Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

O JEZIKU NA┼áE TELEVIZIJE      (03.10..2011.)

Za nekoga tko osje─ça hrvatski jezik, tko voli hrvatski jezik, slu┼íanje jezika na hrvatskoj televiziji zaista je prava muka. Istina jest da se u emisiji >Jezikomjer< svakodnevno daju korisne obavijesti o jeziku i jezi─Źnoj pravilnosti i kulturi, ali jezik koji ina─Źe slu┼íamo od na┼íih spikera izaziva pravo i nepatvoreno zgra┼żanje. Da budemo pravedni, treba dodati da se to ne odnosi ba┼í na sve spikere, ali odnosi se na njihov dobar dio, i to osobito onih mla─Ĺih. Treba dodati i da se to ne odnosi samo na profesionalne spikere, nego jo┼í vi┼íe na razne reportere koji izvje┼í─çuju s pojedinih dru┼ítvenih, politi─Źkih i ┼íportskih doga─Ĺanja.

Na televiziji se dodu┼íe pojavljuju i razni gosti za ─Źiji jezik televizija ne mo┼że biti odgovorna, ali i gosti bi mogli biti na ne┼íto upozoreni pri uobi─Źajenim pripremama za emisiju. No za jezik vlastitih spikera i reportera televizija jest odgovorna, bez sumnje, i toga bi vode─çi ljudi na┼íe televizije morali biti svjesni. Poku┼íat ─çu navesti kakve se jezi─Źne nepravilnosti i pogrje┼íke mogu ─Źuti u pojedinim emisijama, prvenstveno u vijestima i reporta┼żama.

Krivi izgovori i banalne pogrješke

─îuju se i banalne jezi─Źne pogrje┼íke kao su┼żnjovi umjesto su┼żnjevi ili su┼żnji, i jo┼í ─Źe┼í─çe mrazevi, kursevi, putevi umjesto mrazovi, kursovi (ili jo┼í bolje te─Źaji, te─Źajevi), putovi, pa spasavanje umjesto spa┼íavanje, i sli─Źno, da ne nabrajam previ┼íe. Veoma se ─Źesto ─Źuju krivi izgovori tu─Ĺih zemljopisnih i ljudskih imena, ne samo u ┼íportskim emisijama nego i u vijestima, a i ina─Źe.

Neke su pogrje┼íke posebno ─Źeste, osobito kada se neangloameri─Źka imena, primjerice frankofona ili slavenska, ─Źitaju prema engleskom izgovoru. Poseban je pak slu─Źaj da se geografska imena iz nekadanjih sovjetskih republika, danas neovisnih dr┼żava, govore u ruskom a ne u sada slu┼żbenom obliku (posebna je poslastica ako se jo┼í pri tome uzme engleski izgovor). Razumije se, u onim rje─Ĺim slu─Źajevima kada postoji hrvatski naziv, slu┼żit ─çemo se njime. Tako ukrajinski grad Lavov ne ─çemo zvati Lviu prema ukrajinskom izgovoru ni Ljvof prema ruskomu, nego, razumije se, ostajemo kod oblika Lavov (ne bi dobro do┼íao ni poljski naziv Lvuf za taj ukrajinski grad koji je izme─Ĺu dva svjetska rata bio u Poljskoj).

Pri tome je jasno da se tu─Ĺa imena izgovaraju hrvatskim glasovima iako se ti glasovi ravnaju prema izvornom izgovoru. Tako ─çemo M├╝nchen izgovarati Minhen ne s njema─Źkim vokalom ├╝ nego s odgovaraju─çim hrvatskim i, a engleske i albanske zvu─Źne i bezvu─Źne suglasnike koji se u engleskome pi┼íu th, a u albanskome dh i th, izgovarat ─çemo s na┼íim glasovima d i t, i sli─Źno, o─Źito je o ─Źem je tu rije─Ź: izvoran izgovor, ali hrvatskim glasovima. Jedini tu─Ĺi glas koji ne prilago─Ĺujemo jest dz, dakle ┼áevarnadze, a ne kako druga─Źije. No kod nekih se na┼íih spikera ─Źuje ponekad i koji tu─Ĺi glas, primjerice vokal tipa ve─ç spomenutoga njema─Źkog ├╝ u francuskim, njema─Źkim, mad┼żarskim ili turskim imenima. To se dodu┼íe rijetko doga─Ĺa.

Naj─Źe┼í─çe su pak pogrje┼íke u lo┼íem nagla┼íavanju. Tu ─çemo se sresti s razli─Źitim kategorijama nestandardnih akcenata. Razmjerno su rijetki slu─Źajevi nenormativnoga novo┼ítokavskog nagla┼íavanja. Tako ─çe se ─Źuti a┼»kcija umjesto ┼Ľukcija, jer se netko, vjerojatno iz Like, Dalmatinske zagore ili Hercegovine, zabunio pa pretjerao. No mnogo se ─Źe┼í─çe doga─Ĺa da se ─Źuju novo┼ítokavski naglasci koji ne odgovaraju hrvatskoj novo┼ítokavskoj tradiciji. Tako se slobodno mo┼że re─çi da prevladavaju naglasci gr├ídovi i osobito r├ídovi s dugouzlaznim akcentom umjesto gr├ódovi, r├ódovi s kratkosilaznim. ─îak sam jednom ili dva puta ─Źuo s├şnovi umjesto sinovi.

Takvi dugi slogovi u srpskoj su akcenatskoj normativnoj tradiciji uobi─Źajeni u nekim rije─Źima, tolerirani u drugima, ali u Hrvatskoj nisu bili uobi─Źajeni. Suprotan je slu─Źaj da se ─Źuju naglasci kao kraljevi umjesto kr├íljevi. Takvo je nagla┼íavanje uobi─Źajeno kod hrvatskih novo┼ítokavaca uzdu┼ż Jadrana i ne pripada hrvatskoj normativnoj tradiciji. Za nju je pravilo: jednoslo┼żna rije─Ź mu┼íkoga roda s dugosilaznim naglaskom koji ostaje i u drugome pade┼żu dobiva u mno┼żini kratkosilazni naglasak (primjer gr├ód, gr├óda, gr├ódovi), a ako u drugome pade┼żu dolazi dugouzlazni naglasak, onda on ostaje i u mno┼żini (primjer kralj, kr├ílja, kr├íljevi). Nema nikakva ozbiljna razloga za┼íto bismo odustali od takve tradicije, u jednome ili u drugom smjeru.

Natjecanje s tradicijom

Nije tu bitno ni protivljenje srpskomu jezi─Źnom uvozu ni ogra─Ĺivanje od hrvatskoga regionalizma, nego ─Źuvanje normativne tradicije kao elementa stabilnosti - neopravdane promjene nu┼żno zna─Źe nered, jer tradiciju ne zamjenjuju nego se samo s njome natje─Źu. U nekim je pojedina─Źnim slu─Źajevima ipak bitno suprotstaviti se srpskomu jezi─Źnom uvozu. Tako sam nekoliko puta ─Źuo na televiziji ljubi─Ź├şca u zna─Źenju lj┼čbica. U hrvatskome jeziku ljubica je osnovna rije─Ź, a ljubi─Źica je umanjenica, no u srpskome obliku ljubi─Ź├şca nije samo drugi naglasak nego i drugo zna─Źenje - to nije umanjenica, jer odgovara na┼íoj ljubici, ne ljubi─Źici. U takvim je primjerima uvoz ne samo suvi┼ína naglasna konkurencija nego i zna─Źenjski poreme─çaj.

Naj─Źe┼í─çe su naglasne pogrje┼íke ipak razli─Źiti regionalni nenovo┼ítokavski akcenti ili akcenti iz takozvanih gradskih razgovornih idioma (razli─Źitih za pojedine velike gradove). Dok za slu─Źajeve o kojima je do sada bilo rije─Źi nema izri─Źite obrane, pre┼íutno se priznaju kao pogrje┼íke, za regionalizme i osobito za 'kolokvijalizme' pojavljuju se i zagovornici, koji nastupaju protiv 'zastarjele', 'pre┼żivjele' tradicionalne standardnonovo┼ítokavske akcentuacije.

Jedni od tih branitelja i novatora zastupaju tobo┼żnju modernizaciju, zaboravljaju─çi da nema op─çehrvatske kolokvijalne prakse i da se homogena tradicija mo┼że zamijeniti samo anarhijom. Drugi nastupaju s tobo┼że patriotskih pozicija. Oni bi ┼żeljeli navodno vukovsku hrvatsku akcentuaciju zamijeniti novom 'modernom' i bitno druga─Źijom hrvatskom. Ali zaboravljaju dvije stvari. Hrvatska se standardnonovo┼ítokavska naglasna norma u posljednjim desetlje─çima ve─ç uglavnom oslobodila od nametnute mareti─çevske Karad┼żi─ç-Dani─Źi─çeve norme i okrenula se hrvatskim zapadnonovo┼ítokavskim obrascima. I drugo, razvoj standarda oti┼íao je u Srbiji od Karad┼żi─ç-Dani─Źi─çevih modela mnogo dalje, jer je u samoj Srbiji novo┼ítokavska tradicija u jezi─Źnoj stvarnosti mnogo slabija nego u cjelini hrvatskoga naroda.

Piše Dalibor Brozović

Vijenac

br. 230, 26.12.2002.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU