Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PI┼áE SUNJA VUKOVARU     (rujan 2004.)

"Tko se danas jo┼í sje─ça tisu─çudevetstotinadevedesetiprve i rata? Kad se danas poku┼íam prisjetiti te godine najprije mi se vrati osje─çaj sli─Źan vrtoglavici: doga─Ĺaji su se izmjenjivali velikom brzinom, povijest se doga─Ĺala tako obilno, doga─Ĺaji su po┼żurivali jedni druge, nezadr┼żivo se obru┼áavali na ┼żivot, pritiskali ga svom te┼żinom i sve ─Źinili neizvjesnim. Sve je izgledalo kaoti─Źno i opasno, u isto vrijeme uzbudljivo, izazovno i ─Źasno. U godini prije nestao je politi─Źki sustav u kojem sam odrastao, ┼żivio i stvarao, do┼ála je dugo pri┼żeljkivana sloboda, nacionalna i osobna, ali su se odmah zatim dogodili i "balvani", po─Źetak srpske pobune.

Sve nade, ┼żelje i zamisli, sva vjera u sretniju budu─çnost, do┼áli su u opasnost da nestanu pred navalom napada─Źa i njegovom mr┼żnjom, pred povratkom svijeta za koji sam mislio da je nepovratno nestao. Sve je postalo nesigurno, staro se ─Źinilo mo─çnim. A novo jo┼á nejasnim i neodlu─Źnim. Ve─çina ljudi je glasovalA za promjene, jesu li bili iskreni? I jesu li svi pri┼żeljkivali iste promjene kao i ja? Koliko je ljudi bilo spremno braniti to "novo"?"

 

Tako po─Źinje pisac gornje knjige, Miroslav Me─Ĺimorec, koju sam na Jela─Źi─çevu trgu u Zagrebu u lipnju ove godine kupio, posve slu─Źajno i neznaju─çi za nju.

Pro─Źitao sam je na "da┼íak" i odmah je na odmoru u Krku posudio prijateljima i dalje preporu─Źio. Svaki onaj tko nosi Hrvatsku u srcu, vjerujem da ─çe biti odu┼íevljen ovom knjigom. Posebno mi, koji ┼żivimo u ┼ávicarskoj, koji smo imali prilike i osobno upoznati autora za vrijeme njegovog boravka u ┼ávicarskoj. To nije samo povjesni dokument, ve─ç je to i oda svim dragovoljcima Domovinskog rata, "posebno onom" hrvatskom ─Źovjeku kao Crnom, Ceki, Kimfi, Rin─Źici, Nari, Zani, Cvajguzu, Pu┼íkaru ili La─Ĺaru iz Dvora, ali i intelektualcima kao M.M., Glumcu, Hemingwayu i drugima znanim i neznanim borcima za slobodnu, neovisnu Lijepu na┼íu.


Evo još nekoliko isjećaka iz te jako zanimljive i divne knjige:


Istinite pri─Źe iz Domovinskog rata

U gradu vlada ─Źudna atmosfera napetosti i i┼í─Źekivanja. Osje─ça se bunt, ogor─Źenje i odlu─Źnost da se brani tek ste─Źena sloboda, ugro┼żena od pobunjenika, jugoslavenske vojske, policije i tajnih slu┼żbi, ali prisutan je i strah, nesigurnost. Vrijeme je djelovanja. Iz glavnog grada dr┼żave koju kona─Źno mo┼żemo nazvati svojom, o kom su opkoljene vojarne pune neprijateljskih vojnika, odlazimo na boji┼íte i svrstat ─çemo se uz branitelje koji se odupiru napada─Źu.

... Strani vojnici nalaze se na hrvatskoj zemlji, mi nismo prekora─Źili ni─Źije granice. Ne tra┼żimo tu─Ĺe, nama prijete uni┼ítenjem i zatvorom.

... Stigli smo do raskršća, na desno se cesta odvaja za Petrinju i Glinu, lijevom ćemo nastaviti za Sisak.....
U jednom trenutku, s pove─Źom pratnjom, ulazi mladi Bobetko, znam ga po "torbi iz Sabora", predsjednik je Kriznog sto┼żera, zapravo zapovjednik svih hrvatskih snaga na podru─Źju Banovine. Odgovorna je osoba u tom najkriti─Źnijem trenutku kad bi se sve moglo slomiti. Pala su pounjska mjesta, pala je Kostajnica, Glina, Petrinja, Srbi ─çe sad skupiti sve svoje snage i prionuti na osvajanje posljednjih mjesta ┼íto ih branimo preko Kupe i Save. Sva sila JNA i pobunjenika sru─Źit ─çe se na Sunju i Sisak. Umjesto zabrinutosti na Bobetkovom je licu neko samopouzdanje, neki bezobrazluk, drskost, iz njega izbija odlu─Źnost i snaga.

... Moj prvi ratni dan, utorak 17. rujna (1991.).
Zapamtio sam tog omanjeg, tihog, povu─Źenog ─Źovjeka po njegovu nadimku (Pu┼íkar). Dobio ga je po poslu ┼íto ga je obavljao u ratu, popravljao je kvarove na oru┼żju, uglavnom pu┼íke, ponekad i neko drugo, te┼że oru┼żje.... Pu┼íkar je u Sunju do┼íao kao dragovoljac iz Siska. Do rata je radio u Sisa─Źkoj ┼żeljezari kao alatni─Źar, njegovo znanje i spretnost postali su tada na boji┼ítu dragocjeni. Svaka ispravna pu┼íka zna─Źila je mnogo, nije ih bilo dovoljno za sve branitelje. U ranu jesen jo┼í se pri preuzimanju polo┼żaja oru┼żje predavalo iz rukre u ruku.

To ┼íto neki vi┼íe nisu priznavali razloge zbog kojih smo brat i ja i tisu─çe drugih oti┼íli u rat, vjerojatno je posljedica njihova manjka rodoljublja, mo┼żda zlo─Źe i pakosti, sebi─Źnosti, interesa i, prije svega, politike. Po─Źele su ponovno podjele na dobre i zle, humaniste i zlo─Źince, lijeve i desne, partizane i usta┼íe. Odlaskom u rat, "pristajanjem uz nasilje i krv", svrstali su me u onu zlu, optu┼żenu vrstu Hrvata.


┼áto su ti, koji su optu┼żivali i sudili, svrstavali lijevo i desno, znali o na┼íim ratnim iskustvima, o nevidljivim o┼żiljcima i naknadnim posljedicama? Jesu li se brinuli za te┼íke invalide kao ┼íto je to ─Źinila glumica Hrvatskog narodnog kazali┼íta, raspitivali se za du┼íevno stanje prognanika ili odlazili vojnicima koji su ┼ítitili primirje na boji┼ínici? Jesu li na samom mjestu otkrili pravu prirodu rata u Bosni i Hercegovini i tko je sru┼íio Stari most, zabrinuli za posljedice dugogodi┼ínje iseljenosti protjeranog hrvatskog stanovni┼ítva? Digli glas zbog ubojstva ┼íest stotina Hrvata u zonama za┼íticenim snagama Ujedinjenih nacija? ─îuli rane glasove nezadovoljstva branitelja ili se zabrinuli nad prvim braniteljima samoubojicama? O─Źito nisu ili nisu dovoljno, jer su bili zabavljeni drugim: osvajanjem vlasti koja ─çe im omogu─çiti mijenjanje temelja novostvorene hrvatske dr┼żave. Ti, kojih je bilo sve vi┼íe i glasnije su se javljali kako bi obezvrijedili branitelje, bili su isti ono koji su pobjegli ili su se bojali sudjelovati u ratu, zastupnici neke neoliberalne, nenacionalne i nadnacionalne dr┼żave, koja ne bi isticala svoj hrvatski zna─Źaj. Bili su to protivnici nove dr┼żave koja je nastala usprkos volji svjetskih mo─çnika. Uz rashrva─Źivanje bili su usredoto─çeni na ─Źuvanje dosegnutih dru┼ítvenih i materijalnih polo┼żaja, snala┼żenjem u nekom drugom poretku stvari, stjecajem, privatiziranjem i zgrtanjem.

Nije me smetalo ja─Źanje demokracije, sve ve─çi broj razli─Źitih politi─Źkih stranaka i njihovi programi, razli─Źita mi┼íljenja u javnim medijima: bili su to znakovi slobode, ali sam se opirao negiranju Hrvatske, njenih branitelja i vojske, hrvatske samosvojnosti, identiteta i te┼íko izborene neovisnosti. Sam nisam nikad bio ─Źlan ni jedne politi─Źke organizacije, moja stranka je bila i ostala Hrvatska, nju sam branio i pri┼żeljkivao.

... "Bljesak" i "Oluja" privremeno su doveli vrijednosti rodoljublja, prava na obranu i ┼żrtvovanje za svoju zajednicu, na vrh moralne ljestvice. Odu┼íevljeni do─Źek ratnika u gradovima zorno je to pokazivao. Nakon mirnog povratka Vukovara u sije─Źnju 1998. pod hrvatski suverenitet, vratila se mirnodobska borba za Hrvatsku. Sve vi┼íe je ja─Źala politi─Źka borba kroz koju je opozicija dovodila u pitanje mnoge vrijednosti na kojima je do tada gra─Ĺena dr┼żava. Mediji su postali glasila civilnih udruga i opozicije, svi su zastupali otvoreno dru┼ítvo. Dovodili su u pitanje nacionalni identitet i legitimnost obrambenih djelovanja, isticali zlo─Źine po─Źinjene u ratu i obrani Bosne i Hercegovine. I me─Ĺunarodna zajednica je nakon sporazuma u Daytonu i zavr┼íetka rata promijenila odnos podr┼íke vlasti u Hrvatskoj i preko suda u Haagu po─Źela vr┼íiti pritisak. Sve je to dovodilo u pitanje same temelje novostvorene hrvatske dr┼żave. Branitelji su postajali kriminalci, profiteri i povla┼ítena klasa, a njihovi motivi za sudjelovanje u ratu sebi─Źni i nepo┼íteni interesi. Malo zatim su ih po─Źeli osu─Ĺivati za ratne zlo─Źine. Isprva pojedince za pojedina─Źni zlo─Źin, kasnije vojne zapovjednike i politi─Źare za takozvanu objektivnu odgovornost. Preko branitelja optu┼żena je na koncu i sama hrvatska dr┼żava.

.... Nakon vi┼íe godina rada u ministarstvu obrane i vanjskih poslova oti┼íao sam kao diplomat u inozemstvo, ali sam ubrzo nakon izbora dvijetisu─çite, s jo┼í tridesetpetero diplomata, opozvan i vra─çen u ministarstvo. To je bio klasi─Źan primjer politi─Źkog revan┼íizma: po dolasku sam poni┼żen.....

U trenutku dok ovo pi┼íem jo┼í je 1300 nestalih civila i branitelja, uz tisu─çe poginulih i nekoliko puta vi┼íe ranjenih hrvatskih gra─Ĺana. Tko ─çe ispri─Źati njihove zauvijek neispri─Źane pri─Źe u kojima je tko zna ljudske ljepote? Dok sam uobli─Źavao bratova i moja sje─çanja mislio sam i na njih, ┼żrtve za obranu Hrvatske."

Bilješka o piscu


Miroslav Me─Ĺimorec, ro─Ĺen je 4. sije─Źnja 1942 u Zagrebu. Na Filozovskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu knji┼żevnost i engleski jezik, a zavr┼íio je i Akademiju za kazali┼ínu umjetnost u Zagrebu. Sto┼żerni je brigadir Hrvatske vojske. Re┼żirao je kazali┼íne predstave. Snimio je nekoliko televizijskih drama i adaptacija kazali┼ínih predstava, na desetke radijskih drama i adaptacija.
U rujnu 1991. odlazi kao dragovoljac u Sunju, gdje se bori ┼íest mjeseci. Nakon toga obavljao je razne du┼żnosti u Uredu predsjednika Republike, Ministarstvu obrane i Ministarstvu vanjskih poslova RH. Godine 1999. imenovan je hrvatskim veleposlanikom u ┼ávicarskoj Konfederaciji, na kojoj du┼żnosti ostaje do jeseni slijede─çe godine, kada je zajedno s jo┼í 35 hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula iz politi─Źkih razloga razrije┼íen du┼żnosti.

Priredio: Andrija Haramina

www.hkz-kkv.ch

003-2004

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU