Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PRESUDA JE DUBOKO NEPRAVEDNA        (29.05.2011.)

Nazor: Da su Gotovona i Marka─Ź ratni zlo─Źinci, Srbi bi do┼żivjeli stradanje srebreni─Źkih razmjera! Da je hrvatsko vodstvo zaista planiralo 'zlo─Źina─Źki pothvat', gubitci protivni─Źke strane tijekom Oluje i stradanja civila bili bi vi┼íestruko ve─çi, u najmanju ruku srebreni─Źkih razmjera. ┼Żalosno je da su te ─Źinjenice svjesni vi┼íe zapovjednici srpskih snaga u Oluji nego sudbeno vije─çe i pojedinci u hrvatskoj koji se gotovo svakodnevno pojavljuju u medijima.

U povodu haa┼íkih presuda generalima Gotovini i Marka─Źu, izno┼íenja podataka u obrazlo┼żenju presude o prekomjernom granatiranju kao prinosu etni─Źkome '─Źi┼í─çenju', broju ubijenih civila te uni┼ítenih domova i naselja, razgovarali smo s ravnateljem Memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata povjesni─Źarom Antom Nazorom.

Jesu li generali Gotovina i Marka─Ź krivi za stradanja civila u Oluji?

Dr┼żim da je va┼żno stvarati i njegovati svijest u dru┼ítvu o tomu da po─Źinitelje zlo─Źina treba kazniti, a ┼żrtvama odati po─Źast, bez obzira na to kojoj strani, narodnosti ili vjeri pripadaju.

Sukladno tomu, u raspravi o Oluji moramo se sjetiti stradalih civila srpske narodnosti tijekom i nakon te operacije, jer se stradanja nevinih osoba ne smiju pre┼íutjeti, ako ┼żelimo nametnuti kriterije Dobra. No optu┼żeni hrvatski generali Gotovina i Marka─Ź nisu krivi za njihovo stradanje, a osu─Ĺeni su na visoke zatvorske kazne. Incidenti koji su se dogodili tijekom Oluje nisu posljedica zlo─Źina─Źki isplanirane operacije, a to ┼íto se dogodilo nakon Oluje pitanje je u─Źinkovitosti uspostave vlasti i sigurnosti na oslobo─Ĺenom podru─Źju, za ┼íto ne mogu biti odgovorni generali koji su zapovijedali u provedbi operacije.

PRESUDA JE DUBOKO NEPRAVEDNA

Ho─çe li ovakva presuda doprinijeti miru ili novim sukobima?

Njihovom osudom ne samo da pravda nije zadovoljena, niti su ┼żrtve ubijene u Oluji dobile barem simboli─Źnu zadovolj┼ítinu, nego su osu─Ĺeni generali i njihove obitelji postali ┼żrtve jer su ka┼żnjeni za ne┼íto ┼íto nisu u─Źinili. Da su hrvatski generali zaista zlo─Źinci i da je hrvatsko vodstvo planiralo 'zlo─Źina─Źki pothvat', gubitci protivni─Źke strane tijekom Oluje i stradanja civila bili bi vi┼íestruko ve─çi, u najmanju ruku srebreni─Źkih razmjera. ┼Żalosno je da su te ─Źinjenice svjesni vi┼íe zapovjednici srpskih snaga u 'Oluji' nego sudbeno vije─çe i pojedinci u Hrvatskoj koji se gotovo svakodnevno pojavljuju u medijima. Odre─Ĺivanje krivnje onako kako je to tu┼żiteljstvo Haa┼íkoga suda u─Źinilo generalima Gotovini i Marka─Źu ne mo┼że doprinijeti miru na ovim prostorima. Jednostavno, kad pravda nije zadovoljena, te┼íko je ostati miran. Upravo povijest to potvr─Ĺuje.

Mo┼że li se re─çi da je presuda utemeljena na povijesnim ─Źinjenicama?

Gledano kroz prizmu povjesni─Źara, ne mogu nego zaklju─Źiti da prvostupanjska presuda hrvatskim generalima Gotovini i Marka─Źu na Haa┼íkome sudu, najbla┼że re─Źeno, nije utemeljena na povijesnim ─Źinjenicama. Iako sudske presude utvr─Ĺuju samo pravne aspekte kompleksnih povijesnih doga─Ĺaja te iako su ograni─Źene na utvr─Ĺivanje kaznene odgovornosti i ne obja┼ínjavaju povijesni kontekst nekoga doga─Ĺaja ili procesa, i dalje tvrdim da haa┼íko tu┼żiteljstvo nije dokazalo krivnju spomenutim hrvatskim generalima. Presuda je nepravedna, posebno kad se uzme kontekst vremena o kojem se govori u presudi jer Oluja je zavr┼íetak jednoga procesa, krvavoga i dugotrajnoga, koji je uzrokovala velikosrpska politika. Oluja je zapravo posljedica takve beskompromisne i nemilosrdne politike koju je srbijansko vodstvo intenziviralo u 90-ima s ciljem 'da svi Srbi ┼żive u jednoj dr┼żavi'. Upravo zato, mnogi hrvatski branitelji takvu presudu do┼żivljavaju kao nastavak srpske agresije i definitivnu potvrdu da presudama Me─Ĺunarodnoga kaznenoga suda za biv┼íu Jugoslaviju u Haagu pravda nije zadovoljena.

Stje─Źe se dojam kao da se tom presudom ┼żeli prekrajati povijest.

Kao rijetko kada u zadnje vrijeme, u Hrvatskoj je postignut gotovo jedinstven stav prema toj presudi. Mo┼że li itko komu je stalo do istine prihvatiti takvu presudu o "udru┼żenom zlo─Źina─Źkom pothvatu"? O tome je li presuda pravno ispravna, neka govore pravnici. Da je ona politi─Źki motivirana, mo┼że se pretpostaviti, no zato postoji dr┼żavno vodstvo da zauzme primjeren stav i da se suprotstavi mogu─çim ┼ítetnim politi─Źkim posljedicama koje bi za Hrvatsku mogla imati takva presuda. No na historiografiju ne bi smjela utjecati niti jedna sudska presuda. Domovinski rat jest najsjajnije razdoblje hrvatske povijesti, kad se uzme u obzir da je u onako te┼íkim politi─Źkim i vojnim okolnostima, kakve su bile 1990. i 1991., stvorena suvremena Republika Hrvatska i obranjena od nemilosrdne srpske agresije, da je potom uspjela izboriti me─Ĺunarodno priznanje i osloboditi okupirane dijelove svoga teritorija te da, za┼íto i to ne spomenuti, nakon dugo vremena Hrvati nisu me─Ĺusobno ratovali. Oluja je veli─Źanstvena pobjeda koja je ozna─Źila da se Hrvatska napokon obranila od poku┼íaja velikosrpske politike da zapadne granice 'Velike Srbije' uspostavi na crti Virovitica - Pakrac - Karlovac - dio Gorskog kotara - Karlobag. Za Hrvate ona je 'bitka svih bitaka' i to ne mo┼że promijeniti niti jedna presuda.

 

ZAŠTO SU POBJEGLI IZ PODUNAVLJA?

┼áto re─çi na obrazlo┼żenja u presudi o prekomjernom granatiranju kao na─Źinu zastra┼íivanja i etni─Źkoga ─Źi┼í─çenja?

Sve optu┼żbe o 'prekomjernom' ili 'neselektivnom' granatiranju Knina, Gra─Źaca, Benkovca i Obrovca postaju smije┼íne kada se usporedi djelovanje hrvatskoga topni┼ítva po tim (hrvatskim!) gradovima s djelovanjem topni┼ítva JNA po ostalim hrvatskim gradovima tijekom Domovinskoga rata, ali i op─çenito, kada se usporedi s uporabom raketnih sustava i artiljerije u suvremenim ratovima. ┼Żelim re─çi da topni┼ítvo Hrvatske vojske ne samo da nije djelovalo neselektivno, nego je, prema svjedo─Źenima sudionika operacije, planirana koli─Źina strjeljiva HV-a za topni─Źku pripremu u Oluji bila ispod standarda koji suvremene i dobro opremljene vojske rabe u takvim prilikama. Podatak kako je tu┼żiteljstvo Haa┼íkog suda uspjelo dokazati da je od posljedica, kako oni ka┼żu, 'neselektivnog' granatiranja Knina stradao jedan 'civil', a da u ostalim navedenim gradovima nisu zabilje┼żena stradanja od granatiranja, potvr─Ĺuje da su takve optu┼żbe neutemeljene.

Je li odlazak Srba prije Oluje posljedica '─Źi┼í─çenja' ili okupacijske srpske politike?

Javnost treba objektivno informirati o doga─Ĺajima, uzimaju─çi u obzir okolnosti u kojima su se dogodili, a podatci koji se pritom navode trebaju biti to─Źni i cjeloviti. Tako se, prilikom isticanja, zasigurno preuveli─Źanoga, broja od 150.000 izbjeglih stanovnika (uglavnom Srba) iz Hrvatske uo─Źi i tijekom Oluje, ne mo┼że pre┼íutjeti ─Źinjenica da je njihov odlazak posljedica srpske politike (vodstva pobunjenih Srba iz Knina i njihovih mentora iz Beograda) od 90-e. Jednako tako, ne mo┼że se pre┼íutjeti podatak da je u srpnju 1995. u Hrvatskoj bilo 384.664 prognanika i izbjeglica, velikim dijelom protjeranih s okupiranoga podru─Źja ve─ç 1991., koji se nisu mogli vratiti svojim domovima zbog isklju─Źive politike vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Takvu je politiku, kako pokazuju srpski izvori, podr┼żavala ve─çina Srba na okupiranom podru─Źju, koji su potom izbjegli u Oluji.

┼áto ka┼żu dokumenti s tim u svezi?

Kad bi se hladno i cini─Źno, kao ┼íto to rade tu┼żiteljstvo Haa┼íkoga suda i sudac Orie, uzeli dokumenti srpske strane i rezultat koji su oni u tim dokumentima najavili, mogli bismo re─çi da je svaka rasprava o odlasku Srba s okupiranoga teritorija Hrvatske suvi┼ína jer su oni tako sami odlu─Źili (oti┼íli su na temelju 'Odluke Vrhovnog savjeta odbrane RSK o planskoj evakuaciji', donesene 4. kolovoza 1995. u 16,45 sati - broj: 2-3113-1/95, odnosno na temelju planova za evakuaciju koji postoje ve─ç od po─Źetka 1993.).

Naime, ve─ç u svibnju 1991. 99.80 posto Srba (od 79,48 posto, tj. 179.840 'glasa─Źa' iza┼ílih na 'referendum') na podru─Źju Hrvatske koje ─çe se na─çi pod okupacijom (podru─Źje 11 op─çina: Benkovac, Vojni─ç, Vrginmost, Donji Lapac, Dvor na Uni, Glina, Gra─Źac, Korenica, Kostajnica, Knin, Obrovac) odlu─Źilo je da ─çe to podru─Źje, ili biti Srbija ili ─çe oni oti─çi s toga podru─Źja, a dokumenti srpske strane potvr─Ĺuju da je vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj njihovu podr┼íku za takvu odluku imalo sve do Oluje. Njihov "predsjednik Vlade", pozivaju─çi se upravo na cjelovitu potporu srpskoga naroda, krajem 1991. izjavio je:

'Uvjeravam vas da ─çemo mi u Krajini prije izginuti ili se iseliti iz Krajine u Evropu nego ┼íto ─çemo pristati na bilo kakav ┼żivot u bilo kojoj dr┼żavi Hrvatskoj. Za ovaj svoj stav ja imam potvrdu u plebiscitarnoj, stoprocentno izra┼żenoj, volji srpskog naroda u Krajini.'

Zapravo sadr┼żaj brojnih srpskih dokumenata, koji pokazuje za┼íto su propali svi mirovni pregovori hrvatske vlasti s predstavnicima pobunjenih Srba u Hrvatskoj, od 1990. do 1995., mo┼że se sa┼żeti u toj izjavi Milana Babi─ça. U prilog zaklju─Źku da su Srbi s okupiranoga podru─Źja oti┼íli iz Hrvatske uo─Źi i tijekom Oluje zato ┼íto nisu ┼żeljeli ┼żivjeti u Hrvatskoj govori i podatak iz Zbornika o srpskim izbjeglicama u izdanju Centra za strate┼íke studije Univerziteta u Beogradu, da je od po─Źetka 1996. do kraja 1998. Hrvatsko podunavlje, od 128.316 stanovnika, napustilo 77.316 lica srpske nacionalnosti, usprkos tomu ┼íto je to podru─Źje mirnim putem reintegrirano u ustavnopravni poredak RH. Sli─Źno se dogodilo i u Sarajevu.

Ipak ne smiju se stvari generalizirati?

Ne smije se generalizirati, povjesni─Źar ne smije zanemariti kontekst vremena o kojem pi┼íe. Naravno da nisu svi isti i da treba odvojiti ekstreme od ostalih Srba, da treba uzeti u obzir kako je gotovo stopostotna podr┼íka ekstremnom vodstvu mogla biti uzrokovana informativnom blokadom, a odlazak iz Hrvatske strahom, kako od osvete, tako i od terora svojih sunarodnjaka, itd. O─Źito je da pravo ima svoje specifi─Źnosti te da katkad i sudska odluka mo┼że biti u suprotnosti s povijesnim ─Źinjenicama i s pravdom.

NIJE POSTOJAO HRVATSKO-SRPSKI DOGOVOR O PRESELJENJU

┼áto je s podatcima o vi┼íe od 600 ubijenih srpskih civila, ─Źija se ubojstva pripisuju hrvatskim snagama?

Ni informacija o 'vi┼íe od 600 ubijenih civila' nije precizna. S obzirom na broj takvih primjera, manje je va┼żno to ┼íto nije rije─Ź samo o civilima i da su neke od osoba navedenih na popisu umrle prije Oluje (iako autori knjige tvrde da je popis bez pogre┼íke), va┼żnija je ─Źinjenica da pripadnici hrvatskih snaga nisu odgovorni za sva navedena stradanja gra─Ĺana srpske narodnosti i njihove imovine u Oluji, kako se to sugerira. Dokumenti to izri─Źito potvr─Ĺuju za dio stradalih, a za dio ubojstava nije poznat po─Źinitelj, niti su poznate okolnosti u kojima su se ubojstva dogodila. Dakako, time se ne umanjuje odgovornost pojedinaca na hrvatskoj strani koji su tijekom i nakon Oluje po─Źinili zlo─Źine.

Navedeni broj temelji se na izvje┼ítaju HHO-a Vojna operacija 'Oluja' i poslije. Na ┼żalost, brojni navodi u knjizi nisu popra─çeni potrebnim znanstvenim aparatom pa ostaje pitanje za┼íto su u nekim bilje┼íkama navedeni potpuni podatci o izvoru za navedeni doga─Ĺaj, a neki doga─Ĺaji spomenuti bez navo─Ĺenja izvora o tome. Jednako tako, taj vrijedan poku┼íaj prikupljanja podataka o ne─Źasnim radnjama (ubojstva, plja─Źka i paljenje imovine) po─Źinjenim tijekom i nakon Oluje, optere─çenje nametanjem neargumentiranoga razmi┼íljanja o politi─Źkom i vojnom kontekstu operacije, odnosno isticanjem navodnoga dogovora Milo┼íevi─ç- Tu─Ĺman o tzv. humanom preseljavanju stanovni┼ítva.

Ponovit ─çu, ovim primjedbama ne negira se ─Źinjenica da su pojedinci na hrvatskoj strani tijekom i nakon Oluje ubili srpske civile, ve─ç se na temelju uvida u raznovrsne izvore ┼żeli upozoriti na potrebu potpuno argumentiranog i preciznog izno┼íenja podataka, posebice kada se govori o tomu kako su ┼żrtve stradale i tko ih je ubio. Primjerice, cjelovitosti informacije pridonio bi i podatak da je tijekom mandata za┼ítitnih snaga UN-a na istom podru─Źju (tzv. UNPA zone) ubijeno vi┼íe Hrvata nego ┼íto je ubijeno civila tijekom i nakon Oluje te da je, usprkos nazo─Źnosti snaga UN-a, s toga (okupiranoga, ali me─Ĺunarodno priznatoga) podru─Źja RH protjerana oko polovica od ukupnog broja Hrvata koji su tu ostali ┼żivjeti i nakon 1991.

Koje argumente mo┼żete navesti da nije bilo rije─Źi o dogovoru o 'humanom' preseljenju?

Snimljeni razgovori na relaciji Knin-Beograd i memoarsko gradivo oficira SVK pokazuju da su srpske snage trebale izdr┼żati nekoliko dana. Odluka o povla─Źenju nema veze ni s kakvim hrvatsko-srpskim dogovorom, kako neki insinuiraju, nego sa situacijom na terenu. Kad je vojno vodstvo RSK shvatilo da ne ─çe odr┼żati crte, politi─Źko vodstvo RSK odlu─Źilo se za egzodus. Neki dr┼że da je to bio 'plan B', kako bi se iseljavanjem cjelokupnoga stanovni┼ítva nametnula krivica hrvatskom vodstvu za 'etni─Źko ─Źi┼í─çenje'. Izjave pojedinih izbjeglih Srba da su pod prijetnjom batina, pa ─Źak i ubojstva, morali i─çi u kolone, govori tome u prilog. Uz to, spomenut ─çu i da je na oslobo─Ĺenom podru─Źju pru┼żena skrb za 10.594 gra─Ĺana, ve─çinom srpske narodnosti, te da su ve─ç do 18. kolovoza 1203 osobe (u 826 doma─çinstava) na oslobo─Ĺenom podru─Źju primile nov─Źanu pomo─ç, da je svim stanovnicima koji su ostali na oslobo─Ĺenom podru─Źju, a kojima je pomo─ç bila hitno potrebna, osigurano pravo na zdravstvenu za┼ítitu, bez obzira na to jesu li imali zdravstveno osiguranje, da su radi za┼ítite starih i nemo─çnih na oslobo─Ĺenom podru─Źju odmah uspostavljeni centri za socijalni rad, itd., itd.

┼áto re─çi na izjavu da je 'broj od 600 ubijenih civila velik kao tri Ov─Źare'?

To je sramotna i neto─Źna usporedba. Potrebno je podsjetiti da je iz vukovarske bolnice odvedeno i pogubljeno najmanje 266 osoba (200 tijela ekshumirano je iz masovne grobnice na Ov─Źari, sudbina 55 osoba jo┼í nije poznata, a tijela ostalih ekshumirana su iz drugih grobnica), te da Ov─Źara nije jedino mjesto na kojem su srpske snage po─Źinile masovne zlo─Źine tijekom Bitke za Vukovar i nakon nje. Navedena usporedba, ne samo da nije precizna, nego je, u najmanju ruku, neprimjerena, posebice s obzirom na broj bijelih kri┼żeva na Memorijalnom groblju ┼żrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru.

 

ISPADA DA SU HRVATI SAMI SEBI UNI┼áTAVALI KU─ćE!

Isti─Źe se broj od 22.000 zapaljenih ku─ça u Oluji i nakon nje.

Taj podatak iz knjige HHO-a 'Vojna operacija Oluja i poslije' koji se javnosti name─çe kao nedvojben, nije to─Źan, a istodobno se pre┼íu─çuje ─Źinjenica da je do Oluje u napadima srpskih snaga (─Źesto upravo od 'kom┼íija' iz vlastitih ili susjednih sela) u Hrvatskoj uni┼íteno oko 200.000 stambenih jedinica, najve─çim dijelom ve─ç 1991.

Detaljna ra┼í─Źlamba izvje┼í─ça promatra─Źa UN-a koji su bili zadu┼żeni za promatranje stanja objekata na oslobo─Ĺenom podru─Źju RH i evidentiranje uni┼ítenih ili djelomi─Źno o┼íte─çenih ku─ça, pokazuje da je gore navedeni broj uni┼ítenih ku─ça vi┼íestruko (zasigurno za vi┼íe od polovice) manji. Naime, prilikom isticanja mogu─çega broja ku─ça koje su hrvatske snage uni┼ítile tijekom Oluje treba uzeti u obzir da je 1210 ku─ça ili objekata navedenih na popisu promatra─Źa uni┼íteno (868) ili djelomi─Źno o┼íte─çeno (342) prije Oluje.

Jednako tako, u izvje┼í─çu promatra─Źa UN-a o ku─çama koje su uni┼ítile hrvatske snage nalaze se i ku─çe ili objekti na lokacijama na kojima su do po─Źetka rata ┼żivjeli isklju─Źivo Hrvati, pa proizlazi da su vi┼íe od 800 ku─ça Hrvati sami sebi uni┼ítili (470) ili djelomi─Źno o┼ítetili (338). Me─Ĺu uni┼ítenim ku─çama u izvje┼í─çu promatra─Źa UN-a navedeno je i 680 ku─ça (574 potpuno i 106 djelomi─Źno uni┼ítene) na lokacijama koje su tijekom okupacije bile na crti razdvajanja hrvatskih i pobunjeni─Źkih snaga, te 1255 uni┼ítenih (635 potpuno i 620 djelomi─Źno) u zonama borbenih djelovanja. Dakako, ne mo┼że se re─çi da su svi objekti na crti razdvajanja i u zoni borbenih djelovanja o┼íte─çeni u borbama, ali je logi─Źan zaklju─Źak da je veliki dio djelomi─Źno o┼íte─çenih objekata posljedica djelovanja topni┼ítva ili borbenih aktivnosti. Ovim podatcima treba dodati i ku─çe koje su uni┼ítene u naseljima u kojima je ┼żivjelo vi┼íe od 70 posto ili 50 posto Hrvata, a treba uzeti u obzir da su odre─Ĺeni broj ku─ça prilikom povla─Źenja zapalili sami Srbi, o ─Źemu svjedo─Źi dokumentacija srpske strane.

┼áto se mo┼że zaklju─Źiti na osnovi izvje┼í─ça promatra─Źa UN-a?

Analiza metodologije rada promatra─Źa UN-a pokazuje brojne i znatne nepreciznosti i nelogi─Źnosti. Tako se na 91 lokalitetu u 43 naselja prema popisu stanovni┼ítva iz 1991. nalazilo 6247 doma─çinstava, a u izvje┼í─çu promatra─Źa UN-a navodi se da su na tom istom prostoru pregledali ukupno 13678 ku─ça (ili objekata?), od ─Źega je 10496 uni┼íteno (4832 potpuno, a 5664 djelomi─Źno). To zna─Źi da su na tom podru─Źju promatra─Źi UN-a pregledali 7431 ku─çu vi┼íe nego ┼íto ih je uop─çe bilo na popisu iz 1991., odnosno da su naveli da je uni┼íteno 4249 ku─ça vi┼íe nego ┼íto ih je uop─çe bilo na tom podru─Źju prema popisu iz 1991. Primjerice, za selo Rodaljice u Benkova─Źkoj op─çini, u kojem su ┼żivjeli samo Hrvati, promatra─Źi UN-a naveli su da je pregledan 701 objekt, da je od toga broja 118 ku─ça ili objekata potpuno o┼íte─çeno, a 230 djelomi─Źno o┼íte─çeno, iako je to selo prema popisu stanovnika iz 1991. imalo samo 43 objekta, a u njemu su ┼żivjeli isklju─Źvio Hrvati. Dakako, spomenutom ra┼í─Źlambom ne ┼żeli se prikriti ─Źinjenica da su pojedinci na hrvatskoj strani zapalili dio imovine izbjeglih srpskih gra─Ĺana (uostalom, na hrvatskim sudovima procesuiran je veliki broj slu─Źajeva paljenja i plja─Źke vezane uz Oluju) nego ukazati na neto─Źno i neobjektivno informiranje.

SRBI SU UBILI 323 DJECE!

Hrvatske ┼żrtve u Domovinskom ratu sve vi┼íe se pre┼íu─çuju i isti─Źu ┼żrtve na srpskoj strani?

Po podatcima Uprave za zato─Źene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i me─Ĺugeneracijske solidarnosti i od tijela u Ministarstvu zdravstva, u Domovinskom ratu na hrvatskoj je strani poginulo oko 12.500 osoba, a za 1009 nije poznata sudbina. Od toga vi┼íe od polovice su civili. Me─Ĺu poginulima, uglavnom na slobodnom podru─Źju Hrvatske, najmanje je 323 djece; vi┼íe od 70 posto od toga broja stradalo je uslijed izravnoga neprijateljskoga djelovanja (od eksplozije granate, mine, raketiranja zrakoplova, snajpera i sli─Źno), a manje od 30 posto uslijed neizravnoga neprijateljskoga djelovanja (igranje vatrenim oru┼żjem, ru─Źnom bombom i sli─Źno).

Za┼íto se u hrvatskoj javnosti toliko zapostavljaju djeca ┼żrtve rata?

U Vukovarsko-srijemskoj ┼żupaniji u srpskoj su agresiji ubijena dva cijela razreda djece, od toga jedan samo u Vukovaru, gotovo isto toliko u Slavonskom Brodu, pola razreda ubijeno je u Dubrovniku, itd. Me─Ĺu ranjenim je civilima 1044 djece. Kao posljedica ranjavanja, u 188 djece evidentiran je razli─Źit stupanj tjelesne invalidnosti (u 56 vrlo te┼íka, 92 te┼íka, te u 40 umjerena tjelesna invalidnost). Bez jednoga roditelja ostalo je 5.497 djece, a 74 djece ostalo je bez obaju. Prema podatcima na┼íega Centra, me─Ĺu smrtno stradalima u Domovinskom ratu (podatci vjerojatno nisu potpuni) na okupiranom podru─Źju Hrvatske je oko 5.100 osoba, me─Ĺu kojima je 54 djece (mla─Ĺe od 18 godina): 25 je stradalo nesretnim slu─Źajem, 10 je izvr┼íilo samoubojstvo, za 5 nije poznat na─Źin stradanja, 8 je stradalo prilikom granatiranja, 3 su 'poginula u akciji' (vode se kao 'borci'), 1 je ubijen, a 2 su 'umrla poslije ranjavanja'. Istodobno, nije poznata sudbina za otprilike 800 osoba, uglavnom srpske narodnosti.

Agresori su topni┼ítvom razorili ─Źitave gradove. Po Haa┼íkom sudu ispada da je to u─Źinjeno selektivno?

U prvoj godini rata stradalo je 590 naselja u 57 op─çina u Hrvatskoj, od kojih je 35 do temelja uni┼íteno, a 34 pretrpjela su te┼íka o┼íte─çenja (me─Ĺu njima su ve─çi gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Lipik, Oto─Źac, Gospi─ç, Dubrovnik, Karlovac i drugi). Od op─çina koje nisu potpuno okupirane, najvi┼íe stanova stradalo je u op─çinama Pakrac (8100 ili oko 76 posto), Dubrovnik (13.900 ili ne┼íto vi┼íe od 50 posto), Valpovo (5775 ili oko 49 posto), Vinkovci (12.980 ili oko 41 posto), Novska (2984 ili oko 35 posto), Osijek (20.500 ili oko 34 posto), Nova Gradi┼íka (6624 ili oko 33 posto), Karlovac (6633 ili oko 22 posto), Slavonski Brod (7475 ili oko 21 posto stambenoga fonda), itd. Po podatcima iz 1992.. na privremeno okupiranom podru─Źju najvi┼íe stanova uni┼íteno je i o┼íte─çeno u op─çinama Vukovar (25.590 ili 91 posto), Kostajnica (4590 ili oko 85 posto), Slunj (5620 ili oko 84 posto), Petrinja (7083 ili oko 58 posto), Glina (4518 ili oko 58 posto), Drni┼í (5016 ili oko 53 posto), Oto─Źac (3507 ili oko 42 posto), itd.

Koliko je stanova ukupno uništeno u agresiji?

Procjenjuje se da je u agresiji na Republiku Hrvatsku, ne ra─Źunaju─çi privremeno okupirano podru─Źje, uni┼íteno, te┼że ili lak┼íe o┼íte─çeno oko 210.000 stanova. Najve─çi dio razru┼íen je ve─ç 1991. kada je po─Źinjena ┼íteta procijenjena na oko 3,2 milijarde ameri─Źkih dolara.

Piše: Marko Curać

Hrvatski list, broj 348, 26. svibnja 2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU