Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

U RU─ÉRA BO┼áKOVI─ćA NI KAPI SRPSTVA!      (16.02.2012.)

Zadnjih dana i tjedana jedna od naj─Źitanijih vijesti u hrvatskim pisanim medijima bila je izjava predsjednika Srbije Borisa Tadi─ça da je 'Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç bio Srbin katolik'

lako se jo┼í prije dvadeset pet godina, to─Źnije 1987. prigodom obilje┼żavanja 200. obljetnice Bo┼íkovi─çeve smrti, ─Źinilo da nema spora oko toga kome Bo┼íkovi─ç po nacionalnosti i etni─Źkom podrijetlu pripada, danas se opet s najvi┼íih politi─Źkih (─Źitaj politikantskih) funkcija povla─Źi to ve─ç davno rije┼íeno pitanje.

Godine 1987. Beogradska je 'Jugomarka' prigodom obilje┼żavanja spomenute obljetnice izdala po┼ítansku marku s likom Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça i razglednicu na pole─Ĺini koje izme─Ĺu ostalog stoji da je Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç 'najve─Źi hrvatski znanstvenik svoga vremena'. To je bilo u doba 'jugosrpskog raja'. ─îim se Hrvatska izdvojila i oslobodila iz tog raja, opet je proradio 'srpski instinkt' o srpstvu svega i sva─Źega.

U tomu nisu prednja─Źili neuki srpski gra─Ĺani, nego upravo suprotno: njihova memorandumska inteligencija. Da je ona aktualna i danas, svjedo─Źi i njihov sljedbenik i u─Źenik Boris Tadi─ç koji s najvi┼íeg politi─Źkog i dr┼żavni─Źkog mjesta proslje─Ĺuje Hrvatima jasnu poruku: rat je zavr┼íio,ali agresija (ovaj puta kulturna) jo┼í nije i ne─çe tako brzo. Samo je malo perfidnija ─Źini se bezazlenom, ali nije tako.


S takvom sli─Źnom 'bezazlenom' memorandumskom porukom pripremIjen je osvaja─Źki srpski rat. Tadi─çev prijatelj, i vjerojatno istomi┼íljenik po mnogo─çemu, Ivo Josipovi─ç nije ni trepnuo na takvu izjavu. Je li to od straha ili obzira da ne povrijedi prijatelja ili mo┼żda iz vlastitog uvjerenja? Napomenimo da se predsjednik Hrvatske prigodom dr┼żavne proslave Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça 17. svibnja 2011. godine u dvorani 'Vatroslav Lisinski' u svom govoru nije udostojao (namjemo ili nesvjesno, svejedno) spomenuti i jasno re─çi da je Ru─Ĺer hrvatski znanstvenik ili ne┼íto sli─Źno. Po starom jugoreceptu govorio je o Ru─Ĺeru kao 'na┼íem' pri ─Źemu se ne zna ┼íto to 'na┼í' zna─Źi: mo┼żda se radi o nekom balkanskom, (jugo)slavenskom ili europskom znamenitom ─Źovjeku.

Ponavljanje starih teza o srpskom Dubrovniku


lako je posve besmisleno bilo ┼íto dokazivati onima koji argumente ne priznaju, a mo┼żda i ne znaju (tko im je kriv?), ipak je uputno radi ─Źitatelja, koji su vjerojatno malo upoznati s Bo┼íkovi─çem (unato─Ź pro┼ílogodi┼ínjoj obljetnici Bo┼íkovi─çeva ro─Ĺenja) i koji bi mogli do─çi u zabludu, pojasniti o ─Źemu se radi. Teza o Bo┼íkovi─çevu srpstvu samo je dio op─çe srpske teze iz 19. i 20., a kao ┼íto se vidi, i iz 21 .stolje─ça.

Srpska je historiografija svoju tezu gradila na navodnom srpskom i pravoslavnom podrijetlu Ru─Ĺerova oca Nikole Bo┼íkovi─ça koji je iz sela Orahov Dol, ┼żupa Ravno u Popovu polju u isto─Źnoj Hercegovini, doselio u Dubrovnik, pokatoli─Źio se, ali je u svoju obitelj usadio srpstvo tako da su Ru─Ĺer i sva njegova bra─ça i sestre bili pravi pravcati Srbi. Ali ne samo oni, nego i ─Źitavo stanovni┼ítvo Dubrovnika, a i ┼íire.

Ako bi ─Źitatelj pomislio da su to ideje davno pro┼ílih vremena, prevarit ─çe se jer srpski autori posljednja dva desetlje─ça pi┼íu ─Źlanke i knjige u kojima se npr. ka┼że kako je 'o─Źigledno zabluda da je Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç Hrvat, jer se pouzdano zna da je sin od oca Srbina i majke Talijanke', kako je 'o porijeklu Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça najvi┼íe zabune i zablude uvela Katoli─Źka crkva' koja o Ru─Ĺeru pi┼íe kao 'o velikom sinu hrvatskog naroda', kako je 'Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç jezuita srpskog porekla', kako 'bogata stru─Źna i nau─Źna literatura nije eksplicitno isticala ove pouzdane podatke o srpskom porijeklu slavnog nau─Źnika Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça...' i sl.

Sve je to samo ponavljanje starih teza o pravoslavnom i srpskom podrjetlu Bo┼íkovi─ça. Tako se 1891. isti─Źe srpstvo Dubrovnika, ka┼że se da jezuitska ┼íkola, u kojoj su svi Dubrov─Źani onog vremena, kao i Bo┼íkovi─ç dobivali prve nau─Źne osnove, nije mogla u─Źiniti od Dubrov─Źana ni┼íta drugo do Srbe; 'jer dru┼ítvo, okolina u kojoj se kretao ┼żivalj be┼íe srpska. Ta ista okolina uticala je i na Bo┼íkovi─ça te je on ostao Srbin uvek.'

Na percepciju o srpskom podrijetlu Bo┼íkovi─ça u svijetu najvi┼íe je utjecala izjava srpskog filozofa Petronijevi─ça koji je u 20. st. u uvodnom engleskom tekstu latinsko-engleskog izdanja (1922.) Bo┼íkovi─çeva glavnog djela Teorija prirodne filozofije naveo da je Bo┼íkovi─ç s o─Źeve strane srpskog podrijetla. Taj je Petronijevi─çev tekst kao i izdanje knjige financirala tada┼ínja Jugoslavenska vlada.
Na osnovi toga Petronijevi─çeva teksta u svijet je lansirana (dez)informacija o srpskom podrijetlu Bo┼íkovi─çevu ┼íto je kao rezultat imalo (i jo┼í uvijek ima) ─Źinjenicu da poneki strani autori koji pi┼íu o Bo┼íkovi─çu navode ga kao srpskog znanstvenika.


Da Ru─Ĺerov otac Nikola iz Orahova Dola nije bio ni pravoslavac ni Srbin, svjedo─Źi arhivska gra─Ĺa prema kojoj je cijelo selo Orahov Dol bilo katoli─Źko selo (popisi stanovni┼ítva iz 1624., 1733., 1871., 1879.; 1776. spominju 15 katoli─Źkih i jednu muslimansku obitelj, a 1959. sve su obitelji katoli─Źke, a samo je jedna pravoslavna). Pravoslavci se u selu pojavljuju tek 1885. godine, gotovo sto godina nakon Ru─Ĺerove smrti. Uz 185 katolika tu je i 12 pravoslavaca. Ti prvi pravoslavci u Orahovu Dolu popravoslavljeni su katolici iz obitelji ┼áe┼íelj od kojih potje─Źe poznati i zloglasni Vojislav ┼áe┼íelj. Ina─çe su ┼áe┼íelji u tim krajevima i danas katolici.

Dokumenti navode da je u 17. i 18. st. u selu Orahov Dol bilo Bo┼íkovi─ça od kojih su neki bili katoli─Źki sve─Źenici. Jedan od njih, Ilija Bo┼íkovi─ç, vjerojatno je bio Ru─Ĺerov stric. Sestra biskupa franjevca Dominika Andrija┼íevi─ça (ro─Ĺenog u selu Orahovi Dol) bila je majka Nikolina, tj. baka Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça, a u Orahovu Dolu ro─Ĺen je i Ru─Ĺerov suvremenik franjevac Vital, sin Tome Natalisa Bo┼íkovi─ça. Utvr─Ĺeno je da Ru─Ĺerov otac Nikola nije promijenio vjeru dolaskom u Dubrovnik.

"┼Żivjeli na┼íi Hrvati"

┼áto se ti─çe Bo┼íkovi─çeve majke, ona jest talijanskog podrijetla. Njezin djed i Ru─Ĺerov pradjed Petar Bettera doselio je kao trgovac iz Bergama u sjevemoj Italiji u Dubrovnik: Njegov sin i otac Ru─Ĺerove majke Pave (Pavle) Barao Bettera ro─Ĺeni je Dubrov─Źanin i pjesnik koji je pisao pjesme na hrvatskom jeziku. Osim toga, posve je jasno ┼íto sam Bo┼íkovi─ç govori o svom navodnom talijanskom podrijetlu. Kada ga je poznati francuski znanstvenik i enciklopedist D'Alembert nazvao talijanskim u─Źenjakom, to─Źnije geometrom (tj. matemati─Źarem), Bo┼íkovi─ç mu je odgovorio (1770.) da on nije Talijan nego Dalmatinac iz Dubrovnika. Njegovi su ga suvremenici nazivali Dalmatincem i/ili Dubrov─Źaninom.


Kada se govori o Bo┼íkovi─çevu hrvatstvu, mo┼że se re─Źi da je dokumentiran njegov odnos prema Hrvatima.


Kada se nalazio u Be─Źu 1757., Ru─Ĺer je, izvje┼í─Źuju─çi brata Bartolemeja (Baru) o hrvatskim postrojbama koje su polazile u rat protiv Prusije, napisao: 'Danas su pro┼íli na┼íi Hrvati'. Hrvatskim postrojbama koje su prolazile Bo┼íkovi─ç je doviknuo: 'Sretan put i sre─çu'. A nakon pobjede javlja bratu Bari i ka┼że: '┼Żivio Hadich i na┼íi Hrvati'. Kao Hrvat, Bo┼íkovi─ç je bio povezan s Hrvatskom bratov┼ítinom u Rimu (osnovana 1453.) koja je imala za svrhu pomo─ç hrvatskim hodo─Źasnicima u Rimu i onima koji su se na┼íli ili su ┼żivjeli u vje─Źnom gradu. Ru─Ĺer je bio dobro─Źinitelj te bratov┼ítine, a njezini su ─Źlanovi bili istaknuti Hrvati jer su se u bratov┼ítinu primali samo oni koji govore hrvatski i potje─Źu iz hrvatskih krajeva. Bratov┼ítina je ─Źesto tra┼żila podr┼íku Hrvatskog sabora, koji joj je od 1609. bio i pokrovitelj.

─îak i neki talijanski iredentisti─Źki historiografi smatraju da Bo┼íkovi─ç nikako ne mo┼że biti Srbin jer 'nikada nije pisao poeziju ili pisma na srpskom'. Do sada nije poznato da je Bo┼íkovi─ç rije─Ź Srbin ikada izgovorio, a kamoli da bi se izri─Źito izjasnio o svom srpskom podrijetlu. A podrijetlo mu je bilo vrlo va┼żno, pogotovo kada je u Francuskoj htio dokazati svoje plemi─Źko podrijetio.

I jezik kojim se dopisivao sa sestrom Anicom, bio je hrvatski ili ilirski ┼íto srpska historiografija ho─çe da se radi o srpskom jeziku. Da to nije tako, svjedo─Źi jedan navod iz dubrova─Źkog dokumenta u kojemu pi┼íe da su se trgova─Źki dokumenti u Dubrovniku prepisivali i prevodili 'sa srpskog jezika u na┼í ilirski' ('ex lingua serviana in hanc nostram illyricam').

Tadi─ç bi se mogao informirati, ako mu to i┼íta zna─Źi, i zaklju─Źiti (ako je to u stanju) da su srpski i ilirski bili dva jezika. Ilirski je, naime, sinonim za hrvatski, a u Dubrovniku je, dakle, 'na┼í jezik' ilirski ili hrvatski.


Sve to ipak ne zna─Źi ni┼íta za srpsku historiografiju, a pogotovo za politikantstvo Tadi─çeva tipa. Kad ve─ç pravoslavlje kao bitna oznaka srpstva ne prolazi, onda se Tadi─ç okre─çe univerzalnijem na─Źelu, tj. da i katolici mogu biti Srbi. Na─Źelno to nije zabranjeno, nije nemogu─çe. Kad ve─ç Bo┼íkovi─çevi preci nisu bili, kao ┼íto je dokazano pravoslavci, onda su prema Tadi─çu i tadi─çoidima oni bili Srbi katolici. Oni slijede svoje srpske suvremenike koji imaju svoje 'argumente' koji glase: 'Na osnovu ovog primjera o Ru─Ĺeru Bo┼íkovi─çu i njegovim precima, mo┼że se induktivno pro┼íiriti i poop┼ítiti istra┼żivanje o srpskom porijeklu Hrvata u velikom broju.' A Ru─Ĺerova sestra Anica ─Źuvala je navodno 'uspomenu na srbovanje u domu Bo┼íkovi─ça, srbovanje kome dubrova─Źko katoli─Źanstvo jo┼í nije smetalo.' Takvim fantazijama nigdje nema ni traga. Ipak bi se mogli na─çi u dalekoj pro┼ílosti, a na┼żalost i u suvremenosti.

'Srbi oplodili sve zemlje Evrope Azije, Afrike...'


Da bi Bošković doista mogao biti Srbin, slijedi samo iz sljedećih premisa koje su kao konstanta prisutne u srpskoj historiografiji i srpskoj svijesti. Navodim samo neke od njih (citiram):

'Prakolijevka Srba bila je ─Źak tamo u dalekoj Aziji, u zemlji Indiji. Misli se, da je tu bila i prva Srbija... vrlo davno prije Hrista.' U seobi Srba jedan ogranak osnovao je u Mezopotamiji Novu Sarbarsku (Srbiju), drugi izme─Ĺu Kaspijskog i Azovskog mora novu Srbiju ili Servaniju, a tre─çi u Sibiru osnuju novu Srbiju. Srbi su se zatekli u Mezopotamiji 'u doba zidanja vavilonske kule,... ─Źak ...su je oni i zidali'. Srbi su zauzeli i ─Źitavu Europu, a 'vremenom nekoji od... Srba do─Źepa┼íe se i prestola rimskog'. .. 'Neki vele, da je i sam Aleksandar Veliki bio Srbin'. Srbi su zapravo osvojili ─Źitavu Europu pa svi 'dana┼ínji Sloveni zvahu se jednim .. ro─Ĺa─Źkim imenom: Srbi. Kasnije u Velikoj Srbiji (bilo je) jedno gor┼íta─Źko pleme...(koje) se ...naziva┼íe Hrvati.' Srpski vo─Ĺa Strojilo pored Dubrovnika 'podi┼że i Spljet, Trogir, Krk, Rab i druge gradove'. 'I tako iz onog ostatka prastarih Srbalja, poniko┼íe novi narodi: ─îesi, Moravci, Poljaci, Rusi, Slovaci, Slovenci, Hrvati, Bugarci...Tako na ...srpskim kostima niknu dana┼ínja Germania, Belgija, Dania, Holandija, ve─çi dio Francuske, ┼ápanije, sva Austrija, Prajska i Italija, sva Gr─Źka i ceo Balkanski poluostrv, Vlaska. Moldavija i ostale zemIje'. 'Ime Srbin postalo je u nezapam─çeno doba, na mnogo stolje─ça prije Hrista...Ali nekoji Srbi i sami se nazivaju jo┼í: Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Bokelji, Hrva─çani, Li─Źani, Banovci, Kraji┼ínici, Slavonci, Srijemci, Ba─Źvani, Bana─Źani, Srbijanci, ┼áumadinci, Starosrbijanci, Makedonci itd. ...Ne postoji na zemaljskoj kugli ni jedan drugi narod (nego) srpski narod koji...ima iza sebe pro┼ílost od preko pet hiljada godina, kao najve─çi narod na planetu, kao najsna┼żniji narod na zemaljskoj kugli, beskona─Źno plodan i ra┼íiren, koji je oplodio sve zemlje Evrope, Azije i Afrike, jedan narod, kojemu bi zapravo cijeli svijet morao biti podvrgnut, narod u kom se je i sam Hrist rodio'.

Ako su ove premise istinite, onda ne bi trebalo biti sporno da je i Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç kao isusovac Srbin, pa makar bio i katolik kada je ve─ç njegov u─Źitelj Isus Krist bio Srbin.


Nadahnjuju─çi se na ovakvoj starijoj ali i suvremenoj 'ozbiljnoj znanstvenoj' literaturi, Tadi─ç je mogao Hrvate i njegove hrvatske prijatelje podsjetiti da su zapravo pogrije┼íili kada su proslavljali 300. obljetnicu ro─Ĺenja ─Źovjeka koji ne pripada njima. I nitko mu s hrvatske strane nije osporio njegovu izjavu. Koliko i kako je 'ozbiljan' predsjednik informiran o Bo┼íkovi─çu, svjedo─Źi i jedan od mnogih bisera i to iz pera suvremenog i jednako tako 'ozbiljnog' srpskog fllozofa Slobodana ┼Żunji─ça koji pi┼íu─çi o Bo┼íkovi─çu (2009.) navodi kako su se 'Bo┼íkovi─çevom anticipacijom savremene relativisti─Źke fizike, pa i kvantne teorije, bavili mnogi srpski filozofi: A. Radics...' (navode se jo┼í neka imena).

Naime, Antun Radi─ç hrvatski je znanstvenik, suvremenik Bo┼íkovi─çev koji je napisao djelo o Bo┼íkovi─çevoj teoriji (1765.), dakle 93 godine prije nego se rodio tvorac kvantne teorije Max Planck i 114 godina prije ro─Ĺenja Alberta Einsteina, tvorca teorije relativnosti pa, prema tome, nije ni┼íta mogao znati o Bo┼íkovi─çevoj anticipaciji suvremenih znanstvenih teorija. Eto na tako 'pouzdanoj' literaturi obrazovani su neki srpski intelektualci i dr┼żavnici.

Piše: dr. Stipe Kutleša

HRVATSKI LIST

Profesor dr. Sc. Stipe Kutle┼ía, autor ─Źlanka, znanstvenik je Instituta za filozofiju u Zagrebu

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU