U Hrvatskoj postoje marginalne, ali ne i nemoćne snage
koje odobravaju ovakvu drakonsku presudu. Njihova
stajališta artikulirao je haški svjedok Žarko Puhovski,
koji je presudu komentirao riječima kako ona pokazuje
"strašne činjenice koje su se tada događale, a s kojima
se Hrvati moraju suočiti i koje se ne smiju zaboraviti".
Slično je reagirala i voditeljica
Documente Vesna Teršelič, izjavivši kako je, osim
zločina s kojima bi se Hrvati trebali suočiti, i važno
distancirati se od, kako smatra, pogrešne politike
prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u BiH, a
na što su, kako je rekla, upozoravali mediji,
organizacije za ljudska prava i Stipe Mesić.
Potpora Puhovskom i Teršelički odmah
je stigla iz Beograda od srbijanskoga tužitelja za
ratne zločine Vladimira Vukčević, koji smatra kako je
važno što je Tužiteljstvo Haaškog suda u nepravomoćnoj
presudi čelnicima Herceg Bosne dokazalo da se na
dijelovima BiH provodio zajednički zločinački pothvat
te da je haaški sud ustanovio da su u zajedničkom
zločinačkom pothvatu sudjelovali i hrvatski čelnici
Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Vukčević
drži i da je takav zaključak Suda "doveo do pravno
zanimljiva zaključka sudskog vijeća da je oružani
sukob između HVO-a i Armije BiH bio po svom karakteru
međunarodni sukob". Isti srbijanski dužnosnik je
potvrdio da srbijansko državno tužiteljstvo podupire
Štrpčev Veritas u zahtjevu za preispitivanjem
pravomoćne presude generalu Anti Gotovini i Mladenu
Markaču.
Navedene činjenice samo potkrjepljuju
političku spregu pojedinaca iz Hrvatske sa srpskom
politikom, koja se uglavnom zadnjih stoljeće i pol,
skrivala pod plaštem različitih jugoslavenstava.
Bošnjački pak političari pozdravili su
ovakve presude, a politički vođa muslimanskoga dijela
BiH Bakir Izetbegović iskoristio je presudu kako bi
uputio prijeteće poruke hercegbosanskim Hrvatima u
slučaju da samo i pomisle na vlastitu autonomiju u
unitarističkom i islamističkom bošnjačkom entitetu. Nu
ocjena Haaškoga suda kako je sukob Armije BiH i HVO-a
imao međunarodni karakter, premda je bila riječ o
untarbosanskohercegovačkom sukobu, uza sve posljetke,
ako bi se i u drugostupanjskoj presudi održala takva
ocjena, ona bi otvarala mogućnost raspada sadašnje
BiH, jer ovakva presuda o međunarodnom sukobu između
HVO-a i Armije BiH daje Herceg-Bosni značaj
međunarodno priznata državnopravnog entiteta.
Već su ugledni međunarodnopravni
stručnjaci presudu ocjenili političkom, u čijem su
oblikovanju svojom nesuradnjom s obranama optuženih
sudjelovale i različite hrvatske vlade. Oblikovanju
drugostupanjske presude ne će pomoći optužbe na već
davno otišle vlasti i njihove predstavnike, zato je
razborita poruka Komisije HBK Iustitia et pax da se na
tragu izjave premijera Zorana Milanovića angažiraju
sve nacionalne snage u pobijanju drakonske
nepravomoćne presude, po kojoj je Hrvatska zbog
organizacije vlastite obrane, ali i obrane BiH postala
agresor, a istinski agresor i uzročnik ratova tijekom
devedesteih godina - Jugoslavija, JNA te Srbija i
njihovi politički pristaše u svim novonastalim
državama amnestirani od bilo kakve odgovornosti. Zato,
bez obzira na političke pritiske, Hrvatska ne bi
smjela povući tužbu za genocid protiv Srbije, zašto se
posebno zalaže Ivo Josipović i njegova struja u
Ministarstvu vanjskih poslova.
Militantne bošnjačko-muslimanske
poruke hercegbosanskim Hrvatima, koje se odčitavaju iz
već spomenute Izetbegovićeve izjave, ali i mnogih
muslimanskih udruga, političara i javnosti, zapravo su
posljednji poziv Hrvatima da se politički ujedine, što
podrazumijeva zajednički nastup dvaju HDZ-a, ali i
njihovo političko ujedinjenje, čime bi se politički i
organizacijski ojačalo hrvatsku stranu u sadašnjim
gotovo nemogućim okolnostima za preživljavanje.
No, sve to još nije dovoljno da se
izbori teritorijalna autonomija, vlastita republika
ili entitet, kao što to imaju druga dva konstitutivna
naroda - Srbi i Muslimani. Zato je potrebna široka
potpora najprije u vlastitom narodu, a onda i
međunarodnoj javnosti te zemljama koje su doista
čimbenici međunarodne politike.
Takvi se uvjeti ne stvarju preko noći,
nego dugotrajnim i upornim radom, medijskim
promocijama, ali i oblikovanjem istinske slike o
hrvatskom narodu i njegovoj državnoj jedinici
Herceg-Bosni, najprije u vlastitim medijima, a onda i
u međunarodnoj javnosti.
Sve to mora pratiti i osnovna
organizacijska struktura s jasnim političkim ciljem o
samostojnosti Herceg-Bosne.
Bez ozbiljna pristupa ovim ozbiljnim
pitanjima, koja moraju dati dugoročan odgovor na
opstanak Hrvata i Herceg-Bosne Hrvati bi mogli nestati
s toga svog povijesnoga, etničkog i državnog područja,
čime će izravno biti ugroženi i južni dijelovi
Republike Hrvatske.
Vrijeme je, dakle, za Herceg-Bosnu!
Mate
Kovačević, Hrvatsko slovo
21.06.2013. |
