Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

PROKLETSTVO HRVATSKIH KOSTIJU      (14.05.2014.)

Evo, i najnovija iskapanja u Srbu pokazuju da kosti hrvatskoh stradalnika iz doba Drugog svjetskog rata nikako da istrunu

I poput tijela svetaca-mučenika - nekom čudesnom snagom preživljavaju duge decenije i ostaju svježe kao da su tamo ostavili svoje živote prije godinu dana, a ne pred 73 godine. Zadnja iskapanja ukazuju da je riječ o odraslima i djeci iz susjednog sela Brotnja, kao i cijeloj obitelji Ivezić, koji su svi živi bačeni u tu duboku jamu odmah nakon prve "ustaničke puške" u Srbu. Taj čin se od 1945. g. sve do danas slavio kao Dan ustanka naroda i narodnosti Hrvatske protiv fašizma za vrijeme SRH, ali nažalost i danas u nekim političkim krugovima Republike Hrvatske.


Prokletstvo hrvatskih kostura?! Kao nijemi svjedici ustaju iz masovnih grobišta diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije i drugdje - ustaju i optužuju....! Činjenice (kao dokazi) koje još nisu istrunule na veliku žalost njihovih ono još malo živućih ubojica ali i brojnih im živućih ideoloških sljedbenika.

Na sve strane kosti Hrvata izviru iz kamenjara, spilja, šumaraka, oranica, podruma, bunkera, rudničkih jama, tenkovskih rovova, otočnih škarpi, fojbi, Jazovke, Dakse, Biševa, Podsljemenske zone, Srba, Drvara, Gospića,Travnika, Širokog Brijega, valova rijeka Drave i Drine i tko zna još koje druge rijeke ili mora. Kočevskog roga, Hude Jame, Kevine jame, Teznog, putovima marševa smrti, maceljskih stratišta, Kravarskog, Rakova potoka, ali i Jasenovca, i to onog poratnog Jasenovca (II), i gotovo bezbroj drugih lokacija većih ili manjih iz vremena Drugog svjetskog rata i Poraća, ali i najnovijeg Domovinskog obrambenog rata -DOR-a. O čemu vrlo detaljno i zastrašujuće govore brojni Žrtvoslovi koji se precizno i argumentirano izrađuju i izdaju kao knjige za područja pojedinih županija da bi ostao pismeni trag, da bi budući naraštaji znali što se tu događalo u najtragičnijem vijeku u povijesti civilizacije - dvadesetom stoljeću.

I to kosti Hrvata, ili kako ih po svijetu ocrniše "najgenocidnijeg naroda" i "koji je počinio najokrutnije zločine u Europi" za vrijeme Drugog svjetskog rata ili kako se na engleskom jeziku naziva - WW II.

U sudskim analima pa i najdemokratskijih i pravno najuređenijih država, ali i onih koji to potpuno i nisu - nema ubojstva bez nalaza mrtvog tijela, ili kako ga zovu leša, mrtvaca i sl.

Prije nekoliko godina komemorirajući fašističke žrtve pred Šaranovom jamom u Liki, jedan bivši političar, ex predsjednik reče "istina mi ovdje nemamo kosti, ali mi znamo iz priča da je ovdje na najbrutalniji način ubijeno oko sto tisuća Nehrvata".

Ili još za vrijeme ex Jugoslavije jedan srbijanski istoričar reče za Jasenovac, "Ovdje mi uglavnom nemamo sačuvane kosti jer su se integrisale sa zemljom", naravno da nije spomeno i brojne kosti hrvatskih mučenika u poslijeratnom logoru Jasenovac (II) koje se ni tamo nisu "integrisale" sa zemljom.

Izgleda da hrvatske kosti, ili kosti Hrvata nose u sebi neko prokletsatvo da ne mogu lako istrunuti, kao kosti drugih naroda, ne mogu se lako "integrisati" sa zemljom kao što su se "integrisale"kosti žrtava neke druge nacionalnosti s područja ex Jugoslavije.

Mjesec svibanj, svake godine je mjesec hrvatskih kostiju, mjesec neusporedivo najvećeg hrvatskog stradanja u njegovoj cjelokupnoj povijesti od stoljeća sedmog, najveće tragedije koja se ikada njemu dogodila. To su biblijske kosturnice koje se pojavljuju u Otkrivenju Ivana apostola, nažalost u tom holokaustu protiv vlastitog naroda sudjelovao je i dio Hrvata koji se danas kriju pod nazivom antifašisti, a bilo je riječ o čistim boljševicima, koji su, usput rečeno proganjali i hrvatske antifašiste nekomuniste.

Ali zato je po cijelom svijetu izvršena beskrupulozna agresija laži protiv hrvatskog naroda koji nikada u svojoj povijesti nije osvajao tuđe države i teritorije pod svojim barjakom, samo se branio od bezbrojnih nasrtaja na svoju svetu zemlju, nasrtaja sve do dan danas, a još uvijek smo okruženi strvinarskim politikama koje vrebaju na svaki metar hrvatskog zemljišta, a posebno hrvatskog Jadranskog mora.

Bezbrojne laži koje se upućuju prema hrvatskom narodu i njegovoj borbi za goli opstanak i slobodu u vrijeme Drugog svjetskog rata, a jednako i za vrijeme Domovinskog obrambenog rata (DOR-a) postigle su i kontra efekt tj. da mlađi hrvatski naraštaji sve manje vjeruju i u ono što se stvarno dogodilo, i što se nije trebalo dogoditi, a u stvarnosti predstavlja tek mali postotak od zla kojeg ideološke tvornice laži pripisuju Hrvatima.

Srpskoj i jugokomunističkoj historiografiji ne smije se ni najmanje vjerovati, ni partikularno ni u globalu. Sva dosadašnja nepristrana istraživanja pokazuju da je od svih južnoslavenskih naroda najveći i najbrutalniji holokaust doživio upravo hrvatski narod, holokaust od kojeg se ni do dan danas nije demografski oporavio.

Taj holokaust je pripreman još za vrijeme Ilije Garašanina. Najpoznatije Garašaninovo djelo je tajni, nacionalistički i ekspanzionistički plan Načertanije, napravljen 1844. za potrebe srpske vlade. Načertanije je ideološka podloga pokušajima stvaranja Velike Srbije, kako tijekom 19. tako i u 20. stoljeću. Potom, preko srpskog časopisa Srbobran godine 1902. koji je izlazio u Zagrebu, u članku Nikole Stojadinovića koji je objavljen pod naslovom "Do istrage naše ili vaše" (Do istrebljenja našeg ili vašeg) kasnije do predratnog naloga Jugoslavenske kraljevske vlasti svim seljacima da na svojim imanjima i svuda gdje im je poznato otkriju jame i prijave ih vlastima radi njihove evidencije, jer da su se u istima tobož pojavile otrovne mušice koje treba uništavati, a očito su tražili mjesta koja bi poslužila kao masovna grobišta u njihovom paklenom planu, što se na kraju i dogodilo. U novije vrijeme preko Memoranduma I. i II. SANU koji se (br.II) i danas provodi u mirnodopskom razdoblju na urušavanju Hrvatske iznutra, uz suradnju i dijela hrvatske vlasti.

Kao istinoljubivi ljudi, dužnost nam je imati pietet prema svakoj, apsolutno prema svakoj žrtvi bez obzira na njenu nacionalnu, konfesionalnu ili rasnu pripadnost. Po onom pravilu tko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet, ali i tko ubije jednog čovjeka kao da je pogubio cijeli svijet.

Iznoseći samo istinu, stvaramo podlogu za izgradnju čovjeka budućnosti, čovjeka u kojeg bi trebale biti ugrađene duhovne vrijednosti, čovjeka kojeg će krasiti dobrota, ljubav prema svemu živućem, čovjeka altruistu kojemu će biti nezamislivo izvršiti bilo kakav zločin.

Mjesec svibanj u Hrvatskoj je mjesec hrvatskih kostiju koje su posijane na sve strane, (kao kosti milijuna američkih bizona) a iza svake kosti, ne zaboravimo, stajala je strašna ljudska tragedija. Tragedija pojedinca, tragedija obitelji i tragedija cijelog naroda.

I dan danas još uvijek je podloga naše tragedije suluda odluka naših djedova iz 1918.g. o bezuvjetnom stavljanju Hrvatske i drugih teritorija pod dinastiju Karađorđevića. Jednako krivih - onih koji su to desetljećima ideološki pripremali, onih koji su to izvršili, ali i onih koji se tome nisu suprotstavili.

Mile Prpa
www.hkz-kkv.ch


 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: