Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

RAZGOVOR S POVODOM        (10.03.2010.) 

DA SE NE ZABORAVI - 22.06.1999. tu┼żena je HKZ

Prije 10 godina HKZ je do┼żivjela najve─çu katarzu u svojoj povijesti

Da je u Zajednici ne┼íto trulo, primje─çivalo se ve─ç nekoliko godina, ali ┼íto se to─Źno doga─Ĺalo iza kulisa, ─Źlanovi nisu znali. Tek kada je u DO br. 85 objavljen ─Źlanak "U korist vlastite ┼ítete", mnogo toga postalo je jasnije. ─îlanak potpisuje tada┼ínji predsjednik, dr. Aleksander Kr┼ínjavi, a govori slijede─çe (ulomak):

"U Zajednici postoje dvije sna┼żne grupacije koje, po svom politi─Źkom i mentalnom sklopu dijametralno suprotne, kao da se natje─Źu tko ─çe vi┼íe i ja─Źe obznaniti ostatku svijeta da u Hrvatskoj ni┼íta ne valja. U prvoj grupi lako je prepoznati stare emigrante koji su prije 20-tak i vi┼íe godina napustili Jugoslaviju. Stvaraju─çi Zajednicu odnosno pristupaju─çi joj, oni su prkosili mrskoj im Jugoslaviji, njeguju─çi i slave─çi (─Źesto i nekriti─Źno) sve ┼íto je imalo hrvatski predznak, sanjaju─çi ujedno svoj najdra┼żi san, san o slobodnoj Hrvatskoj. A desilo se da su neki spretniji, lukaviji, vjerovatno i manje moralni od njih, - uz nj-hovu pomo─ç - stvorili sebi i na svoju korist svoju Hrvatsku, u kojoj za njih nije bilo mjesta. Barem ne onakvog o kojem su snivali.


U drugoj grupaciji nalazimo ljude koji su relativno kratko u ┼ávicarskoj i jo┼í kra─çe u Zajednici, ljudi koji su ro─Ĺeni, odrasli i odgojeni u samoupravnom socijalizmu. Njima je stvaranjem Hrvatske propala Jugoslavija u kojoj su oni - adaptirani i samoupravno integrirani - dobro ┼żivjeli. Tu Jugoslaviju, za koju oni danas tvrde da je bila "pravna(!) dr┼żava u kojoj se dobro ┼żivjelo" oni nisu i vjerojatno ne─çe tako brzo pre┼żaliti.


I jedna i druga grupacija bavi se hrvaskom strana─Źkom politikom (┼íto je njihovo pravo) te manje ili vi┼íe u tu svrhu zlorabi Zajednicu i njeno glasilo (┼íto nije u redu). Tako je npr. jedan biv┼íi ─Źlan nadzornog odbora svoju prepisku u svezi sa Zajednicom preslikom slao u Glavni stan svoje stranke u Zagrebu, obznanjuju─çi tako Urbi et Orbi svoju strana─Źku marljivost.


Puno rafiniranije ─Źini to jedna ugledna predstavnica druge grupacije koja (mada po vlastitim rije─Źima ra─Źuna biti u izbornom ┼ítabu svoje stranke na slijede─çim predsjedni─Źkim izborima) energi─Źno pori─Źe svoju pripadnost bilo kojoj stranci, dok istovremeno javlja u Zagreb da je uspostavila kontrolu i nad Upravnim odborom Zajednice i nad Dru┼ítvenim obavijestima."
(Kraj citata.)

Kona─Źno je i ┼íirem ─Źlanstvu postalo jasno ┼íto se doga─Ĺa, pa su na izbornom Saboru 21.03.1999. g. birali ve─çinom nove ljude, koji nisu pripadali ni jednoj ni drugoj struji. To se naravno nije svidjelo dotada┼ínjem vodstvu koje je iz protesta, unisono napustilo Sabor, proglasiv┼íi ga nelegalnim. I tu se karusel zavrtio, Zajednica je bila tu┼żena, pet se godina branila i uspje┼íno obranila.

Prije deset godina ─Źlanovi su izabrali novoga predsjednika, ─Źovjeka bez politi─Źkih ambicija, ─Źovjeka kulture, glazbenika i kompozitora, prof. Ivana Matari─ça. S njime se u Zajednicu vratio mir, kultura i zajedni┼ítvo. Hvala mu na tome! ─îestitamo mu njegov 10. predsjedni─Źki ro─Ĺendan i nadamo se da ─çe na ─Źelu Zajednice biti barem jo┼í toliko!

 

U kriti─Źnim godinama koje su slijedile, 1999. g. novo izabrani ljudi veliku su podr┼íku dobili od dr. Vlade ┼áimunovi─ça. Stoga smo ga zamolili za razgovor i vi─Ĺenje doga─Ĺaja iz dana┼ínje perspektive.

- Sve do prije 15-tak godina Zajednica nije imala to─Źan popis ─Źlanstva za svaku godinu. Sje─ça┼í li se kada si postao ─Źlan HKZ? Ispri─Źaj nam kada je nastao Ogranak Bern, kako je radio i za┼íto je zatvoren.

U HKZ sam od kada sam saznao za njenu egzistenciju. Nas 20-ak Hrvata u Bernu smo se dr┼żali zajedno i nismo dali na hrvatsko ime i Hrvate, a napada je bilo i od starne pojedinaca i od strane jugoslavenske ambasade. Znam da smo stupili u kontakt sa HKZ u Badenu i nakon natezanja sa centralisti─Źki raspolo┼żenim ─Źlanovima GO (Glavni odbor) smo inzistirali na odr┼żavanju zabave i u Bernu, ┼íto nije i┼ílo bez pote┼íko─ça. Za odr┼żavanje zabave morali smo biti udruga. Nas 20-tak aktivista supotpisali smo zahtjev, prilo┼żili ve─ç postoje─çe statute i registrirali smo se 1981. kao Ogranak Bern. Na┼íe zabave u slijedu su bile vrlo dobro posje─çene, a na┼ía djelatnost se svodila na okupljanje raspr┼íenoga hrvatskog ┼żivlja po kantonu Bern, Solothurn i romanskoj ┼ávicarskoj. Odu┼íevljenje je bilo veoma veliko i simpatije na┼íih ljudi su nam bile osigurane samom ─Źinjenicom da smo bili jedini sa hrvatskim imenom, ┼íto je do tada bilo gotovo jednako sa krimenom.

U prvoj fazi smo se uglavnom sastajali u Bernu, po prilici mjese─Źno, ┼íto smo proslavili sa obrokom i pjesmom. Djelovali smo kao iskreni prijatelji me─Ĺusobno i prijatelji Hrvatske, radili na planiranju kulturnih manifesatacija i poku┼íavali na uspostavi ┼íto boljih kontakata sa na┼íim doma─çinima ┼ávicarcima.


Nakon prvog predsjednika (5 godina V.C.), koji je kasnije pismeno ustvrdio da nikad niti nije bio ─Źlan (!?), po izboru je do┼íla na red i moja malenkost. Bio sam veliki pristalica decentralizacije, pa sam uveo da se mjese─Źni sastanci odr┼żavaju uvijek u drugom mjestu: Thun, Biel, Neuch├ótel, Murten, Solothurn, Sigriswil, itd. Tako smo u Neuchatelu na na┼í sastanak pozvali i gosp. Franu Vugdeliju, jer su nam u na┼íem OO (Odbor Ogranka) sjedili svi pjeva─Źi iz misnog kora. Njemu smo predlo┼żili da osnuje jednu grupu koja bi pod njegovim znala─Źkim vo─Ĺenjem mogla pribli┼żiti hrvatsku kulturu ljudima u ovom podneblju. Obe─çali smo svu podr┼íku i mogu─çu financijsku pomo─ç, ev. za instrumente ili narodne no┼ínje i sl. Svi su se slo┼żili, i Frane tako─Ĺer, svi su bili i ostali ─Źlanovi HKZ osim Frane koji do danas to nije. Svejedno mu ─Źestitam, jer je uspio odr┼żati gotovo profesionalnost i zavidnu kvalitetu. Moja tada┼ínja ┼żelja je bila da jednoga dana oni odavde idu pjevati u Lisinski, a ne da mi uvijek moramo pozivati nekoga za skupe novce iz Lijepe na┼íe. To se i ostvarilo, ali se nisu dublje povezali, na moju ┼żalost, sa HKZ.


Osnovali smo i potpomagali za┼żivljenje ogranka Biel i Romanska ┼ávicarska, htjeli i Solothurn u ─Źemu nismo uspjeli. Organizirali smo zabave, Pa┼íke ve─Źeri, te posjete uglednika kulture, politike i uvijek bili dobro posje─çeni. Ogranak Bern je od svake svoje zabave, priredbe i sl. uvijek slao u centralnu blagajnu vi┼íak zarade i nikada nismo niti tra┼żili onih 2000.- osniva─Źkog fonda od Badena. Neka se ─Źuje i zna!

Ogranak Bern se po─Źeo osipavati nakon godi┼ínjeg Sabora (02.12.2001.) u Biel-u, gdje je ve─çina HKZ ─Źlanova htjela suradnju sa Hrvatskim svjetskim kongresom i gdje je izglasan pristup toj udruzi. Bio sam na tome Saboru jedini ─Źlan Odbora Ogranka Bern koji se izjasnio za pristup, a svi ostali su bili protiv. Kasnije se ispostavilo da mnogi od njih nikada nisu pla─çali ─Źlanarinu, a neki je godinama zaboravili platiti, i sl. Na ─Źast im bilo!

Odr┼żao sam sa malim brojem vjernih Zajedni─Źara jo┼í nekliko Godi┼ínjih skup┼ítina u Neuch├ótelu. Jedno vrijeme je predsjednik bio dr. Domagoj Stojan pa sam o─Źekivao da ─çe ogranak o┼żivjeti. Nije se dogodilo, tako da sam na Saboru 2005. zatra┼żio zatvaranje Ogranka.

- Kako si do┼żivjeo prelomnu 1999. godinu i taj izborni Sabor, je li se mogao izbje─çi taj lom?

Burnu 1999. godinu sam pro┼żivljavao kao veliko razo─Źarenje. Bio sam tada samo du┼íevno i fizi─Źki najuporniji prijatelj i trudbenik HKZ, jer sam razdor smatrao nedoli─Źnim za Hrvate, ali sa sada┼ínje distancije gledano, mislim da je to bilo odvajanje hrvatskih Jugoslavena od od Hrvata. Ne ulazim u polemike, mogu samo iznijeti svoje opa┼żanje (tko se od njih osjeti pogo─Ĺenim, mogu samo re─çi da je istina ─Źesto vrlo bolna i neugodna).

- U Nadzornom odboru bio si tada predsjednik. Je li NO pokušao smiriti situaciju?

Bio sam i prije, dugi niz godina, u NO. Htjeli smo i pro─Źi┼í─çavali sve zareze i rije─Źi statuta, pa smo poku┼íali i napravili i pravilnike i nacrte pravilnika OO itd. Bio sam i pred izborni Sabor u Z├╝rich-u, a predsednik je bio iz Badena. Na moje inzistiranje smo napravili jedan izvanredni sastanak u Hotelu Grauholz kod Berna. Radilo se o ozbiljnom stanju, kada je Ogranak Baden svoje statute htio nametnuti cijeloj HKZ i to izglasao na svojoj godi┼ínjoj skup┼ítini. Bili smo prisutni sva petorica, a predsjednik R. Smokvina je uzeo obavezu da ─çe predsedniku HKZ, dr. Kr┼ínjavom, prenijeti samo jednu re─Źenicu, da je NO jednoglasno zaklju─Źio da odluka Ogranka Baden nije pro┼íla statutarnu proceduru da bi ju se moglo staviti i na dnevni red Sabora. On to nije u─Źinio iz istih razloga iz kojih je kasnije podigao sudske tu┼żbe, koje su u dva navrata i┼íle do ┼ívicarskog Vrhovnoga suda i na┼íi Jugoslaveni, biv┼íi ─Źlanovi, su oba puta izgubili spor, a mi u HKZ smo sa uporno┼í─çu dokazali da nam je obraz ─Źist. U predsudskoj djelatnosti novi NO je razmi┼íljao koji pravac zauzeti, sve solucije smo razmatrali, more prijedloga poku┼íavali, ali nismo s njima nikako mogli stati na kraj. Oni su o─Źito dali obe─çanja Centralnom komitetu u Bagdadu (kako sam ja to tada zvao!).

- Kako si do┼żivjeo podignute tu┼żbe protiv HKZ i predsjednika, a kako si se osje─çao kada je udruga obranjena?

Tu┼żbe su mi na po─Źetku izgledale kao slom svijeta u mom stavu 'zajedni┼ítvo Hrvata iznad svega'. Tada sam po "zdravoselja─Źkom duhu" bio toliko siguran da oni moraju izgubiti, da sam dolazio na sve sastanke Glavnog odbora, bio i u Glatbrug-u i u St. Gallenu i svagdje, samo da dadnem podr┼íku ljudima koji su se borili protiv na┼íih neprijatelja. Kada su neprijatelji kona─Źno izgubili, bio sam opet samo Hrvat koji je ostao uspravan i mislim danas, kao i tada, da nezahvalnici nisu dovoljno osu─Ĺeni. Trebalo bi ih stavljati, makar u na┼íim DO, ─Źe┼í─çe na stup srama.

- Ka┼żi nam kako si se osje─çao kada si na 30. Saboru (2002.) progla┼íen po─Źasnim ─Źlanom i koliko ti zna─Źi tako izkazana zahvalnost udruge?

Nikada ni┼íta nisam radio iz interesa ili pretenzije ili o─Źekivanja da me se treba nagraditi. Progla┼íenje po─Źasnim ─Źlanom na 30-om Saboru do┼ílo je kao grom iz vedra neba. Prvo sam bio ┼íokiran, osjetio sam neugodu, pa ─Źak i opoziciju. Kad sam se pribrao onda sam bio zaista duboko po─Źa┼í─çen i tako i danas osje─çam. ─îinilo mi se, i danas to tako do┼żivljavam, da je to priznanje za rad, trud i borbu za pravdu, po┼ítenje i interese zajedni┼ítva ┼íto sam uvijek nosio u sebi. Uvijek sam bio spreman za dru┼ítvo i priznanje je do┼ílo kao nekava nagrada-priznanje tih ljudi istomi┼íljenika. To je priznanje udruge za koju sam se du┼íevno zalagao i koja je dokazala svoju vrijednost kroz sve godine svoga nesebi─Źnog djelovanja.

- Kako ti se svi─Ĺa (ili ne), to ┼íto i kako HKZ radi zadnjih 10 godina?

To ┼íto se radi zadnjih 10 godina mi se ─Źini nastavak rada, ali sada bez neiskrenih, nego samo odanih i hrvatski orijentiranih ─Źlanova. Udruga je kona─Źno o─Źi┼í─çena od nedobronamjernih koji nikada u na┼íu Zajednicu nisu trebali ni u─çi. Mislio sam nekada da bi svi Hrvati trebali biti po─Źa┼í─çeni ─Źlanstvom u HKZ, pa sam radio na omasovljenju. Sada mislim da masa u sebi nosi i opasnosti (skupo smo to platili) i da je kvaliteta u po┼ítenim, neupitnim, samoprijegornim ljudima kojih nikada nije malo. Bolje manje, ali da su ─Źisti i samoprijegorni, kao ┼íto su sada┼ínji jo┼í uvijek brojni ─Źlanovi i prijatelji koji nas podr┼żavaju.

- Bio si predsjednik FOHS-a, postoji li ta udruga još i što se s njome dogodilo?

Bio sam cijelo vrijeme rizni─Źar, od stvaranja Zaklade za siroma┼íne, a talentirane hrvatske studenate FOHS-a, do njegovog prebacivanja u Zagreb. Zaklada FOHS pod istim imenom i po istim na─Źelima i statutarnim principima je sada ozakonjena pri Matici hrvatskoj.
Bilo je veoma te┼íko nositi se sa birokratskom uporno┼í─çu u Hrvatskoj, tako da se procedura otegla 3-4 godine. Sada je to javna Zaklada pod kontrolom dr┼żave Hrvatske. Odavde smo prebacili ukupno 120.000 CHF. Jedna smo od ja─Źih Zaklada u Hrvatskoj. Radi na istom principu kao u ┼ávicarskoj. Ako netko ho─çe znati vi┼íe, mo┼że otvoriti FOHS.hr stranicu i pratiti rad Zaklade. Ra─Źunovodstvo i godi┼ínji izvje┼ítaji ministarstvima unutra┼ínjih poslova i financija Matica Hrvatska obavlja bez naknade.

- Što misliš o Hrvatima u Švicarskoj, imaš li neku preporuku/savjet za njih?

O Hrvatima u ┼ávicarskoj ne mislim ni┼íta, osim onih koji su anga┼żirani u HKZ. Sve ostalo su kruhoborci koji su uvijek ┼żivjeli samo za sebe. Ni za njih ni za svjesne, po┼ítene Hrvate u ┼ávicarskoj nemam drugoga savjeta do "Budi svoj, budi po┼íten i radin pa ─çe┼í prije ili kasnije do─çi na svoj ra─Źun".

- Kako gleda┼í na situaciju u Hrvatskoj od smrti predsjednika Tu─Ĺmana do danas?

Situacija u Hrvatskoj od osamostaljenja je na moju ┼żalost jo┼í lo┼ía! Razlozi su i tamo, kao ┼íto je bilo i nama 1999., da su ljudi okrenuti samo svojim interesima. ─îini mi se da je ostao realsocijalisti─Źki duh u ve─çini politi─Źki aktivnih Hrvata, koji ni malo ne ┼żele prosperitet Hrvatske, vuku natrag, jer ne vjeruju da je njihov ideal definitivno propao. Previ┼íe je ljudi koji su ro─Ĺeni, ┼żive i u┼żivaju u Hrvatskoj, a ┼żele da je vrag odnese. Po Tesli, Hrvati pravoslavne vjere su ponovo ve─çi Srbi od Srba u Srbiji. Jedan od saborskih zastupnika ka┼że da je ponosan ┼íto je bio u Vladi srpske krajine, a da ga nitko ni u Saboru, ni u Vladi ne ukori. Oni su po Tu─Ĺmanu amnestirani, a hrvatske se ljude i u Domovini i u Hagu sudi. Pravne dr┼żave jo┼í nema. Javni mediji su u rukama onih koji pla─Źu za Jugoslavijom. Drugi predjednik je proveo detu─Ĺmanizaciju. Bio je na proslavama ustanka Srba u Hrvatskoj, a nije bio u 10 godina mandata ni jednom u ┼ákabrnji ili Blajburgu. Ide u Vatikan Papi da mu izlo┼żi kao komunista da je protiv kri┼ża? Eto, mislio sam da ─çu u mirovini u┼żivat u mom voljenom Zagrebu, pa evo me jo┼í uvijek i nakon 4 godine tu i sve rije─Ĺe u Zagrebu. Tu┼żan sam da je to tako.

- Od kada si se povukao u zaslu┼żenu "HKZ-mirovinu", ─Źime se bavi┼í, ┼íto te zaokuplja?

U┼żivam u bezbri┼żnosti da mogu ujutro ostati u krevetu i da cijeli dan ne moram i┼íta raditi ili ┼íto mi se svidi. Puno ─Źitam. Pogledam na internetu ┼íto se doga─Ĺa u Hrvatskoj, Francuskoj i ovdje. Otkako sam prestao raditi, preuredivao sam svoju praksu za stanovanje i poku┼íavam prodati ku─çu.

- I na kraju, bi li nam otkrio ne┼íto vi┼íe o sebi? Primjerice, kada i gdje si ro─Ĺen, koje si ┼íkole poha─Ĺao, itd.

Ne krijem ja to. Ro─Ĺen sam 26. svibnja 1936. u Grudama (tada i danas najhrvatskije selo u BiH i Hrvatskoj) u tada┼ínjoj Primorsko-neretvanskoj banovini. Pu─Źka ┼íkola u Grudama, ni┼ża gimnazija u Ljubu┼íkom, te dio u Mostaru, zavr┼íni i velika matura u Zagrebu. Medicinski fakultet u Zagrebu 1962. Sta┼żirao godinu dana u Zagrebu, Zelini i Bo┼żjakovini op─çu medicinu, a 1967. otvorio ambulantu sa laboratorijem i zubnom ordinacijom. 1967. dolazim u Bern. U Interlakenu sam radio 9 godina, 6 godina u Nyonu, a od 1983. u svojoj praski sve do prije 4 godine. Napisao sam 4 znanstvena rada i 1982. doktorsku tezu u Bernu. Doktorat sam imao iz Zagreba, ali sam ga morao napraviti i ovdje za priznavanje specijalisti─Źkog zvanja iz orthopedije.

- Dragi Vlado, svima nam nedostaje┼í, ali nas raduje ┼íto u┼żiva┼í mirovinsku slobodu. Hvala na razgovoru, i budi nam ┼żiv i zdrav!

Razgovor napravila Dunja Gaupp

Društvene obavijesti broj 104

Predsjednik prof. Ivan Matarić i dr. Vlado Šimunović

08-2010

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU