Umjesto oÄekivanih "faÅ¡ista", kojima je Vlada zabranila
okupljanje bilo gdje, Äak i u plaćenim privatnim
hotelima, na srediÅ¡njem zagrebaÄkom trgu pojavilo se
stotinjak "antifašista" koji nisu ni prijavili niti
imali dopuštenje za okupljanje, ali MUP Ranka Ostojića
svejedno im je dopustio da tu održe militantni skup.
Kako u ovoj državi zakoni ne vrijede za sve jednako, MUP
je uspješno demonstrirao selektivnu primjenu zakona po
kriteriju ideološke bliskosti. Za one druge, koji su im
ideološki mrski, vrijedi željezna metla, otprilike ista
ona kojom su komunistiÄke vlasti Äistile ispred sebe
"narodne neprijatelje".
I onda i sada dovoljno je imati
drukÄije politiÄko stajaliÅ¡te, ne slagati se s
politiÄkom platformom stranke ili stranaka na vlasti,
pa da budete oznaÄeni nezamislivim pogrdama i
proglašeni neprijateljima države. HČSP nema ništa
protiv da ga zovu desniÄarskom strankom, Äak i
ekstremno desniÄarskom, premda nitko u ovoj zemlji ne
može reÄi Å¡to su to oni napravili, jesu li negdje
postavili bombu jesu li kidnapirali nekoga,
ucjenjivali, jesu li pozivali na rat, na rušenje
ustavnoga poretka, jesu li barem nekoga isprebijali i
oklevetali na rasnoj osnovi i sl. da bi ih se uopće
moglo nazvati ekstrermistima.
U Hrvatskoj
danas zapravo i nema ozbiljne desnice. HDZ, ovakav
kakav jest, nije ništa, ni Ijevica ni desnica, ni
centar, HDZ danas egzistira kao rasuta blijeda i
tragikomiÄna kopija SDP-a i HNS-a. Radikalna desnica,
sudeći po stavovima, svodi se možda na dvoje ljudi, na
Mladena Schwartza i njegovu suprugu, a HÄŒSP politiÄka
je stranka kakve postoje u svim demokratskim zemljama
u svijetu gdje ne izazivaju nikakvo ÄuÄ‘enje. S HÄŒSP-om
građanin se može ili ne mora u cijelosti ili
djelomiÄno slagati, može ih ignorirati, držati
redikulima ili, pak, možda i razmisliti o istinitosti
nekih njihovih poruka.
No zabraniti ih može jedino boljÅ¡eviÄki um koji se
ne može ni u 21. stoIjeću osloboditi navike da svima
drugima propisuje Å¡to će i kako misliti. Za energiÄni
obraÄun s neistomiÅ¡ljenicima i ovaj put koriÅ¡tene su
tipiÄno komunistiÄke metode. ÄŒim su iz HÄŒSP-a najavili
odrćavanje MeÄ‘unarodne nacionalistiÄke konferencije,
mediji u kojima stoluju bivši komunisti ili njihovi
ideološki i mentalni potomci proglasili su ih
faÅ¡istima, nacifaÅ¡istima, nacistima i ostalim jeziÄnim
kovanicama iz doba najmraÄnijeg komunizma te
objavljivali fotografije koje s njima nemaju nikakve
veze. Po retorici militantnih ljeviÄarskih medija,
koju su vrlo brzo prihvatili vlastodrÅ¡ci na PantovÄaku
i u Banskim dvorima, ispalo je da toga vikenda u
Zagreb dolazi stotinu okorjelih terorista Äiji je cilj
srušiti ustavni poredak i baciti državu na koljena.
Mora da je jaka držva koja se plaši stotinjak
osobenjaka.
Moguće je
da je meÄ‘u pozvanim desniÄarima iz MaÄ‘arske i ostalih
zemalja, Älanica EU, bilo i takvih koji zagovaraju
teritorijalne pretenzije na raÄun Hrvatske i HÄŒSP
zaista takve nije smio pozvati. Ali njihovi su
predstavnici to demantirali i dodali da su se njihove
pristaÅ¡e ili Älanovi, premda stranci, borili za
Hrvatsku u Domovinskom ratu.
Dok je policija odvodila nekog "antifašista" s
nezakonitog skupa, jer je oÄito prekoraÄio granice
tolerantnog ponašanja, on je vrijeđao Hrvatsku
govoreći da je ovo faÅ¡istiÄka zemlja. Budući da nitko
dobronamjeran ne će danas za Hrvatsku reći da je
faÅ¡istiÄka, Äak se s mnogo argumentacije može tvrditi
da je Hrvatska jedna od najtolerantnijih zemaIja u
Europi i svijetu, jasno je da se tu radi o klevetama
koje se s koljena na koljeno prenose u jednom manjem
dijelu stanovništva od 1945. godine do danas. U
percepciji takvih, i ova i svaka Hrvatska bila je i
bit će uvijek faÅ¡istiÄka zato Å¡to jednostavno postoji.
Današnji
autori optužaba za faÅ¡izam Äine to iz dvaju razloga:
prvo da psihološkom metodom masovne projekcije, po
kojoj ono Å¡to oni, frustrirani zbog raspada
Jugoslavije, privatno misle trebaju i svi ostali
misliti kao jedinu "istinu", nastoje skrenuti
pozornost s neraÅ¡Äišćenih masovnih zloÄina njih i
njihovih predaka iz doba komunistiÄko-partizanskog
razdoblja, i drugo, da kao nelustrirani kadrovi zadrže
pozicije vlasti i moći u državi koju su drugi stvorili
i protiv njihove volje, dakle da zadrže i raspolažu s
ukradenom pobjedom. Vlastodršci i njihovi mediji su,
dakle, već na lingvistiÄkoj razini stvorili potpunu
zbrku iz koje je trebalo spoznati da su general Željko
Glasnović ili pukovnik Marko Skejo fašisti koji se
nisu borili za Hrvatsku, nego su se za Hrvatsku borili
Zoran Milanović, Ranko Ostojić i Ivo Josipović.
Prosvjednici su proglasili sebe, dakle,
antifašistima, iako su prošloga vikenda oni jedini
bili nasilni i kršili zakone, a fašistima one koji
nisu poÄinili nikakvo kazneno djelo. MeÄ‘utim, za
razrjeÅ¡enje te zbrke, dovoljno je reÄi da nitko od tih
antifaÅ¡ista s Trga bana Josipa JelaÄića nije branio
Hrvatsku 90-ih, kao ni itko njihov, dok su manje-više
svi njihovi protivnici tog vikenda, oznaÄeni "faÅ¡isti"
iz HÄŒSP-a, bili branitelji, a neki od njih vodili
svoje postrojbe kroz pobjedonosne.operacije slavnoga
Domovinskoga rata. Nisam siguran, ali nekako vjerujem
da "antifašisti" ni sutra, kad bi zatrebalo, ne bi
pristali ni na kap vlastite krvi za Domovinu koju,
uostalom, iz svega je to vidljivo, emocionalno i ne
smatraju svojom. Jedan od rijetkih branitelja koji se
pojavio na Trgu s druge strane "barikade" s pravom se
zapitao zašto njega nazivaju fašistom, a u rovu je
branio zemlju od srpske agresije.
Pa ako su ti "antifašisti" na trgu istupali protiv
branitelja s pokliÄem "Smrt faÅ¡izmu, sloboda narodu",
onda bi s obzirom na potpuni lingvistiÄki apsurd i
zamaskiranu motivaciju njihova okupljanja, danas
prihvatljiviji bio pokliÄ "Smrt 'antifaÅ¡izmu', sloboda
narodu!" Uostalom, i ime politiÄara uz kojega oni
vezuju svoj pokliÄ o faÅ¡izmu i slobodi, ime je
masovnog ubojice Hrvata, desetog na popisu mega
ubojica u povijesti ÄovjeÄanstva.
Ministar unutarnjih poslova nije zabranio samo
okupljanje nacionalista, nego i prosvjedni mimohod za
generale u povodu godišnjice sramotne haaške presude
protiv njih. Tu su odluku pozdravili Äak i neki
"desni" politiÄki lideri smatrajući da bi ona Å¡tetila
samim generalima uoÄi skoraÅ¡nje rasprave u žalbenom
postupku i pravomoćne presude.
ToÄno je
jedino da od takva mimohoda generali Gotovina i MarkaÄ
ne bi imali nikakve koristi, ali prvostupanjska
drakonska presuda svjedoÄi kakvu su "korist" imali od
"velike aktivnosti i zauzimanja" hrvatskih elita u tom
postupku. Generali Gotovina i MarkaÄ izdani su, kao
Å¡to su izdani i ideali Domovinskoga rata, a nisu ih
izdali MiIjkovi "faÅ¡isti", nego vlastodržaÄke elite
koje danas u skladu s najgorom baÅ¡tinom komunistiÄkog
totalitarizma budno, kako vidimo, stražare nad
razmišljanjem Hrvata i preventivno guše svaki mogući
oblik neslaganja, otpora i pobune jer, osim silom,
drukÄije i ne znaju stjecati autoritet u posve
deprimiranom hrvatskom puku.
Za mjesec ili dva, kada se bude mahalo s barjacima
tuđih država u Kumrovcu ili kada se budu slavile
ubojice Hrvata u Srbu, ne će im pasti napamet
zabranjivati bilo Å¡to, nego će se Äak i pridružiti tom
deliriju u kojemu će opet proklinjati samo njima
vidljive "fašiste", a da bi ih i šira javnost vidjela,
nije iskljuÄeno da će poslati svoje provokatore
odjevene u crno na neki Thompsonov koncert ili Äak na
proslavu Oluje u Knin kako bi dobili razloge za nove
zabrane i ponovili kako je ustaška zmija još živa.
Jer za Ivu
Josipovića, Zorana Milanovića ili Ranka Ostojića nema
boljih mjesta na svijetu nego Å¡to su PantovÄak ili
Banski dvori. Ta Äinjenica je temelj njihova
samozadovoljstva i platforma s koje mogu arbitrirati o
svemu i etiketirati sve ostale, ta Äinjenica je zalog
sofisticirane moći koja im daje za pravo da se
ponašaju kao gospodari života i smrti.
Biti danas iskreni patriot, "ne vjerovati u njibove
bogove i kvariti mladež" znaÄi suoÄiti se sa silom s
kojom se nije lako nositi.
Ivica
MarijaÄić
Hrvatsko slovo, 19.04.2012. |