Na komade raztrgana država Hrvatska, hrvatska nacija
potopljena u hekatombama polumilijunskoga nenaoružana
puka s bijelom zastavom predaje i mira zarobljena i na
Križnom putu mnoštveno posmicana po gorama i poljima,
hudim jamama i jazovkama, te izgon milijuna Hrvata iz
svih hrvatskih, boljšojsocijalizmom usrećenih, zemalja
na tzv. privremeni rad na "truli Zapad", a povrh svega
osmišljena, podržavljena, i hrvatskim novcem podupirana,
sotonska laž i kleveta o hrvatstvu kao zločinstvu nad
zločinstvima, o katoličkim Hrvatima kao zvijerima u
ljudskom obličju, serbobranska laž u službu koje su bili
stavljeni i vlast i društvo, i toliki književnici i
akademici, i peta kolona, izdajice, doušnici, špijuni,
izrodi, pohlepni, posrnuli i ucijenjeni pojedinci, svi
pod nadzorom policijske serboslavske države i
udbopartijskim nasiljem kao sredstvom politike uništenja
hrvatske nacije - eto vam Lijepe Naše, u vremenima
srpskogeneralskoga i subnorovskoga hrvatoubilačkoga
jedinstva, kao primjera golootočkoga Gulaga "a visage
humain/s ljudskim licem" (!) i iluminatsko-
komunističkoga laboratorija za izvedbu projekta
poživotinjenja hrvatskoga potomstva slavnih kraljeva i
banova i trajnoga poserbljivanja i dekristijanizacije
cijele Hrvatske.
Eto korijenâ Zla u našoj Hrvatskoj, s jednim
poniklim iz onoga sjemena nikopoljskoga antieuropskoga
savezništva tursko-srpskoga, osmanlijsko-svetosavskoga,
iz godine 1396., iz onoga pokolja europskih i hrvatskih
kižarskih vitezova, koji ne bi bio tako užasnim i
poraznim "da ne bude Srbalja pod svojim despotom" kao
udarne pesnice islamske armije (F. Šišić: Hrvoje Vukčić
Hrvatinić i njegovo doba, str. 113.)
I kao što su grozno oni teroristički "talibanski"
zrakoplovi proizveli užas i smrt u New Yorku 11. rujna
2001., još je groznije udarila na Antemurale
Christianitatis, na Hrvatsku i Herceg-Bosnu (vrativši se
podvita repa s razbojničkoga izleta u Sloveniju), a
zatim i na Kosovo, petokraka armija Srbalja pod svojim
novim despotom i s četničkim joj srdcem mržnje u
grudima. I kao što su okupacijske vlasti u Beogradu, od
1918. do 1990., pljačkale Hrvate, tako su na samom
početku 1991., dok je još formalno postojala jedna
"Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija", još
jedanput opljačkale i Hrvatsku i ostale republike i
dvije autonomne pokrajine dotiskavši si samo za srpske
potrebe najmanje milijardu i pol dolara. I u takovu nas
"Srboslaviju", s posve rehabilitiranim četničkim
fašizmom i osnaženom karadžićevskom "Srbi svi i svuda"-
politikom zaposjedanja Hrvatske kao ozemlja i kao
civilizacije, nastoje strmoglaviti (para)vladateljski
moderatori naše propasti i sinovi bezakonja, koji ne
proglasiše na našemu moru gospodarski pojas, koji
razvlastiše narod, koji sve čine ne bi li demokratska
Hrvatska bila prokazana i ocrnjena kao najkorumpiranija
i najnepouzdanija od svih zemalja u ovom dijelu Europe,
ne bi li prisilili sami narod izgubiti povjerenje u sebe
sama, u viši smisao slobode i suverenosti i vlastite
samostalne države kao jedine stojne kuće hrvatske
slobode i sreće, ne bi li svijet Zapada, čijim su
sugraditeljem i hrabrim braniteljem Hrvati bili u tijeku
stoljeća i stoljeća, i to ostali do dana današnjega,
pred nama zatvorio svoja vrata i tako umirio glavnoga
zapadnoga pokrovitelja nedenacificirane Srbije,
suodgovorna za genocid nad hrvatskim narodom poslije 9.
svibnja 1945., koji radi na propasti hrvatstva i
komplotira protiv Hrvatske pokušavajući je zaustaviti u
njezinu poslanju slobode i očuvanja europejstva Europae,
uvijek stvarački otvorena i oplemenjena u doticaju s
drugim kulturama i civilizacijama.
Preduboki su korijeni zla i prauzroci kriminala na
zemlji, preozbiljna je opasnost razgradnje i rušenja
stojne kuće hrvatske slobode i razkidanja tisućljetnih
sveza organičke svenarodne solidarnosti i u dobru i u
zlu, a Hrvatska potrebuje hitar i temeljit hrvatski
državotvorni, tojest demokratski, i kristovski, odgovor
na para/vladateljsku tiraniju zaborava duhovne i
svevremenske dimenzije nacionalnoga bića i čovjekova
bitka i svojevrstan skupno-posvetiteljski "put u
Damask". Na tome bi nas hodočašću Sveti Pavao poučio u
Ljubavi, ali i upozorio na one koje predade "Bog njihovu
nevaljanu umu, da čine ono što ne dolikuje, puni svake
nepravde, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti
zavišću, ubojstvom, svađom, prijevarom, zlonamjernošću;
ogovarači, klevetnici, mrzitelji Boga, uvrjeditelji,
oholice, častohlepnici, izmišljači zala, roditeljima
neposlušni, nerazumni, dvolični, bezdušni, nemilosrdni",
koji "iako dobro znaju za odredbu Božju - da smrt
zaslužuju vršitelji takvih djela - oni ne samo da to
čine nego i odobravaju onima koji to čine." (Rimljanima,
I, 28-32) I prosvijetlio nas glede na one mudre
sebeljubce među nama koji, odbacivši pravu spoznaju
Stvoritelja, svom "pukovniku u sjeni" hrpimice pišu i
usluge nude, koji za vrhovnoga nemilosrdnika i
klevetnika lako opravdanja izmišljaju.
Mile Pešorda
Hrvatsko slovo br. 823.
28.01.2011. |