Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

BOGATI DIKTATOR TUĐMAN BIO JE, U USPOREDBI S DRAGIM DRUGOM TITOM, VIŠE NEGO BOGEC BISTRIČKI!      (25.04.2013.)

Prošli su tjedan u hrvatskim medijima dominirale globalne i domaće teme: zločin na bostonskom maratonu, zabezeknutost diva napredne lijeve misli Marka Špoljara činjenicom da Ruža Tomašić još nije u Lepoglavi na doživotnoj robiji jer je počinila stravično kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju. Kao zgodna tema pokazalo se i to što je Italiji pokret sa pet zvijezda M5S bivšeg komičara Beppea Grilla istaknu kao svoju kandidatkinju za predsjednicu talijanske republike lijevu novinarku Milena Gabanelli.

Riječ je o istaknutoj i lažljivoj propagandistici srpskog rata protiv Hrvatske. Kao lijeva perjanica talijanskih medija Gabanelli je 2.12.1991. g., u magazinskoj emisiji drugog RAI programa izvijestila o groznom zločinu ustaša u Vukovaru. Jasno i glasno je izrekla u TV kamere kako je u jednom podrumu u Borovom naselju vidjela na vlastite oči nabacana tijela srpske djece koju su pobili ustaše.

Lažljiva ljevičarka došla je naravno u Vukovar ravno iz Beograda, pa kad su je pitali zašto nije snimila taj jezivi prizor, odgovorila je kako joj je bilo premučno. Mora da je sklona mučninama! Uglavnom, vrlo brzo se pokazalo kako je riječ o klasičnoj izmišljotini. Srbi su od Milene dobili što su htjeli, a danas se ta kreatura kandidira za predsjednicu Italije. Bilo bi zgodno i zlobno da pobijedi, dođe u posjet Hrvatskoj, pa je Josipović odvede u posjet Vukovaru, posjeti Borovo naselje i spusti se ponovno u taj stravični podrum, pa da netko za njom zatvori vrata da malo strepi od zločina koji je samo ona vidjela (u mašti)!

Jedna od tema koju je javnost prihvatila s radošću bila je i zbunjenost Milorada Pupovca koji je javno priznao kako ne zna što se 5. kolovoza slavi u Kninu. Ne može čovek da se seti! Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku glasno razmišlja, zna da je bilo nešto sa traktorima, neka traktorijada, ali i sam ne vjeruje kako mu je memorija pamćenja u međuvremenu oslabila - uhvatila ga senilnost. Možda bi ga se moglo kao izaslanika Hrvatskog sabora poslati narednog 5. kolovoza u Čavoglave gdje "ustaše" kako kaže predsjednik Nikolić "slave genocid i proterivanje srpskog naroda" iz lepe njihove. Tamo bi mu se sigurno povratilo. pamćenje!

Napokon je otvoren i sef dragog nam druga Tita poznatog po tome da nikada ništa nije uzimao za sebe. Bio je samo za narode i narodnosti Jugoslavije. O Tuđmanovih 200.000 DM napisane su tone novinskih članaka i knjiga. Usporedbe tipa Tuđman se obogatio na vlasti za razliku od druga Tita koji ništa nije uzeo za sebe, sve vile, auti i slično ostali su nakon njegove smrti narodu. Sad se ipak pokazalo da je naš drug Tito bio itekako krvav ispod kože i skupljao zlato, dijamante, briljante, vrijedne umjetničke slike, dolare, DM i sve druge tada konvertibilne valute. Uglavnom, bogati diktator Tuđman bio je, u usporedbi s dragim drugom Titom, više nego bogec bistrički! Titova unuka Svetlana, ne znajući za legendu o djedovom poštenju, prijeti tužbom srpskoj vladi tvrdeći kako je sadržaj sefa privatno vlasništvo dragog joj djedice. A djedica i dalje drži visoko 9. mjesto na listi najvećih ratnih zločinaca drugog svjetskog rata.

I dok su se tako filmskom brzinom odvijali dramatični događaji od Bostona do Beograda, Hrvatskoj se u tišini i sjeni izlegao novi pravopis. Momčad od 11 igrača i tri rezerve iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje odlučila je stati na kraj jezičnoj anarhiji u Hrvatskoj. Sada Ivo Sanader može i dalje pisati "neću", a Ruža Tomašić "ne ću". Novi je pravopis dat na javnu raspravu koja traje među Hrvatima već 700 godina.

Najsugestivniji polemički nastup bio je onaj poznatog jezikoslovca Stipe Mesića tamo još 1965. ili 1966. godine. Javio se tada Stipe u komunističkim glasilima zatraživši da se svi tadašnji potpisnici Deklaracije o pravu hrvatskog jezika pozatvaraju. Na čelu s Krležom koji je cijeli život pisao "ne ću". Valjda da napakosti Sanaderu.

Za mene je ta cijela javna rasprava nepotrebno gubljenje vremena. Treba samo pratiti na koju će stranu stati hrvatski Leonardo da Vinci iliti Miljenko Jergović, intelektualac koji o svemu može pričati jer se u sve kuži. On najbolje kuži književnost, poeziju, operu, balet, zabavnu glazbu, nogomet i sve čega se možete sjetiti, a povremeno uđe u fokus javne pažnje. Kažu da on sve može pa je tako jednom prigodom svoj roman, čija radnja se zbiva između četiri zida, izdao kao putopis. I Jagna Pogačnik je to odmah potvrdila u Jutarnjem. Likovnu umjetnost ima Jergović u malom prstu, u filmove se razumije bolje čak i od Jurdane. Šport je skužio kroz lik i nastupe Zdravka Mamića, a ozbiljnu glazbu kuži bolje od Ante Tomića itd.itd.

Čim sam pročitao Jergovićev komentar na novi pravopis u Jutarnjem sve mi je odmah postalo jasno. Naslov "Novi pravopis, akt pomirenja u hrvatskom jeziku", a ispod toga podnaslov "Hrvatski ćemo sada slobodnije govoriti". Miljenko je napokon došao na svoje i zbog toga ne može sakriti zadovoljstvo. Misli da ovaj pravopis i njegova težnja fonetizaciji može izazvati sumnju samo kod desničara tipa Ruže Tomašić, dok će ga dr. Pupovac sigurno prihvatiti s punim razumijevanjem. Nakon teške borbe napokon smo se vratili onoj staroj Vukovoj uputi "Piši kako govoriš, govori kako je napisano!" I tako se Hrvatska vratila svojim korijenima - Vukovim!

Naš se Miljenko, kratko - kao da je riječ o prijekom sudu - obračunava s "ocem hrvatske nepismenosti akademikom dr. Franjom Tuđmanom" ili kako ga Jergović umiljato naziva "lešinom s Mirogoja". Sad će naš akademik opće prakse Jergović moći napokon slobodnije disati i pisati npr: o trodimenzionalnom Draži Mihajloviću koji se fonetskim pisanjem služio briljantno za razliku od nepismenog Tuđmana koji je strane riječi znao napisati samo izvorno. Kako smo to samo mogli do sada tolerirati! Sada napokon možemo slobodno pisati "kul" umjesto "cool" i "brend" umjesto "brand".

Misli nadalje Miljenko da se tim novim pravopisom hrvatski jezik napokon vraća u civilne sfere, da se s jezika svlači ratnička uniforma i da se riječi demilitariziraju. Sumnja da je iza svih dosadašnjih pravopisa stajao "otac hrvatske nepismenosti" Tuđman. A i Krleža, kad je pisao "ne ću" navlačio je valjda austrougarsku uniformu za razliku od Sanadera koji kad napiše "neću" ne da navlači na sebe neku uniformu već skida i ono što ima na sebi pa ostaje valjda gol. Ukratko, odzvonilo je glembajevskoj anglikanizaciji i amerikanizaciji hrvatskog jezika. Vraćamo se Vuku, pa makar i Jeremiću. I tako je Jergović zabio glogov kolac u lijes u kojem je, uz razne pravopisne desničare, ležao i Krleža. Oscar Wilde je napisao: "Neki pisci su čvrsto odlučili da, kad već ne mogu biti genijalni, bar mogu biti dosadni!"

Za sadašnju vlast već neko vrijeme prevladava vrlo rašireno mišljenje puka da je loša, a za oporbu da je još lošija od vlasti. I sam sam bio sklon prihvaćati taj politički stav sve do zadnjih euroizbora. Potres! Ne 7-8 po Richteru, ali sigurno 3-4! Lijeva medijska falanga je jasno osjetila da su se tim izborima lagano zaljuljali lusteri kukuriku koalicije i da bi se mogli sručiti na nečiju glavu. Do potresa ne bi ni došlo da HDZ nije sklopio neprincipijelnu koaliciju s Ružom Tomašić, a da je SDP uzeo u svoju ekipu Jakovčića.

Jasno je da je Rakitić na europskom nogometnom prvenstvu pogodio s tri metra španjolsku mrežu, Španjolci ne bi bili europski prvaci, ali ne bi ni mi. U tome je kvaka 22. Da bi tzv: novi HDZ skinuo s vlasti SDP prijeko im je potrebna pomoć SDP-a. Za sada to SDP sasvim solidno odrađuje. Valjda se momcima više i ne da vladati. Pelješki most, uvođenje ćirilice u Vukovaru, sudjelovanje u proslavi Dana ustanka u Srbu itd., sve je to bratska pomoć SDP-a HDZ-u. Neki mi je dan jedan mladi kolega postavio pitanje znam li kad je zadnji puta u Europi netko nabijen na kolac iz političkih razloga. Odmah mi je i odgovorio: u hrvatskom selu Borićevac, nakon ustanka u Srbu. Srpski su ustanici nabili na kolac hrvatskog svećenika, a hrvatska politička elita ide na proslavu takvog tobožnjeg ustanka.

Odlično ide i Milanu Ivkošiću. Od(u)ševljen njenim euroizborom, Ivkošić se slomio hvaleći Ružu Tomašić. Iz usta mu ispadaju bombni u obliku žaba krastača. Kaže naš Milan: "Usredotočenost javnosti i glavnih stranaka na jednu policajku i kaskaderku, bez ikakvih visokih škola, bez obrazovanja, bez ikakve intelektualne crte u svojim nastupima, koja ima samo jednu dimenziju u svojim ambicijama, a to je volja za moći, a koja za te ambicije ima samo jedan argument, a to je deklarativno domoljublje, možda je najniži i najdublji pad hrvatske politike od 1991.g."

Evidentno je da se Milan Ivkošić slaže s Premijerom i zajedničkim ju snagama razotkrivaju glupom narodu koji kao ne zna tko je Ruža. Zna narod tko su Milanović, Pusić, Lesar i Karamarko i koliko su nam do sada svojom intelektualnošću, velikodušnošću i istinskim domoljubljem dobra donijeli. Baš zbog tog znanja Ruža Tomašić je porasla u očima ljudi kao još jedini nekompromitirani spas, makar i samo za euparlament. I zato ću i ja na slijedećim lokalnim izborima uz Milana Bandića, glasovati i za Ružu Tomašić. Makar bila i posljednja ruža hrvatska!

Pun mi je kufer obrazovanih i pametnih, povezanih sa obavještajnim službama. Napokon i Tito je imao briljantno obrazovanje - završio je srednju maršalsku, studirao je klavir na visokoj bravarskoj te završio postdiplomski studij na NKVD-ovoj akademiji u Moskvi. Pa kud nas je to briljantno obrazovanje odvelo? A "nepismeni Tuđman", kako mu tepa Miljenko Jergović, stvorio nam je državu koja je za Jergovića i Butkovića bila 10 godina u mraku jer su oni valjda, od šoka, privremeno oslijepili. Međutim, nasljednici Tuđmana, sve sami europski orijentirani demokrati, intelektualci i visokoobrazovani političari nisu se zadužili još samo u Sjevernoj Koreji. Moram parafrazirati Winstona Churchilla: političari jašu na leđima tigra i ne usude se sjašiti. A tigrovi postaju gladni!

Janko Bekić nedavno je u Jutarnjem žestoko lobirao za ideju da Hrvatska pošalje reprezantativnu delegaciju u UN 10. travnja kad je Vuk Jeremic uz janjetinu, prasetinu, čevape i šumadijske narodne plesove organizirao raspravu o radu Haaškog suda. Govorio je i Toma grobar srpski pretsjednik. Šešeljev vojvoda još nije shvatio tko je započeo rat 91. g i tko ga je izgubio. Nije doduše spominjao granicu Virovitica, Zadar, Karlobag ali posljedice rata ne želi prihvatiti. Čak je glavni tajnik UN-a napustio dvoranu ne želeći sudjelovati u derneku Bekićevog Vuka. Janko Bekić bi možda neke stvari bolje shvatio kad bi se tu i tamo savjetovao s DARKOM BEKIĆEM. Uz Tvrtka Jakovinu, Dragana Markovinu i Vjekoslava Pericu, Janko Bekić je potpuno suvišan. Naravno s ovakovim stavovima.

Churchill je rekao "Ništa nas u životu ne može tako razveselit kao kad nas gađaju pa promaše".


Don Ivan Grubišić prima od sabora naknadu za odvojeni život. Od čega. Žene, djece, obitelji. On mudro objašnjava da su takova pravila. To je dobar odgovor.

Razgovaraju u župnom vrtu dva starija svećenika. Prvi će: Jesi li čuo da će Sveti Otac Franjo i nama katoličkim svećenicima dozvoliti ulazak u brak. Drugi će: Ajde to su gluposti. To neće doživjet ni naša djeca.


Autor: Zvonimir Hodak

www.dnevno.hr

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU