Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

LAŽI I PARALAŽI       (31.05.2020.)

Ima skoro dvadeset godina kako sam postala, ne knjiški, nego internetski moljac i strastveni tragač za povijesnom istinom. Jer su nam tzv. istinu, na kojoj smo se svi mi odgajali, pisali neki drugi. A, ona prava povijest, ona prava istina je sasvim nešto drugo i drugačije. Ali, koja, unatoč svemu, polako izlazi na svijetlo dana. I, sve dok svjetlost istine ne prekrije tamu laži, nikad ne ćemo, pod ovom nebeskom kapom, imati niti imamo mira. Jer, samo što pomisliš, nakon svega proživljenog u zadnje vrijeme, kako ćemo malo odahnuti, kad se, ono, opet nešto kuha, izvrće, zakuhava.

Naravno, uvijek prema potrebi.

I ovdje kod nas ili tamo kod njih, u susjedstvu. Pa se diže i kuka i motika… Pa se ubacuju partizani i ustaše, pa nam se nameće breme ustaštva, pa se širi mržnja među ljudima, pa se pravi razdor i među hrvatskim pukom.

A, je li to bilo baš sve tako kako tzv. antifašisti telale?? Jesu li Hrvati ustaše i fašisti, kako nas etiketiraju ili se tu krije nešto drugo? Je li Jasenovac njihovo stratište ili je u pitanju nešto sasvim drugo i skriveno? Jesu li Srbi, Muslimani, Romi i Židovi bili žrtve hrvatskih zločina ili je sve to njihova tzv. povijest? Jesu li Hrvati genocidan narod ili je nad Hrvatima izvršen genocid?

Gledam tako na Youtubu onaj organizirani cirkus antifa drugova i drugarica, tzv. antifašista u Sarajevu. Digli se na sve četiri pa urliču i arlauču. Protestiraju zbog nečega o čemu nemaju blage veze. Samo papagajski ponavljaju ono već naučeno, ono im nametnuto i ono im urezano u pamćenje. I svi su zajedno u bratstvu i jedinstvu. I svi su jedinstveni u tkanju laži i paralaži.

A stvarnost je bila sasvim drugačija. Zato treba tražiti istinu! Jer, Istina i Sloboda, idu zajedno. A bez Istine, nema ni Slobode. Pa da zavirimo malo u onu drugu stranu njihove tzv. istine. Da zavirimo u istinite priče, a ne u laži i izmišljotine u koje su umočeni svi drugovi i drugarice antife.

“Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. …Nezavisna Država Hrvatska (NDH) od 1941. do 1945. godine je bila jedan od najužasnijih zločinačkih nacističkih kolaboracionističkih režima u Europi… Srbi, Židovi i Romi, kao i svi protivnici ustaša, morali su biti izbrisani s lica zemlje … Slavnim antifašističkim otporom ta fašistička zmija je oslabljena, ali još uvijek tu …Ispričavam se i molim za oprost preživjele žrtve tog holokausta, i vas i sve druge žrtve“, rekao je Ivo Josipović u Knessetu (Izrael) 2012. godine.

Kakva mudra besjeda? Kakva milina za antifa uši?

Ali, o toj istoj NDH o kojoj govori tako strasno naš vrli Ivo Josipović, govori i piše i profesorica dr. Hannah Arendt, koja je dugo surađivala s poznatim filozofom Martinom Heideggerom i doktorirala u Heidelbergu kod profesoraKarla Jaspersa, a koja je dolaskom Hitlera 1933. na vlast, emigrirala iz Njemačke u SAD.Dolaskom u SAD postala je glavni urednik časopisa „The New Yorker” i profesorica na University of Chicago. Napisala je i knjigu koja je prevedena na mnoge jezike: Eichmannin Jeruzalem, EinBericht von BanalitätdesBösen, SerienPiper 1964, Band 308, München.

A godine 1961. postala je i službeni dopisnik na procesu Adolfa Eichmanna u Jeruzalemu. U XI. paragrafu te njene knjige govori se o deportaciji Židova iz takozvanih balkanskih država : Srbije, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske, Grčke… Njemački ministar (Reichminister) unutarnjih poslova je naredio da NDH mora biti do veljače 1942. „Judenrein”, čista od Židova. Eichmann, koji je bio odgovoran za progon Židova na zapadnom Balkanu, šalje svog najbližeg suradnika Franz Abromeita, zajedno s njemačkim policijskim atašeom (Polizeiattachéjom) u Zagreb, da kontrolira i provede naređenje. Jer su Nijemci uočili, kako su mnogi Židovi iz okolnih država dolazili u Zagreb, i odatle putovali u Italiju. Kad je Italija 1943. kapitulirala, trebalo je ispitati i zašto naređenje „Judenrein” nije provedeno.

Nijemci su tada pronašli da u hrvatskom antižidovskom zakonu stoji neki čudni paragraf: „Svi Židovi koji su nešto pridonijeli (SacheKroatiens) hrvatskoj stvari postaju „Ehrenarier”-Počasni Arijevci, te se zato ne smiju progoniti (stranica 225)! Otkriveno je i da su mnogi članovi vladajuće elite, sve do Poglavnika, imali za žene Židovke, da su ustaše u srodstvu sa Židovima, te se zato ni ne provode radikalne čistke. Dok je u susjednoj Srbiji, u isto to vrijeme, bila sasvim drukčija situacija. Tamo je s ponosom sekretar vojne uprave za civilna pitanja Harald Turner javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješen (stranica 226).”

I dok su u njihovoj ljubljenoj Titovoj Jugoslaviji, jedini važni političari-Muslimani bili Džemal Bijedić i braća Pozderac, i dok je na Križnom putu ubijeno bez suda 50 tisuća ljudi muslimanske vjeroispovijesti, dotle je u njihovoj omraženoj fašističkoj, koljačkoj i zločinačkoj NDH, bilo generala u Generalskom zboru i muslimanske, i katoličke, i židovske i pravoslavne vjeroispovijesti.

Ali, oni o tome pojma nemaju!!!

MUSLIMANI:

- Ademaga Mešić - Pavelićev doglavnik;

- Alija Šiljak, poglavni pobočnik;

- Osman beg Kulenović, dopredsjednik vlade NDH;

- Džafer beg Kulenović, također dopredsjednik vlade NDH;

- Mehmed Mehičić, ministar skrbi za postradale krajeve;

- Hilmija Bešlagiić, ministar i veliki župan;

- Junuz Mehmedbašić, potpredsjednik Hrvatske državne banke.

Među glavnim stupovima ustaške vojnice bili su i generali:

- Salih Alikadić, general;

- Junuz Ajanović, general;

- Muharem Hromić, jedan od zapovjednika ‘Crne legije’ Bećir Lokmić, potom Muhamed Hadžiefendić, Nešad Topčić, Ibrahim Pjanić, Mehmed Riđanović i nebrojeni drugi ustaški časnici, i na tisuće i tisuće vojnika.

- Akif Handžić, muftije čija je službena titula bila ‘pukovnik – muftija’ u PTS-u, elitnoj postrojbi Ustaške vojnice ‘Poglavnikovom Tjelesnom Sdrugu’.

A tu je i 13. Waffen SS divizija, poznatija kao Handžar divizija, čije su regrutiranje, u travnju 1943. izravno pomogli neki od bosanskih, ali i inozemnih muftija i imama, prije svega Veliki Muftija El Huseini. Svaka jedinica u toj diviziji dobila je mladog muftiju za duhovnoga savjetnika. Do kraja travnja regrutirano je 12 tisuća mladića, a divizija je na kraju imala 21 tisuću boraca.“

I Srbi su tada bili na visokim položajima. Od ukupno 93 generala, u Pavelićevoj ustaškoj službi bilo je čak 13 srpskih oficira. Gotovo svi su bili na važnim položajima, neki su bili i dobitnici najviših državnih odlikovanja za zasluge.

SRBI:

- dr. Savo Besarović, Predsjedništvo je imalo pet članova, a jedan od njih bio je i Srbin, Savo Besarović –predratni advokat, kolega sa studija i lični Pavelićev prijatelj. Sredinom rata, Besarović je postao i ministar u NDH;

- Milan Uzelac, general;

- Rudolf Majster, general;

- MetodKoh, admirali;

- Dragutin Prica, general;

- Svetozar Borojević, maršal NDH i vojni ministar;

- Mihajlo Lukić izjašnjavao se kao Hrvat-pravoslavac. Jedan je od osnivača Hrvatske pravoslavne crkve;

- Đuro Gruić, vitez i general NDH;

- Đuro Dragičević u NDH od 1941. godine, komandant artiljerije. Pred kraj rata prešao je u Berlin, da bude veza s njemačkom vojskom;

- Fedor Dragojlov, general i načelnik jednog odsjeka u Generalštabu NDH. Dobio i titulu viteza;

- Dušan Palčić komandant i državni vođa rada;

- Milan Desović, domobranski general;

- Jovan Iskrić, general;

- Zvonimir Strimaković, oficir i zapovjednik cjelokupne konjice;

- Lavoslav Milić, general ičlan Glavnog štaba domobrana zadužen za logistiku;

- Miroslav Opačić, general;

- Jovan Pribić, general:

- Miloš Ožegović, pješadijski brigadni general.

ŽIDOVI:

- Eugen Kvaternik, suosnivač Stranke prava;

- Jozua-Josip Frank, pisac prvog pravog političkog programa Stranke prava, a nakon smrti Ante Starčevića (1896), Frank preuzima vođenje stranke;

- dr. Ivo Korski, jednim od najutjecajnijih ideologa ustaškog pokreta;

- Vlado Singer, povjerenik Glavnog ustaškog stana, vrhovnog organa ustaškog pokreta i šef Ustaške nadzorne službe;

- Slavko Kvaternik, član Glavnog ustaškog stana i doglavnik (zamjenik) Ante Pavelića;

- Andrija Betlehem, član Glavnog ustaškog stana i doglavnik (zamjenik) Ante Pavelića;

- Oto Krezimir, šef ustaške tajne policije;

- prof. dr. David Karlović, član Hrvatskog državnog sabora;

- dr. Stipe Mosner, opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi;

- prof. dr. Mirko Breyer, član odjela za kulturnu djelatnost u NDH;

- dr. Zdenko Vinski, član odjela za kulturnu djelatnost u NDH;

- Obitelj Sulhof, vlasnici službene tiskare Vlade NDH.

A u vojnim formacijama NDH bilo i 28 visokih časnika Židova. To su bili:

- ikola Štajnfel, admiral i posljednji ministar oružanih snaga NDH;

- Ladislav Aleman, general i pomoćnik glavara upravnog stožera i zamjenik zapovjednika garnizona u Zagrebu;

- Rikard Kubin, admiral mornarice NDH;

- Edgar Angeli, kontraadmiral mornarice NDH;

- Julije Fritz, general i zapovjednik Desete domobranske divizije;

- dr. Milan Praunšperger, general i zapovjednik pravnog odjela oružanih snaga NDH;

- Ferdinand Hala, glavnostožerni pukovnik;

- Dragutin Helbiš, glavnostožerni pukovnik;

- Julio Reš, zapovjednik i pukovnik garnizona u Koprivnici, kasnije zapovjednik Paške brigade sa sjedištem u Karlobagu;

- Emanuel Balei, pukovnik domobranstva i zapovjednik Prve pješačke divizije;

 -inž. HinkoAlabanda, djelatni pukovnik UstaÅ¡ke vojnice;

- Oton Čuš, pukovnik domobranstva;

- Ivan Šarnbek, pukovnik i zapovjednik Šeste pješačke divizije;

- Josip Å olc, pukovnik i zamjenik zapovjednika Prve hrvatske udarne divizije;

- Rudolf Vanero, pukovniki upravnik obavještajnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH;

- Juraj-Đuro Iser, pukovnik i zapovjednik Drugog domobranskog zbora;

- Jozef-Josip Metzger, pukovnik i zapovjednik Četvrtog hrvatskog zbora;

- Julio Saš, pukovnik i zapovjednik Drugog zaštitnog područja narodne zaštite;

- Mirko Zgaga, pukovnik i zapovjednik Prve pješačke divizije;

- Božidar Zorn, pukovnik inajprije zapovjednik Druge brdske brigade, kasnije zapovjednik Devete brdske brigade, a na kraju zapovjednik Druge hrvatske udarne divizije;

- Josip Gamberger, dopukovnik i zapovjednik motoriziranog bataljuna sa sjedištem u Slavonskom Brodu;

- Dragutin Rubler, dopukovnik i časnik za vezu s Drugom talijanskom armijom;

- Milan Mizler, general i zapovjednik oružništva (žandarmerije NDH).

- Ivo Å nur, general;

- Kvintijan Tartaglija, pukovnik;

- Oscar Kiršbaum, pukovnik;

- Rudolf Kraus-Tudić, pukovnik;

- Julio Simović, pukovnik.

Prema rezultatima istrage “Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača”, na popisu onih koji trebaju odgovarati za nedjela izvršena u Jasenovcu, nalazili su se i Židovi: ustaški poručnik Ante Altarac, Bruno Dijamantštajn, Herman Špiler, Vladimir Bornemisa, te izvjesni Viner, koji su bili ustaški povjerenici, odnosno članovi interne uprave u radnim logoru Jasenovac.

O tome je progovorio i Vice Vukojević, bivÅ¡i sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je izjavio da su “logorom Jasenovac upravljali Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora”. Ali se “dokumente o financiranju uprave Jasenovca, od Židova, skriva kao zmija noge” .

Da su Židovi zauzimali neka od najvažnijih položaja u hrvatskoj vlasti, govorio je i srpski intelektualac u emigraciji, dr. Laza M. Kostić, u svojoj “Vidovdanskoj besedi”, održanoj 22. lipnja 1958. u Ontariju (Kanada): “Ne treba zaboraviti da je najveći dio vodećih ustaša ili bio židovskog porijekla, po tankoj krvi, ili je bio ženjen Jevrejkama, i oni su svi nerado poduzimali mjere istrebljenja Židova-sem da se dodvore Nijemcima ili na zahtjev Nijemaca.“

A, “što se tiče Židova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vođeni od Nijemaca, i da su započeli već 1941/4/11. Ja sam tada bio još u Italiji. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja Židova s područja NDH otvoreno priznao, da, ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova, onda se to imade pripisati djelovanjem visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova, namjesto da ističe sve što je s hrvatske strane učinjeno, da se Židovi spase. A učinjeno je vrlo mnogo“, Eugen-Dido Kvaternik.

Nisam povjesničar po struci. Ali, znam i misliti i procjenjivati. Znam čitati, uspoređivati, proučavati… I zaključivati. I ne uzimam sve novo za gotovo. Jer, želim znati Istinu! A, za mene je svaki izgubljen život, kao i život svakog Židova, i svakog Srbina, i svakog Muslimana, i svakog Hrvata koji je stradao za vrijeme NDH, sramota za nas i gubitak i za nas i za cijelo čovječanstvo. Ali, ja želim znati istinu. Želim da se iskopaju sve jame, da se pronađu svi mučki ubijeni, želim da se konačno pokopaju i počivaju u miru. Hrvati o svemu tome moraju sve znati!!!

Tijekom holokausta preko Hrvatske je spašeno nekoliko milijuna Židova, zahvaljujući i vlasti NDH i djelovanju blaženoga kardinala Stepinca u spašavanju Židova i židovske djece, među kojima je bila i Ester Gitman, koja sada živi u SAD-u i koja je o nekim djevojčicama spašenim preko Zagreba napisala i knjigu. Ali, unatoč svemu ovome, stalno se govori o genocidnosti Hrvata, o Jasenovcu...o Paveliću, o mržnji i zločinima nad Srbima i Židovima. Pa moji su roditelji živjeli u to vrijeme, a ja od njih nikad nisam čula da nekoga mrze niti da ne vole Židove. Naprotiv! Zar se može mrziti onaj narod od kojega potječe i sam Isus Krist?

„Drugi svjetski rat nije bio ''sukob dobrog i lošeg, već sukob lošeg i goreg'', a osim toga, u Hrvatskoj nikada nije bilo antisemitizma. Hrvatska je politika ''uvijek bila jasna i čista kao i njen odnos prema Židovima'', te nema govora o tome da ih se u Hrvatskoj mrzi. Židove nisu mrzili ni ustaše'', pisao je pokojni dr. Slobodan Lang i sam po rođenju Židov i Hrvat.

A što je rekao kardinal Puljić? Nešto što nije istina!? Ili je antifa drugove istina zaboljela.

„U svakom slučaju, besramno je to što rade, ali je još besramnije krivotvoriti vlastitu povijest, i koristiti je u prljavim dnevno političkim i estradnim prepucavanjima. Povijest, pa i ona bliža, mora biti iznad dnevne politike. Ako Pavelićevu NDH gledamo isključivo kroz tu prizmu, onda valja kazati kako je ona dio baštine Bošnjačkog naroda jednako kao i Hrvatskoga“, piše Ivica Granić

Pripremila, Vera Primorac, dragovoljac.com

www.hkz-kkv.ch

181 -2020

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: