Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

RAZGOVOR S  MIROSLAVOM ME─ÉIMORCEM, BIV┼áIM HRVATSKIM VELEPOSLANIKOM U BERNU   (lipanj 2005.)

medjimorec.jpg

Nekada┼ínji veleposlanik RH u Bernu, gospodin Miroslav Me─Ĺimorec, ljubazno se odazvao na┼íem pozivu da Hrvatima u ┼ávicarskoj predstavi svoje knjige "Pi┼íe Sunja Vukovaru" i "Frankfurtska veza".

Supru┼żnici Me─Ĺimorec boravili su u gostima HKZ 04. i 05. prosinca 2004., a knjige su predstavljene u Schaffhausenu, Joni i Zuerichu.

Tu smo prigodu iskoristili za razgovor kojeg donosimo u nastavku.

Dobrodo┼íli u ┼ávicarsku, gospodine Me─Ĺimorec! Nakon koliko ste to godina ponovno me─Ĺu nama?

Hvala vam na dobrodo┼ílici. Hvala Hrvatskoj kulturnoj zajednici i bra─Źnom paru Gaupp na pozivu i organizaciji na┼íeg gostovanja. Moja supruga i ja se radujemo povratku u zemlju u kojoj smo proveli zna─Źajnih ─Źetrnaest mjeseci na┼íega ┼żivota. Za nas je to bilo novo i bogato ┼żivotno iskustvo. Najve─çi dobitak nam je ipak bilo poznanstvom s mnogo dragih ljudi koje ─çemo, nadam se, sada ponovno susresti. Iz Berna smo oti┼íli krajem listopada 2000., no sa ┼ávicarskom i prijateljima koje smo stekli u njoj, nismo prekinuli sve veze. Sada┼ínja prigoda je druga─Źija, vi┼íe nisam slu┼żbena osoba, a i oni su oslobo─Ĺeni ograda prema meni. Dolazim kao pisac, autor dviju knjiga. U ┼íali govorim da ih ne bih napisao da me nisu opozvali iz ┼ávicarske, skoro da sam im zahvalan.

Bili ste veleposlanik RH u Bernu ne┼íto vi┼íe od godine dana, a onda odlukom nove vlade izabrane 3. sje─Źanja 2000. g. opozvani. Koliko je nama poznato, Vi niste ─Źlan niti jedne politi─Źke stranke, za┼íto ste onda smijenjeni, tim vi┼íe ┼íto za Vas nije postojala zamjena gotovo slijede─çe 3 godine?

Od nadle┼żnih u dr┼żavnoj upravi pa i od Upravnog suda ve─ç pet godina poku┼íavam dobiti odgovor na to pitanje i jo┼í ga nisam dobio. Po sli─Źnosti s ranijim postupcima prema meni, posebice nakon godine 1971. i "hrvatskog prolje─ça", mogu pretpostaviti da su u pitanju politi─Źki razlozi. O─Źito je da su 2000. moji osobni postupci, na─Źela i stavovi postali suprotni politici koja je tada do┼íla na vlast. Neobi─Źno je da se ja nikad nisam ┼żelio baviti politikom, pa i nisam, kao ┼íto Vi isti─Źete u va┼íem pitanju, nikad bio ─Źlan neke politi─Źke stranke, ali se politika ─Źesto bavila mnome. Uostalom kao i sa svima nama.

Nakon dobrovoljnog sudjelovanja u Domovinskom ratu ponu─Ĺeno mi je da sudjelujem u stvaranju mlade hrvatske dr┼żave. Isku┼íao sam se u nekoliko va┼żnih dijelova dr┼żavne uprave, mislim da sam dao skroman obol njenom napretku. Politika je 2000. zaklju─Źila da vi┼íe nisam potreban i po starom, proku┼íanom receptu me je stavila na led. Na njem se i danas nalazim. Na sre─çu, valjda sam takve naravi, led me nije uspavao, ostao sam vrlo budan i aktivan. Ako ─Źovjek na hladno─çi ┼żeli ostati budan mora joj se othrvati. To stoji mnogo napora, ali su plodovi truda moje knjige, scenarij za dokumentarno-igrani film o Vukovaru s redateljem Edom Gali─çem ("Vukovarska pasija"), koji se zavr┼íava, pripovijetke, pisanje drama. Postoji izreka "┼áto vas ne ubije, to vas oja─Źa"!

Va┼í prvijenac "Pi┼íe Sunja Vukovaru" pro─Źitala sam s velikim zanimanjem. U knjizi sami sebi postavljate pitanje ┼íto je razlog Va┼íeg odlaska u rat, pa Vas molim da sada odgovorite na to pitanje.

Svaki misle─çi ─Źovjek, intelektualac, propituje razloge svojih namjera ili djela ┼íto ih je u─Źinio. To sam i ja poku┼íao u uvodu knjige "Pi┼íe Sunja Vukovaru". Za┼íto sam oti┼íao u rat? Uz razloge koji se mogu objasniti razumom postoje i oni dublji, nagonski, instinktivni, moralni, karakterni razlozi koji cijeli ┼żivot pojedinca usmjeravaju prema nekom cilju, velikoj odluci ili djelu.

Ispri─Źat ─çu vam mali doga─Ĺaj iz moje mladosti. Bio sam najstariji u skupini djece koja su se otputila na kupanje na jezero-┼íljun─Źaru pokraj Save. Jedna djevojka se po─Źela utapati, ja sam bez razmi┼íljanja sko─Źio u vodu i spasio je. To je bila moja ljudska du┼żnost, nisam je bio svjestan, postupio sam po nekom dubljem na─Źelu. Uokolo je bilo i drugih koji se nisu bacili u vodu, oni nisu imali tu prisilu.

Sli─Źno sam postupao i u drugim prigodama. Uz sve razumske razloge koje sam domislio, mislim da je instinkt, nesvjesna prisila, moralna zapovijed koju ─Źovjek ima ugra─Ĺenu u sebi, bila odlu─Źuju─ça za odlazak u rat. Cijeli nam se ┼żivot i sastoji u dono┼íenju odluka, pri tome nam poma┼żu karakter, odgoj, osobni moral, odnos prema zajednici, hrabrost, ali je ipak, mislim tako, odlu─Źuju─çi je taj skriveni imperativ.

U domovinskom ratu Hrvatsku su branili i nekada┼ínji partizani i nekada┼ínji usta┼íe ili njihovi sljedbenici. Je li to bio rezultat pomirdbe koju je zagovarao predsjednik Tu─Ĺman, ili ne┼íto drugo?

Da, mislim da je zamisao o pomirbi odigrala odlu─Źuju─çu ulogu. Mnogi su je prihvatili nesvjesno, drugi svjesni njene suprotnosti: razdiobe, podjele, sukoba i gra─Ĺanskog rata. Mnogi misle─çi ljudi su osjetili isklju─Źivost i pogubnost svih totalitarnih sustava koji su se u Hrvatskoj izredali u dvadesetom stolje─çu, prvi su bile ┼żrtve tih pritisaka. Shvatili su da hrvatska dr┼żava mo┼że jedino nastati na pomirenju svih njenih gra─Ĺana oko osnovnih na─Źela: slobode, neovisnosti, sno┼íljivosti, mnogostrana─Źja. I Hrvatska je na pomirenju, na izostanku gra─Ĺanskog rata, na zajedni┼ítvu i nastala.

Procesi koji su se nakon toga doga─Ĺali: protuudar bolj┼íevi─Źke svijesti, ─Źuvanje bolje pro┼ílosti i mladena─Źkih komunisti─Źkih ideala su za neke neo─Źekivane ali prirodne posljedice demokracije. I dalje, na svu sre─çu bez oru┼żane borbe, traje nadmetanje starog, totalitarnog, komunisti─Źkog poimanja svijeta i slobode, demokracije, sno┼íljivosti, ljudskosti. Nametnuta nam je podjela na partizane i usta┼íe, radi se o sukobu starog i novog, sputanog i nesputanog, vo─Ĺenog i slobodnog.

Poznavali ste na┼íeg pokojnog predsjednika Tu─Ĺmana. Kako ste ga do┼żivljavali? ┼áto ka┼żete na optu┼żbe da je pokrenuo zlo─Źina─Źko udru┼żivanje?

Na osobni poziv pokojnog predsjednika Tu─Ĺmana u prolje─çe 1992. do┼íao sam raditi u Predsjedni─Źki ured i u njemu ostao do zime iste te godine kad sam na njegov, i prijedlog pokojnog ministra obrane Gojka ┼áu┼íka, pre┼íao u MORH.

Kakav je bio predsjednik? Imao je ono slu┼żbeno, dr┼żavni─Źko lice, strogo, koncentrirano, radoznalo za tu─Ĺa mi┼íljenja i poglede. Propitkivao bi, slu┼íao, ─Źitao i tek nakon pa┼żljivog promi┼íljanja donosio odluke. Bio je opsjednut jednom mi┼ílju: kako stvoriti i za┼ítititi hrvatsku dr┼żavu. Ipak, nikad ga nisam ─Źuo da bi tra┼żio da se do tog cilja do─Ĺe ne─Źasnim ili zlo─Źina─Źkim sredstvima. Tome ja nisam bio svjedok. Priznajem, nisam se mogao uklopiti u dvorsku atmosferu oko njega, uvijek je bilo onih koji su mu se nametali, govorljivih, dodvorljivih, stalno se vodila borba oko boljih, vi┼íih i mo─çnijih polo┼żaja u toj piramidi ispod njega. Ja sam bio uvijek, pa i danas, pomni promatra─Ź.

Opa┼żao sam i ono toplije, mek┼íe predsjednikovo lice, vidio da su mu va┼żni poginuli, nestali, prognani ljudi, a ne brojevi, osjetio da ga bole nevolje i jadi koji su u ratu pali na nas. Nikad nisam ─Źuo da je izdao zapovijed koja bi se kosila s ljudskim i bo┼żjim zakonima. Bilo je slu─Źajeva kad bi pun srd┼żbe zapovjedio ┼żurnu istragu ili ka┼żnjavanje pojedinaca za incidente koji bi se doga─Ĺali.

Jednom je u prolazu iz automobila vidio Paveli─çevu sliku na stra┼żnjem prozoru nekog slu┼żbenog vojnog vozila. Odmah je od mene zatra┼żio da prona─Ĺem korisnika i zapovjedim skidanje slike. Primio je na razgovor mlade vojnike koji su trebali biti osu─Ĺeni zbog bijega s polo┼żaja i umjesto kazne ponudio im ┼íkolovanje u ─Źasni─Źkoj ┼íkoli. Jedan od njih i danas radi u ministarstvu vanjskih poslova. Ne, nije on stajao na ─Źelu zlo─Źina─Źke organizacije.

U jednom ste razgovoru rekli kako smo ┼żeljeli samo svoju slobodu i neovisnost, a sada nam sude u Haagu i upitali se "┼áto smo svi mi to krivo ─Źinili? ┼áto se doga─Ĺa s nama?" Imate li danas odgovor na ta pitanja?

Poku┼íavam i dalje otkrivati svu zamr┼íenost povijesti, interesa, nacionalnih mitova ┼íto se prepli─çu na ovom prostoru i nad nama. Svjestan sam snage velikih sila, njihove ┼żelje da geopoliti─Źki urede svijet, pa i ovaj na┼í prostor, ali ne mogu pristati na potpuno prepu┼ítanje drugima da odre─Ĺuju moju/na┼íu sudbinu. Mi smo je odredili u godinama stvaranje dr┼żave, mi, gra─Ĺani Hrvatske trebamo i danas demokratski, ali i odgovorno odlu─Źivati o nama samima. Mislim da smo danas izgubili odlu─Źnost da do krajnjih razumskih granica branimo svoj nacionalni interes, svoj identitet, svoju kulturu, jezik. Ponovno smo se podijelili na one koji vjeruju u sebe i one koji ┼żure da se uklju─Źimo u neki novi savez, novu zajednicu, one koji bi da sami sredimo stvari i one koji dr┼że da ─çe se to dogoditi ulaskom u EU.

Da se vratimo na Va┼íe knjige "Pi┼íe Sunja Vukovaru" i "Frankfurtska veza". Obje su na neki na─Źin iznena─Ĺenje. Poznajemo Vas kao umjetnika, do┼żivljavamo kao veleposlanika, a onda saznajemo za ulogu ratnika i obavje┼ítajca. Postoji li neka nit koja povezuje te djelatnosti?

Na to pitanje sam ve─ç poku┼íao odgovoriti. U te┼íkim vremenima rodoljubi su stavljali sve svoje sposobnosti na raspolaganje domovini. U vrijeme Drugog svjetskog rata u Engleskoj i Americi su znanstvenici, umjetnici i tehni─Źka inteligencija pomogli svojim znanjima da pobijedi demokracija i sloboda. Za vrijeme bavljenja izvje┼ítajnom djelatno┼í─çu sretao sam vi┼íe visokih du┼żnosnika, direktora slu┼żbi, koji su se ranije bavili istom profesijom kao i ja, re┼żijom. Stereotipne podjele i specijalizacije, ─Źvrsto ukorijenjene u na┼íem dru┼ítvu, protive se mijenjanju profesije za profesiju, mediokriteti, ljudi nesposobni u poslu za koji su navodno stru─Źni, tako brane svoj polo┼żaj. Osjetio sam to osobno, a i danas ─Źujem prigovore jednog politi─Źara drugom: "┼áto on zna kad je samo jedan kazali┼íni intendant"!? Kao da je kazali┼íte mjesto za komedijante koji govore tu─Ĺe tekstove i koji nemaju svoje mi┼íljenje. U kazali┼ítu je ba┼í naprotiv potrebna sposobnost pronicanja teksta, dubinske ra┼í─Źlambe znakova i smislova, sposobnost organizacije prostora i vremena i nadasve vje┼ítina komuniciranja i vo─Ĺenja ljudi. Kazali┼íte osposobljava ─Źovjeka za vrlo moderne discipline potrebne politi─Źaru, nije to neka zastarjela i smije┼ína profesija. Bojim se da je taj politi─Źar u velikoj zabludi. Uz sve te vje┼ítine, uz poznavanje stranih jezika, radoznalost tu je potreba i jedna osobina koju ja posjedujem: ┼áutnja! Zbog nje su se mnogi ┼íalili na moj ra─Źun, ali ja znam poslovicu: ┼áutnja je zlato! Velika je sposobnost ┼íutjeti i znati za sebe zadr┼żati tajnu. Ne mogu vjerovati koliko je danas brbljavaca u toj profesiji i uop─çe oko nas.

Jedno pitanje koje zanima na┼íe ljude u ┼ávicarskoj, ali vjerujem i mnoge druge iseljene Hrvate. Ne rijetko mo┼żemo pro─Źitati da veleposlanstva dr┼żave X ili Y protestiraju zbog neke izjave ili ─Źina dr┼żave doma─çina upu─çivanjem "diplomatske note". Ne┼íto sli─Źno nismo do┼żivjeli od hrvatskih diplomata! A nije rijetkost da primjerice ┼ívicarski dr┼żavni mediji objavljuju neistine o na┼íoj domovini! Nije li jedna od najva┼żnijih veleposlani─Źkih obaveza lobiranje i obrana dr┼żavnih interesa?

Odgovoriti mogu samo na─Źelno, jo┼í uvijek sam slu┼żbenik ministarstva vanjskih poslova. Postoji cijela skala postupaka diplomacije na pojedine doga─Ĺaje, izjave, neistine. Mislim da je neprimjereno i ─Źak kontraproduktivno da veleposlanik reagira na svaki "incident", pro┼íla su vremena takvog diplomatskog pona┼íanja. Svakako bi trebalo regirati na nedopustive izjave s dr┼żavne razine. Uvijek se vr┼íi procjena, konzultira se ministarstvo, odabiru instrumenti. Osobno mislim da na takve pojave, neistine, predrasude, la┼żi, vi trebate reagirati, vi koji ┼żivite u doti─Źnoj zemlji: pismima ─Źitatelja, obra─çanjem uredni┼ítvu, organizacijom tribina, ─Źlancima, knjigama, djelovanjem u svojoj zajednici, suradnjom s doma─çim politi─Źkim, kulturnim, dru┼ítvenim institucijama. Iako izdaleka pratim doga─Ĺanja u ┼ávicarskoj vidim da se poja─Źava hrvatsko prisustvo na filmskim festivalima, knji┼żevnim susretima, sve bolja je suradnja sa ┼ívicarskim kulturnim dru┼ítvima. Jo┼í je mnogo posla pred vama kao i pred cijelim hrvatskim iseljeni┼ítvom u svijetu, pred na┼íom diplomacijom, bit ─çe potrebno mnogo napora kako bi se Hrvatska u svoj svojoj razli─Źitosti predstavila svijetu. Na vama je da ┼íto vi┼íe u─Źinite u ┼ávicarskoj, zato i postoji Hrvatske kulturna zajednica.

I na kraju, jeste li zadovoljni organizacijom Vašeg gostovanja u Švicarskoj i interesom za Vaše knjige?

Moja supruga Vedrana, idealan interpret mojih tekstova, i ja smo jako zadovoljni dolaskom u ┼ávicarsku i zanimanjem za moje knjige. Ve─ç sam se navikao da je, za razliku od kazali┼íta koje privla─Źi na stotine gledatelja, i nekoliko desetaka zaljubljenika u knji┼żevnost dovoljna da razveseli pisca. Onda tu je i knjiga koja se za razliku od kazali┼íne predstave mo┼że predati novom ─Źitatelju, posuditi, preporu─Źiti. Zahvaljujemo se Hrvatskoj kulturnoj zajednici i posebno bra─Źnom paru Gaupp na mogu─çnosti da se u novom svojstvu vratimo u ┼ávicarsku. Gajimo nadu da nam to ne ─çe biti jedini put. Ja i dalje pi┼íem!

Unaprijed se radujemo slijede─çim uradcima, a obitelj Me─Ĺimorec uvijek nam je dobrodo┼íla. Zahvaljujemo na razgovoru i ┼żelimo uspje┼íni nastavak rada na svim kreativnim podru─Źjima.

Razgovor vodila: Dunja Gaupp, dopredsjednica Hrvatske kulturne zajednice

Izvor: Društvene obavijesti broj broj 96, svibanj 2005.

 

Miroslav i Vedrana Me─Ĺimorec u Zuerichu

004-2005

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU