Sjećanje na ubojstvo Brune Bušića i sumornu galeriju drugih Udbinih zločina koje francuska policija nikada nije željela rasvijetlili

Malo se Francuza vjerojatno sjeća, ali prije četrdeset pet godina, 16. listopada 1978., hrvatski novinar Ante Bruno Bušić (39) ubijen je dok se vraćao kući oko 23,15 na adresi 57 Rue de Belleville, u 19. arondismanu Pariza.

Antikomunistički politički emigrant Bruno Bušić obično je živio u Wandsworthu, predgrađu Londona, ali od 10. ili 11. rujna bio je u francuskoj prijestolnici kako bi se pripremio za važni sastanak kojemu je trebao nazočiti nekoliko dana kasnije u Amsterdamu.

Piše:
CHRISTOPHE DOLBEAU

Dobro informiran, njegov ga je ubojica čekao u podnožju zgrade i pet puta pucao u nj, smrtonosno ga pogodivši u prsa i glavu. Prema policijskim izvješćima, oružje koje je korišteno bio je španjolski pištolj Astra kalibra 7,65, a projektili su bili austrijski Hirtenberger (HP) metci. Podrijetlo zločina bilo je jasno: ponovno se radilo o operaciji jugoslavenske tajne službe SDS-a, koju većina protivnika češće naziva Udbom. Prava pretorijanska garda Titova režima, SDS, doista je bio naviknut eliminirati protivnike, posebno problematične emigrante koje je progonila diljem svijeta.

Učinkoviti represivni alat

Osnovana 1946. i isprva nazvana Udba (Uprava državne bezbednosti) odnosno SDS predstavljala je uistinu zastrašujući aparat za špijunažu i teror, čiju organizaciju treba detaljnije razmotriti. Pod nadzorom Ministarstva unutarnjih poslova, na čelu sa Saveznim sekretarijatom za unutrašnje poslove (SSUP) sa sjedištem u Beogradu i podijeljen u osam nacionalnih struktura (koje odgovaraju šest republika i dvjema autonomnim regijama SFRJ), SDS je bio strukturiran oko sedam ili osam glavnih odjela ili uprava, od kojih su četiri najvažnija nesumnjivo bila br. 1 (Unutarnji neprijatelji), br. 2 (Neprijateljska emigracija), br. 3 (Kontrašpijunaža) i br. 4 (Operativne tehnike). Osoblje svake od osam nacionalnih struktura bilo je podijeljeno u niz centara, unutar kojih su se nalazili isti ti odjeli.

Cijeli članak objavljen u Hrvatskom listu, 16, listopada 2025.

www.hkz-kkv.ch /dg