Uz sve je to, Äak i u svijetu velikog novca, velikih interesa i nemilosrdnih igara koje su sastavni dio vrhunskog nogometa, ostao – ljudski jednostavni, obiÄni Luka, koji je toliko puta pokazao svoj osjećaj za ljude. Zato mu skandira prepuni Bernabeu, zato ga obožavaju i Å panjolska i Hrvatska, zato postaje idol djeÄaka koji sanjaju nogomet diljem svijeta. S takvim Modrićem kao voÄ‘om igre i njemu sliÄnim Dalićem kao upraviteljem reprezentacije, s motiviranim timom koji dijeli iste vrijednosti – igraÄke, ljudske, nacionalno-identitetske – hrvatska je nogometna reprezentacija ljetos doÅ¡la do samog vrha svijeta.
Komsomolac KuÅ¡Äević
I dakako, nameće se usporedba s jednim drugim timom i jednim drugim kapetanom, koji uvjerljivo vodi Hrvatsku prema samom dnu Europe. To je tim kapetana Andreja Plenkovića. Što je to naopako s ovim timom? Što ga toliko razlikuje od Modrićeva tima? Iznad svega: kriteriji po kojima su izabrani, pravila po kojima igraju i vrijednosti koje ih vode.
Andrej i njegov tim dolaze iz drukÄijeg miljea, drukÄijeg mentalnog sklopa. Uvjetno bih to nazvala mentalitetom Komsomola, komunistiÄke sovjetske omladine. Ne znaÄi to da su Älanovi vladajućeg tima ikada istinski bili aktivisti Komsomola, odnosno njegovih jugoslavenskih skojevskih inaÄica, niti da im je podrijetlo nužno takvo. DoduÅ¡e, Andrej Plenković je i u bivÅ¡oj državi i bivÅ¡em režimu bio deÄko koji obećava. Ali, primjerice, Lovre KuÅ¡Äević dolazi iz drukÄijeg miljea. Pa se ipak ambiciozni BraÄanin razvio u vodećeg mentalnog komsomolca, koji bez zadrÅ¡ke javno sljubljuje “Hvaljen Isus i Marija†i “Smrt faÅ¡izmu, sloboda naroduâ€, ako kapetan tako poželi. Gabrijela Žalac je, primjerice, premlada da bi ikada bila pripadnica neke inaÄice Skoja ili Komsomola, ali spremna je prva, javno i Äak ponosno politiÄki iÅ¡amarati bilo kojeg nepodobnog druga, ako kapetan dade mig. Kao da ju je poduÄavala Anka Berus osobno. No za ovaj model nisu ni važni ljudi – pravila su važna. Ljudi se uvijek naÄ‘e.
Temeljno je pravilo Andreja i njegova komsomolskog tima da, za razliku od Luke i njegova tima, oni ne postaju prvotimci zahvaljujući svojim rezultatima, već ako ih ondje namjesti nevidljiva ruka duboke države. Njihov istinski “Dalić†ostaje u sjeni i nikad ne potpisuje utakmicu. Glavni je cilj djelovanja ostati u timu ili si osigurati joÅ¡ bolju i viÅ¡u poziciju u sljedećoj rundi. NajÄešća je metoda: eliminacija svih iskonskih ili potencijalnih protivnika, osobito onih boljih od sebe ili potencijalno boljih, i bespogovorna posluÅ¡nost kapetanu. Poželjno je to Äiniti dodvorniÄki: najljepÅ¡i, najpametniji, državnik, petojeziÄni voÄ‘a, nezamjenjiv… dok netko ne odluÄi drukÄije.
Narod je problem
Kako bi izgledala nogometna utakmica Plenkovićeva komsomolskog tima po njihovim pravilima? Nevidljiva ruka iliti nevidljivi “Dalić†bi se unaprijed potrudio izbaciti iz stroja cijelu ili veći dio protivniÄke momÄadi. U njihovu se miljeu to joÅ¡ zove i oporba ili opozicija. One tvrdoglavije moglo bi se privremeno srediti laganim trovanjem, one fleksibilnije moglo bi se neutralizirati ili Äak integrirati kupnjom. To se kod njih zove koaliranje i preslagivanje. Cilj je utakmice da na terenu ostanu samo Andrej i njegovi izabrani prvotimci.
Problem je jedino publika, javno mnijenje, percepcija da to uopće nije utakmica i da nema rezultata. Problem je narod. Može ministar koji put zatvoriti stadion iz sigurnosnih razloga, može možda zatvoriti i ponešto publike zbog neprijateljskih nakana. Može ministrica oštro prozvati populiste i nacionaliste u narodnim redovima da ih malo zastraši ili navede na preispitivanje. Mogu agitpropovci na neko vrijeme prekriti mainstream medije hagiografijama komsomolskog tima – za promociju, i raznim slatkicama i guzama u tangicama – za odvraćanje pažnje. Ali ne može to trajno zaustaviti spoznaju da je ovo jedan anakroni tim koji igra samo između sebe i samo za sebe. Vodeći državu prema balkanskom dnu.
Zbog rezultata i vjerodostojnosti, pred samoniklim kapetanom Lukom ljudi ustaju na Bernabeu, Maksimiru i Trgu bana JelaÄića. Iz istih razloga od kapetana Andreja danas okreću glavu. Sutra možda i ustanu.
Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija
|