Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

RODNA IDEOLOGIJA I MORALNI RELATIVIZAM        (29.05.2022.)

Svi koji se usprotive načelu “rodno osviještene” politike proglašavaju se poticateljima diskriminacije

U eksperimentiranju s pravima žena, vladajući u Zagrebu, u novim dokumentima umjesto žene spominju “osobe koje menstruiraju”. Zar upravo to nije oblik diskriminacije jer isključuje žene koje nemaju menstruaciju? Zavodljivi relativizam nudi neograničenu slobodu, a apsolutna sloboda, bez odgovornosti, pretvara se u svoju suprotnost. U koncepciji radikalnog moralnog relativizma, kada se vrijeđa vjeru i vjernike, to je sloboda govora ili pravo umjetničkog izražavanja.

Britanski filozof Roger Scruton (za života) je tvrdio: “Moralni relativizam ima tendenciju da postane apsolutizam”. Radikalni moralni relativizam vidljiv je u (zelenom) anarhizmu i/ili ateizmu, čije su posljedice relativiziranje smisla života, spolnog identiteta, odgoja, obitelji, vjere, rada. Milivoj Solar u knjizi Kritika relativizama ukusa, ovako zapisuje: “Relativizam je u biti paradoks. Ustvrdimo li da je sve relativno, kako smo mogli doći do te tvrdnje? I ona je relativna. Ako je sve relativno, bi li to moglo značiti da je onda ta istina apsolutna?”

Rodna ideologija i Istanbulska konvencija


Oni koji su prihvatili Istanbulsku Konvenciju se obvezuju izbaciti sve “običaje i tradicije” koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca”. Navodna glavna svrha Konvencije je “zaštititi žene od svih vrsta nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelj.” To je iritantna formulacija jer se nasilje ne može iskorijeniti. Intencija je Istanbulske konvencije nametnuti rodno neutralan odgoj, a izostavlja se uloga majke i oca u odgoju djece. Odgoj nije i ne može biti vrijednosno neutralan. Ranije pravo majki da budu majke i očeva da budu očevi dokinuto je radi postizanja ravnopravnosti tzv. marginalnih skupina.

EU birokrati i “igrači iz sjene” su još jednom pokazali cinizam i dvostruka mjerila relativizirajući načela o ljudskim pravima. Evo dodanih razloga.

Žena u IK Konvenciji podrazumijeva osobu bilo kojega spola “koja je preuzela ponašanja, aktivnosti i uloge žene u obitelji i društvu". Konvencija (u čl. 3.) definira termin rod kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Takvo nerazumljivo tumačenje roda suprotstavlja se uobičajenom tumačenju da rod odgovara spolu muškarca ili žene, a Konvencija sve prepušta slobodi izbora i/ili interpretativnom relativizmu. Konvencija rabi pojam “rodni identitet” ali bez pojašnjenja. Spol je sastavnica nečije biološke određenosti, a sada se (i) to relativizira. Rodna ideologija je poput zidova koji dijele ljude, a granice su potrebne radi poštovanja integriteta druge osobe.

Od 2019. u Francuskoj su nove zakonske odredbe usmjerene na ukidanje diskriminacije istospolnih roditelja, ali one relativiziraju i/ili “dehumaniziraju” roditeljstvo i mogu dovesti do pitanja tko se klasificira kao važniji ‘roditelj 1’, ili onaj/a drugi/a tj. roditelj 2. Brisanjem oca i majke iz rodnog lista (djeteta) ili putovnice, članovi obitelji, umjesto prava na identitet, postaju brojevi! Svi koji se usprotive načelu “rodno osviještene” politike proglašavaju se poticateljima diskriminacije.


Od 2016. u Norveškoj djeca između 6 i 16 godina, uz pristanak roditelja mogu dobiti novi national identity number. Do tada u Norveškoj je bila praksa da ako netko želi promijeniti svoj spol/rod (legal gender) mora mu/joj biti dijagnosticirana transseksualnost, psihološka procjena, hormonska terapija ili kirurška zamjena reproduktivnih organa.

Seksualna revolucija od šezdesetih godina prošlog stoljeća progresivno napreduje


Norveška znanstvenica Anniken Sorlein u jednom članku tvrdi kako medicinski tretman zamjene organa, kako bi se mogao promijeniti spol/rod, predstavlja kršenje ljudskih prava. (članak naslovljen Legal gender meets reality: a socio-legal children’s perspective – objavljen u Nordic Journal of human rights). Sorlein je provodila kvalitativna istraživanja s djecom i mladima koji žele promijeniti svoj spol/rod (legal gender), kao i s roditeljima djece koja se izjašnjavaju kao transrodne osobe. Opisivala je brojne slučajeve u kojima se jedan roditelj slaže s djetetovom promjenom pravnog spola/roda (legal gender) a drugi ne.

Medicinska znanost, poznaje ženski i muški spol, a(li) ne i rod. U rodnoj ideologiji pojam “gender” ne označava spol, nego rodno usmjerenje, a svako rodno usmjerenje tretira se kao jednakovrijedno – heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno. Oni koji se usprotive načelu “rodno osviještene” politike proglašavaju se poticateljima diskriminacije i mogu snositi kaznene sankcije.

Rodna ideologija implicira stav kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom kojeg kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili djeca) osjećaju! Zagovornici transrodne ideologije žele rekonceptualizirati ljudsku narav.

Seksualna revolucija od šezdesetih godina prošlog stoljeća progresivno napreduje. Danas je prepoznatljiva u enormnim povećanjima zahtjeva za promjenom spola, najviše u SAD-a. To je omogućila rodna ideologija.
Rodni identiteti su opasni eksperimenti s ukidanjem spolova. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. Ukidanje spolnih razlika muškarca i žene ide prema ukidanju ljudskosti.

Rodni identitet


Rodnih identiteta ima beskonačno. Na primjer, poznat je slučaj transrodnog muškarca od pedeset dvije godine, obučenog u haljinicu s mašnicom u kosi koji se identificirao sa šestogodišnjom djevojčicom. hoćemo li tu “šestogodišnju djevojčicu” upisati u prvi razred s drugim šestogodišnjacima? Ta osoba, iako ima sedmoro djece, izjavljuje da želi novi početak za sebe. Za sebe!!! A što je s djecom? Inače, tu “djevojčicu” su usvojili ljudi koji oko sebe u obitelji imaju malu djecu. Zar i tu ne vidimo opasnost od pedofilije?

Tko se više pita o najboljem interesu i dobrobiti djeteta?


Rastuća “zajednica roditelja” u SAD-a je onih koji zanemaruju anatomiju – genitalije djeteta (pri rođenju) tako što na rodnom listu potpisuju izjavu “spol nepoznat”. Odgajaju djecu od najranije dobi spolno neutralno, prepuštajući da kasnije (četiri ili pet godina) sami odluče biti žena ili muškarac.

Nedavno sam gledao video u kojemu muškarac koji je promijenio spol u ženski, a živi sa ženom koja je promijenila spol u muški, kako gura bradavicu u usta malom djetetu nastojeći ga nahraniti ni “s ničim” Pri tome se ta transrodna žena, koja je biološki muškarac, žali i plače kako u bradavici nema mlijeka. Naravno da nema. Nije to čudno. Čudno je i tragično da se dozvolilo odraslim osobama eksperimentiranje s djetetom koje služi njima za zadovoljavanje njihovih bizarnih želja. Tko se više pita o najboljem interesu i dobrobiti djeteta?! Da ne zaboravim, transrodni muškarac ( biološka žena) je prije promjene spola rodila to dijete i sad ne može izvaditi dokumente za dijete, jer se ne može upisati kao majka.

Još jedan slučaj bizaran slučaj: Ona se zove Tony i osjeća se kao “ljudski” pas, on je Andrew i njezin je muž i dreser nje kao psa. On izjavljuje da je njegova odgovornost u toj vezi kao i s drugim psima. Njihova parola je Love don’t judge (ljubav ne osuđuje). U Los Angelesu postoji i klub za one ljude koji se osjećaju kao psi, u kojem se osjećaju sigurno i podržano.

Radikalni moralni relativizam, s rodnom ideologijom ekstremno brzo pomiče granice, a najporaznija je činjenica da se djeci sugerira pravo i na takve eksperimente. Roditelje odavna više nitko ne pita! Trivijaliziranjem i relativiziranjem (odgojnih) vrednota djecu odgajamo u raspuštenosti, “i to nazivamo progresivnim odgojem. (O. Platonov u knjizi Zašto će propasti Amerika?).

Zagrebačke vlasti – promicatelji demagoške frazeologije


U eksperimentiranju s pravima žena, vladajući u Zagrebu, u novim dokumentima umjesto žene spominju “osobe koje menstruiraju”. Zar upravo to nije oblik diskriminacije jer isključuje žene koje nemaju menstruaciju?

Politički aktivizam političke platforme Možemo u Hrvatskoj nije naš “proizvod”, on je “uvezen” s (ekstremno) lijevo – zelenom platformom. Takvi aktivisti obezvređuju dokazane autoritete (iz struke) ako se ne uklapaju u njihov svjetonazor, podržavaju ili su dio LGTB pokreta i rodne ideologije, odbijaju argumente onih koji nisu ekstremni ljevičari, ne odriču se boljševičkih simbola, ali istovremeno mrze sve one koji se ne uklapaju u njihovu viziju rodne i anarhističke “demokracije”- čitaj demagogije!! U temelju zelenog aktivizma je radikalni biološki egalitarizam, boljševizam i anarhizam!

Ako nema ideala i sve je relativno, onda se ljudski se život svodi zadovoljavanje “subjektivnih potreba, prozvanih nova prava” (De Mattei u knjizi Diktatura relativizma).

Dr. sc. Zlatko Miliša, narod.hr

 

 

 

O autoru:


Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale.

Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

 

Priredila D.G.

www.hkz-kkv.ch

186 -2022

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: