|
Zašto je Jovanović ukinuo Vijeće za normu hrvatskog
jezika?
Hrvatski
jezikoslovac, akademik Radoslav KatiÄić u Äasopisu za
kulturu hrvatskoga književnog jezika "Jezik" osvrće se
na ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog
jezika navodeći da je ono ukinuto bez obrazloženja, te
istiÄući da je bilo sastavljeno od predstavnika svih
ustanova relevantnih za rad s hrvatskim standardnim
jezikom.
KatiÄić u broju od prosinca u tekstu pod naslovom
"Bivše Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika"
istiÄe da je ministar tek usput dao znati da se normom
hrvatskoga standardnog jezika trebaju baviti ustanove
osnovane za to. "Kao da je rad Vijeća bio bez ikakva
znaÄenja i kao da u Vijeću nisu preko svojih izabranih
i odgovornih predstavnika radile upravo te ustanove",
piÅ¡e KatiÄić.
|
Smatra kako je ministar Jovanović dužan hrvatskoj
javnosti i povijesti sadržajno i uvjerljivo objasniti
korisnosti za hrvatski književni jezik od ukidanja
Vijeća za normu. Po KatiÄićevim rijeÄima, ovako ostaje
snažan dojam politiÄke samovolje, koja je stala na
stranu onih koji se nikako nisu slagali s nekim odlukama
Vijeća, ali u tim pitanjima u njemu nisu mogli dobiti
većinu.
Ocjenjuje kako oni koji se nisu slagali te oni
utjecajniji, koji su stajali iza njih, sada s pozicija
politiÄke moći dobivaju naknadnu politiÄku
zadovoljštinu. "Je li to i trijumf, pokazat će
budućnost", piÅ¡e KatiÄić dodajući da "o sudbini
hrvatskoga jezika i budućoj dogradnji te razvoju njegove
norme neće toliko odluÄivati ovakva ili onakva politika,
ova ili ona vlast" nego hrvatska jeziÄna zajednica.
Ministarstvo je tada obrazložilo da je odluku
donijelo zato Å¡to smatra da se "jezikom na struÄnoj i
znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i
visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i
jezikoslovlje) koje je za to osnovala država kojih ih i
financira" te je napomenulo da se Vijeće, koje je
imenovao ministar Primorac, u protekle tri godine
sastalo Äetiri puta.
Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta odluku o
ukidanju Vijeća donijelo je 8. svibnja 2012. KatiÄić u
svom tekstu pita ima li odabir datuma odluke o ukidanju
biti 'osmi maj', Dan Oslobođenja i je li to oslobođenje
od norme hrvatskoga standardnog jezika.
Govoreći o radu Vijeća koje je vodio, KatiÄić
napominje da se ono u svom radu nije pragmatiÄki
ograniÄilo na aktualne normativne prijepore te da je
svoje zakljuÄke pokuÅ¡avalo utemeljiti na razumijevanju
položaja hrvatskoga književnog jezika u hrvatskoj
jeziÄnoj zajednici i njezinu odnosu prema njemu.
Analizirajući proces hrvatske jeziÄne
standardizacije, KatiÄić navodi da je zagrebaÄka
filološka škola oblikovala standardnu normu ne gubeći iz
vida trodijalektalnu raznolikost i prevlast Å¡tokavske
sastavnice u njoj, no, napominje nije dovršila
standardizaciju jer "nisu dotekle društvene snage". Tu
je zadaću, istiÄe, "samouvjereno bezobzirno" izvrÅ¡ila
Å¡kola hrvatskih vukovaca za koje je, navodi, hrvatski
standardni jezik tek novoštokavski ijekavski dijalekt,
stiliziran kao književni jezik.
KatiÄić pritom naglaÅ¡ava da je hrvatski književni
jezik potekao iz trodijalekatske dinamike te da izvire
iz djela pisaca poput KaÄića, Reljkovića i bosanskih
franjevaca po Äemu jest standardiziran u novoÅ¡tokavskoj
ijekavskoj stilizaciji.
"Prevladavajuća shvaćanja hrvatskih vukovaca, koji
ga nisu gledali u tom sklopu, nužno su poremetila odnos
hrvatske jeziÄne zajednice prema njemu", piÅ¡e KatiÄić i
dodaje kako je to drastiÄno pojaÄano shvaćanjem
prisutnim u ostatcima još i danas, i to ne samo u
Srbiji, da je svaka štokavština, a pogotovu
novoštokavština, samo srpski jezik.
Ocjenjuje kako su se pogledi hrvatskih vukovaca
nepovoljno odrazili i na njihov stav prema izgradnji
civilizacijskoga rjeÄnika te podsjeća da su odbacivali
izgradnju koja je u hrvatskom jeziku tekla još od
srednjega vijeka.
IstiÄe kako jeziÄna norma tamo gdje se pod utjecajem
vukovaca pregrubo zatvara prema neštokavskim dijalektima
ili prema hrvatskoj književnosti prestane primjenjivati
i na odreÄ‘eni naÄin promjeni. "U svojem standardnome
liku hrvatski jezik baštini bogatstvo izražajnih
mogućnosti svih triju svojih narjeÄja, a od kad je
stiliziran novoštokavski valja da u takvoj stilizaciji
zrcali sve bogatstvo", piÅ¡e KatiÄić i dodaje kako su tri
narjeÄja tri lica hrvatskoga jezika, koji je s ta tri
lica u svojoj unutrašnjoj dinamici jedan i nedjeljiv.
M.M./hrsvijet.net |