Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

VELIKA BRITANIJA JE SUU─îESNIK U KOMUNISTI─îKIM ZHLO─îINIMA NAD HRVATSKIM NARODOM     (27.02.2011.)

Na stranici hrsvijet.net objavljen je ekskluzivni interview s Michael Palaichom, autor filma "Bleiburška tragedija"

Ameri─Źki Hrvat tre─çe generacije Michael Palaich redatelj je i producent iznimno zapa┼żenog filma Bleibur┼íka tragedija koji detaljno oslikava mnoge detalje o ratnim zlo─Źinima po─Źinjenom na koncu II. svjetskog rata nad hrvatskim narodom, pa tako i o britanskoj upletenosti u samu pripremu i tijek izvr┼íenja ovog zlo─Źina, ali i kasnije prikrivanje dokaza. O filmu i dokazima prikupljenim tijekom njegovog snimanja ekskluzivno za HRsvijet govorio gospodin Palaich.

hrsvijet.net objavio je i dva video isje─Źka iz spomenutog filma, svakako pogledajte, kliknite na link ispod potpisa autora ─Źlanka!

HRsvijet: Gospodine Palaichu, za po─Źetak, Vi ste ameri─Źki dr┼żavljanin hrvatskih korijena?

Michael Palaich: Moji djed i baka emigrirali su u Sjedinjene Dr┼żave iz Petrinje i Kri┼ża po─Źetkom dvadesetog stolje─ça. Ja sam ro─Ĺen u Detroitu, Michigan prije 57 godina. Diplomirao sam politi─Źke znanosti i psihologiju. Od mog umirovljenja, moja supruga Sandra i ja provodimo zimu u Americi, a ljeto u Hrvatskoj. Moje dvoje odrasle djece voli nas posje─çivati u Hrvatskoj za vrijeme ljeta.

HRsvijet: Autor ste iznimno zapa┼żenog filma o Bleibur┼íkoj tragediji hrvatskog naroda, koju mnogi ┼żele negirati. Od kud interes upravo za tu temu?

Michael Palaich: Kao dje─Źak, ─Źuo sam baku kad je pri─Źala o svoja dva brata koje su partizani objesili na telefonske stupove nakon Drugog svjetskog rata. Mislim, me─Ĺutim, da bih ovaj film snimio ─Źak i da Titove komunisti─Źke ubojice nisu u svojim zvjerstvima dotakle i moju obitelj. Ideju o intervjuiranju pre┼żivjelih s Bleiburga dobio sam 1985. godine. Ve─ç tada su mnogi pre┼żivjeli s Bleiburga i Kri┼żnog puta umirali zbog visoke starosti. Kad sam zapo─Źeo projekt, imao sam za cilj jednostavno snimiti sje─çanja tih ostarjelih svjedoka kako bi budu─çe generacije imale priliku iz prve ruke ─Źuti o u┼żasima koje su Hrvati kad su izgubili svoju dr┼żavu "morali" pro┼żivjeli.

HRsvijet: Osobitu vrijednost Va┼íem uratku daju britanski povijesni izvori kao i svjedo─Źenja britanskih ─Źasnika koji su izravno sudjelovali u ovoj hrvatskoj tragediji. ┼áto ka┼żu britanski izvori?

Michael Palaich: Sljede─ça faza ovog projekta odvila se kad sam shvatio da moram dokumentirati svjedo─Źanstva britanskih suu─Źesnika koji su bili uklju─Źeni u prisilno izru─Źenje Hrvata u Bleiburgu. Znao sam da ─çe svjedo─Źanstva Hrvata biti jo┼í upe─Źatljivijima ukoliko njihove pri─Źe dobiju potvrdu od britanskih suu─Źesnika u ovom ratnom zlo─Źinu. ─îuo sam mnoge pri─Źe pre┼żivjelih Hrvata koji su govorili o svojim poku┼íajima predaje britanskoj vojsci. Drugi su pri─Źali o tome kako su britanski avioni Spitfire nadlijetali Bleibur┼íko polje i filmski snimali ono ┼íto se na njemu odvijalo.

HRsvijet: Sude─çi prema nekim informacijama, u prvoj fazi rada na ovom projektu niste uop─çe vjerovali u suodgovornost britanske strane u ovom gnusnom ratnom zlo─Źinu. Kako ste uop─çe do┼íli u priliku uzeti te izjave?

Michael Palaich: U po─Źetnoj fazi britanskih intervjua, bio sam skepti─Źan. Pretpostavljam da sam imao odre─Ĺenu pozitivnu predrasudu prema Britancima, i nisam mogao zamisliti da bi oni mogli biti krivi za ratne zlo─Źine zbog kojih su i sami sudili u N├╝rnbergu. Nikolai Tolstoy je u to vrijeme ┼żivio u Velikoj Britaniji, ali je upravo u to vrijeme boravio u posjetu Torontu u Canadi, i Ante Beljo me, jednom prigodom, upoznao s njim. Beljo je tada, naime, jo┼í uvijek radio i ┼żivio u Canadi. Tolstoy je, na koncu, bio ta osoba koja me je spojila s nekoliko biv┼íih ─Źasnika Britanske VIII. Armije, koji su sudjelovali u prisilnim repatrijacijama zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Moram ovom prilikom naglasiti da niti jedan od tih ─Źasnika nije ispo─Źetka htio razgovarati sa mnom. Svi su tvrdili da su imali vrlo malo veze s tim doga─Ĺajem i da su se uglavnom bavili Kozacima. Naposljetku su pristali na razgovor sa mnom. Smatrao sam, a to i danas vjerujem, da ih je moj ameri─Źki naglasak razoru┼żao i da su zbog toga opu┼ítenije govorili o doga─Ĺajima iz pro┼ílosti, ┼íto ne bi bio slu─Źaj da su kojim slu─Źajem razgovarali s nekim tko ima hrvatski naglasak. Naravno, bio sam u zrakoplovu za Englesku istog trena, prije nego ┼íto su se imali prilike predomisliti.

HRsvijet: Ni potraga za dokumentima iz tog doba u Velikoj Britaniji nije uop─çe lagana zada─ça. Kako je tekao taj dio?

Michael Palaich: Tre─ça faza produkcije dokumentarnog filma o Bleiburgu uklju─Źila je potragu za britanskim dokumentima koji potje─Źu iz svibnja i lipnja 1945. godine, a koji bi poduprli svjedo─Źanstva hrvatskih i britanskih svjedoka. Stoga sam morao jo┼í jednom putovati u Englesku gdje sam pretra┼żio nevjerojatne koli─Źine dokumenata u Britanskoj javnoj arhivi, Carskom ratnom muzeju u Londonu i Ministarstvu obrane u Londonu.

HRsvijet: Jesu li istra┼żeni svi dokumenti o britanskom suu─Źesni┼ítvu u bleibur┼íkim doga─Ĺajima?

Michael Palaich: Na ┼żalost, jo┼í uvijek postoji mno┼ítvo dokumenata o Bleiburgu i prisilnim repatrijacijama koje istra┼żiva─Źi nisu niti dotakli. Ono ┼íto smo Tolstoy i ja na┼íli, jedva je na─Źelo materijale koji jo┼í uvijek ─Źekaju nekog mladog hrvatskog istra┼żiva─Źa koji je spreman na sebe preuzeti tu odgovornu zada─çu.

HRsvijet: Posljednja faza snimanja filma dogodila se u Hrvatskoj?

Michael Palaich: Kona─Źno su 1990. godine vjetrovi slobode prohujali cijelom Europom i narodi koji su bili zato─Źeni komunizmom po─Źeli su se osloba─Ĺati. Ja sam bio uvjeren da je Jugoslavija na rubu raspada. Isto sam tako bio uvjeren da Hrvati koji nikada nisu ─Źuli za Bleiburg, a i hrvatski politi─Źari, moraju vidjeti, u obliku dokumentarnog filma, ┼íto se dogodi kad Hrvati predaju svoju suverenost agresoru, ili nekom drugom narodu koji u podsvijesti ima samo vlastite interese. Nadao sam se da ─çe Hrvati, kad vide taj film, uvidjeti da predaja nikada nije mogu─ça nakon ┼íto je ispaljen prvi hitac u borbi za slobodu. Upravo iz tog sam razloga zamolio sam pre┼żivjele Hrvate s Bleiburga da se na kraju obrate budu─çim generacijama Hrvata. Zamolio sam ih da se obrate hrvatskoj mlade┼żi koja o ovim stravi─Źnim zlo─Źinima nije znala gotovo ni┼íta.

HRsvijet: I što su kazali?

Michael Palaich: Iako se oni nisu me─Ĺusobno poznavali, svi su odgovorili na isti na─Źin: njihova poruka mladim hrvatskim generacijama bila je o tome koliko je iznimno va┼żno nikada ne predati ili prodati vlastitu suverenost. Ukratko - nau─Źiti lekcije iz povijesti.

HRsvijet: Kako je Vaš film prvi put stigao u Zagreb?

Michael Palaich: U svibnju 1991. godine pro┼ívercao sam ─Źetiri kofera punih filmova u Hrvatsku preko austrijske granice, dok su vojnici JNA patrolirali vlakom izme─Ĺu Klagenfurta i Jesenica. Znao sam ┼íto bi se dogodilo da su zatra┼żili da otvorim kofere, ali sre─çom vojnici su mi povjerovali kad sam im rekao da je unutra samo odje─ça.

HRsvijet: Kakve su bile tadašnje reakcije na film?

Michael Palaich: Film je po prvi puta prikazan u Muzeju Mimara u Zagrebu u svibnju 1991. Da, bilo je nekih u dnu dvorane koji su vikali: "La┼żi, la┼żi!" Danas se mnogi od intervjua s glavnim protagonistima filma mogu na─çi u video arhivima Carskog ratnog muzeja pod temom prisilnih repatrijacija. Muzej isto tako posjeduje transkripte tih intervjua koji su pohranjeni za daljnja istra┼żivanja.

HRsvijet: Tko je najviše pozicionirana britanska figura s kojom ste razgovarali tijekom snimanja filma?

Michael Palaich: To je Gerald Draper, koji je bio jedan od tu┼żitelja na Savezni─Źkom sudu za ratne zlo─Źine, od kojih je najpoznatiji N├╝rnber┼íki proces. Draper je bio vrhunski stru─Źnjak za pitanje "ratnih zlo─Źina", "zlo─Źina protiv ─Źovje─Źnosti" i "zlo─Źina protiv mira". On je isto tako i glavni autor Britanskog eti─Źkog vojnog kodeksa. Prije svoje smrti, Draper je vi┼íe puta bio pozivan na godi┼ínje obilje┼żavanje holokausta u Izraelu kao jedan od glavnih govornika.

HRsvijet: Zna─Źi, razgovarali ste s Draperom?

Michael Palaich: Da, intervju s Draperom trajao je gotovo sat vremena. Odvio se u njegovom domu u Sussexu u Engleskoj, 1989. godine. Draper je za vrijeme intervjua rekao dvije vrlo va┼żne stvari koji su uklju─Źene u film "Bleibur┼íka tragedija".

HRsvijet: Idemo redom, prvo Titova pa onda britanska odgovornost. Koji su Draperovi stavovi kad je u pitanju Titova osobna i zapovjedna odgovornost, kao i odgovornost njegove partzansko-partijske strukture od vrha do dna?

Tito i njegovi komunisti─Źki krvnici mogli bi biti optu┼żeni za ratne zlo─Źine, ili za zlo─Źine protiv ─Źovje─Źnosti radi hladnokrvnih ubojstva ┼żena, djece i zarobljenih hrvatskih vojnika. Pojedinci koji su po─Źinili ubojstva mogli bi biti optu┼żeni za ratne zlo─Źine, kao i ─Źasnici koji su im u to vrijeme bili nadre─Ĺeni. I sam Tito, sukladno slovu me─Ĺunarodnog ratnog prava, mogao je biti optu┼żen za ratne zlo─Źine. Prema Draperu, da je Tito kojim slu─Źajem bio optu┼żen, i da je nakon toga tvrdio kako nije znao ┼íto su njegovi podre─Ĺeni ─Źinili, to bi bila neprihvatljiva obrambena taktika od optu┼żbi za ratni zlo─Źin. On je ili znao ┼íto se doga─Ĺalo, ili je to svakako trebao znati. Prema Draperovim tvrdnjama, "Neznanje nije obrana od optu┼żbe za ratne zlo─Źine". Postoji, me─Ĺutim, dovoljno dokaznog materijala na temelju kojeg se mo┼że zaklju─Źiti da je Tito sasvim dobro znao da su nad hrvatskim narodom po─Źinjeni ratni zlo─Źini s elementima genocida.

HRsvijet: U ─Źemu se prema mi┼íljenju tvorca "britanskog eti─Źkog kodeksa" vidi britanska odgovornost za bleibur┼íku tragediju?

Michael Palaich: Prema Draperu, bilo koji britanski vojnik ili ─Źasnik koji je poslao ┼żene, djecu i vojnike u ruke titovih komunista, znaju─çi da ─çe vjerojatno biti ubijeni, mogao bi biti optu┼żen za ratne zlo─Źine. Draper je isto tako tvrdio kako su britanske snage mogle biti optu┼żene za ratne zlo─Źine ili za zlo─Źine protiv ─Źovje─Źanstva ─Źak i u situaciji da su, kojim slu─Źajem, "odbile prihvatiti [Hrvate] na podru─Źje pod britanskim nadzorom i dati im za┼ítitu u okolnostima u kojima je bilo sasvim jasno da ─çe u protivnom pasti u ruke Titovih komunista, za koje se pretpostavlja da ─çe ih desetkovati". U ovom slu─Źaju Britanci su priznali kako su procjenjivali da ─çe Titove snage masakrirati Hrvate. Nigel Nicholson je na koncu priznao kako je Hrvatima la┼żno kazao da ─çe vlakom biti poslani u Italiju. Priznao je kako je raspolagao saznanjima da su po dolasku u Jugoslaviju zarobljeni Hrvati bili masovno ubijani. On je nadalje tvrdio da je bio prisiljen prevariti ih obe─çanjem da ─çe biti poslani u Italiju, jer ina─Źe ne bi bili dragovoljno u┼íli u vlakove smrti.

HRsvijet: Razgovarali ste i sa satnikom Colinom Gunnerom?

Michael Palaich: Colina Gunnera intervjuirao sam u njegovom domu u Bradburyu u Engleskoj, godine 1989. Gunner je u vrijeme rata bio u Kraljevskoj irskoj pje┼íadiji unutar Britanske VIII armije. Satnik Gunner prisiljavao je Hrvate da prije─Ĺu most u Lavamundu, u Austriji, ─Źak i nakon ┼íto je vidio da ih se ubija i baca s mosta. On je priznao da je tri dana i tri no─çi promatrao ta ubojstva, jer je toliko dugo trajao prolazak zarobljenih Hrvata preko mosta. Ubojstva koja je vidio uklju─Źivala su ┼żene i djecu. Gunner je izjavio: "Tito je masakrirao. Tito nije imao vremena baviti se s ljudima koji su mu bili na putu. Nitkov je masakrirao."

HRsvijet: Gdje je satnik Gunner bio u trenucima dok su partizani masakrirali ratne zarobljenike na mostu u Lavamundu?

Michael Palaich: Gunner je izjavio kako je sjedio u vojnom vozilu na po─Źetku mosta u Lavamundu, i svojim je o─Źima gledao kako su zarobljeni Hrvati bili prisiljavani prije─çi most, da bi s druge strane mosta, pred njegovim o─Źima, bili ubijani od strane partizana.

HRsvijet: Colin Gunner pokazao je neke emocije dok ste razgovarali s njim o ubojstvima. Mo┼żete li nam re─çi jo┼í ne┼íto o njemu?

Michael Palaich: Colin Gunner je bio vrlo neobi─Źan ─Źovjek. Pridru┼żio se Britanskoj vojsci kao ne┼íkolovani novak. Postao je ─Źasnikom kao posljedica svoje vojne slu┼żbe, ┼íto je koliko ja znam vrlo rijetko. Rekao mi je da je na kraju po─Źeo u┼żivati u ratu, u "bara┼żi", kako je on to zvao. Pod stare dane se propio. Pretvarao se da ga sje─çanja na izru─Źenja Hrvata i njihovu smrt nisu mu─Źila, ali to o─Źito nije bilo to─Źno. Bilo je o─Źito da ga ta sje─çanja ve─ç desetlje─çima progone kad nije mogao savladati emocije dok se prisje─çao tih davnih iskustava. Intervjuirao sam ga 1989. godine, ─Źetrdeset─Źetiri godine nakon Bleiburga, a krivica koju je osje─çao jo┼í ga je uvijek progonila. Jedan zanimljivi detalj o dijelu intervjua u kojem se rasplakao je to da sam ja naslutio da se Gunner nije osje─çao ugodno dok sam ga snimao. Prije intervjua, bio je vrlo emotivan, ali ─Źim sam uklju─Źio kameru, sabrao se i postao zatvoren. Nakon mno┼ítva intervjua nau─Źio sam da se nikad ne zna kako ─çe ljudi reagirati na kameru. Zato sam na kraju intervjua pustio da kamera snima dalje. Po─Źeo sam spremati stvari kao da smo zavr┼íili. Mislim da mu je to pomoglo da se opusti i sve emocije koje je zatomljivao tijekom intervjua iza┼íle su na vidjelo, jer je mislio da ga se vi┼íe ne snima. To je samo jedna usputna pri─Źa.

Ja nisam suosje─çao niti s jednim od tih ostarjelih Britanaca. Oni su vrlo slobodno razgovarali o po─Źinjenim ratnim zlo─Źinima, kao kad bismo nas dvojica razgovarali o dobroj ko┼íarka┼íkoj utakmici. Godine 1989. bio sam vrlo aktivan u pokretu za oslobo─Ĺenje Hrvatske i morao sam se zaista suzdr┼żavati kako bih iz tih staraca izvukao pri─Źu.

HRsvijet: Ve─ç ste spomenuli satnika Nigela Nicholsona, koji je imao jednu od zapa┼żenijih izjava u va┼íem filmu?

Michael Palaich: Intervju s Nigelom Nicholsonom obavio sam u njegovom domu u Cranbrooku u Engleskoj godine 1989. Nigel Nicholson bio je obavje┼ítajac u Britanskoj VIII armiji. Kasnije se bavio politikom i postao je ─Źlan parlamenta Velike Britanije. Mnogi ne znaju da je nakon Bleiburga jo┼í uvijek bilo nekoliko desetaka tisu─ça Hrvata, mu┼íkaraca, ┼żena i djece, koji su bili prisilno vra─çeni u Jugoslaviju, u ruke Titovim komunisti─Źkim snagama, putem takozvanih prisilnih repatrijacija. Upravo je Nicholson bio osoba koja je smislila podlu prijevaru koja jeolak┼íala izru─Źenje zarobljenih Hrvata u ruke jugoslavenskih komunista.

HRsvijet: O kakvoj prijevari se radilo?

Michael Palaich: Nicholson je priznao kako je u to vrijeme procjenjivao da bi se Hrvati opirali da su kojim slu─Źajem znali kako ─çe biti vra─çeni u Jugoslaviju, jer su bili u potpunosti svjesni ┼íto ih ─Źeka u tom slu─Źaju. Stoga je smislio podlu prijevaru obe─çav┼íi zarobljenim Hrvatima da idu u Italiju. Rekao im je kako ─çe ih zapadni saveznici uskoro pozvati da sudjeluju u ratu protiv komunizma. Na jednom mjestu u svom dnevniku, kojeg sam potajice snimio i koji ─çu u skoroj budu─çnosti objaviti, on je napisao: "┼Żrtve ne znaju kuda idu". Primijetit ─çete da je upotrijebio rije─Ź "┼żrtve". U scenama koje podsje─çaju na otpremu ┼Żidova u nacisti─Źke koncentracijske logore, 60-80 ljudi ugurano je u sto─Źne vagone, vrata su zaklju─Źali izvana i nisu bila otvorena sve dok vagoni nisu stigli na odredi┼íte u Jugoslaviji. Na toj strani granice oni koji su pre┼żivjeli, bili su poslani na Kri┼żni Put.

HRsvijet: Razgovarali ste i s general bojnikom Breidenom?

Michael Palaich: Taj sam intervju obavio 1989. godine u domu general bojnika Bredina u Essexu u Engleskoj. Njegovo ime i adresu dobio sam od sve─çenika po imenu Sean Quinlan. Vl─Ź. Quinlan navodno je bio kapelan u Britanskoj VIII. armiji. Bredin je godine 1945. imao ─Źin potpukovnika. Kao visoki ─Źasnik, on svoje ruke nije izravno uprljao doga─Ĺajima na Bleiburgu ili prilikom prisilnih repatrijacija Hrvata. Me─Ĺutim, on je priznao da je znao za operaciju prisilnih repatrijacija uz upotrebu prijevare, ┼íto je zavr┼íilo masovnim pokoljem ratnih zarobljenika. Bredin je izravnije bio uklju─Źen u repatrijacije Kozaka koje su sovjetski komunisti doslovce masakrirali.

HRsvijet: Koji su Va┼íi dojmovi nakon ovih razgovora vo─Ĺenih s britanskim ─Źasnicima?

Michael Palaich: Neki od britanskih sudionika u ovim ratnim zlo─Źinima, kao ┼íto je Nigel Nicholson, opisuju svoju ulogu na vrlo hladan i prora─Źunat na─Źin, bez nekih prevelikih emocija. Dok slu┼íamo ovu ostarjelu gospodu, moramo imati na umu da iako nisu u┼żivali u tome ┼íto su po─Źinili, oni su vjerno izvr┼íavali zapovjedi koja su dobili. Nicholson je smislio kako prevariti Hrvate. U slu─Źaju kapetana Colina Gunnera, promatra─Ź bi mogao zaklju─Źiti kako ga uloga koju je odigrao 1945. godine jo┼í uvijek mu─Źi. Me─Ĺutim, on je na┼í intervju zapo─Źeo rije─Źima: "─îujte, da mi netko naredi, ja bih vas ustrijelio kao psa, da dobijem nare─Ĺenje, i to mi ni┼íta ne bi zna─Źilo."

Jasno je da bi on i ─Źetrdeset i pet godina nakon masakra jo┼í uvijek izvr┼íio nezakonitu naredbu da po┼íalje mu┼íkarce, ┼żene i djecu u smrt. Za Colina Gunnera nije bilo razlike izme─Ĺu zakonite i nezakonite vojne naredbe. Zapravo nije uop─çe bitno da li ratni zlo─Źinac ima dvadeset ili osamdeset godina, te da li zbog po─Źinjenih zlo─Źina osje─ça gri┼żnju savjesti ili ne. O tim bi se pitanjima trebalo raspravljati na su─Ĺenju, ali ona ne bi trebala utjecati na odluku o tome da li treba podignuti optu┼żnicu ili ne.

HRsvijet: ┼áto onda u─Źiniti?

Michael Palaich: Godine 1995. bio sam pozvan sudjelovati u obilje┼żavanju pedesete obljetnice Bleiburga. To je uklju─Źilo turneju Hrvatske i Hercegovine, te dr┼żanje predavanja na temu Bleiburga zajedno s Nikolaiem Tolstoyem i jo┼í dvojicom Britanaca koji su godine 1945. radili u izbjegli─Źkim logorima u Koru┼íkoj. Odr┼żao sam i kratak govor u Saboru u Zagrebu. Ve─ç sam tada izjavio da smatram da bi britanski ─Źasnici koji su sudjelovali u predaji Hrvata u Bleiburgu, te u prisilnim repatrijacijama Hrvata u Koru┼íkoj, trebali biti optu┼żeni za ratne zlo─Źine po istim kriterijima po kojima se sudilo nacistima u N├╝rnbergu nakon Drugog svjetskog rata.

HRsvijet: Zašto?

Michael Palaich: Kao prvo, Britanci su znali da ─çe ih Titovi partizani najvjerojatnije pobiti. Ako poku┼íaju tvrditi da to nisu znali, moramo se zapitati za┼íto su o Hrvatima govorili kao o "┼żrtvama". Nadalje, svjedoci kao ┼íto su Kapetan Colin Gunner, priznali su mi 1989. godine da su sami vidjeli "pokolj" ┼żena i djece u Lavamundu 1945. godine. Te┼íko je tvrditi da ne┼íto niste znali, ako ste priznali da ste to vidjeli vlastitim o─Źima, i unato─Ź tomu i dalje nastavili izru─Źivati Hrvate. Osim toga, prema tu┼żitelju za ratne zlo─Źine Geraldu Draperu, vojnik je obvezan izvr┼íiti "zakonita nare─Ĺenja", a ne nare─Ĺenja koja rezultiraju pokoljem. Naposljetku, britanski ─Źasnici kao Kapetan Nigel Nicholson bili su obavje┼ítajci koji su djelovali na podru─Źju Klagenfurta, Viktringa, Villacha i Rosenbacha. Upravo je Nigel Nicholson (biv┼íi britanski parlamentarni zastupnik) priznao da je osmislio sadisti─Źki plan prijevare Hrvata kojima se reklo da idu u Italiju, dok su zapravo bili isporu─Źeni Titu i njegovim ubojicama.

HRsvijet: Kako su Vaše britanske kolege reagirali na tako intonirane stavove?

Michael Palaich: Nakon mog govora jedan od britanskih pozvanika o┼ítro me prekorio. On je ustvrdio kako Nigel Nicholson nipo┼íto ne bi smio biti optu┼żen za ratne zlo─Źine jer je pokazao hrabrost kada je u jednom od svojih obavje┼ítajnih izvje┼í─ça u lipnju 1945. naveo da prosje─Źni britanski vojnik proces prisilne repatrijacije smatra "neugodnim". Moj je odgovor na to bio kako se ta obrana mo┼że uzeti u obzir na su─Ĺenju, kao ┼íto se mo┼że uzeti u obzir i dob optu┼żenoga. Me─Ĺutim, koliko mi je poznato, zlo─Źin ubojstva ne zastarijeva, niti zastarijevaju ratni zlo─Źini koji su rezultirali ubojstvima.

HRsvijet: Zna─Źi, zagovornik ste sudskog procesa za Bleiburg i suu─Źesni┼ítvo u komunisti─Źkim zlo─Źinima?

Michael Palaich: Po mom mi┼íljenju, ako se dr┼żimo kriterija drugog svjetskog rata kako bismo donijeli odluku o tome treba li nekome suditi za ratne zlo─Źine, Nigel Nicholson je odli─Źan kandidat, kao i mnogi drugi Britanci. ─îinjenica da je netko star, bolestan ili da osje─ça gri┼żnju savjeti, ili da je dobar gra─Ĺanin, nikada nije bila prihva─çena kao razlog da se nekome ne sudi za po─Źinjeni zlo─Źin. Ja se jo┼í uvijek dobro sje─çam slika dr. Andrije Artukovi─ça kojega su na nosilima unijeli u jugoslavenski sud kako bi mu se sudilo za ratne zlo─Źine zbog kojih su ga Sjedinjene Dr┼żave 1986. godine izru─Źile tada┼ínjoj Jugoslaviji.

HRsvijet: Kolike su zapravo bleibur┼íke ┼żrtve, ┼íto ka┼żu svjedoci?

Michael Palaich: Svi pre┼żivjeli Hrvati pri─Źaju svoju pri─Źu iz vlastite perspektive. Kada ih se upita, na primjer, koliko je ljudi s njima mar┼íiralo iz Bleiburga, oni ka┼żu da ne znaju. Za┼íto? Bilo je toliko tisu─ça ljudi da ako je netko bio u sredini te mase ljudi, nije mogao vidjeti kraj kolone. Ako je netko bio na kraju kolone, nije mogao vidjeti njen po─Źetak, i obrnuto. Na ovom mjestu moramo govoriti o ne─Źemu vrlo va┼żnome: brojevima.
Nema na─Źina odrediti broj Hrvata prisilno izru─Źenih u Bleiburgu, niti onih koji su kasnije prisilno vra─çeni u Jugoslaviju, na temelju svjedo─Źanstava pre┼żivjelih. Stoga se moramo osloniti na slu┼żbene procjene Britanske VIII armije iz svibnja i lipnja 1945. godine.

Na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila

HRsvijet: ┼áto ka┼żu britanski dokumenti?

Michael Palaich: Britanski dokumenti podupiru tvrdnje da su britanski avioni Spitfire nadlijetali nad poljem Bleiburga i snimali scenu koja se odvijala ispod njih. Dokumenti pohranjeni u Carskom ratnom muzeju to potvr─Ĺuju. Slu┼żbeni dokumenti Britanske osme armije navode da je na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila. Colin Gunner, britanski svjedok ubojstvima u Lavamundu tvrdi da su mu┼íkarci, ┼żene i djeca kora─Źali po ─Źetvero u jednom redu dok su prelazili preko mosta u Lavamundu. On je isto tako izjavio da im je trebalo tri dana i tri no─çi da prije─Ĺu most. Bilo bi relativno lako izra─Źunati broj ljudi koji je pre┼íao most na osnovu tih informacija. Moramo se me─Ĺutim podsjetiti da je svega polovica ljudi i┼íla preko Lavamunda. Prema Petru Milo┼íu, jo┼í jednom pre┼żivjelom koji je kasnije postao predsjednikom Po─Źasnog Bleibur┼íkog Voda, druga polovica je napustila Bleibur┼íko polje i i┼íla izravno do Dravograda. Njihov broj se ne mo┼że odrediti. Postoje dvije ceste koje vode od Bleiburga do Dravograda, i iz nekog su razloga Hrvati bili razdvojeni u dvije kolone. Osim ovih brojki, moramo dodati i broj hrvatskih ┼żrtvi koje je Britanska VIII. armija izravno poslala u smrt u sto─Źnim vagonima, ba┼í poput ┼żrtava nacista koje su na isti na─Źin poslane u koncentracijske logore. Dokumenti britanske vojske, koje sam snimio i koje ─çu uskoro objaviti, navode da je 60-80 Hrvata stavljeno na svaki sto─Źni vagon. Nakon ┼íto su vagoni napunjeni, bili su zaklju─Źani izvana kako bi se sprije─Źila mogu─çnost bijega. Re─Źeno im je bilo da idu u Italiju, ali su bili poslani ravno u Jesenice. ┼Żrtve su shvatile da idu u Titove ruke tek kad su stigle su Rosenbach i na stanici vidjele Titove partizane s crvenom petokrakom na kapama. Biv┼íi britanski obavje┼ítajac Nigel Nicholson izjavio je da su mnogi Hrvati po─Źinili samoubojstvo kad su stigli u Rosenbach, dok su jo┼í bili u sto─Źnim vagonima. Kroz proreze na vagonima mogli su vidjeti crvene petokrake partizana, i tada su shvatili da su ih Britanci podlo prevarili. Britanci su podrobno dokumentirali broj ┼żrtava koje su prisilili u te vagone i poslali u smrt. Jedna hrvatska svjedokinja bila je u to vrijeme mala djevoj─Źica i vidjela je te vagone pune Hrvata. "Kuda idete?" zavikala je prema njima s tra─Źnica. "Idemo u Italiju." bio je odgovor.

HRsvijet: ┼áto ka┼żu iskazi ┼żrtava?

Michael Palaich: Svaki hrvatski vojnik imao je vlastitu pri─Źu u┼żasa. Neki su bili svjedocima suludih ubojstava koje su po─Źinile partizanske ┼żene, a koje bi zvu─Źale kao proizvod ne─Źijeg poreme─çenog uma, da nisu bile istinite. Drugi su pobjegli usred no─çi i danima se nepomi─Źno skrivali na istom mjestu jer su se bojali da bi ih i najmanji pokret mogao izdati. Mnogi koji se nisu me─Ĺusobno poznavali i koji su bili intervjuirani u razli─Źitim zemljama govorili su o odre─Ĺenom razdoblju kad se brutalnost jo┼í vi┼íe pove─çala nakon ┼íto su nove partizanske ubojice pristigle kako bi preuzele kolone smrti. Neki se ─Źak prisje─çaju kako su partizani ubili neke nevine hrvatske seljanke koje su iza┼íle iz svojih ku─ça kako bi pregladnjelim Hrvatima ponudile sirovu koricu krumpira dok su mar┼íirali kroz njihovo selo. Svi su oni pro┼żivjeli masovna ubojstva, mu─Źenje i pokolj, po─Źinjene na najbrutalniji i poni┼żavaju─çi na─Źin.

HRsvijet: Va┼ía usporedba tih zlo─Źina i ovih po─Źinjenih u Domovinskom ratu?

Michael Palaich: Intervjuirati hrvatske pre┼żivjele i britanske sudionike zna─Źi slu┼íati stotine sati naju┼żasnijih ljudskih sje─çanja. Na┼żalost, za vrijeme hrvatskog Domovinskog rata, bio sam prisiljen slu┼íati iste pri─Źe koje je ovoga puta pri─Źala nova generacija ┼żrtava. Osu─Ĺeni ratni zlo─Źinac kojeg sam intervjuirao u Sarajevu opisao mi je svoju ulogu u nedavnim ratnim zlo─Źinima. Ovoga puta su Srbi, a kasnije i ostatak svijeta, taj pokolj nevinih ljudi nazivali etni─Źkim ─Źi┼í─çenjem. U Karlovcu sam intervjuirao pre┼żivjele sramotnog logora smrti Omarske. Od njih sam ─Źuo o nezamislivim okrutnostima srpskih vojnika koje su ─Źak i mene zaprepastile. Za┼íto to sve govorim? Zar nam je sudbina ponoviti ta iskustva svake druge generacije? Za┼íto treba dokumentirati svjedo─Źanstva? Za┼íto treba sakupiti dodatnu dokumentaciju? Ako ne nau─Źimo lekcije iz povijesti, zar ─çemo zaista biti osu─Ĺeni na ponavljanje istih gre┼íaka? Zar su samo odre─Ĺeni ljudi pravno odgovorni za ratne zlo─Źine? Da li je istina da pobjednici ne samo pi┼íu povijest, nego da su osim toga nedodirljivi kad se radi o ratnim zlo─Źinima?

HRsvijet: Kako gledate na veli─Źanje komunisti─Źkih simbola u dana┼ínjoj Hrvatskoj Dr┼żavi?

Michael Palaich: Hrvati od 1945. godine oplakuju stotine tisu─ça svojih ┼żrtava. Nekoliko je knjiga objavljeno na tu temu, filmovi i dokumentarci su snimljeni. Ipak, do dana┼ínjeg dana niti jedan Titov partizanski ubojica nije doveden pred sud. Dapa─Źe, u Hrvatskoj se danas neki ljudi ponosno slikaju s crvenom petokrakom na glavi, dok se istodobno iskapaju masovne grobnice njihovih ┼żrtava iz drugog svjetskog rata. Mo┼żda to i nije ista osoba koja je pobila Hrvate, mo┼żda to nije ista glava s istom kapom. Ali ta crvena zvijezda je simbol kojeg su nosili ubojice ─Źlanova obitelji njihovih sugra─Ĺana. Prilikom nedavne posjete Rovinju, s u┼żasom sam vidio kako se u jednom kiosku prodaje duhan za cigarete pod nazivom "Tito". Na paketu je bila slika Tita s crvenom petokrakom na ─Źelu. Kad sam pozvao na red prodava─Źicu, njezin je odgovor bio: "To je Belgijski duhan." "Da, ali vi ga prodajete." uzvratio sam. U pro┼ílosti je crvena zvijezda bila simbolom smrti kojeg su ponosno nosili pripadnici komunisti─Źke partije dok su ubijali Hrvate 1945. godine. Danas se, nevjerojatno, ponovo s ponosom izla┼że u javnosti. Jo┼í je ve─ça izopa─Źenost to ┼íto po─Źinitelji ratnih zlo─Źina jo┼í uvijek slobodno hodaju ulicama zajedno s nama, bez da su ikada bili u sudnici, a jo┼í manje u zatvorskoj ─çeliji.

Čovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fašizam i komunizam

HRsvijet: Kakvo je va┼íe gledi┼íte o sudskim procesima i ukupnoj problematici istra┼żivanja zlo─Źina komunizma?

Michael Palaich: Budu─çi da se danas u Hrvatskoj toliko govori o ratnim zlo─Źinima, potrebno je i zlo─Źine po─Źinjene nad Hrvatima 1945. godine dokumentirati svjedo─Źanstvima pre┼żivjelih, vladinim dokumentima i forenzi─Źnim dokaznim materijalima. Me─Ĺutim, to sve ima malo smisla ako se odgovorni ne─çe dovesti pred sud, i Hrvatima kona─Źno pru┼żiti osje─çaj pravde. Nadalje, me─Ĺunarodna zajednica ne smije sistemati─Źno prebirati po ratnim zlo─Źincima i odlu─Źivati koga ─çe dovesti pred sud, a koga ignorirati, na temelju njihove narodnosti. Ne mo┼żemo prihvatiti da su u pro┼ílosti odre─Ĺeni pojedinci bili osu─Ĺeni za ratne zlo─Źine zato ┼íto su krcali ljude u sto─Źne vagone, dok su Britanski ─Źasnici koji su u─Źinili to isto kasnije postali ─Źlanovi parlamenta, i nikada nisu bili optu┼żeni za ratne zlo─Źine. Ne mo┼żemo prihvatiti da su Sjedinjene Dr┼żave izru─Źile osamdeset godi┼ínjeg dr. Andriju Artukovi─ça Jugoslaviji 1986. godine, dok je odre─Ĺeni Hrvat i biv┼íi Titov partizan slobodno ┼żivio u Mississaugi u Canadi ve─çinu svog ┼żivota unato─Ź tomu ┼íto je pobio bezbrojne Hrvate u Jazovki godine 1945. Ne mo┼żemo prihvatiti da ulice i trgovi u Hrvatskoj nose ime Josipa Broza Tita, istog onoga koji je organizirao pokolj cijele generacije Hrvata, dok njegovi sljedbenici tvrde kako je on heroj jer se borio protiv fa┼íizma. ─îovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fa┼íizam i komunizam. Fa┼íizam i komunizam su antiteza osobnoj slobodi. Opozicija fa┼íizmu ne zna─Źi da je netko dobar ─Źovjek, ako je taj isti bio komunist koji je ubijao 1945. godine. Isto tako, opozicija komunizmu ne zna─Źi da je netko dobar ─Źovjek ako je isti taj ubijao na drugoj strani 1941. godine.

HRsvijet: Gdje je kona─Źno rje┼íenje?

Michael Palaich: Rje┼íenje je jednostavno. Nemojmo biti selektivni kod predvo─Ĺenja ratnih zlo─Źinaca pred sud. Ne smijemo samo slati Hrvate u Hag, dok oni koji su odgovorni za ratne zlo─Źine 1945. godine jo┼í uvijek hodaju ulicama, ─Źak i ako hodaju uz pomo─ç ┼ítapa. Ne smijemo imitirati selektivni tretman ratnih zlo─Źinaca u zemljama kao ┼íto je Velika Britanija, dok su sami Britanci desetlje─çima znali da su neki od njihovih vlastitih vojnika po─Źinili ratne zlo─Źine protiv Hrvata, i to po definiciji njihovih vlastitih tu┼żitelja nakon Drugog svjetskog rata. Su─Ĺenje ratnim zlo─Źincima nije stvar osvete. Ono je stvar pravde. Hrvatska ne─çe zacijeliti sve dok njena zagnojena rana koja se zove Bleiburg ne zacijeli, a jedini je lijek za to pravda za ┼żrtve.

Razgovarao: Goran Maji─ç
portal hrsvijet.net

 

Satnik Gunner (1945) - "Hrvati su ubijani bi─Źem u glavu i ba─Źeni s mosta, stotinu puta. Ubijali su djecu. Bilo je i djece u naru─Źju. Tri dana su tako prolaziili Hrvati preko mosta. Puna tri dana i tri no─çi su prolazili. Bilo ih je 300.000. Sramimo se i danas, da nismo mogli re─çi zapovjednicima da idu k vragu."

 

Stjepan Mesi─ç: "Bleiburg je usta┼íki dernek; Antifa┼íizam je ─Źist kao Domovinski rat; U Bleiburgu nije bilo ┼żrtava"

 

Ivo Josipovi─ç: "S ponosom nosite partizanske kape"

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: