Unatoč službenom otklonu i javnoj šutnji u Hrvatskoj je 23. kolovoza, premda rubno, zahvaljujući nekim udrugama i skupini neovisnih intelektualaca, ipak obilježen "Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih sustava 20. stoljeća". Deklaracijom Europskoga parlamenta, 2008. godine donesena je odluka o obilježavanju sjećanja na žrtve, upravo na dan kada je 1939. sklopljen zajednički nacističko-sovjetski sporazum, što su ga potpisala dvojica ministara, Ribbentrop i Molotov, kojim su komunizam i fašizam sa svjetske pozornice, zajedničkom borbom naumili iskorijeniti demokratske sustave, a svojim zločinačkim ideologijama ustrojiti novi poredak, što je bio uvod u početak Drugoga svjetskog rata.

Mnoge civilne i nevladine udruge, inače vrlo glasne u svojim zahtjevima za progonom nositelja demokratskih promjena u Hrvatskoj potkraj osamdesetih i tijekom devedesetih godina, ostale su nijeme na preporuku Europskoga parlamenta pa onda s razlogom valja sumnjati u njihov demokratski značaj.

Onima koji se znatnije zauzimaju za razvoj demokratskih, civilnih i ljudskih prava doista ne bi bilo teško utvrditi kako se pod plaštem zvučnih imena mnogih udruga skrivaju tek militantni nositelji poražene komunističke ideologije, kojima u novonastalim okolnostima tzv. civilne ili nevladine udruge služe tek kao legalizirane partijske ćelije, a u ekstremnijim slučajevima mogle bi se pretvoriti i u svojevrsne paravojne formacije. Njihova zadaća nije usredotočena ni na kakvu skrb za razvoj civilnoga društva, već na obranu povlastica i nasilnih stečevina, koje im je omogućila boljševička revolucija. Primjerice, zbog nasilna prisvajanja tuđe imovine, a riječ je, uz ino, i o pozamašnu stambenom fondu, vlasti će demokratske hrvatske države, samo strancima, koji su podnijeli zahtjeve za povratom otete imovine isplatiti gotovo milijardu kuna. Dakle, nakon što su boljševici više od pola stoljeća besplatno boravili u zauzetim kućama i stanovima protjeranih i ubijenih neprijatelja komunističkoga društva i Jugoslavije, sad će im još hrvatski porezni obveznici svojim novcima otkupljivati i stanove. Pohod u bezočnu pljačku novaca poreznih obveznika, nakon javne šutnje o komunističkim zločinima, krenuo je i bivši SUBNOR, koji se, u skladu s vremenom, danas preimenovao u t. zv. SAB (Savez antifašističkih boraca).

Naime, oni su već dan nakon skromna obilježavanja sjećanja na žrtve komunističkoga terora uputili pismo državnom vrhu, u kojem ističu kako su od demokratskih promjena i stvaranja hrvatske države, dakle, od 1991. do danas oštećeni ni manje ni više nego za 39 posto svojih povlaštenih primanja, a pripadnici bivše JNA, kako navode za ukupno 50 posto svojih mirovina. U pismu predsjednicima države, vlade i sabora subnorovci navodi podatak kako je danas u Hrvatskoj 39611 sudionika boljševičke revolucije s obiteljskim mirovinama, među kojima je i 18000 bivših boraca te 21611 korisnika obiteljskih mirovina. Uz njih također mirovinu prima i 10964 pripadnika bivše JNA. Zanimljivo je da od navedene interesne skupine, koja svoja ideološka i druga zlodjela i dalje naplaćuje od hrvatske države, Državno odvjetništvo još nikoga od njih nije pozvalo na odgovornost za pljačku, zaposjedanje tuđe imovine, likvidaciju preko 200 tisuća protivnika te raseljenje gotovo milijun Hrvata!? Premda su jugokomunisti srušili hrvatsku državu, a Jugoslavenska narodna armija (JNA) držala pod okupacijom pola stoljeća hrvatske zemlje te početkom devedesetih godina pripremila vojni teren za velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, a zajedno s četničkim postrojbama izvela neviđena etnička čišćenja pa i genocid nad hrvatskim narodom, razarala gradove i osnivala koncentracijske logore, subnorovci danas tvrde kako su upravo oni "svojom borbom stvarali temelje demokratske Republike Hrvatske".

Ovako bizarne zaključke, ali i uživanje povlastica za počinjena zlodjela, moguće je valjda samo u Hrvatskoj, jer je ona jedina od bivših komunističkih zemalja u svoje izvorišne osnove demokratskoga Ustava uvrstila odluke boljševičkih tijela vlasti - ZAVNOH-a i kasnijih jugokomunističkih ustava. Upravo je ova činjenica smetnja za bilo kakvu ozbiljniju raspravu o demokratskom ustrojstvu, civilnom društvu i ljudskim pravima, a poglavito o zločinima jugoslavenske komunističke države, čiji su znakovi utisnuti mnogobrojnim masovnim grobištima od Slovenije preko Hrvatske pa sve do Makedonije. Tako su dijelovi izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske, koji su, iz političko-taktičkih razloga mogli biti prihvatljivi tijekom devedesetih godina, danas postali glavna zaprjeka u rasvjetljavanju masovnih zločina iz prošlosti, kojima je opterećen ne samo aktualni politički život nego i savjest cjelokupnoga društva. Sve dok se ne promijeni ustavna zaštita boljševičkih zlodjela, u Hrvatskoj ne će biti moguće službeno obilježavanje "Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih sustava 20. stoljeća", što je uvjet ne samo za pomirenje društva i razvoj demokracije, nego i ulaznica među uljuđene narode sadašnjega svijeta.

Mate Kovačević, Hrvatsko slovo

27. kolovoza 2010.