Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

KAKO "KLIMAGENTURE" TUPAVIM LJUDIMA PRODAJU LAŽ        (24.07.2023.)

Zamislite - ovo nije bilo nikad, to je pravo čudo

Kad sam bio mali, “toplotni val” se zvao ljeto, a “hladni val” se zvao zima. Kad sam bio mali, ljeta su uvijek bila vruća ili užasno vruća, a zime hladne ili užasno hladne. Danas se to naziva “ekstremni vremenski uvjeti”. Kad sam bio mali, radovali smo se visokim ljetnim temperaturama i praznicima, danas su visoke ljetne temperature razlog za paniku, za strah, a ne radost, one su razlog “klimatske tjeskobe”. Kad sam bio mali, u školi smo učili i slušali što o klimi kaže Milutin Milanković, danas slušamo što o klimi kaže mala Greta i njezina mama.

Takvo intelektualno i medijsko srozavanje bavljenja ovom složenom problematikom valjda je i samo posljedica klimatskih promjena, sunce udarilo u glavu. Ljudi kažu da je ovih dana vruće. Da vruće je, zato čekaju zimu da im smeta zima. Čujem sinoć i da slijedi treći toplinski val. Konačno imamo ljeto na rate. Valjda na akciji.


NEZAPAMĆENO


Uglavnom, zadivljuje da je u svim medijima na svijetu vijest kako je liti vruće, a zimi ‘ladno. A i da ljeta znaju biti hladnija, a zime toplije. Da postoje poplave, uragani i tuče. To nikada u povijesti nije bilo. Nazapamćeno, rekli bi. Da se visoke temperature događaju u studenom, a ne srpnju, to bi uistinu bila vijest, ovako je 'gretenizam'.


Kad sam bio mali, slušao sam svaki dan o socijalističkoj tranziciji i društvu bez klasa, danas slušam o zelenoj tranziciji i društvu bez ugljika. Eto, čitam i medije i gledam vijesti, a sve skupa mi se čini - kada je riječ o klimatskim promjenama - roba za imbecile. Prije no što krenuh pisati ova svoja sjećanja iz djetinjstva, slušam na HRT-u, čitam na portalima, o najvećim, nezapamćenim naravno, vrućinama na Siciliji.


Onda uzmem zapise Giuseppea Tomasija (II Gattoprado) iz 1860. godine, a tamo piše: “Sicilija, klima, krajolik. (...) ova klima koja uzrokuje šest mjeseci pakla prema pedeset stupnjeva...: svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad; šest puta trideset dana sunca koje se nadvija nad glavama. (...) Možemo reći da po nama sniježi vatra, poput prokletih gradova u Bibliji.” Zašto je i tada Sicilija, kao i danas, uvijek među regijama s najvećim vrućinama? Odgovor je duboko znanstven: Jer je najbliža Africi.


Od svoga ranog djetinjstva stalno slušam i živim u nekim krizama, u društvu i svijetu koji je stalno na rubu apokalipse, pa se i klimatska kriza u to uklapa. Zato, ljudi, bez brige, sve je u redu, kao i inače...

No ne znam i dalje što znači “klimatska kriza”, kao ni “klimatske promjene”, ah znam da je Herodot pola stoljeća prije Krista opisivao Saharu kakva je danas. Znam da su na ledom prekrivenom Grenlandu Vikinzi u svojim kolonijama 950. godine uzgajali i ispasali ovce, a da se iste godine na sjeveru Europe uzgajala vinova loza. Nije mi još uvijek jasno zašto su Grenland, okovan danas snijegom i ledom, tada nazvali Grenland (zelena zemlja)!? Civilizacija Akada, VI. egipatska dinastija, ona Inda, Liangzhua, uništene su užasnom sušom prije 4200 godina, a tada još nije bilo vađenja ugljikovodika.


Pa tisuće vulkanskih erupcija poput one koja je pokopala Pompeje, pa ona Krakatoa, 1883., jednaka 13.000 bombi na Hirošimu, koja je zakrila sunce i dovela do zahladnjenja, pa cikloni koji su ubili stotine tisuća ljudskih bića kao u predindustrijaliziranom Bangladešu 1970.


Sve je to djelo te naše majčice Zemlje i dražesne prirode, nemilosrdne ubojice od koje se otkad smo počeli uspravno hodati stalno moramo braniti, a ne ju “spašavati”, moramo od nje spašavati sebe.


Sve “nazapamćeno”. Valjda i ovo: Aurelije Augustin (De civitate Dei; 3,17,3) prije 1600 godina tako piše o zimi koja je pogodila Rim: “A što opet bijaše s onom zimom što je tako nevjerojatnom žestinom bješnjela, da se snijeg užasne visine zadržavao čak na glavnom trgu četrdeset dana, dok Tiber bijaše zamrznut; kad bi se takvo što dogodilo u naše dane što bi ti rekli?!” Ja znam: rekli bi u središnjim informativnim emisijama da se radi o “nezapamćenom fenomenu”. Kao što danas slušamo o “nezapamćenim vrućinama”.


REVOLUCIJA JEDE SVOJU DJECU


Budući da sam poznat kao “teoretičar zavjere”, odgovorno tvrdim da je ovo svakodnevno medijsko bombardiranje klimatskom propašću zapravo smišljena komunikacijska strategija u funkciji nove transformacije kapitalizma iz crnog u zeleni.


Strategija koja, u krajnjoj konzekvenci, nema ekološke već lukrativne ciljeve (što je legitimno), a ne spašavanje planeta (megalomanska ideja). Temeljni alat te manipulacije, kao i u svim totalitarizmima, je strah, jer niti jedan osjećaj ne lišava ljudski um tako potpuno njegove sposobnosti i rasuđivanja kao strah, pa onda uz pomoć njega ljude navodite na točno željeno ponašanje, pa i plaćanje sasvim besmislenih ekoloških poreza u funkciji bogaćenja zelene mafije koja si umišlja da može dizati i spuštati temperature na Zemlji kao na klima-uređaju.

Takav pristup “ekologiji” će upropastiti Europu, baciti je ekonomski na koljena. Ah dobro, bar ćemo spasiti Zemlju, a na “Žute prsluke”, sirotinju koja treba platiti “zelenu tranziciju”, pošalješ pendreke i vojsku, kao Macron.


Odvijeka, od crvenih do zelenih, svijet se pretvarao u pakao kada je imao previše spasitelja. Kad sam bio mali, te spasitelje (prirodo)znanstvenike i klimatski osviještene se nazivalo poštenom inteligencijom, a zelene smo zvali crvenima. No ne treba biti malodušan, ima nade jer, kao mali, naučio sam da svaka revolucija pojede vlastitu djecu.
Bila ona crvena ili zelena... ●


Ivica Šola, Slobodna Dalmacija, 23.7.2023.

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

191 - 2023

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: