|
O mrtvom je Tuđmanu stranim novinarima pričao morbidne
viceve.
Prvoga hrvatskog predsjednika i njegovu obitelj
sumnjičio je za milijardske krađe. Deset je godina
"detuđmanizirao" Hrvatsku razdajući na sve strane
transkripte iz Ureda predsjednika i druge dokumente.
Opanjkavao ga je gotovo bez prestanka samo zato da bar
koji centimetar naraste do Tuđmanove veličine, ali sve
mu je bilo uzalud. Ne samo da je sve to Stjepanu Mesiću
bilo uzalud, ne samo da je u usporedbi s Tuđmanom ostao
patuljak s Pantovčaka, nego je doživio da s naslovnih
stranica tiražnih novina vrište optužbe kakve je on
sricao o svom prethodniku. Golemi, prije koji dan
objavljeni naslov "Mesić pod istragom" koji se odnosi na
mito za kupnju finskih vojnih vozila za Hrvatsku vojsku
nije teško povezati s naslovom "Mesić kupio dva stana"
iz pretprošle godine. Upitan odakle mu milijuni za
kupnju stanova i garaža na obroncima Medvednice, Mesić
je odgovorio da su mu ih posudili prijatelji. |
Sad bi zlobnici mogli reći - prijatelji iz Finske! Ali
Mesiću bi i ovaj put moglo biti oprošteno, jer što su
sumnje u korupciju i luksuzni stanovi u usporedbi s
golemom ulogom koju je on odigrao za protutuđmanovsku
ljevicu, u usporedbi sa zaslugama u reafirmaciji Tita i
antifšizma, u denunciranju Domovinskoga rata i hrvatske
obrane koju je pučem u Saboru 1994. nastojao spriječiti,
u besramnom svjedočenju u Haagu, u rasističkom žigosanju
pojedinih hrvatskih podneblja, u nastojanjima da
pošto-poto strpa u zatvor neke ljude iz ideološkoga
miljea kojem je bio suprotstavljen a zaštiti kriminalce
koji su iz njegova prijateljskoga ili interesnoga kruga.
Kao što ni na vijest o sumnjivoj
Mesićevoj kupnji stanova protutuđmanovska ljevica nije
ni prozborila, kao što neće prozboriti ni o "finskom
slučaju", nije prozborila ili je našla načina da ga
opravda i kad je na HTV-u otkriveno i prikazano kako
je u Australiji pjevao ustaške pjesme i slavio dvije
hrvatske pobjede u Drugome svjetskom ratu - onu
ustašku iz travnja 1941. i onu partizansku iz svibnja
1945. godine. Mesić će uvijek biti zaštićen, jer za
Slavka i Ivu Goldsteina, za Ivana Fumića, za sve
kojima je Tuđman crvena krpa, Mesić je crvena ikona.
On je uveličavao njihove antifašističke skupove,
smišljao scenarije po kojima bi Hrvatska i hrvatski
narod jednostavno nestali s lica zemlje da nije bilo
partizanskih zločinaca, on je najustrajniji promotor
neistine o Tuđmanovu i Miloševićevu dogovoru o podjeli
Bosne i Hercegovine za koji nema ama baš nijednoga
dokaza.
Kako su njegove političke optužbe
pobijene argumentima cijeloga niza znalaca, kako su
njegove optužbe o nezakonitom bogaćenju Tuđmana i nj
egove obitelji bile i ostale neutemeljene, i kako je
sam sve češće glavni lik crnih kronika koji resi
naslovne stranice novina, moglo bi se reći kako mu se
vlastita opanjkavanja osvećuju i kako istragu o njemu
vode oni koje je optuživao sa zlobom i bez dokaza, a
među njima je i dr. Franjo Tuđman.
I dok iz prigode u prigodu, iz godine u godinu
Tuđmanov grob posjećuje sve više Hrvata, dotle za sve
više Hrvata Stjepan Mesić postaje sve okaljaniji bivši
predsjednik. Na tom grobu, koji je tako uporno
izbjegavao, doživljava poraz. Po tome kako sve više
uskrsava njegova nečasna prošlost u kojoj je nastojao
uprljati Tuđmanovu čast sličan je jednom drugom
"detuđmanizatoru", Ivi Sanaderu.
Dva
državnika koji su desetljeće poslije Tuđmanove smrti
obilježili uništavanjem bitnih obilježja suverene
države Hrvatske postali su najspektakularniji likovi
iz istraga, suđenja i sumnjičenja zbog goleme imovine
koju su stekli u vrijeme svoje političke moći. Gotovo
deset godina obojica su gromoglasno suprotstavljani
"mračnom Tuđmanovu vremenu", "izolaciji" u koju je
navodno bio doveo Hrvatsku, grabežljivosti i bezakonju
u privatizaciji i pretvorbi. I dok Tuđmanov lik iz
prošlosti sve jače sja, policija, tužitelji i sudovi
trebaju sve jače razgrtati mrak koji krije moralnu
rugobu njegovih najvećih protivnika, Mesića i
Sanadera.
Milan Ivkošić,
Večernji list
|