Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

OTVORENO PISMO HRVATSKOM NOVINARSKOM DRUŠTVU     (22.01.2013.)

Pročitao sam otvoreno pismo Bilića, "Ukidanje 'Pulsa Hrvatske' kao jednog od najrelevantnijih i najkritičkijih javnih sadržaja na HTV-u i u hrvatskom medijskom prostoru - znak je klasične cenzure, pritiska na profesionalno novinarstvo, gušenja medijskih sloboda i medijske politike straha na HTV-u.", i dopustio si slobodu da vam iskažem čudjenje vašom kukavičkom šutnjom.

Čovjek zdrava razuma i čista srca može zaključiti da su Duka i njegovi pajdaši samo zadnja rupa na sviralu, u redu, svatko je gospodar svoje sudbine i svatko može prodavati svoje dostojanstvo, ali nema pravo titulirati se glasnogornikom novinara i sramno šutjeti kada se vrši cenzura i diktatorskim manirima, ravanatelja HRT, skida emisiju "Slika Hrvatske".

Zašto Duka i njegovi pajdaši ne stanu javno i glasno u obranu slobode govora novinara?... Zašto se dopušta progon novinarke Karolin Vidović Krišto?... Zašto Duka i njegovi pajdaši, koji su privatizirali Hrvatsko Novinarsko Društvo, ne pitaju svoje političke mentore (SDP) da li je to kršenje Ustava, član 38?


Netko je pitao kada će legalizirati prostituciju u Hrvatskoj, a čovjek zdrave pameti i čista srca će dodati, zar prostitucija nije odavno legalizirana u Hrvatskoj?

Da bi shvatili o čemu pišem dovoljno je slušati zborno pjevanje HND po notama vladajuće političke elite, - šutnja je ponekad gromoglasnija od najjačeg barbarskog krika -; dovoljno je zaviriti u članke mnogih "novinara pisaca-kolumnista" jutarnjeg lista; dovoljno je pogledati (ako imaš živaca) dnevnike podobnih "novinara'' HTV; dovoljno je zaviriti u oči (iako oni skrivaju pogled kao zmija noge) političara. Da to obrazložim filozofski i duhovno, ako se prostitucijom smatra prodaja vlastita tijela, e onda je još gora vrsta prostitucije i prodaja vlastite duše, mišljenja, savijesti i karaktera, zar ne?


"UDRUGA branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke ogorčena je viješću o tome kako je hrvatsko pravosuđe iza rešetaka strpalo teško bolesnu staricu, koja nikome nije napravila nikakvo zlo, već samo zbog neimaštine nije mogla platiti komunalni račun, dok istovremeno pravi kriminalci (organizatori "Pretvorbe" i prijašnji i sadašnji kreatori pljačke hrvatske države) slobodno šeću državom."


Da ovo nije objavljeno na facebook i nezavisnim portalima prošlo bi nezapaženo, jer izgleda to ne zanima i ne dira za srca "novinara pisaca" jutarnjeg lista, državne HRT, jer oni eto imaju svoje gospodare, raznorazni pavići, kao pravi svodnici, dovode im mušterije na mala vrata. Užasno je saznanje da nacionalna HRT uvijek ima na čelnom mjestu podoban, a ne stručan kadar, tako dolazimo do paklene jednadžbe, podoban ravnatelj bira podobne urednike koji pjevaju po notama vladajuće političke elite, zbog toga javna TV ne služi interesima javnosti već političara.


Čovjek koji se glasa - znači da postoji, onaj koji šuti - ne postoji. Šutnja je samo druga riječ za predaju, gubljenje dostojanstva. Šutljive i proračunate, život će uvijek zatvarati u besmislenu ljusku, okovati ih nezamijetnošću i besmislenošću vlastita postojanja. Ne želim izigravati svijetlo na kraju tunela, samo mi je slušati srce i zdrav razum, koji mi govori da je dužnost svakog slobodoumnog čovjeka glasati se protiv nepravde.


Sloboda se ne može krojiti kao neko otmjeno poltronsko odijelo, ona je potpuna onoliko koliko je sam čovjek cijeni i poštuje... Zašto HND, kao krovna organizacija novinara, šuti na očiti progon slobodoumnih novinara?... Zašto je šutke prešla preko ukidanja najgledanije i najslobodnije političke emisije "Puls Hrvatske", to pitanja postavljam vama i vašim kolegama u HND. Kakav je to novinar koji šutke gleda giljotiranje slobodoumlja?...

Savijest uvijek progoni šutnju cestom mraka, i ona mala svijeća na kraju tunela tinja upravo zahvaljujući toj savijesti. Savijest, kao i Sloboda ne priznaju riječi nego dijela, časna dijela, a ne nedijela. Gledati gladnu djecu, uplakane majke i očeve, i na sve to biti nijem i slijep, zar to nije ravno krivdi?... Što je dužnost novinara, ja ne želim i ne mogu propovjedati, ali mogu izreći što osijeća moje srce, a to je da svaki novinar, koji drži do svojeg dostojanstva, ima pravo ukazivati na korupciju, nepotizam i kršenje slobode. Da bi pobijedili zlo dobri ljudi moraju djelovati, glasi stara poslovica, zar ne?...

Korupcija, nepotizam, bezosijećajnost, pohlepa, nevjera jesu opake značajka zla. Ti zli ljudi stvaraju izopačeni sustav u kojem tiha većina malodušno šapuće da se tu ništa ne može promijeniti, jer bezosijećajni vladaju sustavom, a provizije ubijaju vizije.


Stoga nije čudno da jedan Jovanović drsko vrijeđa osjećaje vjernika, krši ustav, članak 63, da jedan ravnatelj drsko krši članak 38, da premijer javno govori kako je eto kadroviranje njegovih ljudi od "povjerenja" na čelna mjesta nacionalnih kompanija sasvim normalno, a cijeli svijet zna da je to nepotizam. Kreativni, časni i slobodoumni ljudi završavaju na burzi dok njihova mjesta zauzima podoban kadar, to je nepisano pravilo u nacionalnim kompanijama, ministarstvima... To je razlog zbog kojeg ova malena divna zemlja tone u strašnu recesiju. Imati azurno more, tisuću otoka, plodne ravnice, divne šume, divnu klimu, vodu... i pokraj svega toga toliko siromaštva, tjera ljude da se zapitaju: Zašto?


Zašto provizije ubijaju vizije?.. Jer su ti pohlepni i nesposbni ljudi spremni, bez da trepnu okom, prodati za sitniš nacionalne kompanije od strateške ekonomske važnosti za zemlju, otoke, auto ceste, vodu... Da li je tome razlog debela provizija na bankama ili nešto treće, odgovor znaju samo oni na koje se i odnosi ovo pitanje. Njima bih poručio da je ipak vrijeme nepotkupljivi sudac kakvoće ljudskog življenja.


Odgovornost svakog mislećeg čovjeka je neupitna, šutnja novinara, svakog mislećeg čovjeka, je teški križ nad onom šačicom glasnih, kao što su časni novinari "Puls Hrvatske", Karolina Vidović Krišto i drugih heroja slobode riječi.


Oni koji se glasaju iz srca za srca stvaraju vrijednosti, i njihove riječi proći će kroz najsitnije sito istine. Nema tog političara koji ti može oduzeti glas ako posjeduješ dostojanstvo!

Piše: Walter William Safar

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU