Prema svom načinu osvajanja, napadači su nasrnuli poput divlje horde, pustošili i palili sve pred sobom, ubijajući ljude i pljačkajući sve što su zatekli. Grad je tada bio bez zaštite vojske i zidina, pa su se od napadača spasili tek oni koji su pravodobno utekli u šume i brda. Gradec i Kaptol su poslije prolaska osvajača ostali opustošeni i razoreni, prvostolnica je bila teško oštećena, sve je nalikovalo na veliko zgarište...
Upad Tatara pod vodstvom Batu-kana u Hrvatsku bio je nastavak njihovog pohoda kojim su 1241. godine provalili u Mađarsku.
Treba odmah reći, Tatari su prvotno bili jedno od azijskih plemena, ali su se stopili s drugima, te ih se naziva i općenito Mongolima.
Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. okupio je vojsku i dočekao napadače 11. travnja na Muhijskoj pustari kod Miškolca na rijeci Šajo. Mongoli su većinom imali laku konjicu, dok je na kršćanskoj strani bila pretežito vojska sastavljena od seljaka, s tek manjim dijelom pravih vojnika. Unatoč tome kršćanska je vojska postigla početne uspjehe, no Mongoli su tada zaobišli protivničke snage i razbili kršćansku vojsku.
Kralj Bela IV. morao je pobjeći, kao i njegov brat Koloman koji je zadobivenih ozljeda u bitci preminuo u Čazmi. Kralj Bela odlazi u Beč i priziva pomoć europskih vladara, ali odziva nema. Zato se povlači prema jugu i dolazi u Zagreb, a prati ga obitelj kao i velikodostojnici. Tatari su u međuvremenu pustošili Mađarskom, ali su tek u veljači sljedeće godine pošli prema jugu. Zbog rastuće pogibelji kralj Bela IV. bježi u Dalmaciju, pa čak i na otoke. Tatari stižu sve do Jadrana, ali nisu uspjeli osvojiti hrvatske utvrđene gradove. U to doba stiže vijest o smrti velikog kana Ogotaja, pa se mongolske horde upućuju natrag u Aziju, usput pustošeći po Bosni, Srbiji, Bugarskoj i južnoj Rusiji.
Budući da je pogibao prošla, kralj Bela IV. vraća se prema sjeveru, te zastaje u Zagrebu. Nakon pustošenja, grad je trebalo temeljito obnavljati, no vraća se tek dio preživjelog stanovništva, ali dolaze i neki doseljenici. Kralj Bela IV. odlučuje da se na Gradecu podigne jaka utvrda, kao dio obrambenog sustava. Gradu uvodi i dodatne privilegije, želeći time privući što više pučanstva za eventualne buduće obrane.
Nakon tatarskog pustošenja Zagreba, grad se morao iz temelja obnavljati, započeti potpuno novi život. S vremenom se i rijetko stanovništvo vraća, a među njima je svakako bilo i novog svijeta. Pritom je Gradecu udijelio povlastice slobodnoga kraljevskog grada, proglašenjem 'Zlatne bule' 16. studenoga 1242. Tu se ispravu opravdano smatra osnivačkim dokumentom zagrebačkoga Gradeca.
Povlastice dodijeljene Zlatnom bulom, dotadašnjim i budućim žiteljima pružaju razna prava, što je u grad trebalo privlačiti brojne stanovnike, a ponajviše gospodarstvenike, obrtnike i trgovce, kako bi se osigurao daljnji razvoj. Ipak, uz sva ta prava došle su i neke obveze građana prema kralju. To je ponajprije bila izgradnja jakih zidina oko grada, što je ostvareno u daljnjih 20-ak godina. Obveza je bila i opremanje vojske, uvedeni su porezi i sl.
Među prvima su u Gradec stigli kraljevi podanici i činovnici, te članovi dotadašnje općine. Oni su se naseljavali pretežito na području današnjeg Gornjeg grada, što je tu dovelo do intenzivne izgradnje palača i bogatijih kuća. Prema procjenama, Zagreb je tada imao oko 1'000 stanovnika...

Na slici: Batu-kan je vodio mongolske horde na pohodu 1241–1242. kroz Mađarsku i Hrvatsku
Autor: Stjepan Szabó
|