Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

VI─ÉENJA JEDNE SUPUTNICE      (17.02.2011.)

crte┼ż: Krunomir Dvorski

Kao ┼íto lijepe, ┼íarene opravice u gradskom izlogu zanesu o─Źi djevoj─Źice pa ih za┼żeli po┼íto-poto posjedovati, odjenuti, tako i oku ugodne naslovnice knjiga zanesu ─Źitatelja pa, ne slute─çi ┼íto se krije na stranicama knjige, po─Źnu ju ─Źitati. To se i meni dogodilo s knjigom Marijana Karabina "Usputna stajali┼íta".

Zasi─çena i razo─Źarana tu┼żnom hrvatskom svakida┼ínjicom u tu─Ĺini i u Domovini, tiskovinama koje obasipaju kupce golotinjom ve─ç ogoljele jave ili pak ponavljanjem ve─ç ponovljenog, nisam ni pomislila da ─çe me sadr┼żaj knjige Marijana Karabina toliko zainteresirati da ─çu ju i po drugi put, pa ─Źak i u nekoliko navrata, po─Źeti iznova ─Źitati, sve vi┼íe i dublje prodiru─çi u autorove odnose prema istini o ljudima i doga─Ĺajima koje iznosi hrabro, ne uljep┼íavaju─çi, ali i ne krivotvore─çi ─Źinjenice.

Premda knjiga "Usputna stajali┼íta" nije ni roman, ni pripovijest, ni pjesma, ni ogled, ni drama, ni basna, ve─ç od svega toga pone┼íto, ona ostavlja dojam zrelog, promi┼íljenog i snagom iskrenog domoljublja pro┼żetog knji┼żevno-dokumentarnog djela koje neizravno pou─Źava, a ─Źesto i dira senzibilno┼í─çu izraza, kao i iskreno┼í─çu i ─Źisto─çom kazivanja.

Kako sam od po─Źetka 1972. godine (slom Hrvatskog prolje─ça) sve do 1991. (uspostava slobodne dr┼żave Republike Hrvatske) pripadala hrvatskoj politi─Źkoj emigraciji, a jo┼í i danas Hrvatima izvan Domovine, ujedno sam bila i suputnik autora M. Karabina, ─Źiju sam zapa┼żenu kulturnu i dru┼ítveno-politi─Źku djelatnost u ┼ávicarskoj imala prilike pratiti izbliza, tj. "iz svoje prekrasne daljine" (V.G.Bjelinski iz "Pisma Gogolju") - iz Njema─Źke.

Pri iznenadnim kratkim osobnim susretima 1988. i 2001. godine, kojom prilikom smo bili uspjeli izmijeniti tek nekoliko re─Źenica, nisam ni mogla doznati da je rije─Ź o mome politi─Źkom istomi┼íljeniku, profinjenom pjesniku i hrvatskom domoljubu.

Iako sam pro─Źitala ve─çinu njegovih tekstova objavljenih u ─Źasopisu Maruli─ç, zatim njegov roman "Vjen─Źanje u crnini", pa knjige "Opredjeljenje za idiotizam", "Tragom jednog sje─çanja", "Sedamdeset" (izabrane pjesme) - tek knjiga "Usputna stajali┼íta" razbistrila i otkrila mi je cjelovitost i pravu vrijednost knji┼żevnika, pjesnika, publicista i domoljuba Marijana Karabina.

Knjiga "Usputna stajali┼íta" podijeljena je na ─Źetiri ciklusa. Iz razumljivih razloga ja ─çu se ovdje osvrnuti samo na neke od onih tekstova koji su me se posebno dojmili.

Tako je u ciklusu "Iz tiskovnih medija" me─Ĺu prvima moju pozornost privuklo izvje┼í─çe iz glasila "Dru┼ítvene obavijesti br. 49, Z├╝rich, 20.12.1989." Te znakovite 1989. godine, u organizaciji DKH (Dru┼ítva knji┼żevnika Hrvatske) odr┼żan je u Zagrebu znanstveni skup "Knji┼żevnost izme─Ĺu dvije domovine" kojemu je, u ime Hrvatske kulturne zajednice u ┼ávicarskoj, bio nazo─Źan i Marijan Karabin. Ve─ç sama ─Źinjenica da te 1989. godine dana┼ínje DHK (Dru┼ítvo hrvatskih knji┼żevnika) jo┼í nije bilo "iza┼ílo iz genitiva", kao i da su javnu povezanost domovinskih pisaca s tzv. hrvatskim emigrantskim piscima jugoslavenske vlasti strogo ka┼żnjavale, ulijevala je strah i nepovjerenje u ishod toga, nakon desetlje─ça izoliranosti, prvog javnog susreta s hrvatskim domovinskim knji┼żevnicima. (Tajni susreti neka jo┼í ostanu tajnom!) Zato je tim vi┼íe odu┼íevilo saznanje da je i M. Karabin imao hrabrosti i odlu─Źnosti da, kao jedan od malobrojnih europskih izvandomovinskih pisaca, doputuje u Zagreb i istupi sa svojim referatom "Prednosti i pote┼íko─çe pisaca koji ┼żive izvan domovine". Priznajem da sam o tom njegovom ─Źinu doznala tek iz njegovih "Usputnih stajali┼íta" i ostala mu ni┼íta manje zahvalna nego ┼íto bih to bila da sam kojim slu─Źajem o tome doznala ve─ç davne 1989. godine. Tada, ne posve bezopasna, javno izra┼żena ┼żelja M. Karabina da bi hrvatski pisci iz DKH trebali spojiti "sve one, koji na bilo koji na─Źin sudjeluju u stvaranju i ┼íirenju hrvatske knji┼żevnosti i kulture uop─çe" jo┼í i danas, po─Źetkom 21. stolje─ça, nije izgubila na aktualnosti pa ju izvandomovinski pisci jo┼í uvijek javno i gotovo pobo┼żno ponavljaju, ali ne vi┼íe na Trgu Republike, ve─ç na Trgu bana Jela─Źi─ça, odnosno u prostorijama DHK (Dru┼ítva hrvatskih knji┼żevnika).

Pa ako se jo┼í neslobodne 1989. godine hvatskom emigrantskom piscu M. Karabinu za dva-tri dana provedena na skupu domovinskih i emigrantskih pisaca, kako sam re─Źe "isplatilo ┼żivjeti", za┼íto se i nama, jo┼í uvijek hrvatskim emigrantskim piscima, ove slobodne 2011. godine ne bi isplatilo ┼żivjeti vjeruju─çi u ispunjenje trajne ┼żelje da ─çemo biti uba┼ítinjeni u hrvatsku knji┼żevost i kulturu kao sastavni, nerazdvojni dio hrvatskog narodnog bi─ça!

Osvr─çu─çi se na poglede i zapise M. Karabina ne mogu a da ne ka┼żem jo┼í rije─Ź-dvije o njegovoj lucidnosti, objektivnosti te elokventnosti u pristupu nekim izvitoperenim mi┼íljenjima pojedinih pisaca, a koja su svjesno ili nesvjesno, ipak djelovala protuhrvatski. Konkretno mislim na bro┼íuru dr. Jure Petri─Źevi─ça, napisanu na njema─Źkom i hrvatskom jeziku "Hat der dritte Weltkrieg bereits begonnnen?" ("Je li tre─çi svjetski rat ve─ç po─Źeo?"). U svojim kolumnama pod naslovom "Protiv hrvatskih interesa" Karabin je tom bro┼íurom razo─Źaran jer mu "...djeluje poput nekog sekta┼íkog pamfleta koji odbija svojom agresivno┼í─çu i neuvjerljivo┼í─çu", pa nastavlja: "U postavkama i procjenama pisca djelomi─Źno manjka sustavnost, a katkada nema ni prave me─Ĺusobne uzro─Źno-posljedi─Źne povezanosti" kao npr. u tvrdnji (Petri─Źevi─ça) da "─Źlanica NATO-a Turska ostaje jedini branitelj demokracije i ljudskih prava kao i kr┼í─çanske i islamske civilizacije", dok s druge strane izostavljanje ─Źinjenica o ulozi Velike Britanije bro┼íuru osiroma┼íuje. Tako─Ĺer mu zamjera neke postavke i poluistine o predsjedniku dr. Franji Tu─Ĺmanu, kao npr. mi┼íljenje da predsjednik Tu─Ĺman igra "kobnu ulogu" jer se "zala┼że za nerazboritu, nepravednu i protupovijesnu podjelu suverene dr┼żave BiH i time poma┼że srpsku agresiju", kao i da je "snagom svoje osobne vlasti prigrabio mnoge druge diktatorske ovlasti" i sl. Karabin posebno zamjera Petri─Źevi─çu "┼íto je to u─Źinio na stranom jeziku i pred stranim svijetom" i time se, htio on to ili ne, "stavio na stranu protuhrvatskih interesa", da bi se na kraju zapitao: "Zar je ba┼í to ono ┼íto u ovom trenutku mi Hrvati trebamo re─çi toj Europi, o kojoj nam, na┼żalost, toliko toga ovisi?"

Da i takvi rodoljubi kakav je dr. Jure Petri─Źevi─ç nedvojbeno bio, i ┼íto mu ne ┼żelim niti primi┼ílju umanjiti ili osporiti (a nije to u─Źinio niti Karabin) mogu i na tom polju pogrije┼íiti, svjedo─Źi i jedno osobno iskustvo pri mom prvom (i posljednjem) susretu s njim. Bilo je to na Me─Ĺunarodnom frankfurtskom sajmu knjiga u listopadu 1987. godine, a prigodom 15. nastupa Hrvatske knjige u slobodi, na ┼ítandu CROATIA. Koliko iznenadan, toliko i kratak, taj susret je zavr┼íio mojim ─Źu─Ĺenjem i nelagodom i to samo zato, ┼íto sam dr. Petri─Źevi─ça usmeno, (iz straha od mogu─çih atentata pismene pozive nismo upu─çivali) pozvala na knji┼żevnu priredbu "Rije─Ź iseljene Hrvatske" ─Źiji sam inicijator i organizator bila, a na kojoj su svoje knji┼żevne radove predstavljali hrvatski izvandomovinski autori, prispjeli sa gotovo svih kontinenata gdje ┼żive Hrvati. Njegov odgovor na moj poziv glasio je: "Ja ne ─çu do─çi tamo, gdje se radi protiv Hrvatske". Ta, po sje─çanju citirana re─Źenica, jo┼í i danas u meni izaziva gorak okus nepromi┼íljenosti, pau┼íalno izre─Źene osude, bez potrebe za osvjedo─Źenjem i provjerom na licu mjesta. A i on je bio hrvatski emigrant i kao takav morao je poznavati i osje─çati bilo svojih hrvatskih suputnika.

No, bilo kako bilo, dr. Jure Petri─Źevi─ç zacijelo nije pogrije┼íio ┼íto je dio svoje bogate u┼íte─Ĺevine, na prijedlog odvjetnika i djelatnika Matice hrvatske Lava Znidar─Źi─ça, oporu─Źno darovao (kao zakladu) najpoznatijoj hrvatskoj kulturnoj ustanovi - Matici hrvatskoj, a koja je tim novcem dala sagraditi novu Pala─Źu Matice hrvatske, u kojoj ─çe, nadajmo se, rije─Ź hrvatska odzvanjati u djelima i srcima hrvatskih knji┼żevnih djelatnika, ┼íiriti se, cvjetati i ostati prepoznatljivom odrednicom hrvatskog identiteta te tako zaslu┼żiti zahvalnost svih dana┼ínjih i budu─çih hrvatskih nara┼ítaja.

U toj knjizi kolumne iz ciklusa "Pisma jednog povratnika", spadaju, po mojem mi┼íljenju, me─Ĺu najzanimljivije i ponajbolje njezine dijelove, ne samo zbog autorove objektivne percepcije aktualnih zbivanja u izvando-movinstvu i u Republici Hrvatskoj, njegovih subjektivnih mi┼íljenja o mnogim segmentima hrvatske svakida┼ínjice, ve─ç i po uvo─Ĺenju njegova alter ega - "susjeda Iveka" u humorom obasjan me─Ĺuprostor zbivanja i razmi┼íljanja.

"Ba┼í je super taj moj susjed Ivek", tvrdi i sam autor u tekstu "Treba znati meglu prodati", ┼íto mu ─Źitatelj zaista mo┼że i odobriti, ali, dakako, tek ako pa┼żljivo pro─Źita cijelu knjigu. A za one, koji jo┼í nisu imali tu priliku, evo tek nekoliko Ivekovih mudrositnica:

"Ljudi su vam se tak vlienili da jednostavne vi┼íe ne─Źeju ni┼í delati. ─îak niti - decu."
"Pri nas ima pune ljudi ki su tak bedasti da vu svoje bedasto─çe ne vidiju - kak im je dobre."
"Ova revolucija svoju decu ne - papa. Ovem sad je preve─Ź liepe, a da bi si s tim - kvarili svoje ┼żeluce." itd., uvijek ponovno u tom i takvom tonu i smislu.

Ne ┼żele─çi ovdje ulaziti u analizu objavljenih pjesama i u kriterije odabira njihovih autora, osjetila sam se po─Źa┼í─çenom ┼íto je urednik u tri navrata objavio po jednu pjesmu iz triju mojih stihozbirki. A dobro je ┼íto je, za manje upu─çene ─Źitatelje , uz autore uvr┼ítene u Knji┼żevni kutak, u ovoj knjizi objavio i nekoliko svojih pjesama kao npr. "Zavi─Źaj", "Dvie ┼żelje", "Oprosti"- pisane simpati─Źnom kajkav┼ítinom stubi─Źkoga kraja, ┼íto im, uz nagla┼íenu domoljubnu tematiku, tipi─Źnu za mnoge hrvatske emigrantske pjesnike, daje posebnu ─Źar.

ZAVRŠNE MISLI

Nema vi┼íe "Hrvatskog puta" u Torontu, gdje jo┼í i danas ┼żivi pjesnikinja Ljerka Luki─ç koju je za hrvatske ─Źitatelje na njema─Źkom govornom podru─Źju otkrio M. Karabin. Nema vi┼íe ni hrvatskog ─Źasopisa "Rije─Ź" u Wiesbadenu koji je marno ure─Ĺivao bra─Źni par Andrijevi─ç; nema ni "Pletera" u M├╝nchenu, a nema ni one na┼íe, srcu prirasle "Hrvatske revije" Vinka Nikoli─ça - u kojoj smo i Karabin (rje─Ĺe) i ja (─Źe┼í─çe) rado objavljivali svoje pjesme. Nema "Hrvatske budu─çnosti" u Chicagu. Na na┼íu veliku ┼żalost nema vi┼íe ni jedinog hrvatskog ─Źasopisa na njema─Źkom jeziku "Kroatische Berichte" s kojim je ime urednice Ivone Don─Źevi─ç ostalo trajno povezano. Pa kao ┼íto je ─Źasopis Hrvata njema─Źke pokrajine Baden-W├╝rttemberg "CROtime" (Hrvatsko vrijeme) nedavno uga┼íen, tako su i svi drugi, ovdje spomenuti, ve─ç pali u zaborav. Ipak, rije─Źi hrvatske, sve ono ┼íto je u tim ─Źasopisima i desetlje─çima bilo zapisivano - ostalo je zapam─çeno, kao ┼íto ─çe ostati i knjiga prof. Marijana Karabina "Usputna stajali┼íta", nastala voljom i nadahnu─çem, ljubavlju i vjerom, srcem Domovini vjernoga sina. Zahvaljuju─çi tome, ona ─çe zasigurno opstati i biti svjetionikom koji osvjetljava puteve i stranputice onih koji jesu, ali i onih koji ─çe neminovno do─çi te nastaviti promicati, ─Źuvati, ┼ítovati i oplemenjivati rije─Ź hrvatsku.

Osobno vjerujem u trajnost pisane knji┼żevne rije─Źi hrvatske te ovim skromnim "Vi─Ĺenjima jedne suputnice" zahvaljujem knji┼żevniku Marijanu Karabinu ┼íto joj je hrabro i odlu─Źno kr─Źio put ─Źak i u onom "stra┼ínom ─Źasu" kada je slobodna dr┼żava Hrvatska bila tek san, zami┼íljena sjajna zvijezda na nedoku─Źivom Nebu nadanja!

Malkica Duge─Ź, u Stuttgartu, 20. sije─Źnja 2011.

Osvrt na knjigu: Marijan Karabin USPUTNA STAJALIŠTA
Naklada STIH, Zagreb, 2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU