Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

ŠTO SIJEMO, TO ŽANJEMO     (15.02.2012.)

Kada su 11.09.2001. u New Yorku srušeni neboderi 'blizanci', voditeljica jutarnjeg programa američke televizije intervjuirala je kčerku Bilija Grahama (baptistički propovjednik kojeg su zbog odlične retorike i sadržaja njegovih propovjedi zvali "Božja strojnica" - op. HKZ).

Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je odgovorila:

Vjerujem da je Bog, baš kao i mi, duboko rastužen ovom tragedijom, ali mi smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?


Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (Ateistica koja se zalagala za odvajanje crkve od države i zabranu molitve u školama. Smatra se da ju je ubio neki fundamentalist - op. HKZ) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili.

Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama . Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim složili.

Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne smijemo tući našu djecu po stražnjici kada se zloćesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.


Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.


Onda je netko rekao: "Dopustimo našim kčerima da abortiraju ako to žele, a to ne ćemo reči njihovim roditeljima". I s time smo se složili.


Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali nećemo reči njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi." Opet smo se složili.

Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli." Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."

Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u redu.

Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi.

Zatim je industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiću blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiće na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."


Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti? Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto se usuđuju ubijati drugačije od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: "Žanjemo ono što smo posijali."


"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student." I uslijedio je odgovor: "Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."

Čudno je kako ljudi bez razmišljanja guraju Boga beskrajno daleko od sebe i onda se čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je zašto ljudi vjeruju onome što pišu novine, a protive se onome što piše Biblija. Čudno je kako sve žele doći u raj, ali ne žele vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko može reči: "Vjerujem u Boga", a ipak slijediti Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni.

Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati.

Teško je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno plove 'mrežom', dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom.

Čudno je da se netko može "zapaliti" za Krista nedjeljom u crkvi, dok je On nevidljiv u njegovu životu ostale dane u tjednu.

Smijete se? Čudno je da se ovu poruku ne usuđujemo poslati svima iz našega adresara, jer nismo sigurni jesu li vjernici. Teško je shvatljivo da smo više zaokupljen time što će ljudi misliti o nama, umjesto da se brinemo o tome što će o nama misliti Bog.

Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu poruku ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, ignorirajte je, nitko neće saznati .

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU