Rajko je rekao
Aci da mu je Stipe (Mesić) svjedočio da su se navodno
Tuđman i Milošević o svemu dogovorili te da su
prividno ratovali po dogovorenom scenariju radi
podjele Bosne i Hercegovine. Dakle, Rajko je potvrdio
Aci da se radilo o dogovornom ratu a pozvao se na
svjedočenje bivšeg predsjednika Stipe Mesića. Ta
bezbroj puta ponovljena laž o dogovornom ratu vrijeđa
ne samo branitelje jer od njih pravi budale i idiote
nego vrijeđa i hrvatski narod u cjelini jer ga
pretvara u idiotski narod koji je ginuo u bespotrebnom
i dogovornom ratu.
Te lažne optužbe vrijeđaju i zdrav
razum svakog Hrvata jer pokušavaju suprotno zdravom
razumu tvrditi da je velikosrpska agresija i da se
ognjem i mačem uspostavi velika Srbija bio dogovor
odnosno scenarij koji su dogovorili Tuđman i
Milošević. Ta tvrdnja je apsurdna jer da je postojao
bilo kakav dogovor između Tuđmana i Miloševića ne bi
došlo do žestokog rata ne bi došlo do velikosrpske
agresije i pokušaja da se ognjem i mačem pripoji
veliki dio Hrvatske velikoj Srbiji. Dakle, sva
događanja i povijesne istine čine smiješnim tezu o
dogovornom ratu.
Da su se Tuđman i Milošević dogovorili
o podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju velike
Srbije i velike Hrvatske ne bi Milošević pokušao ubiti
Tuđmana. Bio sam s Tuđmanom u Moskvi na razgovorima s
Gorbačovom i Miloševićem. Dakle, bio sam svjedok i u
kojem je Milošević pokušao optužiti Tuđmana i Hrvatsku
kao agresora. Na tom sastanku osam dana nakon pokušaja
ubojstva Tuđmana Milošević je teško optuživao Tuđmana
tako da je došlo do žestokog sukoba i prekida
zajedničke večere. Tada mi je Tuđman rekao da je bio
spreman na dolazak u Moskvu bez obzira što ga je
Milošević pokušao ubiti raketiranjem Banskih dvora jer
je pokušao spriječiti proširenje rata i agresije.
Tvrditi da je velikosrpski agresivni
rat bio dogovorni rat strašna je uvreda i neistina.
Kako je moguće, postavljam pitanje, nakon agresije na
Vukovar nakon pokušaja da se ognjem i mačem pripoji
značajni dio Hrvatske velikoj Srbiji govoriti o
dogovornom ratu i najvećeg Tuđmanovog neprijatelja
Miloševića pretvarati u prijatelja.
Postavlja se pitanje zašto bi se
Slobodan Milošević u to vrijeme kada je bio najjači,
kada je na svojoj strani imao četvrtu vojnu silu
Europe dogovarao sa slabim Franjom Tuđmanom koji je
imao samo nenaoružani narod, koji je imao trećinu
okupirane Hrvatske.
Teza o dogovornom ratu vrijeđa zdrav
razum i istinu o onom što se događalo jer lažno tvrdi
da su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman vodili
dogovorni rat i dijelili Bosnu i Hercegovinu. Vrijeđa
zdrav razum zbog toga što su u Bosni i Hercegovini
bile sve bitne vojske velikih sila osim kineske. Tako
da je glupo davati Tuđmanu nadnaravnu moć kojom je
uspio natjerati Miloševića kada je bio vojno najjači
da Tuđmanu pokloni pola Bosne nego koji je i svojom
nadnaravnom moći natjerao NATO-u i Međunarodnu
zajednicu da prihvate dogovorni rat Srbije i Hrvatske.
Postavlja se međutim pitanje zašto se
te monstruozne laži o navodno dogovornom ratu i danas
ponavljaju i obnavljaju. Ponavljaju se jer se
ponavljanjem laži pokušava laž pretvoriti u istinu a
istinu u laž. Kada se prvi put kaže laž onda ljudi ne
prihvaćaju tu laž. Ali kada se laž ponavlja desetke
puta ona postaje poluistina a kada se ponavlja stotine
puta bez obzira koliko bila neargumentirana laž se
pretvara u istinu. Stalnim ponavljanjem laži o
dogovornom ratu mnogi su počeli tu laž prihvaćati kao
istinu. Zato se treba suprotstaviti toj laži jer je
ona ubitačna za istinu i za budućnost Hrvatske.
U posljednje vrijeme nije slučajno što
se ponovno šire monstruozne laži, zavladao je strah od
istine. Ipak se istina postepeno probija pa je zato
zavladao strah od oslobađanja Ante Gotovine, zbog toga
Srbi vrše pritisak da se mora osuditi Gotovina bez
obzira što nema nikakvih dokaza protiv njega. Zavladao
je i strah od Hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije.
Strah je sve veći da bi otvaranje rasprave pred
Međunarodnim sudom u Hagu o genocidu Srbije mogao
srušiti cijelu koncepciju Haškog suda odnosno srušiti
lažne optužbe protiv Hrvatske te dokazati da je Srbija
agresor, da nema podijeljene krivnje a još manje
navodnog dogovornog rata između Srbije i Hrvatske.
Zavladao je strah pete hrvatske kolone koja je
pomagala haaškim optužbama i krivotvorinama koja je
izjednačavala krivnju Hrvatske i Srbije i koja je
krivotvorinama lažno optuživala Hrvatsku da je
utemeljena na zločinu.
Zato nije slučajno da se ponovno
obnavljaju napadi, prljave laži i optužbe koje
pokušavaju lažno prikazati Domovinski rat i Hrvatsku
lažno optužiti da je ova Hrvatska nasljednica NDH, da
je Crkva ustaška a da je državno i vojno vodstvo
zločinačko vodstvo.
Zbog svih tih razloga monstruozno je
lažno optuživanje Hrvatskog državnog i vojnog vodstvo,
monstruozno je lažno izjednačavanje agresora i žrtve,
monstruozni su zahtjevi da se Domovinski rat pretvori
u zločinački pothvat.
Zato nemamo pravo šutjeti na
monstruozne optužbe koje veliki Domovinski
oslobodilački rat pretvaraju u zločinački dogovor
Tuđmana i Miloševića, koje amnestiraju agresora i
optužuju Hrvatsku kao agresora. Uostalom, postavlja se
i pitanje kako je moguće da bivši predsjednik S. Mesić
ponavlja laži o navodnom dogovornom ratu u kojem je i
sam bio jedan od ključnih ljudi. Dakle, postavlja se
pitanje kako je moguće da predsjednik Mesić nije odbio
sudjelovati u dogovornom ratu.
Treba zato
stalno govoriti istinu, ponavljati istinu i reagirati
na laži i krivotvorine. To tim više što treba
očekivati nove pritiske i nove pokušaje da se
krivotvorinama i lažnim optužbama diskreditira
Domovinski rat, da se rehabilitira Srbija i izjednači
krivnja kako bi se otvorio prostor za obnavljanje
jugosfere. Jedan od narednih poteza vjerojatno će biti
pokušaj da se u dvadesetoj godišnjici Božićnog Ustava
izbace ustavne zabrane ponovnih balkanskih integracija
te da se pojača pritiska na odustajanju od tužbe za
genocid protiv Srbije.
Dr. Zdravko Tomac
06.10.2010. |
