Pokušaj "pravne" eliminacije HDZ-a uslijedio je nakon
što su vodeći kukurikovci godinama kriminalizirali
Domovinski rat. Koristili su sav instrumentarij javne
diplomacije (od lijeve medijske gerile i nevladinih
organizacija) kako bi optižili hrvatske generale i
hrvatsku politiku u Haagu. Taj im plan nije uspio u
javnosti, unatoč postojećim haškim presudama, pa su
pomoću DORH-a iznudili kriminalizaciju HDZ-a.
Druga skupina razloga zašto sam pristao ići na listu
HDZ-a u prvoj izbornoj jedinici tiče se samog HDZ-a.
Gospođa Kosor najavila je promjenu statuta stranke. To
implicira da HDZ mora u vrlo kratko vrijeme ići na
izborni sabor, otvoriti demokratske procese kako bi se
iz baze predlagali i birali svi kandidati ali i vodstvo
stranke (na svim razinama) s otvorenih lista i s većim
brojem kandidata. Osim toga očekujem da će se na svom
saboru stranka jasno odrediti prema pogreškama koje su
posljedica Sanaderova vođenja HDZ-a. A takvih pogrešaka
ima puno. HDZ također treba ponovo definirati i svoj
program i strategiju razvoja Hrvatske u narednom periodu
na osnovama svojega utemeljitelja, predsjednika Tuđmana.
Ako krene tim putem HDZ će povratiti ne samo svoje
izgubljeno članstvo nego i veliki dio svojeg biračkog
tijela.
Jedan dio desnijega izbornog tijela Vam zamjera
zato što ste se angažirali u stranci koja se
detuđmanizirala tijekom zadnjega desetljeća te napravila
politički zaokret od izvornih načela HDZ, kojeg je još
1989. kao svehrvatski pokret utemeljio dr. Franjo
Tuđman?
HDZ je platio cijenu za politiku koju je vodio
Sanader, a koja je u osnovi bila "tiha" detuđmanizacija.
Izgubio je skoro 50 posto svojeg biračkog tijela.
1990-ih imao je 19 od 21 župana. Pod Sanaderovim
vodstvom taj se broj prepolovio. Slična je situacija i u
općinama. Rekao sam što očekujem da HDZ treba učiniti da
ponovo postane najjaća politička stranka. Vjerujem da je
gospođa Kosor spremna na radikalne promjene. Konačno,
ona je neke poteze već i najavila.
S druge pak strane, više je nego žalosna činjenica
stanje među tzv. desnim strankama. Zagovarao sam
zajednički nastup srodnih stranaka, udruga i pojedinaca
koji u svojim političkim programima polaze od promicanja
nacionalnih interesa i vrijednosti na kojima je stvorena
hrvatska država. Nažalost, žalosno djeluju njihovi
razlozi i obrazloženja zašto neće, ili ne žele, izići
zajedno na izbore. Imamo preko 30-tak lista skoro u
svakoj izbornoj jedinici, što je krajnje neozbiljno i
neodgovorno.
Jedan dio tih stranaka, kao i dio biračkog tijela,
razočarani su glasači HDZ-a iz 1990-ih. Štoviše, dobar
je dio tih ljudi jako ogorčen na HDZ. Rekao bih s
pravom. Osobno ću se založiti da se HDZ vrati na one
programske osnove i da ponovo teži onim vrijednostima na
kojima je i osnovan. Vjerujem da će se tim naporima
pridružiti i dobar dio onih koji u nakon 2000. izgubili
povjerenje u Sanaderovo vođenje HDZ-a.
Vodstvu HDZ-a se prigovara i za nedemokratsko
vođenje stranke. Može li se nakon desetljeća urušavanja
stranku više uopće demokratizirati?
Svaki pojedinac, organizacija, pa i institucija
imaju svoje uspone i padove. U HDZ-u je bilo puno više
demokracije 1990-ih, nego 2000-ih. Vjerujem da je
jednostavno ponovo započeti unutar stranačku
demokratizaciju. S formalnog stajališta to nije
kompliciran proces. U stvarnosti treba puno više vremena
da se stabiliziraju odnosi i usklade ideje između
novoizabranih ljudi. No, to je proces koji, kada se
obnovi, imat će svoje učinke. Jer će onima koji su
nasilno ili na drugi način isključeni iz stranačkih
djelatnosti dati satisfakciju, a novim i mlađim ljudima
priliku da se afirmiraju u politici.
Meni se čini da će teže ići sa ponovnim
uključivanjem intelektualne, gospodarske, kulturne i
sportske elite. Naime, te su elite, realno gledajući,
isključene iz svih stranaka, a ne samo HDZ-a. A bez njih
nema Hrvatskoj izlaska iz kriza u kojima se nalazimo.
Dokle god ne budemo sami predlagali i odlučivali o
svojim programima - sve dotle će nam se javljati MMF
(ili netko poput MMF) sa svojim prisilnim mjerama. A te
i takve mjere nikada nisu bile mjere razvoja, već u
najboljem slućaju mjere prisile da ne bude gore nego što
jeste.
Isticanje Vaše kandidature na izbornoj listi
HDZ-a čini se kao da je više uzbunila preživjele
jugoslavenske komunističke strukture, čija mišljenja u
javnosti svakodnevno artikulira na primjer Jelena
Lovrić. Stječe se dojam da su se uspaničili samo zato
što će se jedan Tuđman opet naći u Hrvatskom državnom
saboru ili je možda riječ tek o prežitku mentalnoga
sklopa, koji bi pojedine ljude i danas kao i u vrijeme
Jugoslavije držao u kućnom pritvoru i političkoj
izolaciji?
Ima tu svega i svačega. Nažalost, postoje niz
novinara poput Jelene Lovrić, koja za prof. Tomca,
akademika Aralicu i mene tvrdi da nas je "vrijeme
pregazilo", da u današnjoj Hrvatskoj "malo značimo", da
smo "desničarski zombiji". Gospođa Lovrić je još 1990-te
bila član CK SKH. Nedavno smo imali prilike čitati da je
još 1991. s nestrpljenjem očekivala tenkove JNA da sruše
Vladu u Zagrebu. Ona iz svoje CK-ovske kože i uloge
"društveno-političkog radnika" koji presuđuje koga je
vrijeme pregazilo a koga nije - nije mogla izaći ni
nakon 20 godina. Njoj je neprihvatljiva činjenica da
birači odlučuju koga će vrijeme pregaziti. No, da može
ljude vrijeđati, to je svoj toj lijevoj novinarskoj
gerili samorazumljivo. Nemate niti jednog primjera da bi
novinarsko društvo primijenilo svoj etički kodeks na
svoje "društveno-političke radnike" koji sipaju uvrede,
diskvalifikacije i dezinformacije o "desničarskim
zobijima". Naime, "desničare" smije vrijeđati tko i kako
hoće, a bilo koja kritika "ljevičara" automatski je
govor mržnje. To pravilo nije novo ono je naslijeđe
SFRJ. Nažalost, naše je društvo još bremenito mentalnim
i ideološkim nasljeđem bivše države. Ali ne samo u
novinarstvu. Ovih dana gledano na TV "nezavisne"
profesore kako komentiraju predstojeće izbore - a sve
jedan do drugog su bivši članovi CK SKH i partijskih
komisija koji su odlučivali sudbinama onih koje je, po
J. Lovrić, vrijeme pregazilo i koji su "desničarski
zombiji".
Premda je predizborna kampanja u punom jeku iz
medija se baš i ne bi moglo zaključiti da se radi
izbornom vremenu kad birači odlučuju o vlastitoj sudbini
u sljedećem mandatnom razdoblju. Jednom ste spomenuli
kao da u kampanji sudjeluje na jednoj strani HDZ, a na
drugoj DORH? Smatrate li da je za takvo stanje odgovoran
zakonski položaj DORH-a ili je riječ o samovolji
pojedinaca na njegovu vrhu?
Prvo treba reći da je dobro što su Vlada i vodstvo
HDZ odlučno krenuli u obračun s korupcijom. Ono što nije
dobro je uporaba DORH kako bi se osigurala sigurna
pobjeda Kukuriku koaliciji. Redoslijed i timing
pokretanja istrage protiv HDZ-a to potvrđuju. Osim toga,
objavom da se odbacuje istraga protiv tržnica u Rijeci
osam dana prije uzbora, samo se potvrđuje kako HDZ nema
nikakve ni želje ali ni stvarnog utjecaja na DORH. Zato
tim više zastrašuju izjave čelnika SDP-a da će podignuti
tužbe protiv i privatnih osoba i službenih institucija
koji su se usudili postaviti zahtjev da se istražuje
njihovo djelovanje. Opet žele nametnuti pravilo da su
neki "jednakiji" od drugih, odnosno najavljuje se da će
oni biti iznad postojećih zakonskih normi.
Želim vjerovati da DORH radi po zakonskim odredbama,
ali i uporabom zakona može se manipulirati i sa
činjenicama i sa javnošću. Poznato je da ponekad NGO
izvješćuju kako su izbori u nekim sredinama bili
demokratski ali nisu bili fer. To se i nama događa:
izbori će biti demokratski ali neće biti pošteni.
Posljedica toga će biti još nestabilnija Hrvatska.
Kad je riječ o medijskoj kampanji, ovih je dana,
tijekom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Vukovara
u velikosrpskoj agresiji, Hrvatska televizija u svojim
dnevnicima optužila predsjednika Franju Tuđmana da pad
Vukovara ali i za nedopuštanje evakuacije djece iz
opkoljenoga grada? O čemu se zapravo radi? Je li riječ
tek o neznanju ili vještoj montaži kojom se odgovorost
za masovne zločine i stradanja s JNA te Srbije i Crne
Gore pokušava prebaciti na hrvatsko političko vodstvo?
Dva dana nakon što je preko 50.000 ljudi iz
Hrvatske, BiH i inozemstva odalo počast Vukovaru i
vukovarskim braniteljima, započela je na nedjeljnom
Dnevniku HTV-a najsramnija medijska kampanja u kojoj se
optužuje predsjednik Tuđman, Vlada RH i hrvatski Sabor
za izdaju Vukovara. Podloga tome su fonogrami i
materijali KOS-a plasirani još za vrijeme Vukovarske
bitke, materijali koji su imali za cilj demoralizaciju
branitelja a u konačnici rušenje prve demokratski
izabrane vlasti u Hrvatskoj. Na suđenju Radenku
Radojčići 1994., jednom od glavnih aktera "Opere",
propagandnog odjela KOS-a, dokazano je da je KOS snimao
i prepravlja snimljene razgovore između predsjednika
Tuđmana, generala Tusa, i još nekih sa braniteljima
Vukovara. To je isto potvrdio i major KOS-a Mustafa
Čandić na suđenju Slobodanu Miloševiću 2002. godine u
Haagu. Urednik Dnevnika HTV-a je preuzeo te materijale
kao autentične i započeo kampanju koja će uči u anale
informacijskog ratovanja kao primjer bezobzirnog
obraćuna s temeljnim vrijednostima na kojima je stvorena
hrvatska država.
Da je riječ o dobro isplaniranom scenariju vidi se i
po tome što se nisu oglasile nadležne institucije i
njihovi čelnici. Naime, postavlja se osnovno pitanje
autentičnosti i vjerodostojnosti svih dokumenata. Da su
dio njih falsificirani to je već dva puta potvrđeno na
sudu. Sada je pitanje: a) tko je snimao te razgovore, b)
iz kojih su izvora ti dokumenti plasirani u medije. Ako
su snimani u zapovjedništvu obrane Vukovara, za koga je
radila osoba ili grupa koja je snimala razgovore svojih
nadređenih. Malo je vjerojatno da je to netko radio po
službenoj osnovi. Zna se da je KOS imao mogućnosti
pratiti većinu hrvatskih neštićenih komunikacija. Zato
je vjerojatnije da su ovih dana korišteni fonogrami
podrijetlom ih KOS-ovih arhiva. Postavlja se pitanje što
su poduzele hrvatske izvještajne službe i DORH da bi sve
to istražili i razjasniji?
Po svemu sudeći sustav nacionalne sigurnosti opet je
zakazao. Bilo bi puno gore, ako namjerno nije poduzeto
ništa da se ova podvala razotkrije. Što se tiče
razgovora predsjednika Tuđmana i Dedakovića, i onoga
dijela koji se odnosi na ponovni proboj preko Marinaca,
predsjednik je rekao da se neide ponovo istim pravcem,
jer su prethodna dva bila neuspješna a imali smo velikih
gubitaka na tom pravcu. I taj se razgovor stavlja u
krivi kontekst. A iz suzdržanosti sugovornika bilo je
jasno da se na otvorenoj liniji ne mogu izdavati vojne
zapovjedi. Osim toga, danas nitko ne spominje da je
gospodin Dedaković pristupio i postao član HDZ-a, nakon
što je rašćišćena podvala KOS-a koji je bio stvarni
autor i optužnice protiv hrvatskog vodstva i letka u
kojem se brani Dedaković. Dedaković je bio svjestan da
je s vojnog stajališta i tromjesećna obrana Vukovara
bila pravo čudo, te da se nije moglo učiniti više nego
što se učinilo.
Vi ste po profesiji stručnjak za informacijske
znanosti. Koja je svrha takvih montaža? Nije li možda
riječ i o pokušaju da se skidanjem već spomenute srpske
odgovornosti stvore preduvjeti za povlačenje hrvatske
tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Den
Haagu?
Najuspješnije su one informacijske operacije kojima
se osigurava nekoliko ciljeva, a deziformacije se mogu
koristiti u različite svrhe. Neposredni cilj ovih
dezinformacija je diskreditacija predsjednika Tuđmana,
kako bi se posredno diskreditirao HDZ na ovim
parlamentarnim izborima. Dugoročni cilj je da javnost
što lakše prihvati najavu i Pantovčaka i pretendenata na
Banske dvore da se povuće hrvatska tužba za genocid
protiv Srbije. Ne smijemo zaboraviti da smo prije
nekoliko mjeseci već bili "informirani" da su Hrvati
napali Srbe pa je zato došlo do sukoba u Vukovaru.
Konačni cilj je diskreditacija Domovinskog rata kao
posljedice "konglomerata loših politika". "Loša" i
"izdajnička" politika Zagreba bit će opravdanje da se
moraju prihvatiti optužnice protiv branitelja što ih
sustavno šalje Beograd, a stvari će se izjednačiti s
time što će neke optužnice biti prihvaćene i od strane
Beograda. Rezultat će biti marginalizacija branitelja i
Domovinskog rata. Time će se izbrisati zasluge svih onih
koji su stvarali hrvatsku državu i borili se za hrvatsku
slobodu. Zasluge će dobiti oni koji su nas oslobodili
zablude da je Domovinski rat neštvo važno u hrvatskoj
povijesti.
Nekoliko dana poslije spomenutih priloga u
Dnevniku opet je emitiran, samo sad s nekim
"transkriptima" slična optužnica i za područje
Dubrovnika. Odakle dolaze ti transkripti? Nisu li možda
povezani opet s Uredom predsjednika kao i u mesićevo
vrijeme?
Taj transkript nije mogao doći s drugog mjesta nego
s Pantovčaka. Odgovor koji ne znamo je kada i pod kakvim
okolnostima je otišao iz arhive. Činjenica je da nema
evidencije što je sve Mesić davao haškim istražiteljima,
jer je arhiva Pantovčaka bila poput samoposluge za haške
istražitelje. (Usput taj "neutralni" DORH nije pokrenuo
niti jednu istragu o nezakonitoj distribuciji dokumenata
s oznakom državna tajna, iako su se i Mesić i njegovi
savjetnici javno hvalili kako mimo svih zakonskih
procedura dostavljaju klasificirane dokumente i medijima
i haškome Tužiteljstvu). Taj i drugi transkripti samo
dokazuju u kakvim je sve teškim okolnostima tada bila
Hrvatska. Nije samo Vukovar bio pred padom nego i
Dubrovnik, a slično je bilo i sa Zadrom, Gospićem pa čak
i Siskom. Konačno tada je okupirano 30% hrvatskog
teritorija, a istovremeno se vodio i propagandni rat s
ciljem da se natjera političko i vojno vodstvo na
kapitulaciju. U takvim okolnostima bilo je svakakvih
prijedloga, pa je trebalo razlučiti tko stoji iza
pojedinih solucija. Tko plasira dezinformacije o izdaji,
trgovini teritorijem, zloporabom novca za oružje, itd. A
tko je spreman boriti se do kraja.
Stječe se dojam kako u ovoj informacijskoj igri
sudjeluje više čimbenika, a kad se povuče crta, ispada
kako svi zajedno nastupaju protiv HDZ-a. Je li samo
problem u politici stranke koju vodi gospođa Kosor ili
se možda, kako neki smatraju, radi o medijsko-političkim
operacijama za stvaranje tzv. jugosfere?
Javna diplomacija i informacija danas su osnovni
instrumenti nacionalne moći. Velike i jake zemlje imaju
razrađene informacijske strategije kako bi osigurali
informacijsku superiornost i dominaciju vlastitih
informacija u stranim zemljama. Istovremeno izgradili su
sustave da sami sebe štite od dezinformacija. Nažalost,
Hrvatska je otvorena bojišnica u kojoj djeluju različiti
akteri. A to znači da su u igri i različite strategije
koje ne moraju sve težiti istome cilju. Jasno da je
jedna od strategija i jugosfera. Prije nekoliko godina
britanski su stratezi javno zagovarali primjenu "nove
imperijalne politike" prema podrućju zapadnog Balkana.
Samostalni akteri poput Sorosa imaju slične ciljeve,
iako iz različitih pobuda. Međutim, diskreditacija
Domovinskog rata i hrvatske politike iz 1990-ih u
interesu je i Srbije, ali i dijela Bošnjaka, iz oprečnih
razloga. I multinacionalnim kompanijama (medijskim
korporacijama, itd.) može biti od interesa težiti
sličnim ciljevima kako bi obvezali na kooperativnost
sebi prikladne političke grupacije u Hrvatskoj. Hrvatska
je bespomoćna pred svih tim izazovima i informacijskim
napadima. Nema niti svoje informacijske strategije niti
planira zaštitne mjere.
Možemo li se uopće oduprijeti tom projektu
oživljavanja neke inačice državnoga zajedništva koji je
nekad činio bivšu Jugoslaviju? Kako?
Postoji nekoliko inačica oživljavanja jugosfere,
koje sve ne teže "državnom zajedništvu". Zato su te
"mekše" opcije, jer im se ne naslućuje konačni cilj,
ponekad za javnost prihvatljivije a za budućnost
Hrvatske i pogubnije.
Mišljenja sam da Hrvatska treba postići suglasnost
oko vitalnih nacionalnih interesa i na temelju toga
definirati svoju strategiju razvitka kao srednjeeuropske
i mediteranske zemlje. Te su koordinate određene
njezinim geostrateškim položajem i kulturnim nasljeđem.
One pak koji inzistiraju na dobrosusjetskim odnosima
prvenstveno sa Srbijom i Crnom Gorom, treba podsjetiti
da se Hrvatska graniči jednako tako i s BiH, Italijom,
Slovenijom, Mađarskom te da imamo dugu tradiciju
državnih veza s Austrijom.
Treba uzeti u obzir i buduću poziciju Hrvatske u EU.
A za sudbinu Hrvatske tada će biti presudno kakva će
biti EU. Hoće li svojim članicama ostaviti dovoljno
prostora za čuvanje i promicanje nacionalnog i kulturnog
identiteta. Na tom će se pitanju slomiti ili pak graditi
sudbina EU. Zato Hrvatska treba jaku Vladu koja će
znati, prvo, definirati a zatim i promicati hrvatske
nacionalne interese. Nije mi poznato da smo postigli
dogovor o takvoj strategiji razvoja Hrvatske.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
02.12.2011.
|