Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

ZLOGLASNI PLAN OZNE - MU─îITI, SILOVATI, UBITI, PROTJERATI      (22.02.2011.)

Zlo─Źin bez kazne: u partizanskim logorima od gladi i bolesti umrlo je gotovo 70 tisu─çu folksdoj─Źera

Prolje─çe 1945. godine nagovje┼ítavalo je kraj dugog i krvavog Drugog svjetskog rata u kojemu je poginulo izme─Ĺu 55 i 70 milijuna ljudi. Na prostoru biv┼íe Jugoslavije nova zvjerstva tek ─çe uslijediti. Brojne izbjeglice, me─Ĺu njima i dijelovi pora┼żenih vojski, krenut ─çe prema Austriji bje┼że─çi pred partizanima i Crvenom armijom.

Jedan dio uspjet ─çe se probiti i prona─çi sigurnost izvan granica Jugoslavije,no neki nisu bili te sre─çe.

Vlast ve─ç odavno ima plan. Sve Nijemce ili likvidirati ili protjerati iz zemlje kako bi se otvorila mogu─çnost provo─Ĺenja agrarne reforme i kolonizacije, te radikalne promjene demografske/eti─Źke slike Jugoslavije.

U Jugoslaviji ┼żivjelo 500.000 Nijemaca


Prema znanstvenim radovima dr.sc.Vladimira Geigera, iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, koji vi┼íe od 20 godina prou─Źava poratna zbivanja na ovim prostorima, a posebno stradanja folksdoj─Źera, procjenjuje se da je od njih 500.000, koliko ih je ┼żivjelo na podru─Źju Jugoslavije do kraja Drugog svjetskog rata, pribli┼żno 240.000 bilo evakuirano pred naletom Crvene armije i partizana, te se nikada vi┼íe nisu vratili na svoja ognji┼íta. Izuzmemo li one koji su bili mobilizirani u postrojbe Wehrmachta i Waffen-SS, gotovo 200.000 jugoslavenskih Nijemaca civila potpalo je pod komunisti─Źku vlast u Jugoslaviji, a od toga njih pribli┼żno 70.000 izgubilo je ┼żivote u logorima. Ostatak je nestao tijekom etni─Źkog ─Źi┼í─çenja ili je, pak morao izbje─çi. Ovome treba pridodati i pribli┼żno 10.000 slovenskih folksdoj─Źera vojnika i civila koji su stradali za rata i pora─ça. "Prema svim prora─Źunima proizlazi da je broj stvarnih ljudskih gubitaka jugoslavenskih Nijemaca iznosio gotovo 100.000 osoba, navodi se u jednoj od Geigerovih studija. U isto vrijeme prema njema─Źkim/folksdoj─Źerskim zapisima izme─Ĺu 1944. do po─Źetka 1948., u logore je internirano pribli┼żno 170.000 ljudi. U logore su upu─çivane cjelokupne obitelji, starije osobe, ┼żene s djecom, bez obzira na dob. Ondje je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo pribli┼żno 70.000 pripadnika njema─Źke manjine. Broj ┼żena i djece koji su umrli bio je vrlo velik; ─Źak 26.000 Njemica, te 6.000 djece (od kojih je 5.582 poimeni─Źno identificirano). "Logori nisu zatvoreni ni 1947.godine, a tada su ukinuti samo logori za folksdoj─Źere na podru─Źju Hrvatske. Oni koji u me─Ĺuvremenu nisu stradali u logoru ili pak pu┼íteni, preba─Źeni su u logore u Vojvodini. U Jugoslaviji su logori za folksdoj─Źere ukinuti tek u o┼żujku 1948.", potvrdio nam je dr. Geiger.

Sve su im uzeli


Politi─Źki okvir za etni─Źko ─Źi┼ínjenje Folksdoj─Źera stvoren je 21. studenoga 1944., kada je donesen akt na zasjedanju AVNOJ-a o prijelazu u dr┼żavno vlasni┼ítvo neprijateljske imovine. Pod udar je do┼íla svaka osoba njema─Źke narodnosti koja se nije izravno suprotstavila nacizmu. Iako je jedan manji dio folksdoj─Źera sudjelovao u oru┼żanom otporu nacistima, to se nije uzimalo previ┼íe u obzir. Slijedila je za golemu ve─çinu konfiskacija imovine i protjerivanje, odnosno upu─çivanje u logore. Njihova sudbina bila je vezana uz propast Tre─çeg Reicha. Do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski folksdoj─Źeri, mu┼íkarci, uglavnom su bili dragovoljno ili prisilno mobilizirani u njema─Źke vojne i poluvojne postrojbe i u ku─çama su ostali starci, ┼żene i djeca. Njema─Źko stanovni┼ítvo koje nije izbjeglo ili bilo do tada protjerano, bilo je tijekom i nakon ratnih djelovanja prepu┼íteno samovolji pobjednika, isti─Źe u studijama dr.Geiger. Bezakonje, plja─Źke, maltretiranja, ubojstva, silovanja ┼żena, postali su potkraj rata i neposredno nakon njega folksdoj─Źerska svakodnevnica, ali i ne samo njih, nego svih potencijalnih politi─Źkih protivnika iz svih nacionalnih/etni─Źkih skupina. U zavi─Źaju su ostali mahom folksdoj─Źeri koji nisu bili izlo┼żeni neposredno ratnoj opasnosti i koji se nisu smatrali odgovornima za doga─Ĺaje u tijeku rata, o─Źekuju─çi da ─çe se nastupom mira vratiti njihova rodbina, susjedi i prijatelji, ne pretpostavljaju─çi da bi im se mogla pripisati kolektivna krivnja. Posao eliminacije preuzeo je Odjel za za┼ítitu naroda - OZNA. Masovna ubojstva folksdoj─Źera organizirano su provedena u mnogobrojnim mjestima, posebice u Vojvodini (Alibunar, Ba─Źka Palanka, Banatski Despotovac, Be─Źkerek, Charlevill, Kikinda, Kovin, Mastort, Mramorak, Nema─Źka Crnja, Omoljica, Pan─Źevo, Ruma, Sar─Źa, Sivac, Srijemska Mitrovica, Stara Pazova, Star─Źevo, Vrbas, Vr┼íac, Zemun, Zichydorf). "O─Źito ne bez nare─Ĺenja, odobrenja i(li), pak, znanja najvi┼íih tijela i pojedinaca Jugoslavije, uklju─Źuju─çi i Josipa Broza Tita, navodi dr.Geiger.

Pri─Źa o Jakobu


Povijest govori: Jakob Sohl-Daxer tada je imao 13 godina, svjedo─Źanstvo je iz knjige N. Stefanovi─ç "Jedan svijet na Dunavu", a opisuje se logor koji se nalazio u Kni─çaninu (Rudolfsgnad) u Banatu. Od 18 tisu─ça logora┼ía ondje je te 1946. godine bilo ─Źak 8.288 djece do 14 godina.
- Najte┼ża je bila zima 1946. ─îetiri dana oko Bo┼żi─ça nije bilo hrane. Po─Źela su masovna umiranja. Rekli su nam da zbog velikog snijega nije mogu─çe dovoziti hranu. Mi nismo imali ni┼íta, sve nam je bilo oduzeto. Ni komad sapuna, ni zdjelu, ┼íalicu... Od ogrjeva ni┼íta, i kad su ljudi trgali plotove ili razvaljivali ┼íupe, onda su stra┼żari pucali i ubijali koga su zatekli; onog tko nije uspio pobje─çi. U po─Źetku je dnevno umiralo 70, zatim po stotinu, mislim da je granica bila 120 ljudi osoba. Najvi┼íe su stradala djeca u logoru. U gostionici su bila smje┼ítena djeca pred smrt. Umirala su od gladi. Nekima je lice trunulo, zubi ispadali. Stanovao sam preko puta i cijele no─çi slu┼íam tihe jecaje, nisu smogli snage ni da pla─Źu. Ostavljeni su bili da umru, i to nekoliko stotina djece".

Tifus, uši, glad...


U logorima su se zbog pomanjkanja higijene pojavile u┼íi koje izazivaju pjegavi tifus. Povjesni─Źar Vladimir Geiger u svojim znanstvenim radovima navodi iskaze i sje─çanja nekih od logora┼ía u Slavoniji, me─Ĺu njima Hede Schestak ro─Ĺ. Dibisch: "U samom logoru je bilo stra┼íno. Vladale su bolesti, prete┼żno pjegavac, para-tifus i dizenterija. Bili smo gladni i iscrpljeni. Raditi smo morali cijeli dan bez hrane... Barake su bile pune stjenica i u┼íiju". Drugi logora┼íi navode da su u po─Źetku dnevno umirale dvije, tri osobe, a nakon vi┼íemjese─Źna boravka u logoru, primjerice onom u Valpovu, umiralo je dnevno po 20-30 osoba. Problem s tifusom po─Źetkom travnja 1946. postaje toliko velik da se zaraza ┼íiri izvan logora Valpovo na okolno stanovni┼ítvo, te prijeti epidemijom ┼íirih razmjera. Tek tada su uslijedile op┼íirne mjere cijepljenja i tifus je uklonjen. Dr.Geiger s Hrvatskog instituta za povijest isti─Źe da je kroz logor Valpovo pro┼ílo prema svim vrlo pouzdanim navodima i procjenama pribli┼żno 4.000 logora┼ía, uglavnom starijih osoba, ┼żena i djece. Do svibnja 1946., kada je logor Valpovo raspu┼íten, stradale su najmanje 1.074 internirane osobe, uglavnom od gladi, dizenterije i tifusa. Ubijanja i smaknu─ça logora┼ía, osim u nekoliko slu─Źajeva koji su nedvojbeni, u logoru Valpovo nije bilo. Prema dokumentiranom iskazu upravitelja logora Josipa Globo─Źnika, tek nakon dolaska medicinske ekipe u prolje─çe 1946. koje su rasku┼żile logor DDT-om (sredstvo za uni┼ítavanje gamadi, iznimno djelotvorno protiv u┼íiju prenosnika tifusa pjegavca), te nakon ┼íto se odje─ça po─Źela iskuhavati, tifus je postupno nestao. Ina─Źe, pra┼íak DDT i tablete pristigle su uz pomo─ç UNRR-a u Jugoslaviju, te je tifus u Hrvatskoj i Jugoslaviji uglavnom uklonjen.

┼Żene su bile okrutnije


Ve─çina logora bila je ogra─Ĺena visokom bodljikavom ┼żicom i kulama stra┼żarama. Dr.Geiger u svojim istra┼żivanjima navodi da su u Valpovu folksdoj─Źeri bili smje┼íteni u barakama, mu┼íkarci i ┼żene odvojeno. Barake nisu imale rasvjetu i grijanje, nisu imale stakla na prozorima, te su oni zatvoreni daskama. Ljudi su le┼żali na drvenim krevetima ili podovima bez slame (─Źesto u brojnim logorima i bez pokriva─Źa). Tko nije mogao prona─çi mjesta, morao je spavati vani, u unutarnjem logorskom dvori┼ítu. Logorska uprava i stra┼ża postoje u napu┼ítenom njema─Źkom selu Krndija kod ─Éakova. Ondje je logora┼íe ─Źuvalo 14 pripadnika jugoslavenske Narodne milicije od kojih su ─Źetiri ┼żene, koje su, prema iskazima i sje─çanjima logora┼ía bile najokrutnije. Kroz logor je pro┼ílo pribli┼żno 4.000 ljudi, a pribli┼żno 1.500 ondje je smrtno stradalo.

Andrija je likvidirao 22 ┼żene


U logorima je bilo i otvorenih umorstava. O tome svjedo─Źi i postupak komandanta upravitelja logora Pusta Podunavlje u Baranji, koji je bio neki Andrija, Srbin iz Bijelog Brda, nedaleko od Osijeka. Prema iskazima svjedoka, koje navodi povjesni─Źar dr.Geiger, upravitelj logora vatrenim oru┼żjem usmrtio je najmanje 22 osobe, uglavnom nemo─çne i ┼żene. Posljednji ve─çi logor za folksdoj─Źere u Hrvatskoj bio je logor Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka. Kada je raspu┼íten u sije─Źnju 1947., logora┼íi su preba─Źeni u logor Kni─çanin u Banatu, koji je postojao do o┼żujka 1948., a koji mnogi zbog bolesti i gladi nisu pre┼żivjeli. Brojni grobovi folksdoj─Źera preminulih u logorima Hrvatske nisu nikada ozna─Źeni. Ukoliko su imali oznaku tada su to bili jednostavni drveni kri┼żevi. Kod logora ┼áipovac, nedaleko od Na┼íica, 60-ih godina 20. stolje─ça, kri┼żevi su s grobova uklonjeni. Zemlji┼íte na kojem se nalaze grobovi danas je obradivo, bez ikakvih grobnih oznaka.

Najve─çi i naokrutniji logori


Najve─çi logori za pripadnike njema─Źke manjine na podru─Źju Hrvatske bili su tijekom 1945./46. Josipovac kod Osijeka, Velika Pisanica kod Bjelovara, Krndija kod ─Éakova, ┼áipovac kod Na┼íica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka, te Valpovo. Prema podacima Njema─Źkog crvenog kri┼ża, te njema─Źkim Zemaljskim podunavsko┼ívapskim povijesnim izvorima uz ve─ç nabrojane, logori su tako─Ĺer bili: Antunovac kod Pakraca, Bjelovar, Borovo kod Vukovara, Beli Manastir, zatim Branjih Vrh i Kozarac kod B.Manastira, pustare Mitvar, Mirkovac i Sokolovac kod Darde, zatim ─îeminac tako─Ĺer kod Darde, Popovac kod B.Manasira, ─îakovec, Daruvar, Golinci kod Donjeg Miholjca, Karlovac, Lepoglava, Ogulin, Osijek, Po┼żega, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Slavonski Brod, Soljani kod ┼Żupanje, Zagreb (Jankomir i Pre─Źko). 240.000 folksdoj─Źera bilo je pred naletom Crvene armije i partizana evakuirano, te se nikada vi┼íe nisu vratili na svoja ognji┼íta 170.000 ljudi internirano je u logore na prostoru Jugoslavije 70.000 folksdoj─Źera umrlo je u logorima, uglavnom od bolesti, gladi, hladno─çe i premorenosti 26.000 tisu─ça ┼żena izgubilo je ┼żivote 6.000 djece do 14 godina starosti umrlo je u logorima 30.000 jugoslavenskih folksdoj─Źera deportirano je potkraj 1944. prema zahtjevu Sovjeta na prisilan rad u SSSR,i to uglavnom ┼żena.

Marijan Matasovi─ç

Glas Slavonije

22 - 2011

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU