AKCIJA - orgulje za Vukovar

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj

predstavlja i potiće

pomoć pri kupnji novih orgulja u franjevačkoj crkvi

Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru

Vašom uplatom na Postkonto 87-111601-8 Hrvatske kulturne zajednice postajete donator novih orgulja.

Donatorstvo je moguće ostvariti darivanjem određenog novčanog iznosa ili direktnoj "kupnji" orguljskih svirala (cijevi) koje, ovisno o veličini i materijalu, imadu isto tako i svoju cijenu. Na grafikonu možete vidjeti odnos veličine orguljskih svirala kao i cijene u CHF. Darovatelji će biti upisani na listu donatora koja će biti izložena u crkvi.

Postojanje orgulja u samostanskoj crkvi Vukovara u 18. st. nije moguće dokazati na temelju pisanih zapisa, ali one su sigurno postojale, jer se među samostanskom braćom spominju i orguljaši. Nećemo ustvrditi da su one u samostanskoj crkvi već 1732., kada se spominje kao vukovarski orguljaš poznati otac Filip Kapušvarac, koji je kod prve svečane Mise 15.11.1732. pjevao na koru s orguljama (cum organo), jer taj organum nisu orgulje u današnjem značenju riječi, nego tkz. monokord, koji se prenosio kao harmonij. Ali, da su one u samostanskoj crkvi barem od 1749. ili 1755. dokaz bi mogao biti taj, što se od tog vremena u Vukovaru u rasporedu osoblja redovito spominju orguljaši, kao na primjer 1749. fra Bruno Kilhoffer, Kazimir Schultier, Nepomuk Kling, fra Inocet Vogti, fra Fulgencije Gartner, te učitelji klerika u pjevanju i orguljanju Lovro Zunckner, fra Antun Schmid, otac Alojzije Redlić i fra Alojzije Huslein, što je dovoljan dokaz da u samostanskoj crkvi postoje orgulje, a o tome govori i crkveni inventar iz 1810. godine.

Početkom listopada 1821. grade se nove, druge vukovarske orgulje. Od 1820. orguljaš, a od 1821. i učitelj orguljanja u Vukovaru bio je otac Marijan Jajić, što je sigurno pokrenulo pitanje novih, većih orgulja, a znameniti otac Grga Čevapović, koji je 1821. izabran za provincijala, dao je zeleno svjetlo toj zamisli. Provincija je imala svoga graditelja orgulja, brata Simona Sangla, koji je uz to i popravljao mnoge orgulje po provinciji. On je dobio zadatak da za vukovarsku samostansku crkvu napravi nove orgulje. Za pomoćnika mu je dodjeljen brat Ignacije Lehner i još jedan stolarski pomoćnik iz Vukovara. Orgulje su napravljene u godini dana, imale su 20 registara, a 20. listopada 1822. prvi su puta svirale.

Godine 1939. nabavljene su nove, pneumatske orgulje sa tri manuala i pedal, te mjehom na električni pogon. Smještene su u stari, veliki ormar s djelom prospekta na ogradi i sviraonikom ispred ormara. U prvom manualu bilo je 13 registara, u drugom 8, u trećem 6 i pedal 6 registara. U svemu 33 registra – odličan sastav. Orgulje su imale sve moguće tehničke kopule. Izradio ih je Franc Jenko iz St. Vida pri Ljubljani, a platila ih je gospođa M. Najpar. Da su te orgulje uništene, kao i cijeli Vukovar, ne moramo posebno naglašavati. O tome jasno svjedoći i slika razrušene crkve.