Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

HRVATI, SRETAN VAM 10. TRAVANJ!    (10.04.2012.)

U ┼żivotu dr┼żavotvornih Hrvata, a posebno onih koji su ┼żivjeli u slobodnom svijetu prije uspostave dana┼ínje hrvatske dr┼żave, 10. travnja je uvijek imao va┼żno zna─Źenje. Bio je to dan hrvatskih okupljanja i zahvale onima koji su se kroz povijest zalagali i ┼żrtvovali za hrvatsku slobodu i dr┼żavnu nezavisnost, dan sje─çanja na progla┼íenje Nezavisne Dr┼żave Hrvatske 1941. godine, na herojsku borbu njezinih branitelja i dan molitve za sve Hrvate koje su srpski ─Źetnici i jugoslavenski komunisti pobili za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata, jer su bili za hrvatsku dr┼żavu.

Na temelju ┼żivotnog iskustva i povijesnih ─Źinjenica koje otkrivaju i potvr─Ĺuju jugokomunisti─Źke zlo─Źine, sljedbenici Desetotravanjske ideje otvoreno i javno su bili protiv svake Jugoslavije i pobornici uspostave slobodne i demokratske hrvatske dr┼żave. Deseti travnja za njih je simbol hrvatske dr┼żavnosti, a Nezavisna Dr┼żava Hrvatska (NDH) most koji je povezivao stoljetnu hrvatsku borbu, vapaje i ─Źe┼żnju za slobodom sa uspostavom nove hrvatske dr┼żave u kojoj je jedino mogu─çe realizirati hrvatsku narodnu i individualnu slobodu.

U njihovim o─Źima Hrvatska i Jugoslavija, hrvatstvo i jugoslavenstvo, bile su dvije suprotnosti, od kojih je jedna morala nestati da bi druga mogla opstati. Za ve─çinu dr┼żavotvornih Hrvata slavljenje 10. travnja nije bio povratak u pro┼ílost, ve─ç pogled u novu budu─çnost. Iako su pripadali razli─Źitim organizacijama i imali razli─Źita mi┼íljenja o Usta┼íkom pokretu i dr. Anti Paveli─çu, svi su vjerovali da je NDH bila izraz ┼żelja hrvatskoga naroda i kao takva nu┼żna i opravdana.

Nitko od njih nije mogao zamisliti narod koji ne bi ┼żelio vlastitu dr┼żavu. "Narod koji ne bi htio svoju nacionalnu dr┼żavu ne bi bio narod", napisao je prof. Vinko Nikoli─ç. Za┼íto bi hrvatski narod u tome bio druk─Źiji od svih ostalih naroda, postavljali su pitanje sljedbenici Desetotravanjske ideje. Prof. Ivan Or┼íani─ç, u─Źesnik Desetotravanjskih zbivanja i osniva─Ź Hrvatske republikanske stranke, koja danas u domovini djeluje pod imenom Hrvatska republikanska zajednica, 1951. godine s pravom je napisao: "Mi se mo┼żemo staviti politi─Źki u red ostalih dr┼żava jedino po tome ┼íto smo htjeli hrvatsku dr┼żavu, i ┼íto smo je ostvarili. Samo po tome i ni po ─Źemu vi┼íe".


Deseti travanj nije pripadao samo hrvatskim desni─Źarima, kako su to isticali prista┼íe Jugoslavije, ve─ç je to bio nacionalni blagdan svih onih koji su vjerovali u ostvarenje i moralnu opravdanost hrvatske dr┼żave, bez obzira na njihova ideolo┼íka i politi─Źka opredjeljenja. I zato je na Desetotravanjskim proslavama bilo normalno vidjeti Hrvate iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ljude lijeve i desne politi─Źke orijentacije, ali ne i Jugoslavene, bilo ljevi─Źare ili desni─Źare.

Srbi i Jugoslaveni nisu ustali protiv NDH "zbog Paveli─çeva re┼żima", ve─ç zato jer nisu prihva─çali nikakvu, pa ni najdemokratskiju hrvatsku dr┼żavu. Odmah, nakon progla┼íenja Nezavisne Dr┼żave Hrvatske, srpski ─Źetnici, na ─Źelu sa svojim vo─Ĺom Dra┼żom Mihajlovi─çem, ustali su protiv nje. Od Talijana s kojima su bili sklopili savez, dobivali su oru┼żje kojim su izvodili teroristi─Źke napade na nedu┼żne hrvatske civile.

Ve─ç u travnju 1941. godine prva ubojstva i plja─Źku ─Źetnici su izveli u Kninu, Sinju i Grahovu, a 5. svibnja u Blagaju, blizu Slunja, zajedno s doma─çim Srbima, oplja─Źkali su i pobili sve hrvatske seljake. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je Hitler napao Sovjetski savez (22.6.1941.), a Staljin pozvao sve svoje sljedbenike na otpor Hitleru, jugoslavenski partizani su se pridru┼żili ─Źetnicima u ru┼íenju hrvatske dr┼żave. Pod izlikom da se bore protiv "usta┼íkog re┼żima", komunisti su, na ─Źelu s Josipom Brozom Titom, ru┼íili hrvatsku dr┼żavu.

Ma─Ĺarski, bugarski, francuski, i svi drugi komunisti nisu ru┼íili svoju dr┼żavu zbog ideolo┼íkih neslaganja s onima koji su joj za vrijeme rata bili ─Źelu. Toj izdajni─Źkoj i zlo─Źina─Źkoj ideji ru┼íenja vlastite dr┼żave bili su privr┼żeni i odani jedino tzv. hrvatski komunisti i partizani. Oni su time po─Źinili zlo─Źin protiv vlastitoga naroda i zbog toga zaslu┼żuju prezir i osudu svih ─Źasnih i po┼ítenih ljudi.

Odvratno zvu─Źe svi oni koji nas danas u Hrvatskoj, svojim komunisti─Źkim besmislicama, poku┼íavaju uvjeriti da se dana┼ínja hrvatska dr┼żava temelji na partizansko-komunisti─Źkoj borbi, koju je predvodio najve─çi ubojica Hrvata, Josip Broz Tito. Ve─ç u po─Źetku svoga prvog predsjedni─Źkog mandata, Stjepan Mesi─ç je u velikom zanosu, bez oslanjanja na povijesne ─Źinjenice, javno rekao: "Mora nam biti jasno, da se nijedna dr┼żava ne stvara preko no─çi, ve─ç su zato potrebna i desetlje─ça. Samostalna se Hrvatska po─Źela stvarati 1942. godine".

Kao odgovor na Mesi─çevo povijesno gatanje u Hrvatskom slovu, od 29. studenoga 2002., prof Julije Derossi napisao je:

"U navedenoj izjavi predsjednika Republike to─Źno je samo to da se ni jedna dr┼żava ne stvara preko no─çi ... Godine 1941. stvorena je Nezavisna Dr┼żava Hrvatska koja je formalno pravno bila samostalna dr┼żava i zna─Źila je u tom smislu 'ostvarenje te┼żnji hrvatskoga naroda' (Tu─Ĺman), ali je u biti bila ovisna o silama Osovine Njema─Źke i Italije. Bez obzira na tu ovisnost, tisu─çe Hrvata (domobrana i usta┼ía) dalo je u toj dr┼żavi svoje ┼żivote u iskrenoj vjeri da ih daju u borbi za svoju samostalnu dr┼żavu, a ne za nekakvu ideologiju ili politiku, posebno ne za politiku talijanskog fa┼íizma. Protiv Nezavisne Dr┼żave Hrvatske digli su se jugoslavenski komunisti me─Ĺu njima dakako i hrvatski komunisti (Srbi i Hrvati), ali ne zato da stvore samostalnu komunisti─Źku Hrvatsku nego da stvore (socijalisti─Źku) Jugoslaviju u kojoj ─çe Hrvatska biti samo jedan od dijelova s nekim autonomnim odrednicama. U Komunisti─Źkoj partiji nikad nije bilo ni struje ni frakcije koja bi kao svoju svrhu imala stvaranje samostalne komunisti─Źke Hrvatske. Naprotiv, ─Źak i poku┼íaji da se unutar budu─çe Jugoslavije za Hrvatsku predvidi stupanj autonomije ve─çi od ve─ç "slu┼żbeno" utvr─Ĺenog, bili su osu─Ĺeni i drasti─Źno ka┼żnjeni (Andrija Hebrang!). Desetci tisu─ça Hrvata ubijeni su samo zato ┼íto su se borili za samostalnu Hrvatsku, a protiv Jugoslavije, i to nije imalo nikakve sveze ni s fa┼íizmom ni s antifa┼íizmom. Prema jugokomunisti─Źkom stajali┼ítu Hrvati nisu smjeli imati samostalnu dr┼żavu, pa ni komunisti─Źku. Jedino je to povijesna ─Źinjenica u svezi sa samostalno┼í─çu hrvatske dr┼żave."


Bez sje─çanja na 10. travnja 1941. godine, hrvatska dr┼żavotvorna ideja u ─Źetrdesetpet godi┼ínjem nasilju velikosrpstva i jugoslavenstva bila bi potpuno nestala. Zahvaljuju─çi njemu i onima koji su NDH smatrali moralno i legitimno opravdanom, kroz vi┼íe od ─Źetrdesetpet godina komunisti─Źkog nasilja, u hrvatskom narodu tinjala je i opstala hrvatska nacionalna i dr┼żavotvorna svijest iz koje je po─Źetkom devedesetih godina pro┼íloga stolje─ça, zahvaljuju─çi jedinstvu svih Hrvata, ro─Ĺena nova dana┼ínja hrvatska dr┼żava. To zna─Źi da bez 10. travnja i uspomene na NDH koja je toga dana bila progla┼íena, ne bi bilo ni dana┼ínje hrvatske dr┼żave.

"Bez progla┼íenja hrvatske dr┼żavne nezavisnosti 1941.godine nikada ne bi do┼ílo do odluke Zemaljskog antifa┼íisti─Źkog vije─ça narodnog oslobo─Ĺenja Hrvatske (1943. godine), niti do Ustava Narodne Republike Hrvatske (1947. godine) i Ustava Socijalisti─Źke Republike Hrvatske (30. svibnja 1990. godine) nego bi svi ti doga─Ĺaji ostali samo ono ┼íto su stvarno bili: pokusi i poku┼íaji izgra─Ĺivanja vrlo ograni─Źene upravne, a ne dr┼żavnopravne autonomije Hrvatske unutar totalitarne, jednostrana─Źke, svemogu─çe i me─Ĺunarodno priznate Jugoslavije. Samo uspomena na postojanje Nezavisne Dr┼żave Hrvatske i njezina ─Źetverogodi┼ínja obrana od napada njezinih tada┼ínjih slu┼żbenih saveznika, kao i od njezinih slu┼żbenih neprijatelja, odr┼żala je u du┼íi hrvatskog naroda vjeru da ─çe kad - tad, u novoj me─Ĺunarodnoj krizi, hrvatski narod imati priliku osloboditi i ujediniti svoju zemlju i dati Hrvatskoj suvremeni zna─Źaj normalne nacionalne dr┼żave. Bez povijesne epizode Nezavisne Dr┼żave Hrvatske pad svjetskog komunizma koji je zapo─Źeo u Poljskoj a zavr┼íio raspadanjem Sovjetskog Saveza, na hrvatskom bi podru─Źju bio doveo do promjene vladavine, ali ne i do uspostave hrvatske nezavisnosti... Osloboditeljski proces i obrambeni (Domovinski) rat bili su uspje┼íni samo zato ┼íto je narod vjerovao u mogu─çnost oslobo─Ĺenja, jer su hrvatsku dr┼żavu, bar na kratko vrijeme, ostvarili njihovi o─Źevi i djedovi, a ne zato ┼íto je znao da je Hrvatska kraljevina bila nezavisna sve do 1102 godine. Tako daleko ne ide djelotvorna svijest nijednog naroda". (Dr. Ivo Korsky).


Ne samo zbog povijesne istine, ve─ç jo┼í vi┼íe zbog uloge i va┼żnosti 10. travnja u ostvarenju dana┼ínje slobodne i demokratske hrvatske dr┼żave, potrebno je izbjegavati sve ideolo┼íke natruhe, oblike i simbole koje su stranci bili nametnuli hrvatskom narodu u vrijeme Nezavisne Dr┼żave Hrvatske.

"Dizanje desne ruke na pozdrav nije nikakav hrvatski pozdrav, nego su ga sile osovine nemetnule tek stvorenoj hrvatskoj dr┼żavi" (dr. Ivo Korsky), i zato ga treba odbaciti. Svi oni koji se u svom zanosu ili prkosu danas slu┼że tim tu─Ĺim podzravom kaljaju ─Źisto─çu Desetotravanjske ideje i umanjuju ugled i va┼żnost svih onih koji su se borili za hrvatsku slobodu i dr┼żavnu nezavisnost.

Šime Letina
GLAS IZ WASHINGTONA

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU