Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

IZGRADITI CRKVU I VRATITI SE U ZRIN     (24.09.2011.)

U nedjelju 11. rujna na ostacima crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, na obljetnicu stradavanja tog mjesta sredinom Drugog svjetskog rata, sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji župnika Stjepana Filipeca i potomka Zrinjana kapucina Ivice Petanjaka, predvodili su misu sjećanja na sve poubijane i raseljene Zrinjane.

Ovo je mjesto pusto, jedina župa u Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika-katolika, rekao je biskup Košić. U propovijedi je potaknuo da se što prije započne s obnovom crkve župe Našašća sv. Križa Zrin, na čijim se temeljima već petnaestak godina služi sveta misa. Biskup Košić je pozvao sve domoljubne i umne ljude koji žele pomoći bilo idejom, bilo sredstvima, kako bi se što prije osnovao Odbor za obnovu crkve u Zrinu.

Po riječima biskupa Košića obnovljena crkva biti će trajni spomen cijelom hrvatskom narodu kako se ne može i ne će nikada prihvatiti činjenica da nas se protjeruje s naše zemlje, iz našeg zavičaja. Obnovom crkve potaknuli bi se uvjeti da se u Zrin vrati živjeti barem desetak katolika, kao jezgra za buduću živu župu u Zrinu.

Biskup se u homiliji pozvao na povjesničara stradanja pounjskih Hrvata mr. Antu Milinovića koji je zapisao kako je šutnja o uništenju Zrina - prikrivanje zločina holokausta. Riječ je o genocidu i taktici "spaljene zemlje", zatoru hrvatskog naroda, koji ovdje nije smio postojati, jer su to tako zamislili velikosrpski ideolozi, istaknuo je biskup Košić.

Na kraju mise govrio je i fra Ivica Petanjak, čiji je otac rođen u Zrinu i kao desetgodišnje dijete 1943. godine, nakon spaljivanja Zrina protjeran u Slavoniju. Podsjetio je na konfisciranu imovinu Zrinjana po odluci tadašnjih komunističkih vlasti poslije 1945. te ukazao na nepravde koje po pitanju vlasništva imovine ni do dan-danas nisu riješene.

U pravnoj državi, u kojima institucije trebaju raditi svoj posao, kako nam to kad im odgovara dociraju bivši i sadašnji predsjednik države, postavlja se pitanje vrijedi li to u svim slučajevima i na svim primjerima? U Hrvatskoj, u kojoj je totalitarni režim pustošio gotovo pola stoljeća, pravedno je jedino vraćanje otetog pravim vlasnicima ili njihovim potomcima. No, zašto to u praksi nije provedeno? Tko je za to odgovoran? Potrebno je poništiti nepravedne komunističke odluke i vratiti gruntovno vlasništvo. No zašto se to i dan-danas još uvijek ne čini, primjerice na vraćanju otetog u Zrinu? Zašto se u slučaju Zrina podvaljuje da bi vraćanje otetog imalo učin još većih nepravdi. Kako se to zločini pljačke, spaljivanja, ubijanja, otimanja i ne vraćanja otetog zemljišta smije osporavati lažima i podvalama o novim, još većim nepravdama? Imali li većih nepravdi od ovih koje se još i danas nakon 15 godina slobodne Hrvatske, potvrđuju u Zrinu, Boričevcu, Španovici... temeljem starih srbokomunističkih zločina nad Hrvatima?

Za upitati je, što to radi hrvatska vlast koja financira i podiže lažne spomenike, u ime izmišljenoga antifašizma i prikrivenoga četništva kao primjerice u Srbu, dok se godinama ne vide nikakvi pomaci u obnovi istinskih spomenika kulture hrvatske srednjovjekovne povijesti. Obnovu u Zrinu započelo je Ministarstvo kulture još prije desetak godina. No godinama se ništa ne radi na obnovi crkve sv. Magdalene, ne istražuju se ostaci srednjovjekovnog franjevačkog samostana, prilazni put dopustio se izgraditi doslovno preko srednjovjekovnog groblja, a grad u kojem je 1508. godine rođen jedan od najvećih hrvatskih junaka Nikola Šubić Zrinski - Sigetski i dalje propada.

Neki su pak, prije neku godinu uspjeli u ime obnove skinuti hrvatski barjak sa zrinske utvrde, jarbol zasuti kamenjem i tako ostaviti zarašteno u korov usred utvrde. Ne bi li bilo vrijeme da predsjednica vlade i ministar kulture posjete Zrin, upoznaju se s povijesnim značajem hrvatske baštine i poslušaju još uvijek žive svjedoke bolne i tragične povijesne nepravde. Možda bi tada hrvatska vlada zaključila kako je doista potrebno spaljenu župnu crkvu Našašća sv. Križa ponovno izgraditi i time svima pokazati, a posebice potomcima protjeranih, kako je povratak u Zrin ipak moguće ostvariti. Dakle, iščekuje se vrijeme kada će se hrvatska vlada bez kalkulacija zauzeti za istinu, koja je u Zrinu lako dokazljiva, uočljiva i opipljiva. Ako ne prije, tada će se vjerujemo i hrvatski barjak vratiti na zrinsku utvrdu, gdje se godinama vijorio poslije vojno-redarstvene "Oluje", a nestao s nje početkom tzv. obnove u nadležnosti Ministarstva kulture.

Tekst i slike:
DAMIR BOROVČAK

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: