Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

MULJATORI KAD-TAD DOLIJAJU      (01.07.2020.)

Svemu jednom dođe kraj, pa i lažljivcima

Kad netko mulja i laže, morao bi si zapisivati što je gdje i kada rekao. To je naporno, a lažljivci misle da se nitko neće sjetiti što su oni radili i govorili. S godinama se konto njihovih laži toliko napuni, da izgube pregled i zato lažljici kad-tad dolijaju. To se upravo događa vlasniku stranke "Domovinski pokret Miroslav Škoro". Nabrojit ću samo neke njegove izjave koje otkrivaju čovjeka zaljubljenog u sebe samog i bezgranično arogantnog. U nastavku nekoliko primjera koji oslikavaju karakter osobe Miroslav Škoro kroz njegove izjave i djela.

Ankete ukinuti


Miroslav Škoro, vlasnik stranke "Domovinski pokret Miroslav Škoro", nezadovoljan je predizbornim anketama, pa je na Facebooku najavio da će, ako dođe na vlast, njih jednostavno – ukinuti. “Kada Domovinski pokret preuzme vlast i bude odlučivao, ukinut ćemo ankete 60 dana pred izbore. Uzalud vam trud svirači. Ništa više neće biti isto” poručio je Škoro. Demokracija po jugoslavenski!

Po prstima


Nakon što su mu mnoge žene srednjim prstom pokazale što misle o njegovoj izjavi da bi se silovana žena trebala posavjetovati s obitelji oko pobačaja, Škoro prijeti: “Mogu mahati kojim god hoće prstima, to govori o njihovom karakteru, ali ono što je sigurno – kad mi dođemo na vlast dobit će po tim prstima”. Samo čekam kada će najaviti da priređuju Goli otok za novu generaciju titovih neistomišljenika.

Crkva


“Nisam se prepoznao u poruci kardinala Bozanića i ne želim komentirati ono što poručuje bilo tko s te razine. Mi smo sekularna država, Crkva je odvojena od države, politika definitivno ne bi trebala biti u Crkvi, ne bi trebala biti u gospodarstvu, ne bi trebala biti u sudstvu. Petlja se ona svugdje, petljat će se još par dana, a onda ćemo istinom u ovoj slobodnoj državi raspetljati tu situaciju i maknut ćemo politiku iz tih segmenata društva”, kazao je Škoro. Stvarno, pa nije Škoro pao na razinu Crkve!

 

Prvobitna omotnica poznate pjesme koja je u Hrvatsku stikla pod naslovom "Ja ću se vratiti"

Ja ću se vratiti


”Nastala je 1989. godine u SAD-u. Napisao sam glazbu i tekst, a aranžirao ju je i sve instrumente odsvirao Jerry Grcevich. On i ja te smo godine snimili cijeli album tamburaških pjesama, poslali ga u ondašnji Jugoton, ali ništa. Pjesma je zaživjela kad ju je Željko Barba, ondašnji urednik na Radio Osijeku, pustio u program 1. kolovoza 1991. godine. Ostalo je poznato. Žao mi je što je prihvaćena od naroda kao ratna, domoljubna. Pisao sam je za naše Hrvate u dijaspori i poanta nije u onome ‘Ne dirajte mi ravnicu’, nego ‘ja ću se vratiti”, izjavio je u svibnju 1993. godine.

Ali, Škoro nije sve rekao. Pjesma je snimljena pod naslovom „Ne dirajte mi Tennessee“ i nije imala veze s ratom, što on i direktno potvrđuje. Nakon reportaže o progonu mještana Aljmaša, koji su ponavljali da će se vratiti kući, glazbeni urednik Željko Barba sjetio pjesme „Ja ću se vratiti“ i prvi je put pustio u program. Kasnije su je obradili i u javnosti izvodili Zlatni dukati pod naslovom “Ne dirajte mi ravnicu“, a Škoro ih po povratku u Hrvatsku tužio zbog neovlaštenog izvođenja. Javno se sukobio s Dukatima i svima koji su po njegovom mišljenju koristili pjesmu bez dozvole, iako je Jugoton imao pravo ustupiti je svojim izvođačima. „Spot i pjesmu snimili su Zlatni dukati, pa s njom svi poistovjećuju njih, a za mene se i ne zna. Zato bih sada u promociju svoga projekta morao uložiti puno više i snage i novca da bih tu pjesmu poistovjetio sa sobom“, izjavio je u studenome 1992. godine. Umjesto puškama, Dukati su ratišta obilazili tamburicama, mogao je dakle i Škoro!

Sude mi


“Kažu neki da sam suzu pustio i kad sam u Domu sportova pjevao ‘Sude mi’. Pjesmu ‘Sude mi’ uglavnom vezuju uz generala Antu Gotovinu. Njome i ‘Svetinjom’ bavila su se i ozbiljna pera poput Miljenka Jergovića i ljudima objašnjavala što sam htio reći i zašto suza na pozornici. Prvo, to jest pjesma za Gotovinu, ali nastala je u trenutku kad je kamera uhvatila pogled generala Tihomira Blaškića dok su mu izricali nepravednu presudu od 45 godina zatvora. Stoga je to pjesma i za njega, i za moje prijatelje braću Kupreškiće, i za generala Praljka, i za sve naše generale, a napose za generala Janka Bobetka, koji je oporučno tražio da mu pjevam ‘Matu’ na pogrebu u Sisku. Pjesma je to i za Zrinskog i Frankopana, i za Gupca, i za sve one koji su na pravdi Boga suđeni u prošlom režimu, od Bleiburga do Stepinca i proljećara. Pjesma je to i za one pravednike koji su nedužni trunuli u Jasenovcu, za progonjene i suđene kroz cijelu našu povijest i povijest ostalih naroda.“ Izjavio je u intervju za Večernji list 19. kolovoza 2010.

A onda u intervju za Sarajevske novine Miroslav Škoro kaže: "Nisam taj koji treba suditi, trebamo potencirati sličnosti, ne razlike". Dodaje kako svoje stavove iskazuje kroz svoje pjesme koje često dovode u usku vezu s nacionalizmom. "Voljeti svoje ne znači ne voljeti drugo. Znam da me bije glas nekoga ko pjeva pjesme koje pozivaju na ovo ili ono, ali ja nikada nisam iskoristo riječ Hrvatska u svojoj pjesmi, čak ni imena gradova ili ljudi. Govorim generalno o ljubavi, domovini, vjeri. Nikada nisam rekao da to mora biti katolička vjera, hrvatska domovina ili određeni narod. Svako normalan se tu može prepoznati, jer kad pjevam 'Sude mi' sude svima. Nisam rekao: 'Sude Anti Gotovini', ali ljudi to zlonamjerno iščitavaju kako im paše. Ja pjevam jer smatram da svi imaju pravo pjevati o tome, pjeva i Bruce Springsteen, pjeva i Bono Vox koji je u Sarajevu jako cijenjen".
https://www.klix.ba

U ''Bujici'' je Škoro rekao:

“Ja sam 1989. godine ženidbom završio u SAD-u. U Americi sam bio više puta i prije tog vremena jer sam se bavio glazbom, i na jednom od tih putovanja upoznao sam svoju sadašnju suprugu s kojom sam u braku trideset godina. Mi smo se oženili i ja sam smatrao, s obzirom da je moj pokojni otac mene učio neke stvari, kao i moj djed, da nekakvu svoju budućnost ne mogu tražiti u toj Jugoslaviji. Meni se ta zajednica nije dopadala, otišli smo graditi svoju obitelj i budućnost u Americi. 1992. godine sam se s djetetom od nekoliko mjeseci vratio u ratni Osijek.”


Samo nekoliko dana kasnije, Krunislav Olujić, ustvrdio je javno da Škoro ne govori istinu. Rekao je kako je Škoro 12. travnja 1990. godine s njim sudjelovao na koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma na čelu sa Savkom Dabčević Kučar, Srećkom Bijelićem, Kramarićem, Vrkićem, vodio konferansu i moderirao skup”, rekao je Olujić. No, na komentar novinara kako je možda tada samo došao iz Amerike, Olujić je kategorički rekao i ovo: ''Ne, bio je on nekoliko mjeseci u Osijeku, a tada je pod nekim nerazjašnjenim okolnostima, u vrijeme kada su počele puške i barikade, nestao”.

I tako bi se Škorine muljaže i laži mogle nizati u nedogled, vjerojatno će ih se još razotkriti. Za sada su, pored već poznatih i ove dovoljne.

Dunja Gaupp, Baden

www.hkz-kkv.ch

181 -2020

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU