Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

SRAMOTA DRŽAVE I MINISTRA FUCHSA       (14.08.2023.)

Ministar Fuchs ne oduzima nagradu "Učiteljica godine" Snežani Šević, notornoj pristaši velikosrpske agresije, koja je i zločin u Dalju u kojemu su četnici mučki ubili 20 hrvatskih mladih policajaca, opisala kao oslobođenje

O Snežani Šević, nagrađivanoj učiteljici zaposlenoj u osnovnoj školi u Borovu, nekadašnjem Borovu Selu, koja je tijekom okupaclje Vukovara i postojanja nelegalne tvorevine, tzv. SAO Krajine napisala knjigu Putevi nezaborava, već smo pisali.

Takav narativ s obzirom na to u kojemu je vremenu i prostoru pisan, nije začudujući, ali je u svakom vremenu i prostoru neistinit i činjenično netočan, neovisno na koje se povijesno razdoblje Ševićka osvrnula, pišući svoju knjigu u tada još uvijek okupiranom Vukovaru.


Podsjećamo, u predgovoru knjizi Putevi nezaborava, svojevrsnim panegiricima srpskim borcima poginulima u "obrani srpstva" tijekom opsade Vukovara, učiteljica Snežana Šević iznijela je niz uvreda i gnjusnih izmišljotina na račun hrvatske države, hrvatskih branitelja, poglavito na račun branitelja Vukovara, gdje, povrh svega, kazuje:

"Hrvati su svuda vešali svoje šahovnice i promovisali svoje ustaške ideje. Srbi to prihvatiti nisu mogli... 2. maja 1991. hteli su u Borovu Selu izvesiti šahovnicu. U selu, gde su dve-tri kuće hrvatske, izvesiti šahovnicu, simbol srama i užasa, bilo je ravno samoubistvu. I, Hrvati su izvršili samoubisvo ... "

S obzirom na nevjerojatnu činjenicu da je Snežana Šević, danas učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi u tom istom Borovu Selu i to u zvanju učitelj mentor, unatoč pisanju Hrvatskoga tjednika i upitu koji smo uputili u Ministarstvo za odgoj i obrazovanje, tri mjeseca kasnije dobila je nagradu koju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske dodjeljuje najboljim prosvjetnim djelatnicima te da smo doznali kako je najavljeno njezino sudjelovanje na stručnom skupu "Srbi u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu" u Karlovcu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, o njemu su se ogiasili i saborski zastupnik željko Sačić te brojni intelektualci, među njima i književnica i znanstvenica dr. sc. Tuga Tarle.

Ona je ministru Radovanu Fuchsu uputila otvoreno pismo u kojemu je, između ostaloga, napisala:


"... željela bih vjerovati da nadležne službe Vašega Ministarstva nisu bile upoznate sa sadržajima tekstova u knjizi "Putevi nezaborava" dotične osobe jer ne mogu zamisliti da biste tako postupili da ste imali uvid u govor mržnje kojim se autorica obračunava sa svojim furijama na račun hrvatskih branitelia i državnih insignija Republike Hrvatske, koje bi za svakog lojalnog građanina ove zemlje trebale biti svetinja. U javnom prostoru već su citirane te gadarije pa ih ovdje neću ponavljati, ali od Vas kao prvog među jednakima u hrvatskoj znanosti i obrazovanju tražim da povučete svoju odluku o nagradi bez odlaganja, jer je šteta koju je ista prouzročila već učinjena. Naglašavam da je takav govor mržnje tim opasnije i pogubnije djelo jer je riječ o predstavnici pedagoške struke na poziciji učitelj-mentotr, osobi koja je u stalnom doticanju s djecom i neformiranim mladim liudima i koja bi morala biti primjer osobe s moralnim integritetom, mirotvornim porukama, empatijom i poštivanjem pripadnika drugog naroda, bez obzira na vlastita uvjerenja...,,"

Iako je, u međuvremenu, nakon burne reakcije javnosti, stručni skup "Srbi u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu" odgođen zaključkom članova Upravnoga vijeća Agencije za odgoj i obrazovanje te je ponuđeno objašnjenje kako se učiteljicaŠević još prije otkazivanja spomenutoga skupa sama povukla iz sudjelovanja u programu, čini se kako sankcija u smislu oduzimanja nagrade za najboljega prosvjetnog djelatnika, za Ševićku - nema, jednako kao ni odgovora na pismo dr. sc. Tugi Tarle, diplomatkinji u mirovini.

Spašavanje borkinje Šević

U lipnju, za Jutarnji list, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća Milorad Pupovac izjavio je da je, na žalost, skup od početka naišao na otpore i poteškoće, konkretno tražio se razlog zbog kojega bi se kompromitirao: "Taj razlog je nađen, a kada je otklonjen, niti to nije bilo dovoljno nego se išlo na odluku o tomu da se skup ne može održati. Mislim da je to loša odluka zbog činjenice da se na taj način onemogućava da Srbi u Hrvatskoj zajedno s nastavnicima povijesti rasprave ulogu Srba tijekom NOB-a. Odluka je loša i zbog toga što se na taj način još jedanput zatvara mogućnost otvaranja ovog pitanja, odnosno zadržavanja toga pitanja kao neželjenog u kontekstu povijesnih činjenica, s jsnom namjerom da se Srbe u Hrvatskoj, ono njih što ih je tu ostalo, svede na kriminalizaciju u Domovinskom ratu. I to ie loše. Loše za povijesne činjenice, loše za Srbe u Hrvatskoj, loše za državne institucije koje bi trebale imati neovisnost i samostalnost u realizaciji svojih programa".

S obzirom na to da je široj javnosti, do skandala sa Ševićkinim sudjelovanjem, podatak o održavanju ovoga skupa bio potpuno nepoznat, a to je očigledno i u izjavama gradonačelnika Karlovca Damira
Mandića i županice Karlovačke županije Martine Furdek-Hajdin, pri čemu je Mandić kazao kako s Gradom Karlovcem nitko nije kontaktirao za bilo kakvo događanje takvog tipa, a Furdek-Hajdin kako im se nitko nikada nije obraćao po pitanju sudjelovanja ili izdavanja dozvola, potpuno je jasno da u sebi svojstvenom stilu Milorad Pupovac okretanjem pile naopako smanjuje nastalu štetu, odnosno minorizira pisanje i govor mržnje aktivne članice njegove stranke, koju je na prošlim izborima vukovarski SDSS predstavio i na svojoj listi.


Zanimljivo, na otkazanom predavanju o Srbima u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, Snežana Šević trebala je izlagati temu "Ratne staze i bogaze Krajišnika i Ličana u Ćopićevoj prozi", na kojoj je doktorirala, što je mnogo bezazlenije od onoga što je o tom periodu pisala u svojoj knjizi Putevi nezaborava, a u vrijeme kad je živjela na području izvan dosega hrvatskih vlasti.


"Iako je pre rata većinsko stanovništvo Zapadnog Srema, dela Slavonije, dela Like, Banije i Korduna bilo pretežno Srpsko, ovi regioni ulaze u sastav Hrvatske. Zaslepljeni idejama bratstva i jedinstva te ravnopravnosti svih naroda i narodnosti, srpski narod u Hrvatskoj zatvarao je očöi pred činjenicom da se njegov broj postepeno smanjuje... Još za vreme rata, odnosno ustaške NDH, Pavelić je vršio etničko čišćenje Srba na ovim područjima gde su oni činili većinu. U te krajeve potom su naseljavani Hrvati, naročito iz Hercegovine, veliki srbomrsci..."
, podučava Ševička, a tom je retorikom nastavila i u glavnom dijelu knjige, posvećenom "borcima palim u obrani srpstva" pedeset godina kasnije.

Ubojice u ime velikosrpstva

Pod "borci", naravno, misli na pobunjene Srbe, pripadnike različitih paravojnih jedinica, kao i poginule dobrovoljce iz različitih krajeva Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore itd., koji su dali svoj prinos u ubijanju i progonu nesrpskog življa u Vukovaru. Na 160 stranica ove knjige, Snežana Šević daje svoje viđenje stradavanja 13O-orice poginulih pripadnika tzv. terotorijalne odbrane, odnosno, pobunjenih Srba iz Borova Sela i Vukovara, uključujići Borovo naselje i prigradska naselja Lućac i Sotin te još 59-orice iz okolnih sela, među ostalima iz Bršadina, Trpinje, Negoslavaca, Lovasa, Berka, Bobote itd.


Ona u knjizi navodi podatke o 344 dobrovoljca koji su večinom iz Srbije Beograda, Kragujevca, Smedereva, Novog Sada, Čačka, Šapca, Valjeva, Obrenovca, Bajmoka, Zrenjanina, Zaječara, Svetozareva itd., ali i Bosne i Hercegovine i Crne Gore, pa čak i srpskih dobrovoljaca iz drugih krajeva Hrvatske pohrlili u Vukovar, kako bi ondje, jedni u ime velikosrpstva, drugi u ime pravoslavlja, a treći u svoje vlastito, dan po dan, ubijali izranjavani grad i njegove stanovnike.
Spomenut će Ševićka i 21 žrtvu rata, s napomenom kako "spisak nije konačan", a među njima, na žalost, jedno dijete, trinaestogodišnjega dječika smrtno stradaloga prilikom granatiranja u selu Trpinja. Baš taj dio knjige, u oštroj je suprotnosti s predgovorom doktorke Šević u kojerm ona kaže:" ,,... Ustaše se uplašiše borbe prsa u prsa jer samo njih deset mogu da kolju jednog Srbina. Zbog toga se okrenuše Vukovaru... Tu su 'hrabri domoljubi' vadili decu iz majčinih utroba, nizali lančić od dečjih prstića, silovali srpske žene i devojke, odsecali glave, vadili oči, spaljivali ljude i radili sve ono što samo bolesni um može da smisli. Srbi su moroli da unište sotonu..."

Piše: TANJA BELOBRAJDIĆ, Hrvatski tjednik

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

191 - 2023

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: