Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

SLOM SPECIJALNOG RATA PROTIV HRVATSKE    (10.12.2012.)

"Poni┼ítavam osu─Ĺuju─çu presudu (...) i izri─Źem osloba─Ĺaju─çu presudu po to─Źkama jedan, dva, ─Źetiri, pet, ┼íest, sedam, osam i devet optu┼żnice".

Osloba─Ĺaju─çim ha┼íkim presudama generalima Hrvatske vojske Gotovini i Marka─Źu i njihovim povratkom u Domovinu, za hrvatsku naciju Domovinski rat je zavr┼íen. Povratak dvojice generala u Domovinu zna─Źi da je Hrvatska istom sada, ponovno pred lutaju─çim pogledom Europe, dovr┼íila svoju borbu za slobodu.

No ne treba se zanositi. Strani i unutrašnji sudionici specijalnog rata nalaze se na istim pozicijama s nepromijenjenim stavovima.

 

Hrvatska dr┼żava jest hrvatski narod, pa je rat protiv Hrvatske rat protiv hrvatskog naroda

Zbog nove, zajedni─Źke pobjede, dogodio se nacionalni praznik: preko stotine tisu─ça ljudi na trgovima plakalo je i smijalo se, padalo u zagrljaje i ljubilo, pjevalo i klicalo, automobili su trubili ulicama, crkvena zvona su zvonila, vijorile se nacionalne zastave, barjaci gardijskih, policijskih, domobranskih i hosovih postrojbi.

I gledalo se u nebo radosno, ponizno i sa zahvalno┼í─çu. Usli┼íane su na┼íe molitve izgovarane svih ovih godina u domovima i crkvama, suze isplakane javno i privatno, ubla┼żena je bol, otjeran o─Źaj i razdiru─ça sumnja. Triput je u dva dana zagreba─Źka katedrala bila prepuna u jedinstvu i zajedni┼ítvu hrvatskoga naroda: jednom u dugoj molitvi, u zebnji i nadi, ali i s osje─çajem unutra┼ínjeg mira, drugi put u sre─çi i zahvalnosti, tre─çi put u radovanju u zajedni┼ítvu povijesno jedinstvenog okupljanja. Brodovi katedrale odzvanjali su sve─Źanim molitvama i pjesmama Bogu, kao i pljeskom ljudima koji su 90-tih godina vodili narod do slobode i mira. Dok su iznutra svijetlile na┼íe du┼íe, nedogorjeli plamen svije─ça kao znak tra┼żenja Bo┼żje milosti i sje─çanja na ┼żrtve, sjajni lusteri na svodovima crkvi i crvene baklje na trgovima osvijetlili su na┼íu no─ç.


Politi─Źke i obavje┼ítajno-sigurnosne implikacije ovih doga─Ĺaja i ponovno, vibriraju─çim srcima uspostavljeno, jedinstvo hrvatske nacije ujedno zna─Źe i potpun neuspjeh dvanaestogodi┼ínjeg specijalnog rata protiv Hrvatske i poraz politi─Źko-medijske kampanje inkriminiranja i demonta┼że hrvatske dr┼żavotvorne politike koja je zapo─Źela smr─çu utemeljitelja moderne hrvatske dr┼żave. One politike koja svjedo─Źi o hrvatskom dr┼żavotvornom politi─Źkom kontinuitetu kao trajnom izrazu hrvatskog suverenisti─Źkog stava i iskazu politi─Źke volje hrvatskog naroda. Zato ┼íto je narod ono ┼íto jest hrvatska Dr┼żava, rat protiv te politike - vo─Ĺen izvana, a potpomagan iznutra - bio je bez sumnje rat protiv hrvatskog naroda.


Neizobli─Źen ljudski osje─çaj za istinu i za pravdu, ┼żarki poriv za slobodom, usredoto─Źenost, ustrajnost, ┼íirokogrudnog, zajedni┼ítvo i duhovna postojanost hrvatskog naroda ovih su, naizgled mirnodopskih godina generirali snagu nacije. Ona nije mogla izvana ostati neprimije─çena i s njom je trebalo politi─Źki i obavje┼ítajno ra─Źunati, na nju tro┼íiti snagu i vrijeme, ukoliko se i dalje htjelo nastaviti s nastojanjima da se (s)lomi Hrvatska.

Otpor hrvatskoga naroda

U dvadeset i jednu godinu dr┼żavne nezavisnosti Hrvati su pokazali da je njihova suverenisti─Źka svijest ─Źvrsta i postojana, da im raznorodni politi─Źki stratezi mogu pomi┼íljati birati "lidere", ali da hrvatski narod sam bira svoje vo─Ĺe. Ljude za koje osje─ça da su postojani i po┼żrtvovni u brizi i ljubavi prema Hrvatskoj i njenom narodu i koje vjerno nosi u srcu usprkos te┼żini kri┼ża koja se time ─Źesto preuzima. To nisu "mra─Źni", "regresivni", "militantni" i "nacionalisti─Źki" vo─Ĺe, kako ih etiketiraju zbog osobnih, partikularnih ili neprijateljskih politi─Źkih ciljeva, nego su to velikani hrvatske nacije kao uzori mudrog prosu─Ĺivanja i hrabrog vodstva kroz povijesne okolnosti i vrijeme.

Narod u Hrvatskoj ima dugo povijesno i politi─Źko pam─çenje i ne zaboravlja tko je ┼íto govorio i kako je radio - s pozicija institucija hrvatske Dr┼żave, "stru─Źnog" mi┼íljenja ili "objektivnog" novinarstva - u odnosu prema dugotrajno slaganim ha┼íkim optu┼żnicama i svim hrvatskim optu┼żenicima. Otu─Ĺeni od naroda ili mu posve strani u svojim idejno-politi─Źkim shva─çanjima, hrvatski politi─Źari pomislili su da grade dr┼żavu, odnosno republiku, za sebe i svoje politi─Źke opcije, oblikovanu u skladu sa zamislima i potrebama koje su nespojive s politi─Źkom voljom i povijesnim i ┼żivotnim interesima hrvatske nacije.


Mi sada mo┼żemo racionalno razmatrati povijesno trajne, ali sada┼ínjo┼í─çu izmijenjene geopoliti─Źke okolnosti na jugoistoku Europe koje su mogle doprinijeti pragmati─Źnom obratu i pritisku na dr┼żave koje su, i preko struktura ha┼íkog suda, provodile protuhrvatske operacije. Na na┼íim su granicama (ili vrlo blizu njih) dr┼żave s ozbiljnim demokratskim deficitima koje jo┼í nisu zavr┼íile sa svojim formiranjem, neprijateljski nastrojeni narodi koji, ili posjeduju srednjevjekovnu nacionalnu svijest, ili na umjetan i agresivan na─Źin poku┼íavaju biti nacijom.

Tako─Ĺer, mo┼żemo analizirati upornost hrvatske pravne bitke ili u─Źinke gra─Ĺanske i profesionalne hrabrosti ljudi razli─Źitih profila i nacionalnosti na prokazivanje apsurdnosti, neistinitosti i konstruiranosti teza ha┼íkih optu┼żnica i prvostupanjskih presuda, kao i na isticanje njihovih konzekvenci za me─Ĺunarodno ratno i vojno pravo.

Ipak, na ─Źitanje zaklju─Źaka ┼Żalbenog vije─ça mo┼żemo gledati i kao na ru┼íenje konstrukcije optu┼żnica poput kule od karata, zamalo bez vidljivog djelovatelja i uzroka - ako uzrok ne uo─Źavamo u postojanoj molitvi i upornom hrvatskom otporu, gra─Ĺanski hrabrom manifestiranju podr┼íke generalima koja je sve ove godine dolazila iz hrvatskog naroda, zajedni─Źkim javnim nastupanjem ili najraznorodnijim, gotovo "gerilskim", pojedina─Źnim mikroaktivizmom, bez obzira na klimu farizejskog gra─Ĺanskog zazora koju su hrvatski politi─Źari - po "preporukama" izvana, a na vlastitu korist - stvorili oko odnosa prema Domovinskom ratu i koja je dovela do dru┼ítvenog stanja kojim se hrvatski narod dovodio do o─Źaja i bespomo─çnosti, a hrvatski branitelji do nevjerice, du┼íevnog bezna─Ĺa, duhovne izgubljenosti ili samoubojstva.

Dok god se u Haagu, preko su─Ĺenja hrvatskom ratnom politi─Źkom i vojnom vodstvu, sudilo Hrvatskoj, njenom narodu i njenim vojnicima, nitko u kome ┼żivi srce za Domovinu i za narod, nije imao pravo ostajati ravnodu┼ían i distanciran od bola i patnje svoga naroda i njegovih branitelja, nego to poni┼żenje i bol duboko dijeliti s njima. Nije smio mirno promatrati pribijanje Hrvatske na stup srama divljanjem la┼żi, nepravde, nestvarne nerazumnosti, neoimperijalisti─Źkog sarkazma i ┼íovinizma izvana, a egoizma, bahatosti, uskovidnosti, karijerizma, pokvarenosti i izdaje iznutra.

Potvrda politi─Źkih odnosa

Osloba─Ĺanjem generala Hrvatske vojske, neposredno pred obilje┼żavanje herojske obrane Vukovara, potvr─Ĺeni su temelji geopoliti─Źkih i geostrate┼íkih odnosa na jugoistoku Europe uspostavljeni pobjedonosnim operacijama Hrvatske vojske 1995. godine. Uz nu┼żnu i trajnu strate┼íku suradnju s hrvatskim i bo┼ínja─Źkim saveznicima iz BiH, Hrvatska se svojim politi─Źkim razvojem definitivno odvaja od balkanskih prostora.


Nadajmo se da sna┼żna vanjska podr┼íka Hrvatskoj podrazumijeva prihva─çanje hrvatske nacije kao ┼żivog, samosvjesnog subjekta na pozornici europskih naroda, po┼ítivanje hrvatske povijesti i hrvatskog suvereniteta. Hrvatski nacionalizam, sli─Źan bilo kojem stvarala─Źkom nacionalizmu kojim su nastajale moderne zapadne europske dr┼żave, politi─Źki je izraz povijesne egzistencije naroda. Izra┼żeniji je mogao biti samo iz povijesnih razloga: ro─Ĺen je iz egzistencijalne nu┼żde malog europskog naroda da se samosvije┼í─çu i samoosvije┼í─çivanjem neprestano bori za elementarni biolo┼íki opstanak, pod politi─Źkim i kulturnim pritiskom i vojnim agresijama ve─çih naroda.


Povratak dvojice generala iz zato─Źeni┼ítva u Domovinu zna─Źi da je Hrvatska istom sada, ponovno pred lutaju─çim pogledom Europe, dovr┼íila svoju borbu za slobodu. No ne treba se zanositi. Strani i unutra┼ínji sudionici specijalnog rata nalaze se na istim pozicijama s nepromijenjenim stavovima, a povijesno nezrela i iracionalna srpska svijest nije u stanju uvidjeti politi─Źku i moralnu odgovornost za svoja (zlo)djela, zablude i ┼żivotne odluke.

Pored toga, umjesto da "moralna" i "kr┼í─çanska" Europa prepozna herojski otpor malog naroda protiv nadmo─çnog neprijatelja i njegovu borbu za golu egzistenciju i humanisti─Źke vrednote, umjesto da ozna─Źi agresora i kazni ga za ┼żrtve, za zvjerska po─Źinjenja zlo─Źina, paljenja sela, razaranja gradova, crkvi i spomenika, ona dvostrukim kriterijima i relativizacijom potpoma┼że politiku srbijanske dr┼żave poku┼íajima sapinjanja Hrvata u ┼íutnju i podre─Ĺenost.


Pritom se, kao nepostoje─çe, ignorira uobi─Źajene prioritete ratnog stanja kao i osobitu hrvatsku ratnu zbilju u kojoj je dolazilo i do srpskih ┼żrtava: vanjska agresija na Hrvatsku ne bi bila mogu─ça, ne u tolikoj mjeri i s tolikim posljedicama, da nije bilo one unutarnje. I u iskusnijim i ure─Ĺenijim dr┼żavama takva situacija urodila bi mra─Źnom i tjeskobnom atmosferom kakva je bila u Hrvatskoj 1991. godine. S tom razlikom ┼íto je ovdje bila dovedena u pitanje gola egzistencija jednog naroda: nacija se stijesnila na sigurnijim podru─Źjima zemlje ili je potjerana u podrume i zbjegove, srpski zlo─Źini bili su masovni i krvolo─Źni, premnogi srpski susjedi preko no─çi postali su neprijatelji i prokaziva─Źi, oru┼żja ili ustrojene vojske Hrvati nisu imali za obranu i ni jednoga saveznika na vidiku.

A godine 1995, na jo┼í uvijek ratnom podru─Źju, a u pozadini daljnjih vojno-operativnih djelovanja, hrvatska dr┼żava nije uspjela vojno-policijski kontrolirati teritorij kako bi potpuno onemogu─çila izvr┼íenje osvete, razbojni┼ítvo civila i razvoja─Źenih osoba ili nedostojne ispade policajaca i vojnika, niti je objektivno bila u mogu─çnosti sakupiti dokaze i svjedo─Źanstva. U primjerima umije┼íanosti vojnih osoba nije se moglo pohrliti u uklju─Źivanje vojnog pravosu─Ĺa zbog jo┼í jednog, va┼żnog razloga: treba naglasiti da su hrvatski teritoriji bili okupirani do 1998. godine, Hrvatska je morala biti spremna ratovati za njih te nije moglo biti lako odlu─Źiti se zadirati u funkcionalnost vojno-policijskog ustroja i kompaktnost postrojbi.


Hrvatska sada mo┼że istra┼żiti ratne zlo─Źine i zlo─Źine po─Źinjene u ratu. Me─Ĺutim, ne samo stranci koji ignoriraju povijesnu stvarnost, nego i neki politi─Źki Hrvati sve re─Źeno ne razumiju ili, jednostavno, ne ┼żele biti dio hrvatske nacije. Gube─çi moralnu ravnote┼żu, iz malogra─Ĺanskog sebeljublja, oportunizma ili politi─Źke besvijesti, a pojedini i iz neprijateljskih stavova, uga─Ĺaju viktimo-manipulatorima kojima su mrtvi, a onda i izbjegli samo sredstvo i paravan za psiholo┼íko-promid┼żbene i politi─Źke operacije u svrhu slabljenja polo┼żaja hrvatske dr┼żave, a podupiranja "prava" (?!) i o─Źekivanja srbijanske.

Kristijanizacija ratnika

Unato─Ź svemu ovome, hrvatska nacija ostaje i nacija ┼żivi. Samo oni koji ne poznaju prirodu Hrvata mogli su u svojim planiranjima podcijeniti duboku hrvatsku samosvijest i, kroz povijest ustrajnu, nepokorivost ovoga naroda. Narod u Hrvatskoj odre─Ĺen je emotivnom slavenskom du┼íom, neslomljivim "ilirskim" prkosom, inteligentnom sumnji─Źavo┼í─çu, kr┼í─çanskom metafizikom, dinamikom ratnika-branitelja i imperativom socijalne solidarnosti. Upravo zbog svega ovoga narod u Hrvatskoj ima snagu naroda i snagu nacije koja vodi pobjedi.


Zbog njihova ljudskog integriteta, moralne neslomljivosti i vojni─Źkog autoriteta, povratkom hrvatskih generala dovr┼íava se i kristijanizacija hrvatskih ratnika, pri ─Źemu ne mislim na formalne hrvatske oru┼żane snage i njihovu vojnu etiku, nego na poseban, "divlji" tip hrvatskog borca koji je - ba┼ítine─çi specifi─Źnu vojni─Źku ─Źast i povijesno iskustvo izlo┼żenosti i neza┼íti─çenosti hrvatskog naroda pred nesrazmjernim i bestijalnim agresijama u povijesnim prilikama nepostojanja nacionalne dr┼żave i nacionalne vojske - samoorganiziranjem na te┼íkim terenima, snala┼żljivo┼í─çu u bezizglednim uvjetima, beskompromisnom borbeno┼í─çu i fanati─Źnom neustra┼íivo┼í─çu (a zadr┼żavaju─çi svojevrsni poganski mentalitet i nose─çi smrt u o─Źima) kroz povijest znao na sebe navu─çi, primiti i odbiti najte┼że udarce napada─Źa na Hrvatsku.

No, pored ratnika iz Domovinskog rata i boraca u oru┼żanim snagama i sigurnosno-redarstvenim slu┼żbama, sada┼ínjost ra─Ĺa druge, raznovrsne tipove hrvatskih "boraca" na svim podru─Źjima dru┼ítvenog, gospodarskog i politi─Źkog ┼żivota, osposobljene i spremne za odmjeravanje snaga najrazli─Źitijim suvremenim "oru┼żjima" - kako bi na┼ía sloboda dovela do potpunog ostvarenja ┼żivotne samostojnosti na┼íega naroda i njegove Dr┼żave.


Jer dok jedna povijesna zbivanja jenjavaju, druga su u tijeku, a tre─ça ve─ç zapo─Źinju. U ovome svijetu, bdijenje nad Domovinom, njenim ┼żivotom i idealima nije uistinu nikada zavr┼íeno.

Piše: Neva G. Mihalić

Vijenac, 29. studenog 2012.

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU