Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NA DESETI TRAVANJ JE ZABRANJENO I POMISLITI       (10.04.2019.)

Bilo je to godine 1977. za Uskrs. U velikoj ┼íkolskoj zgradurini na zagreba─Źkoj ┼áalati je ostalo nas nekoliko koji smo bili izdaleka pa nam je odlazak doma za Uskrs pri─Źinjavao ┼íto materijalni, ┼íto vremenski problem.

Na ogromnim hodnicima austrougarske ┼íkole je vladao neobi─Źan mir, ti┼íina koja je parala u┼íi i tjerala pitanja u kosti kad bi se mrak spustio, a mjesec bacao ─Źudnovate sjene na zidove. S jedne strane uskr┼ínji ugo─Ĺaj u crkvi, a s druge strane napu┼ítenost ┼íkolskih hodnika i previ┼íe vremena na raspolaganju.

Te godine je Uskrs padao na deseti travnja. Bilo je to vrijeme socijalisti─Źkog re┼żima. Dan deseti travnja je bila zabranjena kombinacija rije─Źi u javnom prostoru. Ve─ç u osnovnoj ┼íkoli sam nau─Źio ┼íto zna─Źi kad javno pred svjedocima izgovori┼í tu smrtonosnu, ogavnu, neprijateljsku kombinaciju rije─Źi: ÔÇ×deseti travnjaÔÇť. Bez ikakvog okoli┼íanja ti je se moglo dogoditi da te u─Źitelj priupita ┼íto ti pod tim podrazumjeva┼í, jer si isto tako mogao re─çi deseti ─Źetvrtog ili deseti aprila. Sve te kombinacije su bile prihvatljive, al' kombinacija ÔÇ×desetog travnjaÔÇť je bila ozbiljan pokazatelj da si ili glup ili izrazito politi─Źki neprilago─Ĺen.

Na┼í profesor filozofije, Grga Pejnovi─ç, je te nedjelje poslije podne ostao malo du┼że u razgovoru sa mnom i pozvao me je na jednu kra─çu ┼íetnju iza vojne bolnice koju su partizani oduzeli Nadbiskupiji da bi u samom dvori┼ítu imali svoju bazu.


ÔÇ×E moj VinkoÔÇť, po─Źeo je profesor, kojeg smo obo┼żavali zbog njegovih izravnih filozofskih zavrzlama i li─Źkog naglaska kad bi nam obja┼ínjavao ┼żivot i svijet. Grgu sam po┼ítivao i cijenio kao izrazito skromnog i u─Źenog profesora koji nam je poja┼ínjavao Heraklita, Platona ili Tomu Akvinskog dok bi vadio maramicu iz ┼íirokih hla─Źa elegantnog mafija┼ía iz Hitschkokovog filma. ÔÇ×Zna┼í li ti kako je to bilo tada? Zna┼í o ─Źemu govorim?ÔÇť

ÔÇ×Naravno, profesoreÔÇť, potvrdio sam predosje─çaju─çi o ─Źemu ─çe profesor po─Źeti pri─Źu. Ipak je to bio dan koji se ne zaboravlja u svakodnevnici, dan koji se ne pojavljuje svako malo ba┼í za Uskrs i dan koji se ne spominje pred svakim.

ÔÇ×Trg je bio prepun, sve je bilo kao svjetlom okupano, ozarena lica, ljudi su se pozdravljali kao da je nastupilo novo doba. Kona─Źno smo dobili dr┼żavu. Taj dan nikada ne ─çu zaboraviti. Bio je to dan kada smo kona─Źno mogli re─çi da smo dobili ono ┼íto smo htjeli: hrvatsku dr┼żavu. Nikada vi┼íe u ┼żivotu nisam osjetio toliku radost i toliku sre─çu. Zato se svake godine pro┼íetam na taj dan da barem malo osjetim od onoga ┼íto se danas ne smije niti spomenuti.ÔÇť

ÔÇ×Jedno mi nije jasno profesoreÔÇť, nastavio sam s polupitanjem. ÔÇ×Za┼íto je taj datum toliko opasan za komuniste, za┼íto je dan progla┼íenja Nezavisne Dr┼żave Hrvatske toliko ozlogla┼íen? Pa nije jedan datum kriv za sva zlodjela nekog re┼żimaÔÇť.

ÔÇ×Da, dragi mojÔÇť, nastavio je profesor, ÔÇ×Zlodjela je bilo, pogotovu prema ┼Żidovima nakon ┼íto se glupi Paveli─ç udvarao Hitleru, stra┼íno, puno toga se okrenulo po zlu, a ni usta┼íe nisu bili dorasli svojoj zada─çi i odgovornosti. Paveli─ç je bio toliko zalu─Ĺen da nije ni┼íta vidio. Tragedija. No njegova zlodjela nisu razlog za┼íto ovi danas toliko zabranjuju spomen dana progla┼íenja dr┼żave. Oni su po─Źinili i gore zlo─Źine, nije dakle problem u zlo─Źinima, problem je puno dublji. Problem je u samoj ─Źinjenici da smo proglasili svoju dr┼żavu i zapamti, nikada mi ne ─çemo ostvarit svoju dr┼żavu ako ne privolimo neke od njih da budu za nju. Previ┼íe su oni ljudi poubijali, previ┼íe intelektualaca protjerali i zatvorili. Oni ─çe sve u─Źiniti da nikada vi┼íe ne dobijemo svoju dr┼żavu, al tako su mislili i Srbi 41. pa smo ipak do┼żivjeli deseti travnjaÔÇť.

Moj profesor i ja smo se toga popodneva dobro napri─Źali, u sje─çanju su mi ostale njegove rije─Źi kao da ih danas slu┼íam, a i dan danas se pitam: Je li deseti travnja dan koji je zabranjeno i misliti, a kamo li se njega sje─çati kao dana kada je, nakon toliko stolje─ça, progla┼íena hrvatska dr┼żava? Za┼íto je taj datum u Jugoslaviji, a i dan danas, toliko ozlogla┼íen, toliko proskribiran, ovijen velom ┼íutnje, zabrane ili neosnovanog ponosa i na ono na ┼íto ne mo┼żemo biti ponosni?  Mogu li Hrvati o desetom travnja raspravljati kao o danu kad je progla┼íena dr┼żava koja je bila hrvatski san, a ne kao o danu na koji je tom hrvatskom dr┼żavom po─Źela upravljati vlast koja se nije pokazala dostojna da nosti taj povijseni teret? Je li mogu─çe da Hrvati kad tad objektivno i na osnovu ─Źinjenica smiju govoriti, pisati i sva─Ĺati se oko toga datuma, a ne na osnovu nevi─Ĺene partizansko jugoslavenske objede i propagande? Postoji li ikakva nada da kad tad i Hrvatima bude dopu┼íteno, bez prozivanja za fa┼íizam, da o tom datumu misle, razmi┼íljaju i pi┼íu?

 

Proglašenje NDH

 

Kakva su vremena ─Źni mi se da se malo pomalo otapa jugopartizanski vje─Źni led koji je obavio svaku objektivnu raspravu. Promatraju─çi taj dan postavlja se pitanje za┼íto je taj dan proskribiran? Zbog ljubavi prema humanosti onih koji ga smatraju nedostojnim i mi┼íljenja, a kamo li neke proslave i sje─çanja? Je li razlog njihova ljubav prema ┼żrtvama usta┼íke valsti ili je jednsotavno taj datum nespojiv s njihovim visokim eti─Źkim na─Źelima? Ili je razlog daleko banalniji pa je deseti travanj kao pojam, simbol i datum proskribiran, jer on neodvojivo podsje─ça na progla┼íenje hrvatske dr┼żave nakon nekoliko stolje─ça? Je li on zabranjen jer je izravno i neumoljivo povezan s ┼żeljom hrvatskog naroda da izi─Ĺe iz Jugoslavije?

Da se radi o humanisti─Źkim razlozima zabrane mi┼íljenja nekih datuma onda bi humanisti zabranili svaki datum koji ima veze s nekim zlo─Źinom, u daljnjem ili bli┼żem obliku. Tako bismo mogli zabraniti promi┼íljanje i raspravu o svakom datumu i stvarnju bilo koje dr┼żave, jer svaki datum je mogu─çe povezati s nekim zlom, svaku dr┼żavu s nekim progonom i tako u nedogled.

Da bismo razumjeli ogromnu koli─Źinu energije koju je jugoslavenska fa┼íistoidna partija ulagala u bla─çenje, laganje, prokazivanje, zabrane i progon u svezi s desetim travnja i svime ┼íto s tim datumom ima veze moramo najprije biti svjesni jedne jednostavne, ali klju─Źne istine u brobi hrvatskih i jugoslavenskih komunista. Jugoslavenski komunisti, a velikom ve─çinom na┼żalost i hrvatski, se nisu primarno borili niti protiv usta┼ía niti protiv fa┼íista, oni su se primarno borili protiv hrvatske dr┼żave i za komunisti─Źki sustav. Prvotni entuzijazam hrvatskih partizana u borbi protiv Talijana je komunisti─Źki diktator Tito vje┼íto iskoristio pa su se na┼íi partizani i nakon talijanskog povla─Źenja borili protiv dr┼żave NDH, a ne samo protiv usta┼íke vlasti.

To je jedan od rje─Ĺih primjera u povijesti antifa┼íisti─Źke borbe u Europi. Talijanski komunisti, ma─Ĺarski ili austrijski su se borili za Italiju bez fa┼íista ili Ma─Ĺarsku bez fa┼íista, ali ne za nestanak samostalne Italije ili Ma─Ĺarske. Samo su se hrvatski komunisti borili za ukidanje vlastite dr┼żave i njezino cijepanje u korist komunisti─Źkih saveznika iz Srbije i Crne Gore. Da su se borili protiv fa┼íizma iz humanisti─Źkih razloga onda oni sami nebi po─Źinili tolika zlodjela, a da im je cilj bila hrvatska dr┼żava onda nebi svoje velike snage ulo┼żili u borbu za stvaranje nove Jugoslavije nego bi jednostavno smijenili usta┼íku valst i uveli komunisti─Źku, kao ┼íto je to odra─Ĺeno u drugim europskim dr┼żavama koje su imale sli─Źnu vlast kao i Hrvati. Da im nije smetala hrvatska dr┼żava, nego usta┼íki re┼żim i njegova zlodjela, onda bi ostavili dr┼żavu, a ukinuli usta┼íku vlast i nebi sami ─Źinili zlodjela. Onda bi sve generacije poznavale dan kad je otvoren Jasenova─Źki logor, a ne dan kad je progla┼íena NDH.

Pri─Źa nekih jugofilnih komunista danas po modelu: ÔÇ×da ti je ostala NDH ┼żivili bi u ItalijiÔÇť je u svakoj svojoj to─Źci debilna i nategnuta, ali ona i dan danas prolazi kod naroda kojemu su zabranili da razmi┼ílja i sva─Ĺa se na osnovu ─Źinjenica, a ne na osnovu ideolo┼íke indoktrinacije koju su provodili komunisti. Da je Tito ┼żelio Hrvatsku onda bi svrgnuo Paveli─ça, a nebi cijepao postoje─çu dr┼żavu. No ovakvi argumenti naravno za komunsiti─Źke agitpropovce nemaju nikakav zna─Źaj, jer oni umjesto argumenata i rasprave ra─Ĺe koriste ideolo┼íke toljage koje su skoro kopirali od Goebbelsa.

Osnovni problem desetog travnja nije dakle njegova veza s usta┼íkim re┼żimom ili fa┼íizmom nego njegova veza s hrvatskom dr┼żavom kao samostalnim subjektom. Deseti travnja nije nikada za hrvatski narod, a ni za komuniste Jugoslavene u toj mjeri simbolizirao usta┼íku vlast koliko samo stvaranje dr┼żave, a to je za sve generacije jugoslavenskih komunista bilo daleko opasnije i odbojnije od bilo kakvog zlodjela koje su po─Źinili usta┼íki vladari. Pri─Źa o nerazdvojivosti NDH i usta┼ía je pri─Źa za malu djecu, jer je usta┼íki re┼żim bio samo re┼żim, kao ┼íto u mnogim dr┼żavama vladaju ovakvi ili onakvi re┼żimi. ─îak i pri─Źa o prodaji Istre i Dalmacije ne pije vodu, ako i povr┼íno usporedimo podatke i datume. Dalamciju i Istru je usta┼íki re┼żim, nakon kapitualcije Italije, prije Tita, proglasio hrvatskim teritorijem i formalno ga pripojio dr┼żavi NDH.

Sva ideolo┼íko politi─Źka prepiranja oko zlo─Źina i teritorija su duda varalica za naivne i marketin┼íki trikovi iz jeftinog laboratorija jugokomunista. Uostalom za┼íto govoriti o prodaji teritorija u odnosu na Istru, iako je prvi put u povijesti ba┼í Ante Paveli─ç Istru proglasio hrvatskim teritorijem i to mjesec dana prije Tita, a ne govorimo o prodaji teritorija kad Tito daleko vi┼íe i povijesnog i narodnog daruje Srbima i Crnogorcima, odnosno stvara BiH?

O─Źito je da u kontekstu destog travnja re┼żim, humanost, hrvatski teritorijalni interes itd. nisu igrali za komuniste nikakvu ulogu. Glavni problem zabranjenog dana je bila ─Źinjenica da je na taj dan progla┼íena dr┼żava, a ne da je onaj tko taj dan proglasi nepo┼żeljnim ima visoke moralne, eti─Źke i nacionalne kriterije. Jugoslavenski komunisti su se primarno borili protiv spomena stvaranja dr┼żave, a usta┼íki zlo─Źini, oni stvarni i oni dodani, su bili dobar paravan za proskribiranje svake nacionalne ideje o samostalnoj hrvatskoj dr┼żavi.

I dan danas, u samostalnoj i slobodnoj republici Hrvatskoj je dan deseti travnja izrazito napucan predrasudama, objedama, zabranama i izbjegavanju. Ni dan danas Hrvati ne smiju slobodno i na osnovu ─Źinjenica raspravljati o tom datumu, a da ih se odmah ne proglasi fa┼íistima. Kao da se i dan danas Hrvati boje da ih ne zatvore, a potomci ili ─Źimbenici jugoideje se jo┼í uvijek boje te nevi─Ĺene simbolike koja je usje─Źena u kolektivno sje─çanje. Koliko se oni toga boje pokazuje energija kojom prokazuju ili ─Źak i progone bilo kakav spomen u javnosti koji bi ih mogao podsjetiti na pro┼íla vremena. Kao ┼íto re─Źe moj stric Stipe: "Mi nismo tribali ni zapivat, oni bi se ve─ç usrali."

Strah od dr┼żave, a ne briga za humanost i etiku je komuniste i Jugoslavene tjerala da zabrane i mi┼íljenje desetog travnja, a kamo li raspravu o njemu. Vje┼ítim povezivanjem dr┼żave i usta┼íkog re┼żima komunisti su prona┼íli idealnu ispriku i oru┼żje da sprije─Źe svaki zametak hrvatske dr┼żavotvorne ideje. Mislili su da je pobjeda kona─Źna i da niakda vi┼íe Hrvati ne ─çe imati dr┼żavu, kao ┼íto re─Źe njihov Fuehrer Tito. Da Srbi nisu bili pretjerali sa svojim megalomanskim apetitima mo┼żda bi se rije─Źi mojeg profesora ostvarile.

Na┼żalost hrvatska javna rasprava jo┼í uvijek nije otvorena za objektivno promatranje fenomena desetog travnja, jer nam se jo┼í uvijek poku┼íava u javnosti nametnuti teza o genocidnom karakteru same dr┼żave koja je toga dana progla┼íena. Da se ovdje ne radi o humanim razlozima pokazuju banalne ─Źinjenice kao ┼íto je recimo nepovrat ┼żidovske imovine koju su konfiscirale usta┼íke vlasti. Istina nikada nije samo na jednoj strani, ona skoro nikada nije ni na sredini, ona je ponekada tamo, ponekada vamo, ali dru┼ítvo koje nije u stanju podnijeti ─Źinjeni─Źne rasprave iz straha, je dru┼ítvo osu─Ĺeno na propast, jer svaka kreacija i svaki argument nestaju pred ideolo┼íkom toljagom i agitpropovskim kreiranjem istine.

Za pomak kojemu moramo te┼żiti, deseti travnja ne mo┼że biti datum koji ne smijemo niti misliti nego mora postati povijesni datum kojega se u hrvatskoj politi─Źkoj povijesti dogodilo ne┼íto zna─Źajno. Neki ─çe o njemu misliti s negativnim osje─çajima, a neki s pozitivnim, kao moj profesor Grga i ja.

Vinko Vukadin, kamenjar.com

www.hkz-kkv.ch

170 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU