Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

SIMBOL SVIH HRVATSKIH STRADANJA      (05.05.2012.)

O UKIDANJU POKROVITELJSTVA HRVATSKOGA SABORA NAD KOMEMORACIJOM U BLEIBURGU

Koja je motivacija nepotrebnog i ┼ítetnog ukidanja saborskog pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu? Je li se htjelo, prebacuju─çi te┼żi┼íte problema na manje va┼żno pitanje mjesta zlo─Źina, sakriti sam zlo─Źin? Ili se htjelo iznova prodrmati relativno sre─Ĺeno pitanje tako da cijela Hrvatska opet upadne u ideolo┼íki sukob?

Predsjedni┼ítvo Hrvatskoga sabora ukinulo je 17. travnja 2012. pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, uz obrazlo┼żenje predsjednika Borisa ┼áprema: "Na Bleiburgu su se odvijale zavr┼íne i legitimne borbe Narodnooslobodila─Źke vojske Jugoslavije i ve─ç tada gotovo pora┼żenih Paveli─çevih snaga; do┼ílo je do stradanja s obiju strana, ali nije bilo nevinih ┼żrtava." Koliko je javnosti poznato, ta je odluka donesena nakon i na temelju javnih izjava Danijela Ivina i Stjepana Mesi─ça da na Bleiburgu nije bilo ubijenih, ili je njihov broj bio zanemariv, ┼íto je prihvatio i premijer Zoran Milanovi─ç, koji je izjavio da tamo ┼żrtava uop─çe nije bilo.

Bleiburg ozna─Źava sva hrvatska poratna stradanja na kri┼żnim putovima

Me─Ĺutim, koliko je ljudi, vojnika i civila doista pobijeno 15. i 16. svibnja 1945. na samom Bleibur┼íkom polju nemogu─çe je utvrditi, jer britanski i srpski vojni arhivi jo┼í nisu dostupni povjesni─Źarima. Oni izvori koji jesu dostupni potvr─Ĺuju da je tamo ubijen odre─Ĺen broj ljudi, stoga su u krivu oni koji tvrde da tamo nije bilo ┼żrtava ili da se radilo o maloj skupini poginulih te da bi zbog toga Sabor trebao odustati od pokroviteljstva manifestacije kojom se svake godine obilje┼żavao tragi─Źni doga─Ĺaj.


Nijedan povjesni─Źar dosad nije ustvrdio da poginulih na Bleiburgu uop─çe nije bilo. Jedini pak izvori za tvrdnju da je njihov broj bio malen jesu izvje┼í─çe ┼ítaba 12. divizije partizanske vojske, u kojem se navodi da je prilikom njihove predaje "zarobljeno 93.000 neprijateljskih vojnika, a ubijeno je 27 vojnika", te britansko vojno (Cowgillovo) izvje┼í─çe, prema kojem su "Titovi ljudi na Bleibur┼íkom polju ubili neke ranjenike, kao i pojedine Hrvate koji su bje┼żali prema okolnim podru─Źjima. Ukupan broj stradalih nije mogao biti ve─çi od 30 do 50 osoba." Ali, tko je onaj koji s punom odgovorno┼í─çu mo┼że odrediti granicu izme─Ĺu malo i puno? Je li pedeset stvarno tako malo da ih ne treba komemorirati? Nadalje, ako su zarobljenici ubijeni sto, dvjesto ili tisu─çu metara od samoga polja, u neimenovanim ┼íumarcima i na poljima, zar nisu i oni bleibur┼íke ┼żrtve? Osim toga, ova dva izvje┼í─ça jesu autenti─Źna, no vrlo je upitno jesu li i vjerodostojna, jer su i partizani i Britanci sudionici i krivci za ovaj doga─Ĺaj pa im je nedvojbeno bio interes umanjivati broj ┼żrtava. ┼Żalosno je ┼íto su zagovornicima minimaliziranja ┼żrtava povjerovali neki od najodgovornijih hrvatskih politi─Źara i tako nasjeli na politi─Źku inicijativu koja Hrvatskoj ne ┼żeli dobro. Svi oni koji su ove tvrdnje prihvatili ogrije┼íili su se o vi┼íe temeljnih pravila i normi javnoga djelovanja.

Povjesni─Źari o Bleiburgu

Prije svega, nisu saslu┼íali drugu stranu. A pri─Źa druge strane o ovome doga─Ĺaju dramati─Źno je druk─Źija. Britanski povjesni─Źar Nikolai Tolstoy u knjizi Ministar i pokolj, objavljenoj 1986. u Velikoj Britaniji, o zbivanjima u Bleiburgu tako pi┼íe: "U op─çoj zbrci, mnoge su jedinice mislile da se predaju Britancima, dok su se ostale jedinice, bolje shva─çaju─çi situaciju, spremale na borbu ili proboj prema ┼íumama. Ve─çina je me─Ĺutim predala oru┼żje i podigla bijele zastave. Za tili je ─Źas komesar Basta shvatio da je do┼ílo njegovih pet minuta. Siguran da njegove ┼żrtve vi┼íe nemaju sredstva za obranu i da se Britanci ne namjeravaju mije┼íati, svojim je sljedbenicima dao znak koji su dugo ─Źekali. Ono ┼íto se tada dogodilo bio je toliko odvratan pokolj da se njegov razmjer mo┼że opisati jedino do┼żivljajima onih koji su ga pre┼żivjeli."

A svjedoci, kao Teodor Pavi─ç, ka┼żu: "Partizani su pucali u masu, uglavnom isuvi┼íe gustu za mogu─çi bijeg. Pokolj je bio u┼żasan. Mu┼íkarci, ┼żene, djeca padali su u hrpama dok su partizani svojim strojnicama po polju ┼íarali lijevo-desno." Nisu uzeli u obzir ni izvore u kojima i sami po─Źinitelji govore druk─Źije. Primjerice, izjavu koju je na─Źelnik ┼ítaba 14. udarne divizije Mi─ço Do┼íenovi─ç 1977. dao za knjigu Francija Strlea Veliki finale na Koro┼íkem: ".taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su pu┼íkomitraljezi ┼íarci. Uvijek ka┼żem, imali smo idealne polo┼żaje i malu udaljenost, a pred sobom gomilu. To nije bio vojni raspored, bila je to gomila zbijenoga ljudstva na cesti i oko ceste, kola do kola i ─Źovjek do ─Źovjeka. A tada je jedan na┼í bataljun imao vi┼íe mitraljeza nego ranije pola divizije."

Op─çeprihva─çeni simbol komunisti─Źkih zlo─Źina

Nisu uzeli u obzir ni novije rezultate istra┼żivanja hrvatskih povjesni─Źara o ovome pitanju. Primjerice, Ivo Goldstein 2003. pi┼íe: "Ve─çina je do┼íla pod nadzor jugoslavenske vojske. Njihova je sudbina bila razli─Źita: neki od va┼żnijih zarobljenika izdvojeni su i sprovedeni u zatvor, te im je potom legalno su─Ĺeno, ali je zato dio anonimnih povratnika ubijen odmah a dio du┼ż Kri┼żnog puta."

Josip Jur─Źevi─ç 2005. pi┼íe: "Naime, iako je na samo Bleibur┼íko polje stigao manji dio hrvatskih civila i vojnika te iako je na Bleibur┼íkom polju po─Źinjeno, razmjerno, najmanje zlo─Źina, Bleiburg je, ipak, vi┼íe od pola stolje─ça rije─Ź koja ozna─Źava sva poratna hrvatska stradavanja na Kri┼żnim putevima." Zaklju─Źuje i da je Bleiburg ".postupno postajao i op─çeprihva─çeni simbol svekoliko poratnog stradavanja Hrvata."

Tako─Ĺer 2005. Zdravko Dizdar napisao je ovo: "..na samome Bleiburgu nije bilo mnogo ubijenih.", ali u nastavku i ovo: "Ve─ç na Bleibur┼íkom polju, nakon ┼íto su Hrvati polo┼żili oru┼żje, pojedinci su bili ubijeni od partizana, a potom su se masovna ubojstva nad njima obavljala uz kri┼żne putove."

An─Ĺelko Mijatovi─ç 2007. pi┼íe: "Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su prepu┼íteni Jugoslavenskoj armiji i protivniku s kojim su ─Źetiri godine ratovali, doga─Ĺale u izbjegli─Źkoj vojnoj i civilnoj koloni na Loiba┼íkom polju, pojedina─Źne, obiteljske, pa i nacionalne, te┼íko je opisati i predo─Źiti. Svakako najstra┼ínije ┼íto ih jedno ljudsko bi─çe i dru┼ítvo mo┼że do┼żivjeti."

Gordana Grahek Ravan─Źi─ç 2008. pi┼íe: "Velika je vjerojatnost da je nakon predaje manji broj ljudi ubijen na samom Bleibur┼íkom polju, dok je ve─çina ubijena ili umrla na dugotrajnom kri┼żnom putu.", a navodi i ovo: "Zanimljivo je kako je ovo samo jedno od pitanja vezanih uz bleibur┼íke doga─Ĺaje, koje ima razli─Źite odgovore. Ipak, brojka od dvadesetak osoba, stradalih na polju, ─Źini se prili─Źno proizvoljnom. No, je li broj ┼żrtava tako velik, kako to prikazuju memoari, tako─Ĺer je nemogu─çe tvrditi."


Dakle, neodre─Ĺeni broj ubojstava na samom Bleibur┼íkom polju nedvojbeno je po─Źinjen, dok masovna ubojstva na kri┼żnim putovima tako─Ĺer potvr─Ĺuju svi povjesni─Źari. ┼áto me─Ĺutim zna─Źi manji broj ubijenih u odnosu na pedeset tisu─ça, nitko ne mo┼że re─çi, kao ni da ih je bilo premalo da bi se zadr┼żalo pokroviteljstvo nad njihovom komemoracijom. Pa ipak, to se dogodilo.

O Bleiburgu se sla┼żu Englezi, Francuzi, Talijani, Slovenci, Rusi i Srbi

A evo i nekoliko citata iz engleske varijante ─Źlanka pod naslovom Bleibuirg massacre iz Wikipedije: "The Bleiburg massacre (kurziv Z. L.), which is a part of Operation Keelhaul, is a term encompassing events that took place during mid-May 1945. near the Carinthian town Bleiburg."

Dakle, nedvojbeno Bleiburg i masakr. Slovenska verzija u istoj enciklopediji glasi: "Pliberška tragedija ali Pliberški pokol (kurziv Z. L.) je hrvaški naziv za dogodke po koncu druge svetovne vojne. Le manjši del vojakov in civilistov so pobili v okolici Pliberka."

Dakle, pokolj vojnika i civila. Talijani pod naslovom Massacro di Bleiburg pišu ovo: "Per massacro di Bleiburg si intende una serie di stragi verificatasi nel maggio 1945. L?azione fu ordinata come rappresaglia per ordine del maresciallo Tito. Le vittime del massacro furono soprattutto militari croati, ma vi furono coinvolti anche diversi civili, inclusi donne e bambini (kurziv Z. L.)."

┼Żene i djeca! Zanimljivo da Tita u ─Źlanku Massacre de Bleiburg spominju i Francuzi: "Le massacre de Bleiburg. Etait un meurtre de masse des soldats et civils croates. Il est fort probable que le marechal partisan et future president Tito ├ętait au courant du massacre."

I Rusi na Bleiburg gledaju sli─Źno: "Bleibur┼íka vojna je termin koji se odnosi na doga─Ĺaje iz svibnja 1945. kada je vojska jugoslavenskih partizana prodrla na teritorij Austrije u Koru┼íku i oko grada Bleiburga priredila masovno uni┼ítavanja hrvatski usta┼ía i slovenskih kolaboracionista i ─Źlanova njihovih obitelji."


Posebno ─çe se pak te┼íko Ivin, Mesi─ç i drugi suo─Źiti s ─Źinjenicom da o Bleiburgu druk─Źije od njih pi┼íu ─Źak i Srbi: "Slu─Źaj Blajburg, poznat kao Zarobljavanje i egzekucija usta┼ía u Blajburgu odnosi se na doga─Ĺaj koji se desio krajem Drugog svetskog rata u selu Blajburg. Ostaje otvoreno pitanje o obimu zlo─Źina, koji su u tom slu─Źaju po─Źinili partizani, praktikuju─çi doktrinu prekog suda prema zarobljenicima. Te┼íko je proceniti broj ┼żrtava na Blajbur┼íkom polju u pore─Ĺenju sa onima koji su prona─Ĺeni u jamama u okolini Maribora i ┼íirom Slovenije." ┼áto god mislili o Wikipediji, milijuni njezinih ─Źitatelja diljem svijeta ─Źitaju o Bleiburgu kao o poslijeratnom partizanskom pokolju nad hrvatskim zarobljenim vojnicima i civilima i, bez obzira na trud osporavatelja, to promijeniti ne─çe mo─çi nitko, pa ni Predsjedni┼ítvo Hrvatskoga sabora.


Pitanje svih pitanja ove mu─Źne pri─Źe jest: za┼íto je vi┼íe stotina tisu─ça ljudi uop─çe bje┼żalo pred partizanima i dospjelo u Bleiburg? U dana┼ínjim raspravama to je pitanje nestalo. Za┼íto su se oni pani─Źno nastojali predati zapadnim saveznicima, a ne partizanima? Pa zato ┼íto su imali niz saznanja o tome kako partizani postupaju sa zarobljenicima. Tito je tako ve─ç 15. rujna 1944. izdao zapovijed po kojoj treba "sve one koji se uhvate na neprijateljskoj strani s oru┼żjem u ruci staviti pred vojni sud i po hitnom postupku suditi i najstro┼że kazniti". Kako se ta zapovijed ostvarivala bjelodano pokazuje izvje┼í─çe lokalne slavonske OZNA-e svojoj centrali, iz sije─Źnja 1945: "OZNA III. pobila je bez suda veliki broj biv┼íih domobranskih oficira i vojnika (oko 200/300) koji su pre┼íli na na┼íu stranu na poziv druga Tita poslije 15. IX. 1944." Bje┼żalo se i zbog - danas potvr─Ĺenih - masovnih smaknu─ça koja su partizani po─Źinili od kraja 1944. do svibnja 1945., primjerice u Dubrovniku, Travniku, ─îapljini, Mostaru, Sarajevu, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Osijeku, Slatini, Po┼żegi, Banjoj Luci, Splitu, Kninu, Senju.

Pohvala krvoproli─çu

Prema istra┼żivanjima povjesni─Źara Zdravka Dizdara "nisu likvidirani samo pripadnici Hrvatskih oru┼żanih snaga NDH-a, nego i brojni civili. Posebice su se okomili na ugledne i utjecajne ljude u narodu te intelektualce koji se nisu mirili s vla┼í─çu komunista, ili su smatrali da bi im ubudu─çe bili politi─Źki protivnici, me─Ĺu kojima su posebice bili katoli─Źki sve─çenici, kako bi nametnuli u potpunosti svoj utjecaj u narodu."

Nadalje, britansko izaslanstvo u Vatikanu izvijestilo je 11. svibnja 1954. svoje Ministarstvo vanjskih poslova kako su Titovi partizani u Hrvatskoj ubili 192 katoli─Źka sve─çenika i nekoliko stotina uglednih ljudi. Zbog svega toga u bijeg su se dali i mnogobrojni civili, stoga je neto─Źna tvrdnja da na Bleiburgu nije bilo nevinih ┼żrtava jer ih je, prema svim pokazateljima, bje┼żalo blizu pola milijuna, od kojih je vi┼íe desetaka tisu─ça i stiglo na Bleiburg. Nije mogu─çe da su ba┼í svi civili izbjegli mitraljesku paljbu partizan├ó. Na─Źelnik OZNA-e Rankovi─ç zapovjedio je OZNA-i 15. svibnja 1945. za podru─Źje Hrvatske: ".radite brzo i energi─Źno i da sve svr┼íite u prvim danima." A hrvatski vojnici i civili na Bleibur┼íkom su se polju nalazili jo┼í i 16. svibnja.

Sam je pak Tito ve─ç 26. svibnja 1945. gra─Ĺanima okupljenima na Kongresnom trgu u Ljubljani poru─Źio: "┼áto se ti─Źe onih izdajnika koji su se na┼íli unutar na┼íe zemlje, u svakom narodu posebice - to je stvar pro┼ílosti. Ruka pravde, ruka osvetnica na┼íeg naroda dostigla ih je golemu ve─çinu, a samo jedan mali dio uspio je pobje─çi pod krilo pokrovitelja izvan na┼íe zemlje. Ta manjina vi┼íe nikad ne─çe gledati na┼íe divne planine, na┼ía rascvjetala polja. Ako bi se to ipak dogodilo, trajat ─çe kratko." Pohvalio se dakle ─Źinjenicom da je u samo osam dana pobijena ve─çina njegovih protivnika. Istoga dana, u ljubljanskome dnevniku Slovenski poro─Źevalec, pisac Tone Seli┼íkar Tita je do─Źekao rije─Źima: "Mi ─çemo, a ve─ç i jesmo, krvlju u na┼íim srcima upaliti osvetu kao program i sadr┼żaj, da tu dru┼żinu izdajica i krvnika uni┼ítimo i satremo."


Nikako nije i ne bi smjelo biti dovoljno da nekoliko javnih osoba - kao ┼íto su to napravili Danijel Ivin, Slavko Goldstein i Stjepan Mesi─ç - iznesu svoje (neistinite) tvrdnje pa da Predsjedni┼ítvo Hrvatskoga sabora prekroji tako va┼żnu odluku o kojoj je dosad postojao konsenzus. Dr┼żavne vlasti takve odluke ne bi smjele donositi na temelju izjava nekolicine nepozvanih, umjesto velikog broja pozvanijih. Trebalo je upitati i zatra┼żiti slu┼żbeno mi┼íljenje Hrvatskoga instituta za povijest, povijesnih odsjeka filozofskih fakulteta, HAZU-a, povjesni─Źar├ó iz Slovenije i Austrije. Pa tek tada odlu─Źiti.

Pitanje je na kraju: koja je motivacija ovog nepravednog, nepotrebnog i ┼ítetnog poteza? Je li se htjelo, prebacuju─çi te┼żi┼íte problema na realno manje va┼żno pitanje mjesta zlo─Źina, sakriti sam zlo─Źin? Ili se htjelo iznova prodrmati pitanje koje je bilo relativno sre─Ĺeno tako da cijela Hrvatska ponovno upadne u ideolo┼íki sukob?
Zato bi bilo dobro da Vlada Republike Hrvatske preuzme pokroviteljstvo komemoracije na Bleiburgu. To je interes svih dobronamjernih hrvatskih gra─Ĺana.

Zorislav Luki─ç

http://www.matica.hr/Vijenac

http://zorislavluki.blogspot.com

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU