Berlin – Već neko vrijeme visi na mnogim javnim zgradama pored njemačke zastave: europska zastava. Dvanaest zlatnih zvijezda na tamnoplavoj pozadini. Međutim, ako se pitate što simbolizira tih dvanaest zvijezda, naići ćete na različite odgovore. Mnogi uopće ne znaju odgovor i reagiraju slijeganjem ramenima. Drugi se još uvijek mogu sjetiti da se Europska unija nekoć sastojala od dvanaest država i vjeruju da su pronašli odgovor. Ali griješe.
Povijest zastave vuče svoje podrijetlo iz Drugog svjetskog rata. Paul Lévi, Belgijanac židovskog podrijetla, sa strahom je promatrao kako brojni vlakovi prolaze kroz Leuven, prevozeći Židove na istok u neizvjesnu budućnost koju je provodio njemački Gestapo. U to vrijeme, Lévi se zavjetovao da će, ako preživi rat i naciste, preći na katoličanstvo. Preživio je i postao katolik.
Dana 5. svibnja 1949. u Londonu je osnovano Vijeće Europe, a Paul Lévi imenovan je voditeljem kulturnog odjela Vijeća Europe. Šest godina kasnije, 1955., predstavnici su raspravljali o zajedničkoj zastavi. Sve dizajne koji su uključivali križ, poput onih po uzoru na skandinavske zastave, socijalisti su odbacili kao ideološki vezane i previše kršćanske.
Jednog dana, dok je bio u šetnji, Lévi je prošao pored kipa Djevice Marije s krunom od zvijezda. Obasjane suncem, zlatne zvijezde prekrasno su sjale na jarko plavom nebu. Lévi je zatim pristupio grofu Benvenutiju, venecijanskom kršćanskom demokratu i tadašnjem glavnom tajniku Vijeća Europe, te predložio da se kao motiv za europsku zastavu koristi dvanaest zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Benvenuti je bio oduševljen i ubrzo nakon toga prijedlog je univerzalno prihvaćen.
I tako, do danas, Marijina zlatna kruna od zvijezda krasi europsku zastavu u svim državama Europske unije.
Dvanaest zvijezda odnosi se na dvanaest plemena Izraela (Postanak 37,9) i time na Božji izabrani narod. Kruna, kao simbol uspjeha i trijumfa, označava nepobjedivost žena. U Knjizi Otkrivenja Ivan govori samo o "ženi". Ne imenuje je Marija. Međutim, u katoličkom tumačenju, žena u Knjizi Otkrivenja neko je vrijeme bila izjednačena s Marijom. Budući da se nekoliko poglavlja kasnije u Knjizi Otkrivenja spominje da će ta žena roditi Mesiju, ona stoga mora biti i Isusova majka. Međutim, tome proturječi činjenica da se ta "žena" u 12. poglavlju, 17. stihu Otkrivenja naziva "Majkom kršćana". Stoga bi, prema jednom religijskom učenjaku, najlogičnije bilo u spomenutoj "ženi" vidjeti simbol Božjeg naroda u njihovom jedinstvu Starog i Novog saveza.
Broj "dvanaest" oduvijek je imao posebno značenje za ljude. Čak i kod starih Egipćana, podzemni svijet imao je dvanaest vrata. U grčkoj mitologiji, Heraklo je morao ispuniti dvanaest zadataka, a Rimljani su svoj pravni sustav temeljili na zakonu napisanom na ukupno dvanaest ploča. Isus je među svojim sljedbenicima izabrao dvanaest muškaraca, koji su u Evanđeljima opisani kao dvanaest apostola, u odnosu na dvanaest plemena Izraela spomenutih u Starom zavjetu.
Nadalje, Otkrivenje opisuje Jeruzalem kao dom usavršenog Božjeg naroda. "Grad ima veliki i visoki zid s dvanaest vrata i dvanaest anđela u podnožju. Na vratima su ispisana imena: imena dvanaest sinova plemena Izraelovih... Gradski zid ima dvanaest temelja; na njima je napisano dvanaest imena dvanaest apostola Jaganjčevih." I ovdje nalazimo vezu između plemena Izraelovih iz Starog zavjeta i dvanaest apostola Novog zavjeta.
Značaj broja "dvanaest" može se vidjeti i u činjenici da je dvanaest umnožak broja tri i četiri. Broj tri predstavlja Božje Trojstvo u Ocu, Sinu i Duhu, a broj četiri simbolizira strane svijeta.
die WELT, Objavljeno 26. kolovoza 1998. Autor: THOMAS PINZKA
|
