Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NOVI KONCEPT NOVOG I DOBRONAMJERNOG NACIONALIZMA     (11.07.2012.)

Stari nacionalizam temeljio se na nižim razinama fiziološke i sigurnosne potrebe. Znanost i tehnologija riješili su većinu potreba važnih za preživljavanje. Danas ekonomske vrijednosti ne dolaze iz izvora sirovina već iz intelektualne sposobnosti i inovativnosti koja čini preobrazbu sirovina u korisne objekte. Cilj je novog dobronamjernog nacionalizma ostati oslobođen od globalističkih snaga koje sada traže novi oblik gospodarskog feudalizma i iskorištavanje imperijalističkog kapitala

Tijekom europskog prvenstva u nogometu ojačao je ponos na našu momčad i našu državu, što jest dobra stvar. Mi smo svi zajedno ponosni domoljubi. Pitam se zašto, izvan međunarodnih športskih događanja, neki političari govore o domoljublju i nacionalizmu kao krajnje lošim stvarima. Pogledamo li Nijemce, Engleze, Francuze i Amerikance, svi oni, neovisno o tomu jesu li lijevo ili desno politički orijentiran, imaju nacionalni ponos, domoljuban i zaštitnički odnos prema svome narodu i svojoj samobitnosti. Samo je hrvatskoj ljevici nacionalni ponos i domoljublje nešto loše.

'Crveni' u Hrvatskoj govore nam kako je nacionalizam 'loša stvar' te sve nas koji želimo braniti hrvatsku samobitnost nazivaju 'fašistima', što je uistinu krivo. U ovom članku samo želim iznijeti ideju redefmiranja pojma nacionalizma za novo i više prosvijećeno doba u kojemu živimo.

Ovo je 2012., a ne 1912. Dok je stari nacionalizam bio ratoboran i šovinistički, s naglaskom na uzimanje od drugih, novi je nacionalizam usmjeren na izgradnju i obranu onog što je naše. Novi je nacionalizam potreban radi zaštite vlastite samobitnosti i načina života. U starim ideologijama uvijek je netko morao pobijediti i netko izgubiti. U novom okviru prosvijećenog nacionalizma mora se imati razmišljanje dvostrane pobjede (win-win). Nacionalizam je nejasan koncept te se čak ni 'nacionalisti' ne mogu dogovoriti o tomu što on predstavlja.

Ovo su moje definicije:

Nacionalizam je briga o identitetu i kulturi naroda i nacije. Potreba za nacionalnim samoodređenjem dovodi do državnosti koja dalje stvara potrebu za legitimnom političkom vlast za unutarnje i vanjske poslove. Domoljublje nastaje od latinske riječi 'patriot', što znači 'zemljak', to je i odanost, predanost i ponos na svoju naciju i državu te spremnost braniti ju i žrtvovati se za nju. Domoljublje je instinkt gotovo jednako naravan kao ljubav prema obitelji, rođacima i prijateljima. Dok je domoljublje ljubav za svoju državu, nacionalizam se više usredotočuje na oblik i funkciju koju država treba poduzeti. Nacionalizam i patriotizam isprepleteni su pojmovi. Zbog toga je nerazumno i nemoguće biti domoljuban, a ne biti istovremeno i nacionalist. Svi se trebamo složiti s razumijevanjem nacionalizma kao zajedničke želje za uspjehom nacije, autonomnost, političku reprezentaciju i samoodržanje.

Oduzimanje naciji prava na određenje i samobitnost smanjuje suverenitet i negira pravo na jedinstvenost. Jedan od najslavnijih i najutjecajnijih rabina iz 20. stoljeća Abraham Isaac Kook drži da je svaka nacija jedinstvena i sastavni dio u obitelji zemalja svijeta koje čine ljudski rod. Rabin Nachman Krochmal objasnio je, u skladu s Hegelovim svjetonazorom, da se svaki narod penje na svjetskoj pozornici, ima propovjedaonicu i propovijeda svoju nacionalnu istinu svijetu.

Postoji određena količina napetosti između pojmova nacionalizma i nacionalnog identiteta s jedne strane, i univerzalizma, ili pripadnosti ljudskoj rasi u cjelini, s druge strane. Nacionalizam nije filozofija ograničena samo na političku desnicu. Ljevičarski nacionalizam ima svoje korijene u jakobinskoj filozofiji iz doba Francuske revolucije koja opisuje nacionalizam na temelju kolektivnog identiteta, jednakosti, narodnog suvereniteta i nacionalnog samoodređenja. Taj je nacionalizam obično protivan imperijalizmu i kao zaštitnik u socijalističkoj je borbi protiv kapitalizma. Marx i Engels vidjeli su tu borbu za neovisnost od feudalizma i imperijalizma kao proleterski 'progresivni nacionalizam'.

Na lijevoj strani sve borbe za 'nacionalno oslobođenje' u zemljama Trećeg svijeta doživljavane su kao progresivan i koristan korak u društvenom razvoju. Čak i Tito, 'junak ljevice', bio je gorljivi nacionalist. Mihail Bakunjin rekao je sljedeće o nacionalizmu: 'Nacionalnost je povijesna, lokalna činjenica koja, poput svih pravih i bezopasna činjenica, ima pravo tražiti opće prihvaćanje. Svaki narod, kao i svaka osoba, pripada tamo gdje joj je mjesto i zato ima pravo biti što jest; nacionalnost nije načelo, to je legitimna činjenica, baš kao što je individualnost.

Svaka nacionalnost, velika ili mala, ima nesporno pravo biti ono što jest i živjeti u skladu s vlastitom prirodom. Ovo je pravo jednostavno posljedično opće načelo slobode. (Maksimov Grigoril Petrovich: Političkafilozofzja Bakunjina: Znanstveni Anarhizam). Danas kada su narodi oslobođeni, cilj je novog dobronamjernog nacionalizma ostati oslobođen od globalističke snaga koja sada traže novi oblik gospodarskog feudalizma i iskorištavanje imperijalističkog kapitala. Ljevica i desnica na poziciji su isključivog starog šovinističkog i ratobomog nacionalizma temeljenog na najgorim društvenim bolestima - etatizmu, ksenofobiji, 'etničkoj' krvnoj kupki, a da ne govorimo o elitizmu i militarizmu. Stari nacionalizam temeljio se na nižim razinama fiziološke i sigurnosne potrebe.

Znanost i tehnologija riješili su većinu potreba važnih za preživljavanje. Danas ekonomske vrijednosti ne dolaze iz izvora sirovina već iz intelektualne sposobnosti i inovativnosti koja čini preobrazbu sirovina u korisne objekte. Japan nema mnogo naravnih resursa i relativno je malen u zemljopisnoj veličini, ali drugi je po veličini gospodarskog razvitka u svijetu. Novi nacionalizam temelji se na višim razinama potreba za poštivanjem i samoaktualizacijom (načinom života) naroda.

Definicija progresivnog, prosvijetljenog i dobronamjernog nacionalizma u pojmu je identiteta i zajedničkog sustava vrijednosti u skupini ljudi sa zajedničkom poviješću i vizijom za bolju budućnost za koju zajedno podnose žrtve svi koji su spremni učiniti sve kako bi ta vizija oživjela. Treba vjerovati u 'nacionalizam utemeljen na pozitivnoj naravnoj vrijednosti', onaj koji proizlazi iz ljudskog dostojanstva pojedinca i naravne potrebe i želje pojedinca za ostvarivanje svojih 'talenata' temeljem vlastitog prava u obitelji i narodu gdje svatko pripada i ulaže ljubav, bilo na bojnom polju ili u sportskoj areni.

U biti, nacionalizam je izgradnja, obrana i promicanje vlastite nacije. Svoju naciju vidim kao, koristeći se nogometnom metaforom, svoj tim koji radi na zajedničkom cilju. Sustav vrijednosti je ono što nas ujedinjuje u naš način života. Način života ono je što štitimo od onih koji nastoje pokvariti naš sustav vrijednosti. Malo tko misli o sustavu vrijednosti koji definira naše društvo. Koncept je složen i još uvijek nejasan. Svako društvo ima vrijednosti koje su važne za njega i koje ga razlikuju od drugih.

Društvene vrijednosti određuju gdje je privlačno mjesto za život i podizanje obitelji. Vrijednosti su vjerovanja, osobne šifre ili smjernice koje smatramo vrijednima i poželjnima za način života. Vrste vrijednosti uključuju etičke i moralne, vjerske, političke, kao i društvene i estetske vrijednosti. Vrijednosti odražavaju osobne osjećaje što je pravo i krivo, ili ono što 'treba postojati'. Vrijednosti su temelj onoga što ima smisla i vrijedno je u životu, one su 'smisao života / summum bonum'. Svijet je poput Europskog prvenstva u nogometu, u stalnom natjecanju. U nogometnom natjecanju pobjeđuje i postiže uspjeh momčad koja postigne više golova. U životu naroda i njihovih ljudi 'pobjeda' se postiže preko poboljšavanja životnog standarda ljudi. Rast životnog standarda temelji se na društvenim i političkim slobodama u sklopu kojih se, zajedno sa zdravim gospodarstvom, omogućuje ljudima živjeti udobno da bi mogli slijediti svoje snove.

Za razliku od nogometa, gdje je samo jedna strana pobjednica, natjecanje u nacionalnim vrijednostima i modelima poboljšava i postavlja svačiji životni standard. Samo ako postoje različiti narodi s konkurentnim vrijednosnim sustavima, moguće je natjecanje u idejama i, zatim, u razvitku. Kad jedan narod počinje voditi ispred drugih, ostali će usvojiti neke od njegovih najboljih normi. Plima podiže sve čamce. Zdrava konkurencija nudi mogućnosti obostrane pobjede. Različiti narodi i ljudi imaju različite vrijednosne sustave, primjerice Njemačka i Grčka. Stara Grčka u doba Platona i Aristotela bila je velika civilizacija, dok su germanska plemena bila slabo civilizirana. Današnja Grčka je, pak, u ekonomskoj propasti, a Njemačka je gospodarsko srce Europe.

Sjedinjene Američke Države, koje postoje manje od 300 godina, globalna su supersila. Rasa ne daje konkurentsku prednost i uspjeh. Stari nacionalizam temelji se na genetici i rasi i ne stvara uistinu veliku naciju niti poboljšava kakvoću života za običnog čovjeka. Nacionalizam nije, dakle, natjecanje u genetici i rasi, već natjecanje u vrijednosnim sustavima. Udaljavanje od vrijednosti preživljavanja razumljivo je i potrebno. Mi trebamo utvrditi što želimo biti -više sekularne-racionalno ili tradicionalno društvo. To je dio državotvornog imperativa.

Mi Hrvati, većim dijelom i dalje razvijamo svoje vrijednosti, vlastite morale, kod kuće, u crkvi ili u školi, za razliku od Zapada, gdje se čini kako mladež sve više i više razvija svoje vrijednosti 'na ulici'. Tijekom posljednjih dvaju desetljeća razvoj hrvatskog društva kretao se, čini se, u smjeru tradicionalizma, a ljevica uporno radi protiv ovog prirodnog trenda. Tijekom posljednjih pet godina zamijećeno je više napada na naše vrijednosti i društvene norme koje 'socijalni inženjeri' pokušavaju pokvariti i promijeniti u prirodnu evoluciju hrvatskih vrjednota i načina života.

Napad na naš nacionalizam nije samo napad na kolektivnost već i napad na pojedinca. Ako oni ne žele da definiramo svoju naciju i sebe našom nacionalnom samobitnošću, pitanje je kako ju oni žele definirati? Cilj hrvatskog nacionalizma ne smije biti da nas se naši susjedi boje, nego da nam mogu biti zavidni na našoj prosvjećenosti, prosperitetu društva i visokom standardu života. Pozitivan, dobronamjeran nacionalizam prijetnja je samo onima koji žele ukrasti od nas ono što nije njihovo. Naš dobronamjerni nacionalizam definira svrhu života, našu samoaktualizaciju i stvara nacionalni karakter na koji možemo biti ponosni.

Danas smo zapeli u gospodarskom neredu koji nas priječi u samoaktualizaciji. Ljepota kulturnog svijeta i novih ideja dolazi iz ove raznolikosti koju trebaju poticati još nekoliko naraštaja. Svi moramo podržati pozitivan - prosvijetljeni - dobronamjeran nacionalizam koji će štititi naše postojanje kao naroda i biti pomoć u našoj evoluciji za još bolje i pravednije društvo naše djece i unučadi. Bez obzira na ono što radimo i zašto to radimo, nikada ne smijemo zaboraviti zlatno pravilo - vodstvo našeg Gospodina kao što je priopćeno u Mateju 7:12, 'Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. '

Piše Željko Zidarić

Hrvatski list broj 406

05.07.2012.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU