7. srpnja 1878. godine svečano je otvoren prvi vodovod u Zagrebu, a prvu čašu vode imali su čast popiti tadašnji gradonačelnik Stanko Andrijević i ban Ivan Mažuranić.
Do tada, građani su se opskrbljivali vodom iz raznih zdenaca i cisterni koje su bile raspoređene diljem grada. U sklopu velikih urbanizacijskih zahvata, sazrela je misao o izgradnji gradskog vodovoda. Jedino pitanje bilo je odakle uzimati vodu. U skladu sa zaključkom gradske uprave, odlučeno je da se vodovod gradi prema projektu inženjera Melkusa.
Izgradnja je trajala oko dvije godine. Vodovodom je upravljao Milan Lenuzi, po kojemu je nazvan zeleni pojas u središtu grada, znamenita Lenuzijeva potkova. Po vodovodu je ime dobila i Vodovodna ulica u zapadnom dijelu Zagreba, jer je prolazila blizu postrojenja i jedinog zdenca.
Vodoopskrbni sustav činili su cjevovod dug 17,5 kilometara, bunar u Zagorskoj ulici promjera oko šest metara i vodospremnik u Jurjevskoj, koji je i danas u funkciji. Zagreb je tada imao oko 30 tisuća stanovnika, a na vodoopskrbnu mrežu bilo je spojeno 11'150 kućanstava.
Danas, kada u gradu živi oko 900 tisuća ljudi, kapacitet je povećan oko sto puta, a vodoopskrbna mreža duga je tri tisuće kilometara. Zagreb pitku vodu dobiva iz osam vodocrpilišta s ukupno tridesetak zdenaca.
Priredila D. Gaupp
|
