Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

9. I 10. LIPNJA 1687. - 324. OBLJETNICA SV. JOSIPA ZA┬ŐTITNIKA HRVATSKE DOMOVINE       (09.06.2011.)

"Sveti Josip, bri┬×ni ─Źuvar Otkupitelja i nebeski za┬Ütitnik va┬Üega naroda, zajedno s Djevicom Marijom, 'Najvjernijom Odvjetnicom Hrvatske', neka vam danas i uvijek isprose mir i spasenje."

Papa Benedikt XVI. - Zagreb, 4.lipnja 2011., završetak pozdravnog govora

 

Povijesni tijek - Sv. Josip zaštitnik hrvatske domovine

9. i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog za┬Ütitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. VI. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku zapisano:

"Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevi─Źanski zaru─Źnik, za posebnog za┬Ütitnika Kraljevine Hrvatske u Dr┬×avnom saboru godine 1687. od redova i stale┬×a jednoglasno je odabran."

Zbog te┬Ükog stanja u Hrvatskoj, poslije smaknu─ça hrvatskih velikana Petra Zrinskog i Krste Frankapana, prijedlog da Hrvatski sabor proglasi Sv. Josipa za┬Ütitnikom Hrvatske dao je veliki zagreba─Źki biskup Martin Borkovi─ç. To je i u─Źinjeno jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687.g. O tome danas svjedo─Źi natpis na ulazu u Sveti┬Üte Majke Bo┬×je odvjetnice Hrvatske u Remetama u Zagrebu.

Nadbiskup Martin Borkovi─ç (* 1597. ┬ć 31. 10. 1687.) ro─Ĺen je u Domagovi─çu kraj Jastrebarskog 1597. godine, a umro je u Zagrebu 31. 10. 1687. ┬Őkolovao se u isusova─Źkoj gimnaziji u Zagrebu gdje je bio jedan od najboljih ─Ĺaka. U Lepoglavi je stupio u pavlinski red. Studirao je filozofiju i metafiziku u Olomoucu, a kao ─Ĺakon je boravio u Njema─Źko´┐Żma─Ĺarskom zavodu u Rimu, gdje je studirao teologiju. U Hrvatsku se vratio kao zare─Ĺeni sve─çenik. Bio je propovjednik u lepoglavskom samostanu, pa u tri maha vikar i general pavlinskoga reda. Kao poglavar obi┬Üao je poljske pavlinske samostane. Godine 1667. postao je zagreba─Źki biskup. Bio je velik protivnik protestantizma, a me─Ĺu pavlinima se zalagao za obnovu stege. Prikupljao je gra─Ĺu za povijest pavlina.

Martin Borkovi─ç je 1671. godine za u─Źili┬Üte u Lepoglavi i Zagrebu isposlovao pravo dodjeljivanja akademskih stupnjeva. U dvadeset godina biskupovanja sazvao je ─Źetiri sinode (!). Starao se za ┬Ükolovanje siroma┬Ünih ─Ĺaka, po─Źeo je graditi ubo┬×nicu u Zagrebu. Primiv┬Üi biskupsku ─Źast nije ni┬Üta promijenio u na─Źinu svoga ┬×ivljenja: u jelu i odijevanju bio je jednako umjeren, postio, mrtvio svoje tijelo, bdio, molio i u odre─Ĺene dana suzdr┬×avao se od stanovitih jela, sve kao u Redu. Nosio je grubo donje odijelo, a platneni je redovni─Źki pojas zamijenio svilenim istom nakon ┬Üto su ga kanonici dugo na to silili. Osim ┬Üto je bio jedan od najistaknutijih zagreba─Źkih biskupa, ve─ç je bio starac kad ga je car Leopold I. godinu dana prije smrti, 16. prosinca 1686. godine, imenovao kala─Źko´┐Żba─Źkim nadbiskupom i mitropolitom. U to vrijeme Ba─Źka je bila jo┬Ü pod turskim ropstvom ´┐Ż sve do 1689. Imenovanje kala─Źko´┐Żba─Źkim nadbiskupom u to je vrijeme bilo vi┬Üe po─Źast, nego stvarna slu┬×ba. O malobrojnim ba─Źkim katolicima su se u to vrijeme brinuli bosanski i ma─Ĺarski franjevci, a biskupsku vlast je obavljao beogradski biskup Matija Bernjakovi─ç. Borkovi─ç je dobio dopu┬Ütenje da uz imenovanje kala─Źko´┐Żba─Źkim nadbiskupom i dalje vodi svoju Zagreba─Źku biskupiju.

Poku┬Üao je spasiti Petra Zrinjskoga i Krstu Frankapana od njihova smaknu─ça, ali je prevaren od strane cara Leopolda. To dobro opisuje povijesni roman Eugena Kumi─Źi─ça ´┐Ż Urota Zrinjsko-Frankopanska (1893.g.). Kad je hrvatski ban Petar Zrinjski smijenjen, Borkovi─ç je 1670. zajedno s Nikolom Er├Âdyjem postao hrvatskim banom. Smatra se da je njegova zasluga ┬Üto je Hrvatskoj spasio ustavnost i ┬Üto se Hrvatska nije izjedna─Źena s obi─Źnim nasljednim zemljama ku─ça Habsburga nakon sloma urote. Godine 1670. postao je banskim namjesnikom za sudbene poslove.

Zaslu┬×an je za pronalazak Marijina kipa u Mariji Bistrici. Kao zagreba─Źki biskup Martin Borkovi─ç poslao je u Bistricu kanonika kustosa Matiju Stoklasa potra┬×iti zaboravljeni i zazidani Marijin kip. Kip je prona─Ĺen 15.srpnja 1684. godine i postavljen na glavni oltar me─Ĺu kipove Sv. Petra i Pavla.

Prijedlog biskupa Martina Borkovi─ça bio je da Hrvatski sabor proglasi Sv. Josipa za┬Ütitnikom Hrvatske. To je i u─Źinjeno jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora 9. i 10. lipnja 1687.g. O tome i danas stoji natpis na ulazu u Sveti┬Üte Majke Bo┬×je odvjetnice Hrvatske u Remetama kraj Zagreba.

Biskup Martin Borkovi─ç[1] umro je 31. listopada 1687. godine u Zagrebu na glasu svetosti. Zabilje┬×eno je kako je na njegovom pokopu u zagreba─Źkoj katedrali isplakano mnogo suza. Za svetim pastirom ┬×alila je cijela Hrvatska. Zaslu┬×io je naslov oca domovine.

┬Őtovanju sv. Josipa u Hrvatskoj u 17. stolje─çu najvi┬Üe su pridonijeli isusovci. To utjecanje sv. Josipu nastavlja i vrlo poznat isusovac o. Antun Puntigam, Austrijanac, koji je u─Źinio velika djela. Bio vrstan odgojitelj mlade┬×i, odli─Źan vo─Ĺa duhovnih vje┬×bi, tra┬×en ispovjednik i osniva─Ź Euharistijskog saveza naroda. Vrlo je zaslu┬×an za hrvatski narod, a bio je izvanredno velik ┬Ütovatelj sv. Josipa. Uz Srce Isusovo, bla┬×enu Gospu, ┬Ütovao je iskreno i pouzdano Kristova poo─Źima i Djevi─Źina zaru─Źnika. Od sv. Josipa primio je mnogo izvanrednih milosti i dokaza zagovora. Ispisao je ─Źitav niz pothvata i poslova koje je preporu─Źio sv. Josipu. Na kraju ┬×ivota priznao je da mu sv. Josip nije ostavio neispunjenu ni jednu jedinu molbu. Ta usli┬Üanja o. Antun Puntigam bilje┬×io je u svoju knji┬×icu sv. Josipa. Dva najodli─Źnija Puntigamova u─Źenika u Travni─Źkom sjemeni┬Ütu bili su Bo┬×ji sluga Petar Barbari─ç i isusovac o. Petar Perica, pjesnik na┬Üih najljep┬Üih pu─Źkih pobo┬×nih pjesama "Do nebesa nek se ori" i "Zdravo Djevo", Obojica su tako─Ĺer bila veliki ┬Ütovatelji sv. Josipa. O. Petar Perica, zavr┬Üio je svoj ┬×ivot kao mu─Źenik 25. listopada 1944. pogubljenjem od partizana na otoku Daksi.

U svom pismu od 16. sije─Źnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagreba─Źki nadbiskup, bl. kardinal Alojzije Stepinac obavje┬Ütava vjernike: "Udovoljavaju─çi mnogim molbama katoli─Źkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katoli─Źki biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici... Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uva┬×ila molbu."

Iz vremena komunizma ostaje zapisano da je "Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. g... stala je na stanovi┬Üte da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687. g., kojom se sv. Josip progla┬Üuje nebeskim za┬Ütitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nad┬×ivljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je progla┬Üenje na prijedlog zagreba─Źkog biskupa Martina Borkovi─ça bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno."

Posebnu molitvu sv. Josipu za Domovinu sastavio je i molio kardinal Franjo Kuhari─ç na progla┬Üenju 1987. godine godinom sv. Josipa u Nacionalnom sveti┬Ütu sv. Josipa u Karlovcu, 19. o┬×ujka 1988. u povodu obilje┬×avanja 300. obljetnice progla┬Üenja svetog Josipa za┬Ütitnikom hrvatskog naroda.

Prigodom 320. obljetnice progla┬Üenja svetoga Josipa za┬Ütitnikom Hrvatske, u njegovom nacionalnom sveti┬Ütu u Karlovcu zagreba─Źki nadbiskup kardinal Josip Bozani─ç predvodio je 9. lipnja 2007. euharistijsko slavlje[2] zajedno s graditeljem Sveti┬Üta pre─Ź. Marijanom Radanovi─çem, ┬×upnikom Alojzijem Burjom i brojnim karlova─Źkim sve─çenicima. Kardinal Bozani─ç u homiliji je podsjetio na odluku Hrvatskoga Sabora iz 1687. godine kojom je Sabor sv. Josipa izabrao za za┬Ütitnika hrvatskog naroda i na┬Üe Domovine i proglas na┬Üih biskupa o tristotoj obljetnici te odluke, kojim je sveti┬Üte sv. Josipa na Dubovcu u Karlovcu progla┬Üeno nacionalnim sveti┬Ütem.

U priop─çenju 37. plenarnog zasjedanja HBK-a u ┬Őibeniku od 5. do 7. studenoga 2008.[3], pod predsjedanjem predsjednika ─Ĺakova─Źko-osje─Źkog nadbiskupa i metropolite Marina Sraki─ça stoji: "Nakon ┬Üto su razmotrili povijesni tijek razvoja ┬Ütovanja sv. Josipa u na┬Üem narodu, biskupi su prihvatili sv. Josipa za glavnog za┬Ütitnika Hrvatske."

Glas koncila je na naslovnici od 16. studenog 2008. objavio ┼ąSv. Josip progla┬Üen glavnim za┬Ütitnikom Hrvatske┼Ą ┬Üto samo potvr─Ĺuje kontinuitet utjecanja sv. Josipu kao ┬×a┬Ütitniku hrvatskog naroda sve do dana┬Ünjih dana.

Dana 14. srpnja 2008.g. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je[4] reljef Sv. Josipa i obitelji koji je blagoslovio pom. biskup Vlado Ko┬Üi─ç. No na┬×alost nije postavljena i spomen plo─Źa, povijesnica koja bi pojasnila svrhu postave reljefa Sv. Josipa za┬Ütitnika hrvatske domovine i naroda u Hrvatskom saboru. Nadajmo se da ─çe i to biti u─Źinjeno.

Povijesni tijek priredio

Damir Borov─Źak

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Podaci o biskupu Borkovi─çu se temelje na natuknici Martin Borkovi─ç u Hrvatskoj enciklopediji i prema zabilje┬Ükama Emme Tak cs Borkovics M rton, u Magyar Katolikus Lexikon, Budapest, 1993, sv. I, str. 936; isto tako prema studiji Ante Sekuli─ça Hrvatski pavlini na stolici zagreba─Źkih biskupa, objavljenoj u Lepoglavskom zborniku 1993. godine, Zagreb, 1994, str. 7´┐Ż49.; Ga┬Üpar Ulmer, Suboti─Źka Danica za 1996, Subotica, str. 215´┐Ż218; Stjepan Bereti─ç, Franjevci i najstarija suboti─Źka matica iz 1687. godine, Suboti─Źka Danica, Subotica 2001, Subotica, str. 243´┐Ż246.

[2] Pismenom inicijativom i usmenom zamolbom Damira Borov─Źak

[3] Predhodno se pismenom inicijativom svim biskupima o potrebi ┬Ütovanja sv. Josipa na nacionalnoj razini obratio Damir Borov─Źak

[4] Inicijativom Damira Borov─Źak (na ┬Üto sam osobno zahvalan Svemogu─çem Gospodinu i posebno ponosan)

 

 


 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: