako na ovaj na─Źin misle izgraditi put "bratstva i jedinstva" u Jugoslaviji.

Nitko pametan ne─çe pore─çi re┼żimu ono ┼íto je pozitivno u─Źinio, ali nasilja i strahovladu ne─çe nitko, tko ima ljudske savjesti, odobriti i pre┼íutjeti. Zlo se ne lije─Źi pre┼íutkivanjem nego "ljutom travom na ranu krvavu". Svi vanjski uspjesi s kojima se re┼żim hvali, iluzorni su, dok je nutrina bolesna.

Koliko se vidi, nije ni pisac prilo┼żenog pisma mi┼íljenja, da Srbi i Hrvati nebi mogli na─çi na─Źina da jedan pored drugoga ┼żive, ali svaki na svojoj njivi. To ni ovaj re┼żim, pa ma kakove namjere imao, ne─çe posti─çi, dok se njegovi ljudi pod komunisti─Źkom maskom, kunu svom "─Źetni─Źkom srcu", ─Źija nam je "zavjetna misao" poznata.

S poštovanjem, Ivan Meštrović

Pismo iz Hrvatske

Pismo je pisano 20. svibnja o.g. [1955]. Njegov sadr┼żaj je slijede─çi:

 

Poštovani g. Meštroviću!

─îovjek Va┼íeg kova treba znati istinu o svojoj nesretnoj domovini, a evo Vam je javlja jedan Va┼í ┼ítovatelj. Va┼í odgovor Pribi─çevi─çu u ameri─Źkim novinama potresao je hrvatska srca od Drave do mora. On je bio remek-djelo svoje vrste. U Hrvatskoj je bio otipkan u tisu─çe primjeraka i ─Źitan sa zanosom. Ali je UDBA to doznala, pa je nastao lov. Svaki, kod koga se je ovaj ─Źlanak na┼íao, dobio je ┼íest mjeseci zatvora. Osobito je stradao Dubrovnik. To bi Vam bilo dosta da znate, kako je ovamo. Kad su pred par godina hrvatski nogometa┼íi pobijedili srpske u Zagrebu odu┼íevljena mlade┼ż ode do Tomislavova spomenika, gdje zapjeva "Lijepu na┼íu". Ulovljeni bijahu osudjeni na godinu i pol zatvora, a neki studenti istjerani sa sveu─Źilista.

U tako zvanoj federativnoj Hrvatskoj "slobodnoj republici" ne smije izlaziti niti izlazi bilo kakav list pod hrvatskim imenom, ali usred Zagreba izlazi "Srpska Rije─Ź", postoji dru┼ítvo Srba u Hrvatskoj i Muzej Srba u Hrvatskoj. Selja─Źka Sloga ne smije djelovati izvan "Federalne Hrvatske" (u Bosni je zabranjena). Ne smije se zvati hrvatska. "Hrvatski Radi┼ía" je zabranjen kao i muslimanski "Gajret", ali po svoj Jugoslaviji slobodno djeluje "Srpsko prosvetno dru┼ítvo Prosveta" koja postoji u svakom ve─çem srpskom selu u Hrvatskoj. Nasuprot, zabranjen je "Hrvatski Napredak", a kad su neki ─Źlanovi uprave protiv toga u─Źinili ┼żalbu, sko─Źila je UDBA, te je u svome zatvoru dr┼żala 4 dana Juricu Ga┼íparca, a profesoricu Jakovljevi─ç 10 dana, zbog toga, ┼íto su se usudili u─Źiniti ┼żalbu. Hrvatski spomen-dani se ne dr┼że. Mi o Zrinskome i Gupcu ─Źujemo samo na radiu iz Washingtona. Nijedno se dru┼ítvo ne dozvoljava pod imenom hrvatskim, koje je fakti─Źno zabranjeno. Ima li dr┼żave na svijetu, u kojoj je narodno ime zabranjeno? To neda srpska manjina od 14 posto u Hrvatskoj, koja gospodari nad 86 posto Hrvata. Na svim glavnim ustanovama zapovijedaju Srbi: na carinarnici, radiju, miliciji, vrhovnom sudu (tu parnice rje┼íavaju 2 Srbina i 1 Hrvat). Na teret hrvatskog bud┼żeta ┼íkolaju se na tisu─çe Srba, da zauzmu ┼íto vi┼íe mjesta u slu┼żbi. Tisu─çe djaka iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Vojvodine, sa stipendijom ba─Źeno je na Zagreba─Źko sveu─Źili┼íte, gdje su sada Hrvati u manjini, te ne mogu ni pisnuti, jer sve organizacije vode Srbi. Kad ovi tudjinci zavr┼íe nauke, namje┼ítaju se u Hrvatskoj. Do nedavna su se mnoga mjesta na Zagreba─Źkom sveu─Źili┼ítu morala rezervirati za Srbe izvan Hrvatske, pa tako mnogi Hrvati nisu mogli biti primljeni na medicinski fakultet u Zagrebu.

Nema ku─çe u Zagrebu u kojoj Hrvatu nije oteta silom koja soba, da u nju usele Srbina. Prije rata nije bilo nego 2 posto Srba u Zagrebu, a sada ih ve─ç ima oko 30 posto, dok i Slovenaca imade 10 posto. Jo┼í samo malo i Zagreb vi┼íe ne─çe biti hrvatski grad. Predsjednik Prosvjetnog Savjeta je Crnogorac Jovi─ç, a Sveu─Źili┼ínog Savjeta Srbin Sekuli─ç Branko, prvi ┼íef OZNE, koji stvara zakone za Hrvasku. Dok se zbog bijede neuposlene Zagreb─Źanke bacaju u Savu, mnoge Crnogorke su u Zagrebu namje┼ítene kao trafikantice, i.t.d.

Dok su Hrvati izvan Hrvatske prisiljeni bje┼żati, da ih je u Bosni, Srijemu, Slavoniji sve manje i manje, dotle Srbi naseljavaju Hrvatsku. Ve─ç ih ima u Puli 5.000, na Rijeci mnogo vi┼íe, a dosta ih naseljavaju i u Istru na zemlje odbjeglih Talijana. Radi se dakle o svijesnom uni┼ítavanju Hrvata, penetraciji Srba u hrvatske zemlje i otimanju ┼żivotnog prostora Hrvatima. Ravnatelj drevne pomorske ┼íkole u Bakru je bosanski Srbin. Dakle nakon 1.300 godina, Hrvati ─çe biti potisnuti s mora. Sva politika ide za tim: hrvatsku manjinu svagdje jo┼í vi┼íe smanjiti medju Srbima, a srpsku manjinu u Hrvatskoj ┼íto vi┼íe pove─çati. To je genocidnost i rasna diskriminacija u bizantskom smislu. Hrvatska izgleda kao okupirana zemlja, posada vojna su Makedonci, Arnauti i Srbi, te su i svih ┼íest generala Srbi. Plan velikosrpskog genocidstva Hrvata i drugih naroda provodi se po planu prema ruskom uzoru. Tako su na primjer u zadnjem ratu Srbi u Bosni poubijali toliko katolika i muslimana, koliko su mislili da im treba da se u Bosni stvori po prvi put srpska nadpolovi─Źna ve─çina.

Oko Drine su Muslimane klali masovno i ┼żive ih palili u natrpanim ku─çama. Da presijeku vezu hercegova─Źkih katolika sa bosanskim preko Ramske doline, poklali su sve katolike, do kojih su mogli do─çi. U jednu ku─çu u Dre┼żnici strpali su 60 ─Źlanova jedne velike zadruge i ┼żive ih zapalili. Glasoviti Ramski samostan sru┼íen je do temelja, a svi franjevci samostana ┼áiroki Brijeg poliveni bezninom i zapaljeni, samo da se uni┼íti njihova hrvatska gimnazija. Svi vidjeniji intelektualci, koji svr┼íi┼íe ovu gimnaziju, kasnije su poubijani. Srpski ─Źetnici nastavi┼íe uni┼ítavanjem katolika u drevnoj Trebinjskoj biskupiji, gdje su ih 16. i 17. vijeka pomo─çu turskih ─Źeta masovno preveli na pravoslavlje; 24. IX. 1942. po─Źeo je masovni pokolj katolika u kotaru Stolac, pa je zapaljno 12 katoli─Źkih sela. Popa Vidu Puticu u selu Prenj, slijepa starca od 85 godina, poli┼íe petrolejom i ┼żiva zapali┼íe. Don Iliju Tomasa, ┼żupnika u Klepcima, sasjeko┼íe no┼żevima na komadi─çe. Iza toga uni┼íteno je 5 katoli─Źkih sela u kotaru Ravno. Time je dovr┼íena akcija uni┼ítavanja katolika u Hercegovini zapo─Źeta u XVI. vijeku.

U vrgorskoj krajini pokla┼íe ─Źetnici masu ljudi i zapali┼íe 702 zgrade, na Dugopolju, Blatu na Cetini, Lovre─çu, Cisti i drugdje u Dalmaciji srpski ─Źetnici u─Źini┼íe strahote. U samome selu Gati kod Omi┼ía poklali su 120 osoba, a u Cisti 84 mladi─ça, i.t.d. Iz sela Drvenik pobjegli su svi katolici, a Srbi podijeli┼íe medju se njihovu zemlju i njihova imanja. Oni se sada skitaju po Zagrebu i nesmiju se povratiti svojim ku─çama. Srbi katolicima u Gospi─çu ote┼íe ku─çe i istjera┼íe ih ili pobi┼íe i tako prvi put Gospi─ç postaje srpsko mjesto kao i Oto─Źac. Iza rata sadjo┼íe planinski Srbi u bogato katoli─Źko selo ┼ápanovica kod Pakraca, pa ih istjera┼íe iz ku─ça i ote┼íe im sve stanje i imanje. Dr┼żavna vlast ne ureduje i ne za┼íti─çiva Hrvate od tog uni┼ítavanja, ve─ç pomno tra┼żi i vje┼ía "usta┼íe" i njihove simpatizere, a u takove mogu ubrojiti srpskim svjedocima svakog Hrvata. Fratar Herman je bio osudjen na dugu tamnicu, a kad ju je izvr┼íio, opet sko─Źi┼íe Srbi i nakon toga je bio obje┼íen.* Hrvatska manjina od straha srpskih svjedoka se je po Slavoniji razbjegla na sve strane, kao i po Bosni, ostaviv┼íi stanje i imanje. Srbi odmah na njihova imanja naseljavaju pravoslavce iz Bosne i Crne Gore. Ovi imaju vlast u mjesnim i op─çinskim odborima, pa Hrvate pretjeranim prezirom tjeraju na iseljenje i prodaju zemlje Srbima. Kada na primjer Hrvat bje┼żi iz Vo─çina, op─çinska mu vlast procjenjuje jutro zemlje 20.000 dinara, a kad Srbin prodaje zemlju ista mu vlast cijeni 100.00 dinara jutro.

U Sisku se grade tvornice i naseljuju srpski elementi iz Banije i Korduna i krzo kratko vrijeme ─çe taj grad kao i Karlovac postati srpski. Tko o tome pisne redovno dobiva 5 godina robije, jer "sije plemensku i vjersku mr┼żnju". Genocidska akcija se provodi to─Źno po planu:

Srpska manjina u Vojvodini ve─ç je pretvorena u apsolutnu ve─çinu, jer od 440.000 Njemaca, sad ih onamo nema vi┼íe od 20.000. Sli─Źno su prorijedjeni i Madjari. Namjesto njih su naseljeni Srbi iz raznih krajeva. Naseljavanjem Srba u Karlovac, do malo godina bit ─çe srpskim klinom presje─Źena veza Hrvata sa Rijekom i Primorjem.

Srbi su mogli pol milijuna hrvatskih "Srba" preseliti u Vojvodinu, ali oni toga ne u─Źini┼íe, jer ove ostavi┼íe kao sjeme svoje daljnje ekspanzije za uni┼ítavanje Hrvata. U poslu njihova uni┼ítavanja je Katinska ┼íuma malenkost, jer su Srbi zakrabuljeni maskom komunizma kod Dravograda, Maribora, i drugdje poubijali 300.000 hrvatskih vojnika. U Samoboru je postrijeljano 6.000 domobrana i zakopano u parku. U ┼íumi Macelj ubijeno je 30.000 hrvatskih zarobljenih vojnika. U Sarajevu ih je poubijano 15.000. U raznim mjestima Slavonije poubijano je preko 100.000 civila. Mo┼że se uzeti da su Srbi iza sloma i u ratu poubijali oko 500.000 Hrvata - vi┼íe nego Turci kroz sto godina.

Kad su partizani vodjeni Pekom Dap─Źevi─çem i Ko─Źom Popovi─çem zauzeli Zagreb, oko 10.000 hrvatskih ranjenih vojnika po klinikama, bolnicama i ┼íkolama bilo je prve no─çi odvedeno u Zagrba─Źku goru i svi su do posljednjega bili poubijani.

Radikalski zastupnik N. Novakovi─ç-Longo je sa svojom svitom poslao "Kralju Italije i Caru Etiopije" memorandum sa 40.000 potpisa dalmatinskih pravoslavaca, mole─çe ga da Dalmaciju priklju─Źi direktno Italiji. Nitko ih zbog toga ne zove na odgovornost, ali da su to bili Hrvati, svi bi oni bili poubijani. Sve to vodi maskirana borba za potpuno uni┼ítenje Hrvata i katolika, a Longo je usuprot pomilovan i vratio se ku─çi u Knin, pa je dobio ─Źak i penziju.

Nakon svega iznesenoga, vidite, da su Hrvati i Srbi "jedan isti narod", upravo toliko koliko pas i vuk, neprijatelji do istrage iako su istog roda!

Hrvatska inteligencija skrivila je propast svog naroda samoubila─Źkom politikom, jer se je gubila u fantomima "Ilirizma", "Slovinstva", "Jugoslavenstva", "Srbo-Hrvatstva", "na┼íinstva"... dok su Srbi uvijek samo "Srbi svi i svuda".

Divismo se kao opsjenjeni svemu ┼íto je bilo zadojeno velikosrpskom idejom. Zar je istinski junak onaj pjandura i turska pridvorica Marko, koji se kune kapi na koljenu (kako i Vi spomenuste), pa ubija svoju osloboditeljicu; koji ore careve drumov, da se bez truda dokopa novaca, koji kopa o─Źi sestre Leke kapetana samo s toga ┼íto ne─çe da se uda za "tursku pridvoricu", koji Musu ubija "no┼żem iz potaje", i.t.d.

Evo jo┼í par primjera rasne diskriminacije u Hrvatskoj: nazad nekoliko godina proveo se je jedan masovni progon Hrvata u Lici. Hrvati su bje┼żali. Nekoga u ┼íumi ubiju, nekome obno─ç zapale ku─çu i sli─Źno. Onda slijede oru┼żani napadi banda kroz sela. Kad se sve to svr┼íilo, vlasti se sjete, da provedu neku istragu, ali, naravski, krivci se ne nalaze. Nakon nekoliko godina je zagreba─Źki "Narodni List" javio, da je zapo─Źela u Sisku kaznena parnica protiv Milo┼ía Radosavljevi─ça, koji je sa bandom od pedesetak drugova naoru┼żanih vojni─Źkim pu┼íkama, pi┼ítoljima i ru─Źnim granatama harao par godina po selima oko Hrv. Kostajnice, otimaju─çi novac, zlato, odje─çu, stoku i.t.d. Tada su pohvatali bandu, koja godinama hara. Novine su poslije toga posve zamukle, da se ne dozna, da je ona naoru┼żana banda bila od samih Srba, koja je uni┼ítavala Hrvate.

Ovakva bi se rabota mogla raskrinkati i suzbiti samo akcijom Hrvata u Americi, koji bi tamo o tome trebali pisati, pa onda slati memorandume Savjetu Naroda, Ameri─Źkoj Vladi, i.t.d., pa Vas molim u─Źinite ┼íto mo┼żete.

*

Fra Honorius Herman (Vara┼żdin, 1914.- Landau, Njema─Źka, 1990.). Kao mlad sve─çeniki, Honorius (─îastimir) je poslan za vojnog kapelana za vrijeme NDH. Radi toga su ga partizani 1945. osudili na 9 godina robije. Nakon 6 godina je pu┼íten. Da bi se zadovoljilo Srbima u Hrvatskoj, godine 1954. je osu─Ĺen na smrt vje┼íanjem, zatim je osuda preina─Źena na smrt streljanjem, te na do┼żivotnu robiju i na koncu na 20 godina. S robije je pu┼íten 1969., a 1971. je pobijegao na Zapad i umro u samostanu Landau. Dakle, nije bio obje┼íen kako izvje┼í─çe veli, ali je nevin robijao 22 godine.

10.06.2010.

009-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU