Upravo se ponovno dogodilo. Preko 50 njemačkih glumaca, sve televizijske kreme poput Jana Josefa Liefersa, Ulricha Tukura, Volkera Brucha i drugih, u suptilnim je video izjavama pod oznakom #allesdichtmachen (sve zatvoriti) ciljali koronsku politiku savezne vlade i disfunkcionalnu raspravu o njoj. Akcija je pogodila metu i sjajno osvjetlila ono što upravo izmiče kontroli: informacijski vakuum, ekspertokraciju, zanemarivanje kolateralne štete, državni autoritet. Negodovanje je bilo veliko, očekivano i, kao i uvijek, poučno.
Ali nije li vrijeme da se iz toga izvuku zaključci?
U biti, radi se o sljedećem, i uvijek je isto: Netko kaže nešto kritično prema medijima i vladi ili nešto što je u suprotnosti s prevladavajućim mišljenjem. I ples po jajima počinje. Pogođeni su pouzdano proganjani kroz iglenu ušicu propagande.
Zato se koristi satira, tako da se ne mora razgovarati o sadržaju. Raspravlja se o deplatformingu i profesionalnim zabranama. Prijeti se iza kulisa i broji devijante i pale koji vjeruju da se još mogu spasiti na ovaj način. Pobunu malog glumca hitno treba suzbiti!
Suinicijator i režiser serije Tatort, Dietrich Brüggemann sažeo je o čemu se zapravo radi:
“Naravno da poštujem sve liječnike i medicinske sestre. Također poštujem sve one u zemlji koji su u krizi i više ne znaju što učiniti. I sad bi mi netko trebao objasniti zašto jedno nužno traži drugo. I zašto cijelo naše društvo mora biti u svojevrsnom ratnom stanju u kojem cjelokupno civilno društvo mora biti usredotočeno i ništa drugo nije važno od borbe protiv jedinog, maksimalnog neprijatelja. A tko pita je li taj neprijatelj zaista toliko maksimalan i može li se protiv njega možda boriti i drugim civilnim sredstvima, taj je poricatelj i neprijatelj naroda i mora biti obješen na kandelaber. Uopće ne primjećujete reflekse koje pobuđujete, ali to je dio problema."
Za one kojima je ovo možda novost, dopustite mi da kažem: Ovako se stvari odvijaju mjesecima i godinama u najboljem DDR-u koji je Njemačka ikad vidjela, bez obzira na temu, je li to migracija, klima ili sada corona. Tko se organizira, bilo da se radi o pozivima na znanost, kao lokalna stranka, u inicijativi za glasanje kao kritični aktivisti, kao kritični tužitelji i suci ili u obliku lista potpisa protiv uništavanja kulture, kao što smo to učinili filozof Gunnar Kaiser i ja prošle godine u kasno ljeto, osjeti kotač vjetra onih koji zapravo vjeruju da se u debatama može pobijediti klevetanjem protagonista. To su poznati refleksi u Vijeću radija, gdje aparatčiki poput dadilja vjeruju da mogu donositi odluke o dobroj i lošoj umjetnosti ili poslušnim i neposlušnim umjetnicima.
Do sada je pogodilo pojedince: Hach, Wendler, pa eto pop pjevača lako možete strpati u ladicu idiota. U Švicarskoj je to udarilo kabareiste Marca Rimu i Andreasa Thiela. Onda se govorilo: Nena na krivom putu! Ali sada su to preko 50 važnih glumaca i ne može ih se samo tako riješiti. Dobro, neki od njih su nažalost bili pozitivni na PCR, pa su pali na "Testu odgovornosti za političku korektnost" kad ih je pogodila oluja dreka, što pokazuje da su neki možda više glumci nego umjetnici. Možda će oni koji su se odmah udaljili dobiti jedan ili drugi posao koji financira država, na primjer alternativnu službu na polju cijepljenja ljudi.
Samo jedno svi mi ne dobivamo, zato što ne smije biti i svatko s očima, ušima i malo ostatka razuma može vidjeti: raspravu koja zaslužuje ime. Svugdje iste emisije, ista mišljenjima. Današnja raznolikost živopisna je koliko je istočni blok nekada bio siv. U radiju i medijima na djelu su povezani mrzitelji, koji aktivno promiču društvenu podjelu, tako da nerealna politička kasta bolje izgleda. To je jedna posebna svećenička kasta PR-a, oni su politički influenceri, interno korumpirani, tašti, gladni moći. Oni ne rade za čitatelja, ne za istinu, već za ideologiju "ispravnog, dobrog i nekritičnog". Molim, hvala, zarađuje 8 milijardi eura godišnje od Radio naknada. No, jedno je sigurno: svaki puta kada radio i Tv izbjegavaju raspravu, zabijaju si još jedan čavlić u lijes.
Ova je akcija stoga više od puke note protesta aktera protiv sve agresivnijeg režima pandemije. Potencijalno može postati eksplozivna naprava za sklerotične medije i sustav emitiranja. To je novo izdanje stare borbe umjetničke slobode protiv birokracije u kulturi. Vrijeme je da okrenete ploču, dragi glumci! Ili tko od vas iskreno želi nastaviti karijeru u sustavu u kojem kritika vlade otvoreno prijeti profesionalnim posljedicama?
Imate publiku. Dakle, imate moć. Za emitirajuće birokrate "Don Carlos" je marka ruma. Za neke od vas možda i više. Ili kako kaže Kurt Tucholsky: "Ništa nije teže i ništa ne zahtijeva više karaktera nego biti u otvorenoj suprotnosti sa svojim vremenom i naglas reći: NE."
Milosz Matuschek, Nebelspalter
Priredila Dunja Gaupp
|
